-
Milan Lukic i Sredoje Lukic osudzeni za ratne zlocine u Visegradu
Saopstenje za javnost VIJEĆA
(Iskljucivo za medije. Nije sluzbeni dokument.)
Hag, 20 Juli 2009.
NJ/MOW/1327t
Milan Lukić i Sredoje Lukić
Pretresno vijece III danas je osudilo Milana Lukica na kaznu dozivotnog zatvora, a Sredoja Lukica na 30 godina zatvora za zlocine protiv covjecnosti i ratne zlocine pocinjene u Visegradu, gradicu u istocnoj Bosni, tokom sukoba od 1992. do 1995. godine.
Dvojica rodzaka optuzena su za ubistvo, mucenje i istrebljenje pocinjena uglavnom u prvim mjesecima rata.
Milan Lukic je proglasen krivim za progone, ubistvo, istrebljenje, okrutno postupanje i nehumana djela, kao zlocine protiv covjecnosti i ratne zlocine, u vezi sa sest odvojenih incidenata.
Proglasen je krivim za ubistvo pet muskaraca Muslimana, civila na rijeci Drini 7. juna 1992. ili priblizno tog datuma i za ubistvo sedam muskaraca Muslimana, civila u fabrici “Varda” u Visegradu 10. juna 1992. ili priblizno tog datuma. Milan Lukic je takodze proglasen krivim za ubistvo Hajre Koric. Dodatno je proglasen krivim za premlacivanje muslimanskih zatocenika u zatocenickom logoru u Uzamnici.
Osim toga, Milan Lukic je proglasen krivim za ubistvo 59 muslimanskih zena, djece i staraca u jednoj kuci u Pionirskoj ulici u Visegradu. Zrtve su 14. juna 1992. zakljucane u jednoj prostoriji u kuci koja je nakon toga zapaljena. Utvrdzeno je da je Milan Lukic u toj prostoriji postavio eksplozivnu napravu od koje se kuca zapalila. Milan Lukic je pucao u ljude koji su pokusali da pobjegnu iz kuce u plamenu.
Takodze je proglasen krivim za ubistvo najmanje 60 muslimanskih civila u jednoj kuci u visegradskom naselju Bikavac 27. juna 1992. Pretresno vijece je utvrdilo da su Milan Lukic i jos jedna naoruzana grupa prisilili civile da udzu u kucu, nakon cega su blokirali sve izlaze, a u kucu ubacili nekoliko eksplozivnih naprava i benzin i zapalili je.
Sredoje Lukic je takodze proglasen krivim za pomaganje i podrzavanje u pocinjenju djela progona, nehumanih djela, ubistva i okrutnog postupanja. Konkretno, on je proglasen krivim za premlacivanja u logoru u Uzamnici i za paljenje kuce u Pionirskoj ulici, s tim da je sudija Patrick Robinson bio suprotnog misljenja u vezi s posljednjom optuzbom. Oslobodzen je krivice, uz suprotno misljenje sudije Pedra Davida, po optuzbama u vezi s paljenjem kuce na Bikavcu.
« Zlocine u ovom predmetu koje su pocinili Milan Lukic i Sredoje Lukic karakterise bezobziran i izopacen prezir prema ljudskom zivotu », rekao je predsjedavajuci sudija Robinson.
« U isuvise dugoj, tuznoj i nesrecnoj istoriji covjekove nehumanosti prema drugom covjeku, paljenje kuca u Pionirskoj ulici i na Bikavcu mora zauzeti istaknuto mjesto. Na kraju dvadesetog vijeka, vijeka obiljezenog ratom i krvoprolicem ogromnih razmjera, ti uzasni dogadzaji izdvajaju se po izopacenosti napada vatrom, po ociglednom predumisljaju i proracunatosti koja ih karakterise, po cistoj bezobzirnosti i surovosti kojom su okupili, zatvorili i zakljucali zrtve u te dvije kuce, i time ih ostavili na milost i nemilost paklu koji je uslijedio, te po stepenu boli i patnje koja je nanesena zrtvama dok su zive gorile ».
