[svedjanin]

in reply to: Samo misli….. #42840

TETA X I IZBORI
Bio sam u Domovini, nekako pred izbore, posmatrao sa strane sta se desava, kako se to kod nas radi, sta politicari nude, osim hemijskih olovaka i vlastitih fotografija. Nista novo, sve po starom, samo sto su plakate i slike kandidata, dignute na visoke stubove i zgrade, pa se do njih ne moze doci bez vatrogasnih merdevina, isto kao sto neces moci doci do onih izabranih, bez debele veze.
Pitaju me za koga cu glasati, ”ne znam, a nije ni dobro da ja dajem nekom glas, a onda ja odoh, a vi ostadoste”.
Teta x, sjedi i slusa. ”Hoces, hoces, ima da glasas za ”nase”, i komsije ce svi do jednog glasati za svoje, o tom vise necu da cujem ni jednu rijec”. Teta x, me pogleda, a ja onda onako polahko da je ne povrijedim velim; ”Pa ko su bona teta ”nasi”, Fahro, Bakir, Sefer, Zlatko, pa i Zeljko nam je zet, i to bas otud sa naseg kraja, je su li svi ili neko od njih”. ”Ma znas ti dobro, Bakir, Bakir”.
Teta x, je prozivila dobar komad zivota, pamti puno, a prezivjela je golgote. Drzala je teta do morala, tradicije, vjere, i prije rata, isla na teravije, postila , klanjala, proslavljala bajrame, docekivala goste, komsije,rodbinu, pomagala svakom koliko je mogla, radila u firmi i kod kuce. A onda je dosao taj nesretni rat. Spavala je u sumi, po raznim hajmovima, podrumima, pjesacila kilometre i kilometre da spasi zivu glavu, da se prehrani, a onda poslije rata, promijenila mjesto boravka, stan, komsije, rodbina i stari prijatelji se rasuli po svijetu, ostala bez muza, sama sa novim komsijama, novom pijacom, novom dzamijom, sa minimalnom penzijom, koju nekako rasporedi pa se naljuti ako je upitas imal para, ”imam, i od ove penzijice ustedim pomalo i dobro mi je”. Sve se kod tete x promijenilo, samo je ona ostala ista, vjerna i dalje svom moralu, svojoj vjeri, tradiciji, komsijama, pa i stranci za koju je prvi put glasala. Sve su se okolnosti oko nje mijenjale, samo je ona ostala ista.
Teta x zna da je takvih kao ona sve manje, da nestaju, zna ona i da su ovi sto za njih glasaju, i ”nasi” i komsijski, pa i oni sto nisu niciji, tesko bolesni od megalomanije, zavisti, pakosti, pohlepe, da su izgubili osjecaj za realnost, pravdu, da je moral srozan gotovo do dna, da do tradicije drzi samo njena generacija, zna ona da se oni ne drze one stare ”pruzi se koliko ti je jorgan dug”, da su onu staru ”bog je prvo sebi stvorio bradu” prepravili u ”bog je samo sebi stvorio bradu”, zna ali vjerovatno zna da i medju njima jos uvijek ima onih slicnih njoj, a ja ne znam. Zato i ne znam za koga, i bolje ne glasati, nego glasati pogresno, da ih je bar pola kao teta x glasao bih i ja. Znam ja da ih tamo ima mnogo koji prije rata nisu znali ni kakva dzamija izgleda iznutra, onih cija pohlepa za parama i vlascu nema granica, onih cije nerealne i neodmjerene ambicije ruse sve pred sobom i oko sebe, onih koji su savrseno ovladali svim trikovima za nabavku laznih diploma, onih koji savrseno dobro unovcavaju svoju pripadnost vjeri, svoj lazni patriotizam, koji vjesto iskoristavaju ljude oko sebe, varaju ih kradu, i sta sve ne rade.
Rekli su da su ovi izbori istorjjski, da ce nam otvoriti put ka EU i NATU_u. Teta x vjeruje, a ja ne vjerujem. Mile nece u EU, u Nato pogotovu, Bakir bi u NATO a u EU ako se bas mora, Covica zanima njegova HB, pa ce kasnije razmisljti sta dalje. Teta x misli da ce biti bolje, a ja da ce se samo nastaviti to mrcvarenje kao i dosad. Ja bi volio kad bi teta bila u pravu.

[svedjanin]

