Forum Replies Created
-
AuthorPosts
-
in reply to: KRATKE PORUKE #2017
E bas vam hvala, probacu krajem Maja.
in reply to: KRATKE PORUKE #2007Moze li se autom doci na mezarje Zahrid i kojim putem?
in reply to: KRATKE PORUKE #1963E bas ti hvala Irfo, sad se komotno moze u jagode!!!:laugh: ;)
in reply to: KRATKE PORUKE #1923Dogovoreno.B)
in reply to: KRATKE PORUKE #1921WEB, hoces li i ti sa mana?;)
in reply to: KRATKE PORUKE #1920Purak jarane, vidimo se u Tilburgu u subotu sabahile, ja znam gdje su jagode.B) :) :woohoo:
in reply to: KRATKE PORUKE #1918Evo i od mene sretan put Cengicima i da se plaho provedete. Teva pozdravi raju u bosni.
in reply to: POZNATE LI STARE ROGATICANE #1826Zadnja slika: Camani iz kruscice (bio direktor banke pred rat).
in reply to: KRATKE PORUKE #1822E vala ovo je samo za pohvalu, ja sam ostao bez teksta, svaka cast ljudi.
in reply to: Slike stare #1808Treca slika bi morao biti Sige i mladica.
in reply to: KRATKE PORUKE #1807Za Twinpeaks-a, javi mi se na e-mail kad stignes.
in reply to: Zanimljive kratke priče….. #1744NEKI CUDAN JEZIK
Jasmina je rodila sina, ali nikako ne zna da mu tepa na engleskom.
Poznaje ona sve engleske rijeci kojima se djeci tepa, ali i nakon deset godina
“zivota na engleskom”, ipak su joj neprirodne, strane.
Prijateljice australke maze malenog Edina i gugucu mu na engleskom. Valjda je to dosta.Razmislja Jasmina…kao djevojcica skupljala je slicice za albume Zivotinjsko carstvo, Barbie
i Italija ’90 i s rajom iz razreda igrala slika-bijelo, pola-cijelo. A kako ovom malom prevesti
sta znaci slika-bijelo i gdje je taj Gornji Milanovac gdje su se, cini se, osamdesetih stampali
svi albumi za slicice u njenom djecijem svijetu?
Kompjuterske igrice i internet davno su u djece zamijenili skupljanje slicica, a i kada bi one
jos uvijek postojale, kako bi Edinu uopste objasnila finese “peljanja” za “slibe”?
Bice muka nauciti ga i bosanski, a sve njoj drage termine iz dana beskrajnih ljeta u parku
na sarajevskoj Grbavici 2 Edin vjerovatno nikad nece upoznati.Ona je imala raju, Edin ce imati “friends”. Ona je imala jarane i jaranice, pa joj je
drago sto barem u zemlji gdje sada zivi za ovu rijec ima direktan prevod – “mate”.
Pa cak i ono tipicno sarajevsko, carsijsko “jarrrane” skoro da cuje kada neki debeli ciko
drmne kriglu piva od sank i otpocne “suplju” covjeku do sebe sa nepogresivo australskim “maaate”.Kada odraste, sjecace se i Edin svoga djetinjstva i svojih izraza koje ce kasnije,
kao covjek, sve rjedje koristiti. Bice to slang nepoznat Jasmini, sve one drage
foluske koje ce samo njemu i njegovoj generaciji izvuci lagan osmijeh godinama kasnije.
