Forum Replies Created
-
AuthorPosts
-
in reply to: Naslovna stranica #1369
Postafi Mustafa. Informacije su bitne a i vrijeme je da se promjeni nesto na naslovu.
in reply to: IVO ANDRIC – cetnicki ideolog ili ne? #1335U romanu Ive Andrica , “Na Drini cuprija” se moze vec na 11 –toj strani procitati ovaj navod:
[b]”Uzvodno od mosta, na strmoj obali od sivog krecnjaka, sa jedne i druge strane, vide se okrugle udubine, sve dve po dve, u pravilnim razmacima, kao da su u kamen urezani tragovi kopita nekog konja nadprirodne velicine; one idu odozgo sa Starog grada, spustaju se niz liticu do reke i pojavljuju se opet na drugoj obali, gde se gube pod mrkom zemljom i rastinjem.
Deca, koja duz te kemenite obale, za letnjih dana, po vas dan love sitnu ribu, znaju da su to tragovi davnih vremena i starih ratnika. Tada su na zemlji ziveli veliki junaci, kamen je jos bio nezreo i mek kao zemlja, a konji su bili , kao i junaci, dzinovskog rasta. Samo, za srpsku decu to su tragovi Sarcevih kopita, ostali jos od onda kad je Kraljevic Marko , tamnovao gore u Starom gradu pa pobegao iz njega, spustio se niz brdo i preskocio Drinu na kojoj tada nije bilo cuprije. A turska deca znaju da to nije bio Kraljevic Marko nit` je mogao biti ( jer odkud vlahu i kopilanu takva sila i takav konj!), nego Djerzelez Alija, na svojoj krilatoj bedeviji, koji je kao sto je poznato prezirao skele i skeledzije i preskakao reke kao potocice. Oni se o tome ne prepiru, toliko su i jedni i drugi ubedjeni u tacnost svoga verovanja. I nema primera da je ikad iko uspeo da koga razuveri ili da je ko promenio svoje misljenje.” [/b]Ovaj citat navodim upravo iz razloga sto sam vec naveo da sam pojmove kao „turska deca“ i sl. odmah zapazio i naravno da mi je zasmetalo. Ovdje se pominje i narodni junak Alija Djerzelez o kome je Ivo Andric takodjer pisao. Evo kratkog sazetka pripovijetke „Put Alije Djerzeleza“:
„Put Alije Đerzeleza“ (1920), prva Andrićeva pripovetka koja je pisca na velika vrata uvela u književnost. Ostvarena je kao triptih, a ispripovedana sa stanovišta sveznajućeg pripovedača koji, pričajući o muslimanskom junaku Aliji Đerzelezu, koristi istorijske činjenice i narodno predanje, legendu i fikciju. Glavni lik poznat je u folkloru kao veliki junak čije su odlike hiperbolisane i idealizovane u megdanu, šenlučenju i odevanju. Andrićeva pripovetka nastaje kao parodija narodne epske pesme, postaje doslikavanje portreta i dovršavanje priče o nekadašnjem gaziji koga stižu umor i godine. Sve ono što su nekada u narodnoj pesmi bile viteške osobine junaka, u Andrićevoj priči postale su Đerzelezove mane. Sve ono što je nekada Đerzeleza činilo uzvišenim, sada ga čini smešnim. Svi koji nisu smeli da priđu njegovoj desnici i konju od megdana, sada teraju šegu sa njim. Đerzelezove osobine postaju anahrone, a on sam ne može da pokaže svoju veličinu jer nema odgovarajućeg protivnika. Ali ako Alija Đerzelez prestaje da bude junak u smislu epske pesme, on svakako ostaje tragični junak….”
Kao sto se vidi radi se ponovo o sjajnom djelu Ive Andrica koji ismijava narodnog junaka Aliju Djerzeleza. Postavljam pitanje zasto bas parodija o Aliji Djerzelezu? Zasto nije napisao nesto slicno o Kraljevicu Marku. Isticanjem ovoga ce me vjerovatno neko proglasiti nacionalistom a ja kazem da Alija nije slucajno izabran. Ovo je jos jedan moj zakljucak da je Andric prema muslimanima (Turcima) imao negativan stav i da je to perfidno isticao u svojim djelima.