in reply to: Samo misli….. #42848

TETA X I IZBORI
Bio sam u Domovini, nekako pred izbore, posmatrao sa strane sta se desava, kako se to kod nas radi, sta politicari nude, osim hemijskih olovaka i vlastitih fotografija. Nista novo, sve po starom, samo sto su plakate i slike kandidata, dignute na visoke stubove i zgrade, pa se do njih ne moze doci bez vatrogasnih merdevina, isto kao sto neces moci doci do onih izabranih, bez debele veze.
Pitaju me za koga cu glasati, ”ne znam, a nije ni dobro da ja dajem nekom glas, a onda ja odoh, a vi ostadoste”.
Teta x, sjedi i slusa. ”Hoces, hoces, ima da glasas za ”nase”, i komsije ce svi do jednog glasati za svoje, o tom vise necu da cujem ni jednu rijec”. Teta x, me pogleda, a ja onda onako polahko da je ne povrijedim velim; ”Pa ko su bona teta ”nasi”, Fahro, Bakir, Sefer, Zlatko, pa i Zeljko nam je zet, i to bas otud sa naseg kraja, je su li svi ili neko od njih”. ”Ma znas ti dobro, Bakir, Bakir”.
Teta x, je prozivila dobar komad zivota, pamti puno, a prezivjela je golgote. Drzala je teta do morala, tradicije, vjere, i prije rata, isla na teravije, postila , klanjala, proslavljala bajrame, docekivala goste, komsije,rodbinu, pomagala svakom koliko je mogla, radila u firmi i kod kuce. A onda je dosao taj nesretni rat. Spavala je u sumi, po raznim hajmovima, podrumima, pjesacila kilometre i kilometre da spasi zivu glavu, da se prehrani, a onda poslije rata, promijenila mjesto boravka, stan, komsije, rodbina i stari prijatelji se rasuli po svijetu, ostala bez muza, sama sa novim komsijama, novom pijacom, novom dzamijom, sa minimalnom penzijom, koju nekako rasporedi pa se naljuti ako je upitas imal para, ”imam, i od ove penzijice ustedim pomalo i dobro mi je”. Sve se kod tete x promijenilo, samo je ona ostala ista, vjerna i dalje svom moralu, svojoj vjeri, tradiciji, komsijama, pa i stranci za koju je prvi put glasala. Sve su se okolnosti oko nje mijenjale, samo je ona ostala ista.
Teta x zna da je takvih kao ona sve manje, da nestaju, zna ona i da su ovi sto za njih glasaju, i ”nasi” i komsijski, pa i oni sto nisu niciji, tesko bolesni od megalomanije, zavisti, pakosti, pohlepe, da su izgubili osjecaj za realnost, pravdu, da je moral srozan gotovo do dna, da do tradicije drzi samo njena generacija, zna ona da se oni ne drze one stare ”pruzi se koliko ti je jorgan dug”, da su onu staru ”bog je prvo sebi stvorio bradu” prepravili u ”bog je samo sebi stvorio bradu”, zna ali vjerovatno zna da i medju njima jos uvijek ima onih slicnih njoj, a ja ne znam. Zato i ne znam za koga, i bolje ne glasati, nego glasati pogresno, da ih je bar pola kao teta x glasao bih i ja. Znam ja da ih tamo ima mnogo koji prije rata nisu znali ni kakva dzamija izgleda iznutra, onih cija pohlepa za parama i vlascu nema granica, onih cije nerealne i neodmjerene ambicije ruse sve pred sobom i oko sebe, onih koji su savrseno ovladali svim trikovima za nabavku laznih diploma, onih koji savrseno dobro unovcavaju svoju pripadnost vjeri, svoj lazni patriotizam, koji vjesto iskoristavaju ljude oko sebe, varaju ih kradu, i sta sve ne rade.
Rekli su da su ovi izbori istorjjski, da ce nam otvoriti put ka EU i NATU_u. Teta x vjeruje, a ja ne vjerujem. Mile nece u EU, u Nato pogotovu, Bakir bi u NATO a u EU ako se bas mora, Covica zanima njegova HB, pa ce kasnije razmisljti sta dalje. Teta x misli da ce biti bolje, a ja da ce se samo nastaviti to mrcvarenje kao i dosad. Ja bi volio kad bi teta bila u pravu.

[svedjanin]

in reply to: Samo misli….. #42571

ZIMSKI RAT
Stanje u Evropi tridesetih godina je veoma tesko. Politicki odnosi , zahvaljujuci pojavi Hitlera, slozeni.
Staljin, vodja SSSR-a, trazi od Finske, da im iz bezbjednosnih razloga , ustupi ili iznajmi Velika ostrva, dio Karijale, i jos neka podrucja. Finska ne pristaje na ovaj zahtjv, a SSSR, pokrece rat protiv njih. Jedinice SSSR pocinju napad 30.11.1939.godine i tad se radja taj, zimski rat. Poslije teskih borbi uglavnom na teritoriji Karijale, 13.januara 1940.godine “Moskovskim mirovnim sporazumom”, Finska je prisiljena da SSSR-u ustupi, glavni grad Karijale Vipuri, Hanko i okkolinu i jos neka podrucja, sto je mnogo vise od ranijih zahtjeva.