Sudzenje Milanu i Sredoju Lukic pocelo je 9. jula 2008., a tuzilastvo je zavrsilo glavno izvodzenje dokaza 11. novembra 2008. nakon sto je pozvalo ukupno 46 svjedoka. Izvodzenje dokaza odbrane Sredoja Lukica počelo je 1. decembra 2008. i zavrseno 2. decembra 2008. nakon sto su pozvana ukupno tri svjedoka. Izvodzenje dokaza odbrane Milana Lukica zapocelo je 17. decembra 2008. i okoncano 21. aprila 2009. nakon sto je pozvano ukupno 28 svjedoka. Pretresno vijece je pozvalo ukupno cetiri svjedoka. Zavrsne rijeci su odrzane 19. i 20. maja, kada je tuzilaštvo zahtijevalo da obojica optuzenih provedu ostatak zivota u zatvoru, dok je odbrana zahtijevala da se obojica oslobode krivice po svim optuzbama.
Milan i Sredoje Lukic su bili prvobitno optuzeni zajedno s Mitrom Vasiljevicem. On je uhapsen u januaru 2000. godine i presudom Zalbenog vijeca izrecenom 25. februara 2004. osudzen je na 15 godina zatvora.
Nakon sedam godina bjezanja od pravde, Milan Lukic je uhapsen u Argentini u avgustu 2005. godine, dok se njegov rodzak Sredoje predao vlastima bosanskih Srba narednog mjeseca.
Od svog osnivanja Medzunarodni sud je podigao optuznice protiv 161 lica za teska krsenja humanitarnog prava pocinjena na podrucju bivse Jugoslavije od 1991. do 2001. godine. Postupci protiv 120 lica su okoncani.
Nova knjiga ”LANET OLSUN”
Pise: Muhamed A.
U izdanju našeg Udruženja – Udruženja ”Mladi Muslimani” – iz štampe je izašla knjiga ”LANET OLSUN – Zločin nad Bošnjacima istočne Bosne”. Autor knjige je Anes Džunuzović, a knjiga obrađuje zločin koji se desio u prvim mjesecima agresije nad Bošnjacima u 12 općina istočne Bosne: Bijeljina, Zvornik, Bratunac, Vlasenica, Han-Pijesak, Sokolac, Višegrad, Rudo, Čajniče, Rogatica, Foča, Kalinovik. Recenzenti knjige su Sejo Omeragić, novinar i publicista, dugogodišnji urednik magazina Ljiljan, i autor nekoliko knjiga o ratnim dešavanjima u BiH; te Kemal Baković, novinar, dugogodišnji urednik magazina Saff. Urednik knjige je mr. sci. Fatmir Alispahić, a predgovor je napisao mr. sci. Admir Mulaosmanović. Knjiga je nastala na bazi tekstova koji su objavljivani u magazinu Saff u posljednje četiri godine, a podjeljena je u dva poglavlja. U prvom poglavlju obrađena su dešavanja na početku agresije u pomenutim općinama, i to u svakoj općini posebno. Drugo poglavlje obrađuje pet tema: Žrtve i zločinci, Logori, Silovanja, Grobnice, Suđenja.
U prvom poglavlju idući od općine do općine autor u najkraćim, ali upečatljivim crtama, kroz primjere, odnosno svjedočenja, ali i brojke, pokazuje šta se to dešavalo u tim općinama u prvim mjesecima agresije. Kako su se četnici pripremali za okupaciju i genocid, ko su organizatori i izvršioci tog zločina, te kako su zločin sproveli u djelo kroz ubijanja, zatočavanja, silovanja, mučenja, maltretiranja, deportacije. Sve je potkrepljeno svjedočenjima preživjelih Bošnjaka iz tih krajeva, te podacima koje su prikupila razna udruženja, grupe i pojedinci koji dolaze iz tih općina. Naravno, autor koristi i druge izvore, ali osnovni je bio živa riječ preživjelih Bošnjaka.