Ako se ismijava junak jednog naroda onda to sigurno nije sa dobrim namjerama.in reply to: Obavijest o umrlim #1327Neka joj je vjecni rahmet a porodici sabur.
in reply to: Povratnici #1325U posjeti povratnicima, Regini i Redzi Resulovic
Jos jedna u nizu prica o povratnicima u Rogatici. Zambi i Ermin su ovaj put u posjeti Redzi Resulovicu i njegovoj supruzi Regini. Nasi vrijedni dopisnici su neumorni. Mi u dijaspori a i Rogaticani u BiH smo im zaista zahvalni na njihovom trudu i pricama koje nas vracaju u nasu Rogaticu. Slijedi njihova prica.
Ponedjeljak je popodne, lijep i suncan dan .Krenuh sa Erminom na vrh Holuca ,idemo niz Grudu pa preko mosta ,vidim ima ribara na Rakitnici. Ona onako tece i sa sobom nosi nase uspomene ,nase djetinstvo,nase zivovanje. Okrenuh za trenutak glavu i vidjeh ispred stoji Šige i nesta barka oko Varburga. Kad dodjoh na Mejdan skup. Stoji,Toco, Nane, Pape, Kome, Bunjas, Kere, Duda,Tezga, Pava, i raspravljaju o derbiju Sarajeva i Želje. Malo naprijed vidim mamu kako glanca svog Tristaca i priprema ga za reli. Na jednom cujem zvuk sirene. Okrenem se , auto iza mene a ja na sred ceste, preko puta kuce Rusid-bega Ajanovica. O Boze, pa ja opet budan sanjam . Izvinem se vozacu i skrajcim . Asocijacije ,raja sa kojom sam rastao i stasavao, emocije su jace od mene .
Ermin se smije i kaze :”Ocito babo tebe vile nosaju”.
Nasmijah se, sta cu, to je jace od mene ,to je raja koju sam volio i volim. On je mlad, ima vremena, shvatice. I eto tako dodjoh do kuce nasih sugradjana i povratnika Redze i Regine Resulovica.Radost i odusevljenje nasih domacina. Nadjoh ih ispod kuce, lopatali bastu .
“Dobro dosli, rece Redzaga, ljudina oronulog zdravlja . Šta ce biti pa mi Pavice dodjose.
Objasnim mu razlog naseg dolaska, a u tom momentu se pojavi drago lice, svima nama poznato, teta Regina. Sad cu ja, rece ona. Sjedi teta Regina, hocemo da razgovaramo o vasem zivotu o vasim problemima .Poslusa teta Regina i sjede.
Moj Zambi rece Redzaga i nastavi:
Prosli smo izuzetno tezak period u zivotu. Kad ono zahujalo ja i Regina smo sprovedeni u Srednjoslolski centar ,e tada pocinju nase muke. Zao mi je sto o ovom moram da pricam ali to je dio moga zivota, dio mene. Dobio sam silne batine u Rasadniku ,pa iz rasadnika u logor Batkovice kod Bijeljine. Sedam mjeseci, govori mi to starina, a suze mu same teku. Tesko mi je kao covjeku sto ovo slusam i sto covjek kao Redzaga i svi njemu slicni prodjose kroz ovaj program, samo zbog jedne stvari, samo zbog imena i prezimena. Najednom prekinuh ovu tesku situaciju drugim pitanjem ,a teta Regina poce govor kroz suze.Tada su me razdvojili od mog Redze. Mene su dovukli do Dobrinje. Presla sam na nasu stranu ni dan danas ne znam kako ,i tada sam odsjela u Kiseljaku a poslije toga u Plocama, kroz suze govori ova iskrena 70-godisnja starica.Tada sam moj sine dobila i secer.Ja i moja Elvira odosmo u moje rodne Ploce sedam mjeseci, jako dug period ,nista ne znadoh za Redzu. Dan –godina,ali nakon svega, Bogu hvala, proslo je, ne ponovilo se .
Upitah, kako i od cega zive da bih skrenuo paznju na lakse teme .