Finsko stanovnistvo napusta ta podrucja i sklanja se u unutrasnjost. Bjezanija pocinje jos u oktobru 1939.godine kad vodjstvo SSSR-a poziva predstavnike Finske na razgovore u Moskvu. Prije pocetka ratnih dejstava, oko 45.000 stanovnika napusta svoje domove. Posto se u tom periodu ne desava nista, mnogi se ponovo vracaju svojim kucama a u nekim podrucjima i skole pocinju sa radom.
Avgusta 1939.godine Njemacka i SSSR sklapaju tajni sporazum o nenapadanju ali i dogovor po kojem, Balticke zemlje i Finska padaju pod uticaj SSSR-a. Sporazum prave Molotov i Ribentrop.
Rat ipak pocinje 30. novembra 1939. godine, a onda, nastaje ponovna bjezanija, ovaj put, samo ono sto mozes licno nositi, uzimas, sve ostalo ostaje. Jedinice za evakuaciju, zakazuju, nisu spremne. Neki nisu uspjeli ni otici. Stanovnici nekih sela, u pogranicnom dijelu, padaju u zarobljenistvo, mnogi i stradaju. Sa nekih podrucja nije bilo zurbe za evakuaciju, ali i odatle se nije mogla ponijeti sva imovina.
Vise od polovine, prognanika su bili poljoprivtrednici, kojima je trbalo naci druga mjesta, a vlada je sa kreditima trbala pomoci da se smjeste. Posto je vecina prognanika iz Karijale, koja je ustupljena, ostalo bez imovine, Drzava je donijela i zakon o naknadi stete.
Novi rat, 1941. godine onemogucava, primjenu ovih zakona.
Nastavak rata
Kad Njemacka 22.6. 1941. napada SSSR, Finska dolazi u tesku situaciju. Nemoguce je bilo da ostane neutralna, jer se, na sjeveru , Lapland, stacioniraju Njemacke jedinice a na jugu, Hanko, SSSR. Tako da Predsjednik vlade 25.6.1941. godine obavjestava parlament da je Finska u ratu. SSSR tada nije imalo dovoljno snaga, a i koncenraciju usmjerava na rat sa Njemackom pa Finska ponovo vraca izgubljena podrucja u Zimskom ratu, na nekim mjestima uzima i malo vise. Finska ipak ne ucestvuje u napadu na Lenjingrad, ali zapada u situaciju da mora podupirati njemacke vojnike koji su dosli preko Norveske i Danske.
Kad je Karijala u septembru 1941. godine ponovo oslobodjena, pocinje povratak prognanika, od njih oko, 400 000. svojim domovima se vraca, oko 280 000. Sve do ljeta 1944. godine kad se ponovo mora u bjezanje, ali ovoga puta zauvijek.
Pariskim sporazumom iz 1947. godine, granica se vraca na stanje iz 1940. godine. Stanovnici Karijale ponovo gube. Finska gubi oko 24.700 kvadratnih kilometara. Mora zbrinuti 430 000 prognanika, sto je oko 11 % od ukupnog broja stanovnika.
Finska je imala i svoj gradjanski rat, odmah poslije, dobivanja samostalnosti 1918. godine.Taj rat izmedju konzervativaca i ljevicara, je nesto najgore i najteze sto se dogodilo ovom narodu i ovoj drzavi. Brat na brata , prijatelj na prijatelja.
Rat u BiH
Nisam ovo preveo zato da bi vas zamarao sa Finskom i njenim ratovima, jer balkanci, kad ne bi nista drugo citali, ne mogu stici da procitaju sve, ni o svojim. Ovo je za one koji se bave teorijom rata, i za one koji misle da o tome, znaju puno.
Primjer jednog rata, koji je za mene laika, veoma slican Bosanskom. Mene, ovaj tekst, kao i razgovor sa ljudima koji su prezivili ove strahote, podsjeca na nas i na ono sto se nama desavalo. Jedina, ali i jako vazna razlika, je u tome sto u Bosni rat jos uvijek nije zavrsen, i sto su sad zasad, mirovnim sporazumom prekinute oruzane akcije, ali, stoji i cinjenica , da se on sad vodi drugim sredstvima, i da fakticki, nije zavrsen. Hoce li se zavrsiti, i kad, to niko ne zna. Ali svi znaju da je prije ovog, bilo na desetine drugih sporazuma koji su olako pogazeni.
Sporazumi su, inace u principu ogranicenog trajanja, pa se zato plasim da i kod nas ne bude jos ovih seljakanja kao sto je bilo i ovdje. Zato se ljutim na one koji ga nazivaju, gradjanski ili koji ga definisu na bilo koji drugi nacin. Nesto sto nije zavrseno, je tesko definisati. Ako nekad sudija odsvira kraj, onda ce se o tom ratu moci pisati istorija i praviti razne analize i definicije, ove sadasnje su uglavnom propagandnog karaktera i ne mogu trajati dugo. Istina je da su skoro svi ratovi u svijetu, u novijoj istoriji, formalno gradjanski, ali je sustina ipak drugacija.