U drugom dijelu knjige koristeći podatke IDC-a, Udruženja ”Žena žrtva rata”, Saveza logoraša BiH, Instituta za nestale osobe, Suda BiH itd., autor iznosi precizne podatke o broju stradalih Bošnjaka (ali i drugih) u istočnoj Bosni, zatim podatke o broju silovanih Bošnjakinja, o logorima i logorašima, o masovnim grobnicama do sada otkrivenim, o suđenju zločincima koji su počinili zločine u istočnoj Bosni u prvim mjesecima agresije. Autor u uvodu u knjigu kaže da nije imao ambicija da sve kaže o zločinu koji se desio Bošnjacima istočne Bosne, jer je to praktično i nemoguće uraditi kroz novinske članke, ali priznaje da je njegova ambicija bila da na jednom mjestu u kratkoj formi kaže kakvo se zlo dogodilo Bošnjacima istočne Bosne, te ko je to zlo počinio. Zbog toga, iako se izlaže opasnosti, u knjizi navodi 1.018 imena ljudi koji se dovode u vezu sa zločinom, na direktan ili indirektan način. I to je glavna vrijednost ove knjige. Jer, nije desetine hiljada ljudi ubilo 10-ak ljudi kojima je suđenjo ili im se sudi. I, nije odgovornost samo na civilnim i vojnim nalogodavcima, već i na ubicama, silovateljima, stražarima u logoru, onima koji su izvodili iz kuća ljude, i odvodili ih u nepoznato, u logore, u smrt, u muhadžirluk. Odgovornost je na policajcima, na službenicima u raznim resorima u općinama koji su zločine često pokrivali kroz papire, u direktorima i radnicima preduzeća koja su ukopavala ubijene u masovne grobnice. Odgovornost je na uposlenim u civilnoj zaštiti, na uposlenim u crvenom krstu, na upravama preduzeća iz kojih su protjerani Bošnjaci. Odgovornost je na upravi i radnicima preduzeća koja su bila zadužena da ruše bošnjačke kuće i vjerske objekte. Odgovornost je i na komšijama koji su palili i pljačkali imovinu komšija Bošnjaka, ili nisu spriječili da do toga dođe.
Knjigu možete kupiti u prostorijama Udruženja ”Mladi Muslimani”, Sarači 77 (Morića han), Sarajevo, ili poručiti na tel 033/271-741, 033/271-740.
07.09.2009. u 09:01
Zločini u Srebrenici i Žepi
U Haškom tribunalu završne riječi odbrane Popovića i drugih
U Haškom tribunalu danas će početi izvođenje završnih riječi odbrane u postupku protiv sedmorice oficira policije i Vojske Republike Srpske (RS), optuženih za genocid i druge zločine u Srebrenici i Žepi u ljeto 1995. godine.
Tužilaštvo je u svojoj završnoj riječi tvrdilo da je dokazana krivica optuženih Vujadina Popovića, Ljubiše Beare, Drage Nikolića, Ljubomira Borovčanina, Radivoja Miletića, Milana Gvere i Vinka Pandurevića, ali se nije izjasnilo o visini kazni koje za njih traži.Zatražene kazne navedene su u završnom podnesku, koji je Tužilaštvo predalo kao povjerljiv.
Suđenje sedmorici oficira policije i Vojske RS počelo je u julu 2006. godine.
U Hagu se danas nastavlja suđenje hrvatskim generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču po optužnici za zločine nad srpskim civilima u toku i poslije operacije “Oluja” u ljeto 1995. godine, pa će sa izvođenjem dokaza nastaviti odbrana.
Na suđenju bivšem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije Momčilu Perišiću, Tužilaštvo nastavlja da izvodi dokaze po optužnici za pomaganje srpskim snagama koje su počinile zločine u Sarajevu, Srebrenici i u Zagrebu od 1993. do 1995. godine.
U predmetu u kojem se bivšim visokim zvaničnicima Hrvatske Republike Herceg-Bosne Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću, sudi za zločine nad nehrvatskim stanovništvom u zapadnoj Hercegovini, tužilac će sutra nastavlja unakrsno ispitivanje jednog od optuženih – generala Slobodana Praljka.
