[Mare]

in reply to: Slikom da ti kazem….. #20915

[Mare]

in reply to: Literarni kutak #20793

Nije sto je Imamovicka,ali fino prica.

[Mare]

in reply to: Literarni kutak #20812

Nije sto je Imamovicka,ali fino prica.

[Mare]

in reply to: Literarni kutak #20810

BOSNO MOJA
[i]
Eh, rodjena moja! U obzorju ranog sabaha ja vidim beskrajne, daleke sjene tvoje plemenite i dobrotom ispunjene duše. Kao da uz pritajeni šum plahovitih rijeka cujem otkucaje saza, zvuk harmonike i neobicno lijepu pjesmu cobanina.

Ti jedna i jedina! Ovjencana dovama sa šerijetskih vjencanja, probudena ezanom vještog mujezina, uspavana ilahijama, kasidama i snažnim HU sa derviških zikira.
Krvare ti rane, Bosno moja. Ali svejedno mlada si i rumena kao nevjesta ispod duvaka i skrivaš ljepotu u njedrima. Jer, svaku ranu ti cjeliva i lijeci ljepotica bosih nogu i rosom umivenih obraza, odrasla u tvome narucju, zadojena bistrim vrelom iz tvojih njedara, stamena kao kamen bosanski. Svaka od njih je pjesnikinja Umihana što sevdahom svoga srca mami i pritajeno priziva uzdahe zaljubljene mladosti.

Dušmani su te izranili, najrodjenija, oskrnavili kulturnu baštinu staru stoljecima, uništili ognjišta i iz toplih gnijezda rastjerali uplašene ptice koji se rasprhutaše po cijelom svijetu, ali je tvoje dostojanstvo ostalo cvrsto kao Ajvaz-Dedina pecina.
Nisu mogli u tebi uništiti Safvet-bega Bašagica, Ilhamiju, Maka Dizdara, Musu Cazima Catica, Hasana Kjafiju Prušcaka, Gazi Husrev-bega i mnoštvo heroja koji su perom ucinili da budeš neuništiva i vjecna.

Ali si i izrodila, odnjihala i bošnjackim duhom zadojila sokole koji se puškom brane. Hrabre gazije, Ðerzeleze, Gradašcevice, naucila si da na svoj toprak dušmaninu ni blizu ne daju prici, i da se pored puške brane tekbirom, dovom i ajetima iz Kur’ana.
Od zvuka “Allahuekber” srce bošnjacko zastrepi, pa se cini, domovino moja, da se šuma pokrene, a rijeke zapale cudnom vatrom iz tvojih grudi i u trenu bude što biti ne može.

Natopljena si jetimskim suzama, prekrivena šehidskim mezarima, napunjena jecajima ožalošcenih majki, uzdasima hudovica, ali sa suzama orošenog jastuka podižeš glavu i prkosno pozivaš u borbu protiv katila i cafira, pa gazijama daješ novu snagu.
Porušiše ti bezbroj džamija, mnogo objekata u kojima je ležala pohranjena tvoja dragocijena prošlost ali još dugo ce se ispod ruševina Aladže džamije cuti ezani i dušmanima uvlaciti strah u kosti!
Dabogda nikad sna ne imali!
Progonio ih zauvijek nemušti plac maksuma, vriska i suze silovanih žena, iscrpljena, avetinjska lica logoraša! I po danu i po noci im se prividjale duge kolone zbjegova, muhadžerska tuga ih do smrti pratila!
Kako su mogli, tebe tako pitomu, krhku i nježnu raniti u dusu iz koje je uvijek zracio merhamet, ljubav i toplina, kako su mogli onako prljavi dotaci nevine grudi pune života i mladosti?

Jer nigdje kao iznad tvojih obronaka Sunce nije imalo tako zlatnožutu boju, nigdje kao u sniježnim nanosima Jahorine i Bjelašnice snijeg nije imao toliko bjeline i cistote.
Zar igdje na svijetu behar tako raskošno prosipa miris kao po širokoj avliji bosanskoj?
Zar su igdje ljeta toplija, a jeseni rodnije?
Zato te volim, rodjena moja!
Ja i ti smo jedno, jer u mome bicu kuca tvoj damar, a da bi te neko volio mora taj damar osjetiti.