Od 146 KM ,moje penzije rece Redzaga, i nastavi. Oboje smo bolesni i veci dio ove penzije ide na lijekove. Ono sto fali nadomjesti moja kcerka Elvira, dragi joj Bog dao sve najbolje u zivotu. Moja Elvira je svaki vikend kod nas,i pomaze nam. Ne zelim da zaboravim moju sestru Timku koja je u Australiji i ona je penzioner ali nas se sjeti pa nam ona posalje od svoje skromne penzije govori Redzaga drhtavim glasom i nastavlja. Boli me to i tesko mi je,ali ovo teska srca moram reci i opet bijica suza :Moj sin Elkaz je takodje u Australiji, ponekad,napise pismo i to je sve. Postavljam mnoga pitanja sebi ,gdje sam pogrijesio,gdje sam se ogrijesio,pa ovo prezivljavam sa dubokim bolom u dusi pa mu porucujem, SINE BAR MI SE JAVI ,OCU NE TREBAJU PARE, NE TREBA NISTA,SAMO DA TE CUJEM I VIDIM.
“Zambi tesko mi je ,boli me to,znam da ovo sto rekoh nije za ovu priliku ali molim te napisi ovako kako sam ti rekao” .Hocu rekoh.
Molim vas hocete li mi reci kakav odnos imate sa komsijama , o vasoj bezbjednosti :
Sto se tice komsija imam mnogo dobre odnose ,postuju moje godine i uvijek su tu,evo vidis ovdje gdje sjedimo to mi je mini frizerski salon,moj hobi- frizer. Dodju, osisaju se samo za jednu KM, bas za marku rekoh ,da da za 1 KM.
Sto se tice bezbjednosti, bezbijedan sam vala,niti me ko dira niti vrijedja,ljudi me postuju i mene i moju Reginu. Po tom pitanju sve je u redu.
Eto toliko zasad od nas zelim ovom prilikom da pozdravim svu nasu raju u cijelom svijetu i da im pozelimo mnogo zdravlja i napretka, pa bujrum svratite .Sa nasim Redzom u ovom dijelu Rogatice zive povratnici :
1. Hrustembeg Medosevic
2. Ismetaga Pasic sa suprugom
3.Mustafa Pavica
4.Hajrudin Ajanovic sa suprugom
5.Hasib Torlak
6.Mujo Mesic
Na Plandistu zive povratnici:
1.Nezir Dzebo sa suprugom
2.Bekto Hasanovic sa suprugom
3.Fadil Misic sa suprugom
in reply to: Zrtve agresije na BiH `92-`95 na opstini Rogatica #1324SENAD (IBRAHIM) DZIKO
Dziko Senad sin Ibrahima i Amire rodjen 04.07.1958 godine u Rogatici.Osnovnu i srednju skolu zavrsava u Rogatici.Senad je bio zaposlen u Tehnotransu, gdje ga je i zatekla agresija na BiH. Odmah pristupa u odbranu svoje zemlje.Pogino je 14.07.1992 godine u Brcigovu gdje je i ukopan.
Bio ozenjen i otac dvoje dijece.Supruga Seida, sin Tarik i kcerka Dzenana,danas zive u Svedskoj.
Neka mu je vjecni rahmet.in reply to: razne informacije #1317Ja sam vec zagusen sa materijalima koji svakodnevno dolaze od njih. Dakle nema straha da ce nam prica nestati jer ima toliko toga da se o Rogatici i njenim povratnicima pise. Nema potrebe praviti neku ekskluzivu, mi cemo ako Bog da imati uvijek nesto svjeze iz Rogatice ukoliko ovi ljudi nastave ovako. Dakle njima ne treba dva puta govoriti i oni su puni ideja. To treba iskoristiti i naravno nagraditi lijpom rijeci, pohvalom a nasa je obaveza da ove momke ljetos snabdijemo sa digitalnom kamerom.To nije skupo a za stranicu je super.Dogovoricemo i to cemo zajedno odraditi.
Ova prica o Redzi ce ipak ici. Dovoljno je da ona stoji jedan dan (24h) a onda mogu druge vijesti dolaziti. Ko nas cita onda nas cita svaki dan i nece mu promaci nijedna prica. Sto je najvaznije ovo se i dalje cita i na drugoj trecoj cetvrtoj … stranici. Nema problema.in reply to: KRATKE PORUKE #1306Irfane, jesi li procitao ovaj moj post gore?