[svedjanin]

in reply to: Samo misli….. #42582

ZIMSKI RAT
Stanje u Evropi tridesetih godina je veoma tesko. Politicki odnosi , zahvaljujuci pojavi Hitlera, slozeni.
Staljin, vodja SSSR-a, trazi od Finske, da im iz bezbjednosnih razloga , ustupi ili iznajmi Velika ostrva, dio Karijale, i jos neka podrucja. Finska ne pristaje na ovaj zahtjv, a SSSR, pokrece rat protiv njih. Jedinice SSSR pocinju napad 30.11.1939.godine i tad se radja taj, zimski rat. Poslije teskih borbi uglavnom na teritoriji Karijale, 13.januara 1940.godine “Moskovskim mirovnim sporazumom”, Finska je prisiljena da SSSR-u ustupi, glavni grad Karijale Vipuri, Hanko i okkolinu i jos neka podrucja, sto je mnogo vise od ranijih zahtjeva.
Finsko stanovnistvo napusta ta podrucja i sklanja se u unutrasnjost. Bjezanija pocinje jos u oktobru 1939.godine kad vodjstvo SSSR-a poziva predstavnike Finske na razgovore u Moskvu. Prije pocetka ratnih dejstava, oko 45.000 stanovnika napusta svoje domove. Posto se u tom periodu ne desava nista, mnogi se ponovo vracaju svojim kucama a u nekim podrucjima i skole pocinju sa radom.
Avgusta 1939.godine Njemacka i SSSR sklapaju tajni sporazum o nenapadanju ali i dogovor po kojem, Balticke zemlje i Finska padaju pod uticaj SSSR-a. Sporazum prave Molotov i Ribentrop.
Rat ipak pocinje 30. novembra 1939. godine, a onda, nastaje ponovna bjezanija, ovaj put, samo ono sto mozes licno nositi, uzimas, sve ostalo ostaje. Jedinice za evakuaciju, zakazuju, nisu spremne. Neki nisu uspjeli ni otici. Stanovnici nekih sela, u pogranicnom dijelu, padaju u zarobljenistvo, mnogi i stradaju. Sa nekih podrucja nije bilo zurbe za evakuaciju, ali i odatle se nije mogla ponijeti sva imovina.
Vise od polovine, prognanika su bili poljoprivtrednici, kojima je trbalo naci druga mjesta, a vlada je sa kreditima trbala pomoci da se smjeste. Posto je vecina prognanika iz Karijale, koja je ustupljena, ostalo bez imovine, Drzava je donijela i zakon o naknadi stete.
Novi rat, 1941. godine onemogucava, primjenu ovih zakona.
Nastavak rata
Kad Njemacka 22.6. 1941. napada SSSR, Finska dolazi u tesku situaciju. Nemoguce je bilo da ostane neutralna, jer se, na sjeveru , Lapland, stacioniraju Njemacke jedinice a na jugu, Hanko, SSSR. Tako da Predsjednik vlade 25.6.1941. godine obavjestava parlament da je Finska u ratu. SSSR tada nije imalo dovoljno snaga, a i koncenraciju usmjerava na rat sa Njemackom pa Finska ponovo vraca izgubljena podrucja u Zimskom ratu, na nekim mjestima uzima i malo vise. Finska ipak ne ucestvuje u napadu na Lenjingrad, ali zapada u situaciju da mora podupirati njemacke vojnike koji su dosli preko Norveske i Danske.
Kad je Karijala u septembru 1941. godine ponovo oslobodjena, pocinje povratak prognanika, od njih oko, 400 000. svojim domovima se vraca, oko 280 000. Sve do ljeta 1944. godine kad se ponovo mora u bjezanje, ali ovoga puta zauvijek.
Pariskim sporazumom iz 1947. godine, granica se vraca na stanje iz 1940. godine. Stanovnici Karijale ponovo gube. Finska gubi oko 24.700 kvadratnih kilometara. Mora zbrinuti 430 000 prognanika, sto je oko 11 % od ukupnog broja stanovnika.
Finska je imala i svoj gradjanski rat, odmah poslije, dobivanja samostalnosti 1918. godine.Taj rat izmedju konzervativaca i ljevicara, je nesto najgore i najteze sto se dogodilo ovom narodu i ovoj drzavi. Brat na brata , prijatelj na prijatelja.
Rat u BiH
Nisam ovo preveo zato da bi vas zamarao sa Finskom i njenim ratovima, jer balkanci, kad ne bi nista drugo citali, ne mogu stici da procitaju sve, ni o svojim. Ovo je za one koji se bave teorijom rata, i za one koji misle da o tome, znaju puno.
Primjer jednog rata, koji je za mene laika, veoma slican Bosanskom. Mene, ovaj tekst, kao i razgovor sa ljudima koji su prezivili ove strahote, podsjeca na nas i na ono sto se nama desavalo. Jedina, ali i jako vazna razlika, je u tome sto u Bosni rat jos uvijek nije zavrsen, i sto su sad zasad, mirovnim sporazumom prekinute oruzane akcije, ali, stoji i cinjenica , da se on sad vodi drugim sredstvima, i da fakticki, nije zavrsen. Hoce li se zavrsiti, i kad, to niko ne zna. Ali svi znaju da je prije ovog, bilo na desetine drugih sporazuma koji su olako pogazeni.
Sporazumi su, inace u principu ogranicenog trajanja, pa se zato plasim da i kod nas ne bude jos ovih seljakanja kao sto je bilo i ovdje. Zato se ljutim na one koji ga nazivaju, gradjanski ili koji ga definisu na bilo koji drugi nacin. Nesto sto nije zavrseno, je tesko definisati. Ako nekad sudija odsvira kraj, onda ce se o tom ratu moci pisati istorija i praviti razne analize i definicije, ove sadasnje su uglavnom propagandnog karaktera i ne mogu trajati dugo. Istina je da su skoro svi ratovi u svijetu, u novijoj istoriji, formalno gradjanski, ali je sustina ipak drugacija.

[svedjanin]

in reply to: Samo misli….. #42501

BORAVISTE I PREBIVALISTE
Ne znam da li ovdje postoji zakon koji regulise tu oblast, ni kako se zove, nikad nisam imao potrebu da ga citam, a citao sam one koji su mi trebali, raspitivao se kod sluzbenih lica i saznavao to sto mi je bilo pravo ili obaveza. Ali znam kad sam se odmah po dolasku poceo raspitivati o tim problemima, da sam dobio vrlo kratak i jednostavan odgovor, ”gospodine, ovo je slobodna Zemlja”. Mijenjao sam mjesta stanovanja, gradove, pa i oblasti, ali mi nikad niko nije trazio nista drugo, nikakav drugi dokaz osim dokumenata sa slikom koji potvrdjuje moj identitet. U mjestu gdje sad zivim provodim vrlo malo vremena. Niko me ne pita, kud hodam i sta radim. Imam komsija koji samo ponekad dodju da obidju stan. Mogao bih ako hocu, da se na lokalnim izborima, prijavim gdje hocu i glasam za nekog poznanika, niko me ne bi ni upitao sto to radim. To je osnovno ljudsko pravo, i to niko u ozbiljnim i civilizovanim zemljama i ne pokusava narusiti ili manipulisati s tim, tu je u pitanju covjek.
Nisam procitao ni ovaj Dodikov, ali iz kritika upucenih na racun tog zakona znam, da on izmedju ostalog trazi i dokaze o nekretninama.
Ne cudi mene Mile, jer sam za ovih deset godina napamet naucio sve njegove pjesmice, znam ja i da citanje nije njegov hobi, da su njegova preokupacija, referendum, spas rs, nadleznosti, davanje, vracanje, opstrukcije svega isvacega, prepucavanje sa svakim, ko mu ne klima glavom. Znam ja da on nema pojma o ljudskim pravima, a i da i ima njega to ne zanima. Njemu je otprilike ovdje vise vazno da on Suljgicu dokaze, da se on ne moze sepuriti po njegovom rezervatu, i da mu da do znanja ko je tu glavni Lola. Ima on ovih dana i drugih problema, predizborna krenula, ovi iz opozicije ga gotovo raskrinkali, uhvatio ga otprilike i prelazni period i onda se hvata za slamku, pa makar i na racun osnovnih ljudskih prava.
Mene cude strucni ljudi, ljudi, koji o osnovnom ljudskom pravu, da covjek prebiva i boravi gdje hoce i koliko hoce, znaju. Pa zato njih pitam, je li moguce da svi ljudi u rs imaju nepokretnu imovinu ? Sta ces a Romima kad negdje postave satore i dodju da se prijave, kako bi mogli ostvariti pravo na lijecenje?
Kad bi meni ovdje trazili tu potvrdu, ja se nikad i nigdje ne bih mogao prijaviti, a vjerujem da i tamo ima ljudi koji nemaju nekretnine a kako glasaju mogli bi ostati i bez pokretnine.
Nije fer, nije ni posteno, igrati se ovim stvarima, ucjenjivati vec i onakao napacene ljude. Ima Mile stotinu drugih nacina da se revansira Suljagicu ako mu se sepuri po njegovoj rs. Ostavite na miru osnovna ljudstka prava, ne cackajte u slobodu covjeka, pa zar vam nije dosta.
Mesa davno rece; ” Nije dobro igrati se sa ljudima kao sa stvarima”.