Tvoj sevdah protice mojim venama! Kada te zovnem, a eho moga glasa probudi polja, planine i rijeke, ti me privineš na grudi i cvrsto stisneš, pa mi tvoj zagrljaj dodje kao mehlem na otvorenu ranu.
Ja volim tvoje sabahe i sumrake, kad sa obližnjih brda zaoru tekbiri i salavati kao u noci Leilei-kadr, a moje srce nemirno i usplahireno hoce iz grudi iskociti da ti kaže da ljubav prema tebi nikada nece presušiti.
Djedovi moji su trcali po tvojim mirisnim livadama, rasli i saburom iz tvoje utrobe celicili bošnjacki duh.

Babovina si moja, pa danas kada pohodim kabure svojih predaka iznad mezarja lebdi isti onaj duh bošnjaštva i uliva mi snagu vecu od mene samog.
Volim tvoje bašce i avlije okicene ramazanskim sehurima i iftarima, Bajramima, kurbanima i Hidžretskim godinama kad uz otkucaje saza starog sazlije tijelo obuzme dert, pa se cini da duša na trenutak otputuje do oblaka.
Zato u akšame kad ezani jedan iza drugog pocnu pozivati na namaz u svojoj žili kucavici osjetim isti onaj treptaj koji kaže:
“Ovo je Bosna, a ja sam Bošnjak!”
Najrodjenija moja!

Jasmina Imamovic

[Mare]

in reply to: Literarni kutak #20791

BOSNO MOJA
[i]
Eh, rodjena moja! U obzorju ranog sabaha ja vidim beskrajne, daleke sjene tvoje plemenite i dobrotom ispunjene duše. Kao da uz pritajeni šum plahovitih rijeka cujem otkucaje saza, zvuk harmonike i neobicno lijepu pjesmu cobanina.

Ti jedna i jedina! Ovjencana dovama sa šerijetskih vjencanja, probudena ezanom vještog mujezina, uspavana ilahijama, kasidama i snažnim HU sa derviških zikira.
Krvare ti rane, Bosno moja. Ali svejedno mlada si i rumena kao nevjesta ispod duvaka i skrivaš ljepotu u njedrima. Jer, svaku ranu ti cjeliva i lijeci ljepotica bosih nogu i rosom umivenih obraza, odrasla u tvome narucju, zadojena bistrim vrelom iz tvojih njedara, stamena kao kamen bosanski. Svaka od njih je pjesnikinja Umihana što sevdahom svoga srca mami i pritajeno priziva uzdahe zaljubljene mladosti.

Dušmani su te izranili, najrodjenija, oskrnavili kulturnu baštinu staru stoljecima, uništili ognjišta i iz toplih gnijezda rastjerali uplašene ptice koji se rasprhutaše po cijelom svijetu, ali je tvoje dostojanstvo ostalo cvrsto kao Ajvaz-Dedina pecina.
Nisu mogli u tebi uništiti Safvet-bega Bašagica, Ilhamiju, Maka Dizdara, Musu Cazima Catica, Hasana Kjafiju Prušcaka, Gazi Husrev-bega i mnoštvo heroja koji su perom ucinili da budeš neuništiva i vjecna.

Ali si i izrodila, odnjihala i bošnjackim duhom zadojila sokole koji se puškom brane. Hrabre gazije, Ðerzeleze, Gradašcevice, naucila si da na svoj toprak dušmaninu ni blizu ne daju prici, i da se pored puške brane tekbirom, dovom i ajetima iz Kur’ana.
Od zvuka “Allahuekber” srce bošnjacko zastrepi, pa se cini, domovino moja, da se šuma pokrene, a rijeke zapale cudnom vatrom iz tvojih grudi i u trenu bude što biti ne može.

Natopljena si jetimskim suzama, prekrivena šehidskim mezarima, napunjena jecajima ožalošcenih majki, uzdasima hudovica, ali sa suzama orošenog jastuka podižeš glavu i prkosno pozivaš u borbu protiv katila i cafira, pa gazijama daješ novu snagu.
Porušiše ti bezbroj džamija, mnogo objekata u kojima je ležala pohranjena tvoja dragocijena prošlost ali još dugo ce se ispod ruševina Aladže džamije cuti ezani i dušmanima uvlaciti strah u kosti!
Dabogda nikad sna ne imali!
Progonio ih zauvijek nemušti plac maksuma, vriska i suze silovanih žena, iscrpljena, avetinjska lica logoraša! I po danu i po noci im se prividjale duge kolone zbjegova, muhadžerska tuga ih do smrti pratila!
Kako su mogli, tebe tako pitomu, krhku i nježnu raniti u dusu iz koje je uvijek zracio merhamet, ljubav i toplina, kako su mogli onako prljavi dotaci nevine grudi pune života i mladosti?