Posalji mi molim te podatke o rahmetli Senadu na e-mail MKazic@aol.comin reply to: IVO ANDRIC – cetnicki ideolog ili ne? #1305U prvi mah sam mislio da ce ova tema proci onako neopazeno i bez diskusija obzirom da se zadnjih godina vodi veoma ostra polemika o ovom piscu i njegovim djelima. Mislio sam da je doslo do zasicenja i da se skoro nema sta novo reci, a da do sada nije vec receno.
Medjutim ocigledno je da ovaj pisac i njegova djela iznova pobudjuju rasprave kojima nema kraja. Raduje me iskazano interesovanje ali svakako sa nadom da su ova sva misljenja dosla na osnovu licnih zapazanja citanjem Andricevih djela.
Vec sam napomenuo da sam ovih dana zavrsio sa citanjem djela oko kojih se i najvise vodi polemika. To su „Na Drini cuprija“ i „Travnicka hronika“. Naravno ponovnim citanjem Andrica sam dozivio upravo nesto slicno kao ova djevojka koju je Mustafa citirao u svom postu. Jednostavno sam zapazao mnoge stvari koje nisam primjecivao u mladim danima kada mi to bijase redovna lektira. Taj negativan odnos prema Islamu i muslimanima je ocigledan na svakom koraku u ovim djelima. Za mene je najvece razocarenje upravo njegov odnos prema tom stanovnistvu koje ne naziva cak ni muslimanima nego Turcima. Ja mogu mozda imati razumijevanje za one nepismene koji upotrebljavaju takav naziv za stanovnistvo kome su ovi prostori njihova postojbina, ali za jednog doktora nauka, istoricara, opravdanja nema.
Zasto se onda cudimo ako Mladic likuje u Srebrenici da se konacno osvetio Turcima. Cetnicki ideolozi su nas uvijek smatrali Turcima zeleci time pokazati da treba da se selimo sa ovih prostora.
Da li je kod Andrica u pitanju ideologija ili nesto drugo ja ne znam. Znam samo jedno da stoje optuzbe da on u svojim djelima perfidno iskrivljuje istoriju.
On je uvijek imao poseban, negativan, odnos prema muslimanima i zato ne mogu ni shvatiti a ni prihvatiti tezu da Andrica treba cijeniti samo prema njegovim djelima a nikako prema njegovom zivotu i njegovoj biografiji. Poslije iscitavanja njegovih djela sam pokusao procitati sve o njemu kako bih na neki nacin dokucio sta je uslovilo taj negativni odnos prema islamu i muslimanima. Kakve je to frustracije u zivotu dozivio Andric da bi imao taj negativan stav.Citajuci ponovo Na Drini Cuprija cudio sam se nad onom scenom nabijanja na kolac. Nije stvar u tome da se u toj sceni radi o nekakvom ispadu nacionalizma (usput: Ciganin je pocinitelj, i Cigani se sistematicno kroz cijelu knjigu pominju u najcrnjem kontekstu) nego jednostavno uzivanje pripovjedaca u opisu brutalnosti cina je ono sto me je sokiralo. Mislim da se u svjetskoj literaturi tesko moze naci usporediv primjer takve brutalnosti, opisane do zadnjeg onog bolesnog detalja i naslade pri pripovijedanju. Bolesno. Otkuda tolika masta piscu da do u detalje prica pricu koju sigurno u takvom obliku nigdje nije cuo.
Dakle, to je njegova prica iz njegove maste u koju se toliko uzivio kao da je i sam ucestvovao u tom cinu ,nadgledajuci pomno reakcije posmatraca a posebno jadnika koji je nabijan kolac. Sta je time htio reci a sta postici? To detaljno opisivanje mi je vise licilo na razradjivanje tehnologije nabijanja na kolac koja je eto nasla svoju primjenu u ovom zadnjem ratu.Razlika je jedino u tome sto je na kolcu umjesto Srbina sada bio Bosnjak.Prilikom prijema Nobelove nagrade Andric je odrzao govor koji sam takodjer procitao. Posebno me impresionirao zadnji dio u kome Andric pise o cemu bi pripovijedac morao posebno voditi racuna prilikom pisanja. Citiram:
“Ali dopušteno je, mislim, na kraju poželeti da priča koju današnji pripovedač priča ljudima svoga vremena, bez obzira na njen oblik i njenu temu, ne bude ni zatrovana mržnjom ni zaglušena grmljavinom ubilačkog oružja, nego što je moguće više pokretana ljubavlju i vođena širinom i vedrinom slobodnog ljudskog duha. Jer, pripovedač i njegovo delo ne služe ničem ako na jedan ili na drugi način ne služe čoveku i čovečnosti.”