[svedjanin]

in reply to: Samo misli….. #42517

BORAVISTE I PREBIVALISTE
Ne znam da li ovdje postoji zakon koji regulise tu oblast, ni kako se zove, nikad nisam imao potrebu da ga citam, a citao sam one koji su mi trebali, raspitivao se kod sluzbenih lica i saznavao to sto mi je bilo pravo ili obaveza. Ali znam kad sam se odmah po dolasku poceo raspitivati o tim problemima, da sam dobio vrlo kratak i jednostavan odgovor, ”gospodine, ovo je slobodna Zemlja”. Mijenjao sam mjesta stanovanja, gradove, pa i oblasti, ali mi nikad niko nije trazio nista drugo, nikakav drugi dokaz osim dokumenata sa slikom koji potvrdjuje moj identitet. U mjestu gdje sad zivim provodim vrlo malo vremena. Niko me ne pita, kud hodam i sta radim. Imam komsija koji samo ponekad dodju da obidju stan. Mogao bih ako hocu, da se na lokalnim izborima, prijavim gdje hocu i glasam za nekog poznanika, niko me ne bi ni upitao sto to radim. To je osnovno ljudsko pravo, i to niko u ozbiljnim i civilizovanim zemljama i ne pokusava narusiti ili manipulisati s tim, tu je u pitanju covjek.
Nisam procitao ni ovaj Dodikov, ali iz kritika upucenih na racun tog zakona znam, da on izmedju ostalog trazi i dokaze o nekretninama.
Ne cudi mene Mile, jer sam za ovih deset godina napamet naucio sve njegove pjesmice, znam ja i da citanje nije njegov hobi, da su njegova preokupacija, referendum, spas rs, nadleznosti, davanje, vracanje, opstrukcije svega isvacega, prepucavanje sa svakim, ko mu ne klima glavom. Znam ja da on nema pojma o ljudskim pravima, a i da i ima njega to ne zanima. Njemu je otprilike ovdje vise vazno da on Suljgicu dokaze, da se on ne moze sepuriti po njegovom rezervatu, i da mu da do znanja ko je tu glavni Lola. Ima on ovih dana i drugih problema, predizborna krenula, ovi iz opozicije ga gotovo raskrinkali, uhvatio ga otprilike i prelazni period i onda se hvata za slamku, pa makar i na racun osnovnih ljudskih prava.
Mene cude strucni ljudi, ljudi, koji o osnovnom ljudskom pravu, da covjek prebiva i boravi gdje hoce i koliko hoce, znaju. Pa zato njih pitam, je li moguce da svi ljudi u rs imaju nepokretnu imovinu ? Sta ces a Romima kad negdje postave satore i dodju da se prijave, kako bi mogli ostvariti pravo na lijecenje?
Kad bi meni ovdje trazili tu potvrdu, ja se nikad i nigdje ne bih mogao prijaviti, a vjerujem da i tamo ima ljudi koji nemaju nekretnine a kako glasaju mogli bi ostati i bez pokretnine.
Nije fer, nije ni posteno, igrati se ovim stvarima, ucjenjivati vec i onakao napacene ljude. Ima Mile stotinu drugih nacina da se revansira Suljagicu ako mu se sepuri po njegovoj rs. Ostavite na miru osnovna ljudstka prava, ne cackajte u slobodu covjeka, pa zar vam nije dosta.
Mesa davno rece; ” Nije dobro igrati se sa ljudima kao sa stvarima”.

[svedjanin]