Jer nigdje kao iznad tvojih obronaka Sunce nije imalo tako zlatnožutu boju, nigdje kao u sniježnim nanosima Jahorine i Bjelašnice snijeg nije imao toliko bjeline i cistote.
Zar igdje na svijetu behar tako raskošno prosipa miris kao po širokoj avliji bosanskoj?
Zar su igdje ljeta toplija, a jeseni rodnije?
Zato te volim, rodjena moja!
Ja i ti smo jedno, jer u mome bicu kuca tvoj damar, a da bi te neko volio mora taj damar osjetiti.

Tvoj sevdah protice mojim venama! Kada te zovnem, a eho moga glasa probudi polja, planine i rijeke, ti me privineš na grudi i cvrsto stisneš, pa mi tvoj zagrljaj dodje kao mehlem na otvorenu ranu.
Ja volim tvoje sabahe i sumrake, kad sa obližnjih brda zaoru tekbiri i salavati kao u noci Leilei-kadr, a moje srce nemirno i usplahireno hoce iz grudi iskociti da ti kaže da ljubav prema tebi nikada nece presušiti.
Djedovi moji su trcali po tvojim mirisnim livadama, rasli i saburom iz tvoje utrobe celicili bošnjacki duh.

Babovina si moja, pa danas kada pohodim kabure svojih predaka iznad mezarja lebdi isti onaj duh bošnjaštva i uliva mi snagu vecu od mene samog.
Volim tvoje bašce i avlije okicene ramazanskim sehurima i iftarima, Bajramima, kurbanima i Hidžretskim godinama kad uz otkucaje saza starog sazlije tijelo obuzme dert, pa se cini da duša na trenutak otputuje do oblaka.
Zato u akšame kad ezani jedan iza drugog pocnu pozivati na namaz u svojoj žili kucavici osjetim isti onaj treptaj koji kaže:
“Ovo je Bosna, a ja sam Bošnjak!”
Najrodjenija moja!

Jasmina Imamovic

[Mare]

in reply to: Rukomet #20506

Karabatic i Francuzi:silly: :silly:

[Mare]

in reply to: Rukomet #20509

Karabatic i Francuzi:silly: :silly:

[Mare]

in reply to: Rukomet #20495

Ma nisam ja nizasta.Samo navijo.:dry:

[Mare]

in reply to: Rukomet #20499

Ma nisam ja nizasta.Samo navijo.:dry:

[Mare]

in reply to: Rukomet #20489

Evo jos jednom Francuzi pobjedise Croate.25:21.Jedini tim na svijetu koji zareda,Olimpiski,Svjetski i Evropski prvaci.Svaka cast.B) B) B) :woohoo:

[Mare]

in reply to: Rukomet #20494

Evo jos jednom Francuzi pobjedise Croate.25:21.Jedini tim na svijetu koji zareda,Olimpiski,Svjetski i Evropski prvaci.Svaka cast.B) B) B) :woohoo:

[Mare]

in reply to: svjedocenja #20176

Jesu i Jesu i jeste.Svaka ti cast majstore.Ne znam ko si ali si pravo dobar.Nastavi,molim te.

[Mare]

in reply to: Obavijest o umrlim #20119

Irfi i njegovoj porodici bih se htijo pridruziti u ovim teskim trenutcima.Nek joj je vjecni rahmet.

[Mare]

in reply to: Saljive slike #19993

Sahrana sibice.Poginula u pozaru:( :(

[Mare]

in reply to: Muslimanska imena #19967

TAHIRA (ar.)-cista ,neporocna , nevina
TAIBA (ar) pokajnica , koja se kaje ,

VAHIDA (ar,)-jedna , sama , jedinstvena
VALIDA (ar.)-majka, porodilja
VELIDA,(ar.)-novorodjence,cerka,

ZAHIDA (ar.)-pobozna,umjerena , skromna
ZAHIRA (ar.)-vidljiva,ocita , jasna
ZAKIRA (ar.)-koja cesto spominje Boga,Koja pamti
ZEHRA (ar.)-zena svijetla lica
ZEJNA (ar.0-ljepota , krasota , ukras
ZIBA (ar.)-lijepa , divna , nagizdana
ZIKRA (ar.)-sjecanje , uspomena
ZINETA (ar.)-nakit , ukras , ornament
ZUHRA (ar.)-blago, opskrba , doprinos
ZUMRETA (ar.)-skupina , grupa , kategorija ,

[Author]

Posts