Posatavljam sebi a i drugima pitanje da li se Andric uvijek u svojim djelima drzao ovoga sto je izrekao.
I na kraju zelim jos reci da se mi nikako ne djelimo time sto imamo razlicita misljenja. Jednoumlje nije nikad vodilo nigdje. Napredak je u promisljanju pa makar ona bila i razlicita. Ne osudjujem nikoga ako ima drugacije misljenje ali to misljenje treba da bude zaista njegovo a nikako kolektivno koje ljude samo svrstava u torove.
Nadam se da ce se diskusija nastaviti i da cemo ovdje ove izrecene tvrdnje dokazivati takodjer citatima iz Andricevih djela.
in reply to: KRATKE PORUKE #1291[color=#825900][quote=”Irfan-tekija(citat)”] Meho, prije par dana poslao sam ti sliku i tekst za
Senada Dziku. Vidim da to nisi postavio pod temu, Zrtve
agresije, pa neznam jesili ti to dobio. Pogledaj na staroj
stranici na privatnim porukama.
[/quote][/color]Irfo, nazalost ja ne mogu otvoriti privatnu poruku koju si mi poslao jer se ne mogu logovati. Kao sto znas stara stranica je blokirana i samo oni koji su bili prije blokade logovani mogu slati i primati poruku.Ja nisam bio logovan i ubuduce svi oni koji zele sa mnom komunicirati mogu samo putem e-mail. Naravno ti moju e-mail adresu znas a ona inace i stoji u svakom postu ispod mog avatara. Molim te posalji mi to na moju adresu jer to vec odavno cekam.
in reply to: Naslovna stranica #1288Ja sam htio da o ovome popricamo kako ne bi dolazilo do nesporazuma bilo kakve prirode. Iskreno da kazem , ocekivao sam da ova prica ostane bar jedan dan na pocetku jer objektivno se tu najvise cita. Jutros kada sam je postavio u roku od jednog sata je imala vec 40 citanja, iako je bilo rano nedeljno jutro, sto smatram velikim interesovanjem.
Ja se slazem da ne treba vijest da stoji dva ili tri dana ali ova vijest zbog njene prirode zasluzuje taj dan. Ako me pitate zasto obrazlozicu to ne time sto je zaista nas cilj da povratak promoviramo i podsticemo nego sam nacin kako je ta vijest nastala.Za vijesti koje uzimamo sa interneta je dovoljno dva tri puta kliknuti mausom i gotovo.
Za ovu vijest o povratnicima ja potrosim minimum 1 sat a nekad i do dva jer moram pripremiti slike koje mi dodju u nekim cudnim formatima i ogromne (Hvala Bogu da nam ih uopste i posalju), zatim tekst ocistimo od gramatickih greski i popravimo neke male nedostatke, a mozete li zamisliti ova dva covjeka koji odu do povratnika popricaju sa njima a zatim sjednu i napisu taj tekst.Oni potrose citav svoj dan za jednu posjetu. E ako sve ovo imamo u vidu onda bar radi ovih ljudi treba imati neki obzir.
Eto to je moje misljenje. Ne zelim da me bilo ko shvati pogresno ali jednostavno sam osjecao obavezu da to napisem.
in reply to: Smrtovnice iz Ahmine sehare #1279Ejub Hasecic je covjek od koga je krenula ideja izrade filtera za kamione a sto ce kasnije biti okosnica za osnivanje TPR-a.U toj ekipi je bio i nas Ahmo koji eto sakupio sve ovo kao sjecanje na svoje drugove, saradnike i neka nam jos dugo godina pozivi u zdravlju
i rahatluku.