in reply to: Samo misli….. #42467

DJECA SA SILJTETA
Nisu oni krivi sto su pravo iz matere pali na siljte, ni zato sto je medicinska sestra dolazila sedam dana svaki dan, da provjeri kako napreduju, a onda preko reda ulazili na djecije odjelenje, kad se malo zarumene od temperature. Nisu oni krivi ni zato sto su zanovijetali sta ce i koliko jesti, i zato sto su za to vrijeme nosili najskuplju odjecu i obucu i mijenjali je kad im padne na pamet. Ni sto su im poslije roditelji kupili kucu ili stan, i ostavili nasljedstvo. Nisu.
Nisu oni krivi ni onima sto su pravo iz matere pali na slamu ili na slamaricu, ni sto su ih zuljali predjni peskiri, ni zato sto su plakali po nekoliko sati dok mater opere ves, namiri stoku ili spremi ocu koji dolazi iz rudnika ili sa gradjevine rucak. Nisu, ni zato sto su morali da nose odjecu i obucu od starijeg brata ili sestre. Ni zato sto su plakali dok neko ne donese flasu mlijeka ili vrecicu brasna. Ni sto je vecina od njih citav zivot provela po memljivim podrumima ili teskom mukom napravila kucu dopola, nikad zavrsenu. Nisu.
To je realnost, ne samo kod nas, nego u cijelom svijetu, to se mora prihvatiti i pomiriti se stim. Mora se prihvatiti i cinjenica da je veliki broj njih, obrazovan, lijepo vaspitan, bogat, da se brinu, i da im je to glavana briga, da sacuvaju to sto imaju, i uvecaju ako mogu. Od te cinjenice niti treba, niti se moze pobjeci. To je i normalno i moralno.
Procitah skoro negdje; “ u ovoj zemlji nista nije normalno”. Pa onako malo poredim ovdasnje, gdje je otprilike sve u nekim normalnim granicama. I ovdje ima onih iz siljteta i iz slamarice. Ima njih i tamo i u gradu i na selu.
Gledam ovih dana i citam, tamo demonstracije, stranacke konvencije, pocela predizborna, a bezbeli ce ljetos i treca stranka poceti sa svojom promocijom, malo drugacijom, oni ce to po haremima, organizovace iftare, vjerski sluzbenici ce onako neprimijetno reci da su najbolji, da ce se drzava raspasti ako oni odu. A i prvi i drugi i treci se pozivaju na narod, isti program. Ovi ovdje se pozivaju na birace, na svoje glasace. Tamo svi hoce narod. Valjda kod SDP- a ostala navika iz jednopartiskog sistema, a SDA je svakako vise pokret nego stranka. Vidim da i ovi iz SSB svojataju narod.
Da je stanje normalno kao sto nije, Bakir, Fahro i Zlatko bi bili u jednoj stranci, nekoj plemickoj. Stranci koja bi zastupala interese bogatih, koji bi svoje bogatstvo stitili javno, jer nije sramota biti bogat. Zvuci pomalo apsurdno ali je istina; oni i njihovi prijatelji, nisu nikad stajali u redu za humanitarnu, nikad nisu osjetili kako to izgleda biti gladan, oni su u kontejnere samo ubacivali ali nikad iz njih nisu vadili, oni ne znaju kako to izgleda kad neko mora ici na kazan crvenog krsta, oni ne znaju kako to izgleda kad ti neki mangup stoji iznad glave a ti mu moras rimbaciti za dvadeset maraka cijeli dan, oni ne znaju kako se trgovcu u prodavnici smrkne pred ocima kad mu neko trazi ulja i brasna na veresiju, oni ne znaju kako se osjeca covjek koji izadje u setnju sa djetetom pa skuplja po dzepovima za pet cevapa, oni ne znaju kako place radnik sa osamnaest godina staza kad mu gazda nenajavljeno da otkaz. Oni jednostavno za to nemaju sluha ne mogu da to shvate, oni su optereceni nekim velikim problemima, ovo su za njih sitnice.
Da je normalno SDP bi svoje birace trazio u tim siromasnim, socijalnim kategorijama, medju radnicima, medu srednjim stalezom, ako ga uopste u BiH ima.
Mislio sam da ce SDA nekad postati centar, stranka koja ce svoju biracku bazu imati medju sitnim preduzetnicima i seljacima, ali od tog nema nista.
Mislio sam da ce se ljudi navici na cinjenicu da svaki covjek, svaka stranka, ima i pravo i obavezu, da brine o drzavi i o naciji, da ce se jednom rijesiti te rijeci ”pstriotizam”, koju svi rabe a niko joj ni definiciju ne zna, i da nece nasijedati vise na te floskule, ali otprilike da ce i na sledecim izborima pobijediti populizam i oni koji budu imali vise para.
Nije realno da bogati mogu raditi protiv sebe, to ne trba ni ocekivati, ni dirati to sto su naslijedili i posteno stekli, ali ono sto su bespravno uvrnuli, treba im staviti do znanja onu, Njegosa drugog ”ceracemo se jos”.
Ova tri imena sam slucajno pomenuo ali hocu da kazem da su oni sa slamarice koji su to zaboravili mnogo opasniji.

[svedjanin]

