-
Izgrađeno 11 kuća
ROGATICA – Fond za povratak BiH i Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica Republike Srpske udruženim sredstvima finasirali su izgradnju 11 kuća za povratnike Bošnjake na području opštine Rogatica za šta je izdvojeno 258.479 KM.
Stručni saradnik za obnovu i povratak u ovoj opštini Milenko Janković rekao je danas Srni da su kuće izgrađene u centru grada, te u selima Rakitnica, Kramer Selo, Pribošijevići, Kozići, Gornji Dub i drugim selima.
Janković je rekao da su kuće izgrađene po sistemu “ključ u ruke”, površine od 40 do 67 metara kvadratnih, zavisno od broja članova domaćinstva. Izvođač radova je bilo preduzeće “Primus” iz Rogatice.
srna
Izgrađeno 11 kuća
ROGATICA – Fond za povratak BiH i Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica Republike Srpske udruženim sredstvima finasirali su izgradnju 11 kuća za povratnike Bošnjake na području opštine Rogatica za šta je izdvojeno 258.479 KM.
Stručni saradnik za obnovu i povratak u ovoj opštini Milenko Janković rekao je danas Srni da su kuće izgrađene u centru grada, te u selima Rakitnica, Kramer Selo, Pribošijevići, Kozići, Gornji Dub i drugim selima.
Janković je rekao da su kuće izgrađene po sistemu “ključ u ruke”, površine od 40 do 67 metara kvadratnih, zavisno od broja članova domaćinstva. Izvođač radova je bilo preduzeće “Primus” iz Rogatice.
srna
Povratnicima u RS omogućiti sva prava
Kampanja Prvi mart u ovom trenutku fokusirana je na izmjenu diskriminirajućih kantonalnih i federalnih propisa koji su povratnike u proteklih 20 godina doslovno stavljali izvan pravne zaštite garantirane Ustavom i zakonima BiH.
Na šta fokusirate kampanju Koalicije Prvi mart?– Kampanja Prvi mart u ovom trenutku fokusirana je na izmjenu diskriminirajućih kantonalnih i federalnih propisa koji su povratnike u proteklih 20 godina doslovno stavljali izvan pravne zaštite garantirane Ustavom i zakonima Bosne i Hercegovine, da ne spominjemo činjenicu da su obeshrabrili implementaciju aneksa 7 Općeg sporazuma za mir.
Neću da pretjerujem, ali propisi koje je Federacija BiH usvajala i provodila posljednjih 17 godina aktivno su onemogućavali prognane, izbjegle i interno raseljene da se zapravo vrate kući. Dakle, ovdje nije riječ o RS-u: jasno da je tamošnji režim napravljen za samo jednu etničku skupinu i u ime nje. Svi ostali građani su faktički građani drugog reda i sve vlade RS-a od kraja rata naovamo provodile su sistemsku i institucionalnu politiku aparthejda, segregacije i diskriminacije.
Prvi mart nije usmjeren samo na registraciju, jer da je tako, mi bismo se fokusirali na našu dijasporu, koju ćemo svakako registrovati i učiniti sve da joj omogućimo da glasa, nego na zaštitu onih ljudi koji su donijeli odluku da ne pristaju na faktičko stanje stvoreno ognjem i mačem i vratili se u svoje domove, ali su od federalnih i državnih vlasti ostavljeni na cjedilu i isporučeni na milost i nemilost jednom rasističkom režimu.
Kako postići izmjene diskriminirajućih propisa?
– Naš prvi cilj je rušenje zakonodavnog zida koji je uspostavljen na nekadašnjoj liniji razgraničenja, stoga razgovaramo sa kantonalnim premijerima i ministrima, federalnim premijerom i ministrima o uklanjanju tih prepreka i pružanju temeljne pravne zaštite onim našim sugrađanima koji de facto žive u RS-u, ali iz tih razloga, dakle zbog zdravstvenog i penzionog osiguranja, boračko-invalidske zaštite ili dječijeg dodatka, i dalje imaju prijavljeno prebivalište u Federaciji. To je potrebno ne samo zato što oni ne mogu računati na ravnopravan i pošten tretman u institucijama RS-a nego zato što je, na primjer, zdravstveni sistem u RS-u u potpunom raspadu i što naprosto ne mogu računati da će dobiti uslugu kakvu treba da dobiju. Do sada stvari idu dobro i svi naši sagovornici su izrazili želju i interes, odnosno stavili na raspolaganje svoje resurse, te ćemo zajedno raditi na izmjeni propisa.
Dvije vrste ljudi
Da li je povećan povratak u RS?
– Postoji jedna dobra i jedna loša vijest u vezi s povratkom. Dobra je da je broj nesrba koji su se vratili i žive u svojim prijeratnim domovima u RS-u mnogo veći nego što izgleda i to što su se vratili usprkos vlasti. Druga, loša, jeste ta što i dalje de jure ne borave u RS-u i što vlasti RS-a čine sve da ih u tome onemoguće. Pritom govorim o entitetskim vlastima. Mi imamo i dosta sagovornika u vlastima na lokalnom nivou koji uviđaju sve prednosti prijave prebivališta i koji će nam čak i pomoći u tome. Problem je što su neki od velikih patriota koji su proteklih godina bili u državnom Parlamentu nekada glasali za zakon koji povratnika definira kao osobu koja šest mjeseci boravi na svojoj prijeratnoj adresi. Drugim riječima, nakon isteka roka od šest mjeseci onaj koji se vratio više nije povratnik. Jasno je da su za takav zakon, odnosno takvu definiciju povratnika mogle glasati samo dvije vrste ljudi, oni koji ne žele da vide da se ljudi vraćaju svojim kućama i oni koji, iako su od njih dobili mandat, ne dijele realnost tih ljudi niti na jednom nivou.