Pa ipak, zao joj je sto je sigurno nece razumjeti kada mu mozda jednog dana spomene
“jalijase” i “fakinjazu” iz Hrasnog, lokalne “sanere” te “fildzan ligu” u kojoj je njen brat
neumorno igrao fudbal.Stipu gatibo, s’a me gabri, votazi i ostali kljucni izrazi nikad svjetski priznatog
– ali generacijama vrlo bitnog – satrovackog jezika takodjer ce ostati
nepoznati BH klincima “made in Australia”.Edin ce ici na “parties”, a majka mu je isla na derneke, koji su brze-bolje
po ratnom odlasku u Zagreb postali “tulumi” (odnosno “zurke” za njene drugarice istocno od Drine).Kad ostari, Jasmina ce se naci u kozi svoga djeda i nane koji, cini se, kao otpor
casovima engleskog, iz naftalina vade turcizme i druge “bisere” koje ni u domovini
koristili nisu. Djed se nameracio da dohaka naletu i ugursuzu iz komsiluka koji je uzeo fursat,
pa ga neumorno bihuzur cini brundanjem svoje Honde kad se u nevakat vraca kuci.
Nana mu veli nek’ batali pos’o… momka je ocigledno opio sevdah, a bio je i on,
muhanati djuturum, jednom seret i hasarijast, nije ni njegovo maslo bilo za Ramazana.Ipak, djed i nana drze se onoga sto dobro znaju, makar i teatralno udarali po terminima
koji se, narocito u dijaspori, cine prasnjavim. Nisu jos zamakli u ekipu hibrid-spikera
nekog cudnog jezika na granici bosanskog i engleskog.Kad je nedavno cula zemljaka kako kolegici kaze “Ljiljo, ringacu te u Tuesday”, Jasmina
se zaklela da ce malog Edina barem nauciti da govori ili jedan ili drugi jezik, a nikako
oba istovremeno. Ponekad, medjutim, kad i sama na momenat zaboravi neku bosansku rijec,
Jasmina se pita koliko ce dugo u njenom kutku “Bosnostralije” jalija i carsija carevati
uz knjizevni jezik, dok ih iz svakodnevnice sve vise istiskuje engleski, na kojem je pocela i sanjati.in reply to: Crni humor #1743Kragujevac, 1941. Herr komandant:
– “Dakle, odlučeno je. Danas streljamo jedan razred. Idemo u školu da ih pokupimo.”
Adutant:
– “Na zapovijed.”
Škola. 8c razred. Upadaju Nijemci naoružani do zuba.
Komandant:
– “Zbog učestalih diverzija prema našoj vojsci odlučili smo da za opomenu pobijemo jedan razred ove škole. Kocka je pala na osmi c, a to ste vi. Idemo, spremite se.”
Učitelj:
– “Hrabro, deco, pokažite da se ne bojite.”
Izvedu ih van, pred zid i Nijemci se počnu spremati za strijeljanje. Učitelj:
– “Deco, pokažimo fašistima. Zapevajmo pjesmu!”
I zapjevaju, prvo stidljivo, a onda sve jače i jače. Privuče to komandantovu pažnju. Pogleda on njih, svi do jednoga prkosna pogleda i pjevaju neke borbene, vjerojatno partizanske pjesme. Ipak, primijeti komandant među njima jednog koji se skutrio i plače. Priđe mu.
Komandant:
– “Što je mali, nisi hrabar kao ostali? Već sam mislio da se u osmom c svi raduju što će umrijeti. Zašto plačes?”
Uplakani:
– “Kako ne bih plakao. Ja sam iz osmog b, samo sam došao po spužvu!”in reply to: Odgovor:Sevdalinke #1742Evo ovu rumen ruzu
Evo, ovu rumen ruzu
iz mog skromnog perivoja
na dar tebi, duso, saljem
ime joj je ljubav mojaAko ti se miris svidi
i njezina cista boja
ti je primi s postovanjem
i zakiti njedra svojaAko ti se ne dopadne
baci je na oganj zivi
nek izgori, nek se stvori
u lug i u pep’o siviIz tog luga i pepela
na sred tvoga perivoja
poniknuce crna gljiva
a zvacu je mrznja tvojaZaim Imamovic
in reply to: POZNATE LI STARE ROGATICANE #1709E onda pravo dobro izgleda za svoje godine;) :) :P
-
AuthorPosts