in reply to: Samo misli….. #42475

DJECA SA SILJTETA
Nisu oni krivi sto su pravo iz matere pali na siljte, ni zato sto je medicinska sestra dolazila sedam dana svaki dan, da provjeri kako napreduju, a onda preko reda ulazili na djecije odjelenje, kad se malo zarumene od temperature. Nisu oni krivi ni zato sto su zanovijetali sta ce i koliko jesti, i zato sto su za to vrijeme nosili najskuplju odjecu i obucu i mijenjali je kad im padne na pamet. Ni sto su im poslije roditelji kupili kucu ili stan, i ostavili nasljedstvo. Nisu.
Nisu oni krivi ni onima sto su pravo iz matere pali na slamu ili na slamaricu, ni sto su ih zuljali predjni peskiri, ni zato sto su plakali po nekoliko sati dok mater opere ves, namiri stoku ili spremi ocu koji dolazi iz rudnika ili sa gradjevine rucak. Nisu, ni zato sto su morali da nose odjecu i obucu od starijeg brata ili sestre. Ni zato sto su plakali dok neko ne donese flasu mlijeka ili vrecicu brasna. Ni sto je vecina od njih citav zivot provela po memljivim podrumima ili teskom mukom napravila kucu dopola, nikad zavrsenu. Nisu.
To je realnost, ne samo kod nas, nego u cijelom svijetu, to se mora prihvatiti i pomiriti se stim. Mora se prihvatiti i cinjenica da je veliki broj njih, obrazovan, lijepo vaspitan, bogat, da se brinu, i da im je to glavana briga, da sacuvaju to sto imaju, i uvecaju ako mogu. Od te cinjenice niti treba, niti se moze pobjeci. To je i normalno i moralno.
Procitah skoro negdje; “ u ovoj zemlji nista nije normalno”. Pa onako malo poredim ovdasnje, gdje je otprilike sve u nekim normalnim granicama. I ovdje ima onih iz siljteta i iz slamarice. Ima njih i tamo i u gradu i na selu.
Gledam ovih dana i citam, tamo demonstracije, stranacke konvencije, pocela predizborna, a bezbeli ce ljetos i treca stranka poceti sa svojom promocijom, malo drugacijom, oni ce to po haremima, organizovace iftare, vjerski sluzbenici ce onako neprimijetno reci da su najbolji, da ce se drzava raspasti ako oni odu. A i prvi i drugi i treci se pozivaju na narod, isti program. Ovi ovdje se pozivaju na birace, na svoje glasace. Tamo svi hoce narod. Valjda kod SDP- a ostala navika iz jednopartiskog sistema, a SDA je svakako vise pokret nego stranka. Vidim da i ovi iz SSB svojataju narod.
Da je stanje normalno kao sto nije, Bakir, Fahro i Zlatko bi bili u jednoj stranci, nekoj plemickoj. Stranci koja bi zastupala interese bogatih, koji bi svoje bogatstvo stitili javno, jer nije sramota biti bogat. Zvuci pomalo apsurdno ali je istina; oni i njihovi prijatelji, nisu nikad stajali u redu za humanitarnu, nikad nisu osjetili kako to izgleda biti gladan, oni su u kontejnere samo ubacivali ali nikad iz njih nisu vadili, oni ne znaju kako to izgleda kad neko mora ici na kazan crvenog krsta, oni ne znaju kako to izgleda kad ti neki mangup stoji iznad glave a ti mu moras rimbaciti za dvadeset maraka cijeli dan, oni ne znaju kako se trgovcu u prodavnici smrkne pred ocima kad mu neko trazi ulja i brasna na veresiju, oni ne znaju kako se osjeca covjek koji izadje u setnju sa djetetom pa skuplja po dzepovima za pet cevapa, oni ne znaju kako place radnik sa osamnaest godina staza kad mu gazda nenajavljeno da otkaz. Oni jednostavno za to nemaju sluha ne mogu da to shvate, oni su optereceni nekim velikim problemima, ovo su za njih sitnice.
Da je normalno SDP bi svoje birace trazio u tim siromasnim, socijalnim kategorijama, medju radnicima, medu srednjim stalezom, ako ga uopste u BiH ima.
Mislio sam da ce SDA nekad postati centar, stranka koja ce svoju biracku bazu imati medju sitnim preduzetnicima i seljacima, ali od tog nema nista.
Mislio sam da ce se ljudi navici na cinjenicu da svaki covjek, svaka stranka, ima i pravo i obavezu, da brine o drzavi i o naciji, da ce se jednom rijesiti te rijeci ”pstriotizam”, koju svi rabe a niko joj ni definiciju ne zna, i da nece nasijedati vise na te floskule, ali otprilike da ce i na sledecim izborima pobijediti populizam i oni koji budu imali vise para.
Nije realno da bogati mogu raditi protiv sebe, to ne trba ni ocekivati, ni dirati to sto su naslijedili i posteno stekli, ali ono sto su bespravno uvrnuli, treba im staviti do znanja onu, Njegosa drugog ”ceracemo se jos”.
Ova tri imena sam slucajno pomenuo ali hocu da kazem da su oni sa slamarice koji su to zaboravili mnogo opasniji.

[svedjanin]

in reply to: Samo misli….. #42371

VUKOVI
Vuk prvi,
Pisac, politicar, u proslom sistemu, komunisticka elita, u pripremama za ovaj rat, zestok i opasan, mit i buduci svetac. Poslije rata, glumac demokrata, ljubtelj cicin, i najveci zagovarac njegove rehabilitacije. Nikad otprilike nije prezalio, ni oprostio partizanima to sto su mu cicu sprijecili da zavrsi zapoceti posao u Bosni, a zavrsio bi da ne bi njih. Jedno govori a drugo radi.
Vuk drugi,
Mlad politicar, perspektivan i prefrigan, nije okaljao ruke u ratu ali je komsijama svojim marifetlucima, u miru, nanio vise stete nego prvi i treci vuk zajedno.
Vuk treci,
Prvi politicar u Srbiji, koji je shvatio da su, Bosnjaci i Albanci ljudi, i da su otprilike sa drveta sisli u isto vrijeme kad i Srbi. Politicar, koji bar za sad, ne mlati praznu slamu, ili sto bi ovi novi politicari rekli, ima najmanje ”supljaka”.
Znam za ono, sto za jedan, ali znam da ni to nije bio ”supljak”.
Obecao je da ce rijesiti pitanje Kosova, veoma teska zadaca, i otprike obecanje odradjeno.
Obecao je borbu protiv korupcije i kriminala, i zaorao je, ako ne udari na neki kamen stanovnik pa ne slomi raonik, uradice i na tom planu puno.
Obecao je popraviti standard zivota obicnog gradjanina, teska zadaca, mozda i uspije.
Obecao je drasticno smanjiti broj nezaposlenih, hrabro obecanje, jos tezi posao od ovog prethodnog, vjerovatno ima neke planove.
Obecao unistiti diskriminaciju manjina koja je bila evidentna u Srbiji, i ako je istina da je pobijedio u Novom Pazaru, to su prvi signali da obecanje nije bilo ”supljak”.
Obecao je da ce odnose sa komsijama postaviti na zdrave osnove uz iskreno uzajamno postovanje i uvazavanje.
Obecao je da ce srbiju uvesti u EU.
Ako mu nista od ovog ne bude ”supljak”, nemoj te se iznenaditi ako,
Vucic na sledecim izborima bude imao 58%.
Ako za nekoliko godine budemo gledali, kako mu pocasni vod Kosovke garde odaje pocast u Pristini.
Ako bude imao bolji i topliji docek u Sarajevu nego u Banja Luci.
Ako se sandzaklije iz Sarajeva budu vracale u zavicaj.
Sve je moguce, pa da ce i na Balkanu sa vukovima, biti treca sreca.