U utorak, 8. septembra, biće održana statusna konferencija u predmetu protiv bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića, koji čeka na početak suđenja po optužnici za genocid, zločin protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja u toku rata u BiH od 1992. do 1995. godine.
U Hagu je nagoviješteno da bi suđenje moglo početi još ovog mjeseca, a očekuje se da Žalbeno vijeće prethodno donese odluku po Karadžićevoj žalbi u vezi sa sporazumom o imunitetu od 1996. godine.
Osim toga, pred pretpretresnim vijećem se našao zahtjev tima Karadžićeve odbrane da se proces odloži za deset mjeseci.
Za četvrtak, 10. septembra, najavljena je konferencija o stanju u postupku protiv lidera Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, koji se žalio na presudu prema kojoj je kriv za nepoštovanje suda, jer je u jednoj od svojih knjiga objavio podatke o identitetu zaštićenih svjedoka, te osuđen na 15 mjeseci zatvora.
Ovu presudu optužba je iskoristila da dopuni svoj prošlogodišnji zahtjev da se Šešelju uskrati pravo da se sam brani.
(SRNA)Zlocinci imaju pravo na sve, a majke namaju pravo znati gdje su kosti njihove djece…
Autor Adnan Rondić
15-09-2009
Odluka Medzunarodnog suda za ratne zlocine pocinjene na teritoriji bivse Jugoslavije da odobri zatvorenici Biljani Plavsic ranije postanje na slobodu izazvala je zestoke reakcije u dijelu bosanskohercegovacke javnosti.
Predsjednica udruzenja „Majke enklava Srebrenica i Zepa“ Munira Subasic ovakvu odluku smatra dokazom politike koja pokusava izjednaciti zlocince i zrtve, odnosno zrtve uciniti zlocincima i obrnuto. Ona je dodala da ce Udruzenje uputiti ostar protest i pismo glavnom tuzitelju Tribunala Sergu Brammerzu, predsjedniku Patricku Robinsonu i trojici sudija koji su donijeli sramotnu odluku.
Zrtve srpskih zlocina, istice Subasiceva, posebno su ogorcene na mogucnosti i tretman koje osudzeni ratni zlocinci imaju u zatvorima sirom Evrope u kojima sluze kazne.
„Biljana Plavsic je u zatvoru napisala knjigu u kojoj je rekla da je ponosna na sebe i na svoj narod i da bi opet bila ono sto je bila 1991. i 1992. godine. Nije se pokajala i nije izrazila zaljenje zbog zlocina“, izjavila je Subasic ponavljajuci jos jednom da zlocinci imaju pravo na sve, a majke namaju pravo znati gdje su kosti njihove djece.
„Pitamo se da li ce pustanje ratnih zlocinaca na slobodu biti buduca praksa Haskog tribunala? Mi smo vjerovale da Medzunarodni krivicni sud nije pod utjecajem svjetske politike, ali smo tek sad shvatile da jeste sto je sokantno, jer je Tribunal osnovan zbog zrtava kako se to nikad ne bi ponovilo i zaboravilo“, kaze predsjednica udruzenja „Zene zrtve rata“ ,Bakira Hasecic.
Bez obzira sto smo ogorceni na ovakvu odluku, koja se moze zvati bilo kakvim imenom, ali sigurno nije pravda, odluke pravosudnih institucija se moraju prihvatiti, ocijenio je predsjedavajuci Predsjednistva BiH Zeljko Komsic komentirajuci odluku Haskog tribunala da bivsa predsjednica RS-a Biljana Plavsic, nakon dvije trecine odslužene kazne, bude pustena na prijevremenu slobodu.
– Ali u ocima prije svega onih koji su zrtve rata u BiH i politike Biljane Plavsic, i svih onih koji vjeruju u BiH i univerzalna nacela pravde, Medzunarodni sud za ratne zlocine pocinjene na prostoru bivse Jugoslavije sigurno vise nece biti ono sto je bio do donosenja ove odluke, stav je predsjedavajuceg Predsjednistva BiH, Zeljka Komsica.
- You must be logged in to reply to this topic.