Postoji li mogućnost promjene spornog zakona?
– Mi smo u Kantonu Sarajevo već u intenzivnim razgovorima sa Vladom i radimo zajedno na izradi propisa o dopunskim pravima povratnika tako da uklonimo s puta taj diskriminirajući rok od šest mjeseci i ljudima omogućimo da se osjećaju kao da su još u svojoj državi, a ne kao da mijenjaju državu kada pređu preko nekadašnje linije razgraničenja. Razgovarali smo i sa premijerom Srednjobosanskog kantona, do kraja sedmice ćemo imati sastanak sa premijerom Zeničko-dobojskog kantona, brzo ćemo i u Tuzlu, pokrenut ćemo u saradnji sa odgovornim ljudima u tim vladama najveću tzv. giljotinu propisa u ovoj zemlji poslije rata, u to sam uvjeren.
Osim obećanja, imate li podršku političkih partija?
– Ono što je sve nas uvjerljivo najviše razočaralo nakon Srebrenice nije bilo ni to što su lokalni političari, koji su zbog toga što smo mi uradili dobili odborničke mandate, odmah počeli trgovati – jer mi nismo politička partija i nemamo prerogativ da bilo kome kažemo kako ćemo voditi politiku – nego to što smo u kampanju Prvi mart opet morali da krećemo od početka. Dan poslije izbora, izuzme li se troje ili četvoro ljudi s kojima smo održavali intenzivne kontakte tokom one iscrpljujuće proceduralne bitke za priznanje sasvim zakonitih i legitimnih izbora u Srebrenici, sve što smo mi uradili u prethodnih šest mjeseci i svi oni ljudi koji su se registrovali da glasaju su bili zaboravljeni. Ni mi, ni oni, ni svi ti ljudi koji tamo žive, nemamo ništa od tapšanja po ramenima i ako vjerujete da je i to “tamo” još BiH, pomozite nam konstruktivno. Nismo mi tu da bismo se busali u bošnjačka prsa, nego da bismo se borili za ideju da su svi građani ove zemlje ravnopravni na svakom njenom koraku. I za to su potrebne neke prozaične stvari tipa kompjutera, printera, skenera, faksa itd.
Početak borbe
Zbog čega Vas se boji sadašnji režim u RS-u?
– Kad je riječ o sadašnjem režimu RS-a, moram da kažem da se jako čudim da oni u jednoj ustavnoj, zakonitoj, demokratskoj i prije svega civilnoj inicijativi vide opasnost. Sasvim je jasno da je njih neko nekad uvjerio u to da je 49 posto teritorije srpsko, ali dok to ne bude pisalo u Ustavu ove zemlje, Republika Srpska je multietnički entitet sva tri konstitutivna naroda koji žive u Bosni i Hercegovini. Stoga su pokušaji zastrašivanja i instrumentalizacija Okružnog tužiteljstva u Bijeljini naprosto smiješni. Znam da se ponavljam, ali ovo stvarno nije 1992, iako su ljudi koji donose političke odluke u RS-u morali ostati u ’92, jer samo tako ovo što oni prodaju svojim biračima ima smisla.
U 2013. to je potpuno besmisleno. Uvjerljivo najsmješnija je uvijena prijetnja državnog ministra za civilne poslove Sredoja Novića kako će on, eto, pokrenuti promjene državnog Zakona o prebivalištu kojim se neki tamo fantomski Bošnjaci, kao, protive. E, sad, ono što je tu smiješno je činjenica da i Nović zna da nikakve promjene tog ili bilo kojeg drugog zakona ne mogu suspendovati slobodu kretanja i slobodu izbora prebivališta. Na kraju, ovo što mi sada radimo je samo preteča onoga što će se morati dogoditi kada jednom, konačno, ova država ozbiljno prione na posao integracije u zakonodavni okvir EU. Dakle, jedinstven ekonomski i pravni prostor, kao uslov svih uslova. Drugim riječima, ne možete biti za pristupanje EU, a biti protiv slobode kretanja ljudi, roba i usluga, odnosno slobode izbora prebivališta.
Na koncu, naša inicijativa je usmjerena na omogućavanje prava glasa i cijelog niza drugih, Ustavom garantiranih prava svim građanima BiH, i utemeljena je prije svega na aneksu 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma. Borba na tom polju ide od slobode povratničke zajednice da se udružuje i okuplja u asocijacije i štiti svoja prava, preko prava udruženja žrtava da na ulicama i trgovima gradova širom entiteta RS obilježavaju bitne dane, sjećaju se i opominju na žrtve, do prava svakog građanina nesrpske etničke pripadnosti da ima jednak pristup svim javnim službama i ne bude više tretiran kao građanin drugog reda. Bez osjećaja svakog građanina BiH da Bosna i Hercegovina kao država postoji na svakom pedlju zemlje unutar njenih avnojevskih granica, ova borba nije završena. U njoj je Prvi mart samo početak SLOBODE Nović zna da nikakve promjene tog ili bilo kojeg drugog zakona ne mogu suspendovati slobodu kretanja i slobodu izbora prebivališta.
Izvor: oslobodjenje.ba
Piše: Lana Rizvanović
- You must be logged in to reply to this topic.