Rahmetli Hakija i Sejo bijahose prvi trgovacki putnici koji
su reklamirali i prodavali proizvode TPR-a sirom bivse Jugoslavije.in reply to: POZNATE LI STARE ROGATICANE #1278Nadam se da ovim svojim postom necu poremetiti diskusiju povodom postavljanja ove zadnje slike.
Naime, ja zelim samo jos par rijeci napisati o slici br. 5 o kojoj nista nije receno a zasluzuje paznju.
Na slici su Meho Ajanovic – Glondjo, Namik Foco i njegov brat Nedim. Moram priznati da sam Namika odmah poznao medjutim njegovog brata koji se potpuno izmjenio ne bih ni poznao da nije bilo pomena od strane clanova koji su komentarisali slike.Mehu, Glondju , nadam se zna vecina. Volio fudbal, igrao u FK Mladost, radio u stampariji Moco Sokolovic, kasnije cini mi se otisao u Sarajevo.
Namik je jedno vrijeme bio sa stalnim boravkom u Rogatici i tu isao cak u skolu. Volio igrati mali fudbal, narocito u onom malom bazenu na Musali. Njegova braca Nedim i Mahir su redovno preko ljeta dolazili u Rogaticu. Prvi su imali kajak u kome se provozala sva mala raja iz Kruscice.Ova braca mi vracaju lijepe uspomene na Rogaticu nekad.in reply to: KRATKE PORUKE #1276Zambi prica je vec na naslovnoj stranici ;) a i u forumu.
in reply to: Povratnici #1275Jos jedna povratnicka prica naseg Zambija i Ermina. Ovaj put su bili u Kruscici kod Alije Vrazalice i njegove supruge Ramize.Slijedi njihova prica.
Petak je popodne, kisa hoce i nece, nekakvi se oblaci navukli iznad nase carsije. Gledam to iduci niz Toplik pa do Vatrogasnog, a onda na krivini ozivi u meni slika raje iz Kruscice.Vidim Irmu kako sa malom rajom igra lopte na pijaci. Odozgo ide Fikret-Nalet s cigarom u ustima, umijesa se medju malu raju kao da i on igra lopte. Vidim Hapeta kako ga tjera da pusti malu raju da igraju lopte, a da oni idu u Slatko ćose.
Jedan trenutak i vratih se u stvarnost. Dragi Boze, sto ti je zivot. Protrljah oci i svatih da sam budan sanjao.U tom snu i sjecanju dodjoh u avliju naseg dragog sugradjanina i komsije Alage-Alije Vrazalice. Nadjoh ga na stepenicama nosi naramak drva i sa osmijehom nazva selam govoreci:
“Bujrum Pavice, kojim poslom?”.
U dvije – tri rijeci ja objasnih a stara ljudina s odusevljenjem prihvati nas prijedlog i poce svoju pricu:
„Moj Zambi, nije ovo meni prvi povratak u Rogaticu, rece Alaga, pa podize naocale i duboko udahnu.
„Jah tako je to, i nastavi:“Poslije onog rata sam bio po domovima, 1950 godine u Bosanskom Šamcu. Dragi Boze, ja sam svaki dan saanjao svoju Rogaticu i zelio kamen i kaldrmu na nasoj carsiji, ali dozivio sam sa svojom Ramizom i sa svojom djecom da ponovo napustim Rogaticu, ne svojom voljom.
Prvi konvoji i autobusi koji su krenuli iz Sarajeva prema Gorazdu, bio sam u njima,samo da prodjem i vidim svoju Rogaticu. Sta ces, to je jace od mene. Vratio sam se na isti dan kao i nas Fadil Talovic, 12.03.2001 godine.
Cak sam i tri noci nocio skupa sa njim u njegovom stanu na Trgu. Gledam i slusam tog covjeka, i sa kojim odusevljenjem govori o tom vremenu, o povratku i zivotu u svojoj avliji.
“Mogu ti reci Zambi, nastavlja Alaga, da sam mogao zivjeti u Brezi gdje imam kucu i imanje. Sve je to lijepo, ali nista bez moje avlije, moje Rakitnice, moje Kruscice, svoj na svome. Avlija puna unucadi, imam ih Bogu hvala petero. Svaki vikend su tu moja djeca, sin Asim i kcer Amela.Unucadi ljetni raspust provode u Rogatici, pa imam osjecaj da me podmladjuju, ipak ja imam i dosta godina. Davno je bila 1937 godina kad sam se rodio, ali sudbina je htjela da dva puta idem iz rodnog grada i da mu se vracam. Tako je valjda sudjeno, ali Bogu hvala, ziva glava i celjad sva na broju.
Jedino mi je problem sto moja Ramiza nije dobrog zdravlja, zastade Alaga, i sa sjetom pogleda svoju Ramizu, koja je svo vrijeme slusala njegovu pricu, pa u tom momentu progovori ta ljudska velicina koju svi dobro znamo, jer nas je mnoge izlijecila i posavjetovala kako koji lijek da trosimo. Sa njenim specificnim osmijehom rece :“Bogme djeco ovaj rat mi je donio dosta zdrastvenih problema, ne mogu na noge. Dva puta sam operisala kuk, pa me to boli i nervira, jer ja sam osoba koja je cijeli zivot na nogama i u pokretu i ne mogu biti besposlena”, govori majka koja je rodila dvoje izuzetne djece, Amelu i Asima na koje su ponosni ovi casni roditelji.
Upitah moje drage sagovornike kakvi su komsijski odnosi a oni u glas rekose: „Nije to kao nekad, i Alaga dalje nastavlja : „Tacno je da smo jedini povratnici u Kruscici , i svjesni smo da mnoge stvari nece nikad biti kao sto su bile, ali nemamo zbilja nikakvih problema. Ako hoces ocjenu, oni su dobri, po tom pitanju nemamo problema.
A vasa bezbijednost i sigurnost, umijesah se? Alaga se nasmija pa rece: “Oni po Hrasnici i Ilidzi imaju vise problema po tom pitanju nego mi. Nas niko ne napada, niti pljacka. Eto ja zasad toliko, sto se mene tice.
Hvala ti Alaga, tebi i teti Ramizi na iskrenosti, ali ako mozes jos da mi kazes, sta bi ovom prilikom porucio rogatickoj raji :”Pozdravljam ih sve sirom svijeta i zelim im sve najbolje u zivotu. Svuda je lijepo, ali gdje je Ljun tu je naj ljepse“.
in reply to: KRATKE PORUKE #1270Ovaj problem imaju uglavnom oni clanovi koji su aktivniji na forumu. Svaka tema u kojoj ste napisali post automatski podrazumijeva obavjestavanje putem e-mail ako neko poslije vas pise u toj temi. Ako ste pisali u vise tema onda ce svaka promjena u temi biti propracena obavjestavanjem putem e-mail.
Kako sprijeciti dolazak e-mail ako to vi ne zelite. Imaju dva nacina.1. nacin
Kada napisete svoj prvi post u nekoj temi , prije nego sto posaljete post , gore iznad u lijevom dijelu imate ponudu u pravougaoniku (crvena boja) “odjavi pretplatu”. Tu kliknite jednom mausom i promjene u toj temi nece biti propracene sa e-mail. Ukoliko ste se pak predomislili I zelite ponovo ukljuciti obavjestavanje to mozete uraditi ako kliknete na isto mjesto na kome sada stoji “prijavi temu”.
Dakle ovo se odnosi na jednu temu a ako zelite odjaviti I ostale teme onda bi morali u svaku ulaziti I ovo isto uciniti.2. Drugi nacin je daleko brzi.
Kada udjete u forum, gore na vrhu vidite svoj avatar i mogucnost poziva za „moj profil“. Kliknite jednom na „moj profil“ a onda lijevo u meniju „moje pretplate“. Otvorice vam se sve teme u kojima ste pisali. To moze biti i na dvije- tri stranice ukoliko ste ucestvovali u vise temea. Na kraju svake teme stoji kvadratic na koji treba da kliknete I u njemu ce se pojaviti “kvaka”. Ako zelite pobrisati sve teme kliknite na sve kvadratice pored tema. Kada ste to uradili onda zahtjevajte dole u dnu “izbrisi”
Kada to uradite vise necete dobivati obavjestenja putem e-mail. Ukoliko se otvori neka nova tema u koju se upisete onda to pitanje mozete odmah rijesiti prvim nacinom.Nadam se da sam bio jasan.
-
AuthorPosts