[svedjanin]

in reply to: Samo misli….. #42325

”UDRI BAGRU”
” Udri bagru ”, rece neko , koga je ta bagra, iznjedrla , dala mu platu, i poslala ga da stiti njihove interese, da ih predstavlja, da rjesava njihove probleme, da im pomaze. Rece neko kome je ta bagra dala vlast, i opila ga do te mjere da vise ne vidi dalje od svoje avlije, kancelarije, i ziro -_racuna, opila ga, pa zaboravio da je i on do juce bio dio te bagre. Ko da ih bije? Neko ko je samo prije nekoliko sati obukao uniformu i dosao na posao, neko ko je samo prije nekoliko sati bio dio te bagre. Koga da bije ? Svog radnog kolegu kojeg je zamijenio na poslu, clanove porodice, komsije, da bije one sto su im upravo sad nestale ili primotale kraju rezerve i para i zimnice, koju su bili spremili, pa sad moraju za brasno, ulje i so da posude od komsije, da se upisu u veresijsku knjigu u trgovini, da se u krajnjem slucaju obrate kamatarima, kako bi do proljeca prehranili porodicu, kako bi ih dok opet ne pocnu sezonski radovi odrzali u zivotu. A onda u potragu za raznoraznim bjelosvjetskim avanturistima i firaunima, u potragu za poslom, pa pola njima, a pola sebi. Oni koji budu imali vise srece naci ce posla i kod domacih bogatuna, radice od jutra do noci, da bi vratili dugove i obezbijedili nesto za sledecu zimu. Pa zar njih da bije? Mora, njih je najvise medju tom bagrom. Kako da ih bije, kad su ga u skoli ucili da je njegova osnovna zadaca da stiti interese, prava, dostojanstvo i imovinu svakog gradjanina, svakog covjeka, da mu se nadje pri ruci, da zaustavi kabadahije koji ga bilo gdje i bilo kad ugrozavaju, da zaustavi , lopove, pljackase, ubice, ucjenjivace. Tesko je biti onaj koji treba da bije bagru, samo kad mu naredi neka naduvana mjesina, koja je izgubila svaku vezu sa stvarnoscu, koja je predozirana i zaludjena vlascu, gore nego bilo koji narkoman drogom.
Dobra je ova nasa bagra, dobra i izdrzljiva, dvadeset godina u Zemlji gdje je urnek ustava, ustav, gdje je i obican lokalni mocnik iznad zakona, gdje zakone pisu i brisu razne interesne grupe, pa i pojedinci, gdje je rijec poglavice jaca i od zakona, i od morala, gdje se zakoni, selektivno primjenjuju, “i po babu i po stricevima”, nije lahko, ali” izdrzace Suljo”, govorili su i govore. Hoce, ali dokle ? Suljo mora svake godine zaraditi, sebi, porodici, raznim huliganima i prevarantima, ogromnom broju parazita i zohara, pa i za vracanje dugova koje je neko uzeo u njegovo ime i koji su se izgubili u magli.
Ne znam dokle ce Suljo izdrzati, ali znam, a trebali bi znati I napuhani baloni, ako Sulji prije pukne film, prije nego grbaca, bice belaja.

[svedjanin]

in reply to: Samo misli….. #40968

Ponekad kad mi je dosadno citam, pa negdje nadjoh ovaj tekst. Prevod nije bas savrsen ali se moze razumjeti. Ovako ovdasnji covjek vidi srecu. Ovako se bore protiv depresije, dugih zima i arsuz zena.
Svako je odgovoran za svoju srecu
/prevod sa ovdasnjeg jezika/

Ti si sretan. Medjutim, na ulaznim vratima ti mrak, u hodniku poledica, na autobuskoj stanici te poprskao autobus.
U mislima pocinju da se vijaju tamne misli, sve dotle dok ne dodjes do radnog mjesta. I vec si prihvatio da ti u zivotu sve ide naopako.
Sasvim bespotrbno. Sve je dobro.
Svako je licno odgovoran za svoju srecu. Teskoce niko i nikako ne moze izbjeci, ali sam moze uticati na to kako ce ih prihvatiti.
Ne vjerujem da sam jedini, koji se bori sa svojim razmisljanjima. Naokolo se moze vidjeti puno ljudi cije neraspolozenje buja, za sta uglavnom optuzuju druge, ili to prihvataju previse ozbiljno, tako da zivot postaje tesko podnosljiv.
U drustvu se to manifestvuje; u vidu depresije, samoubistava, raznih stresova, sto se na kraju pretvara u mrznju.
Obicaj je u tom slucaju optuzivati; da propada dobrostojeca drzava, da su nesnosljivi zahtjevi na poslu, strance, strogu zenu, ili dugu zimu, -uvijek nekog i nesto, sto te sprecava da budes sretan. Sta ako je to vlastita krivica? Nas sviju, koji ne znamo da sami sebe usmjerimo.
Tvoj izbor odlucuje, hoces li to prihvatiti kao mrak ili ne. Vlastito razmisljanje je tesko skolovati. Nekom u tome pomaze dobar odgoj, nekom vjera. Kad se ja suocim sa tim, moje znanje iz psihologije je dovoljno da krizu samo produbi. Kad na kraju ipak shvatis, onda dolazis do zakljucka da su ta rjesenja sasvim jednostavna, rjesenja koja svako zna: otmi se, ne sahranjuj mrznju u sebe, budi zahvalan, oprosti, ne daj da to ovlada tobom. Pomiri se s tim, na sta ne mozes uticati. Baci se na ono na sta mozes. Prihvati nacelo ”to je zivot”.
Zivi pozitivan zivot, to je najvise sto mozes sebi uciniti. To se takodje prenosi i na tvoju okolinu. To sve moze ici dobro ako znas kontrolisati sebe. Na poslu ce biti sve dobro ako sebe licno usmjeravas. Kad shvatis svoja razmisljanja, osjetices i razvoj drugih sposobnosti. Dobre vodje su u stanju pomoci porodici, sportskom drustvu, firmi pa i drzavi.
Ovdje se moze okriviti i drustvena zajednica. U skoli ucimo puno predmeta ali ne i psihologiju koja bi nam mogla pomoci u svakodnevnim izazovima u vlastitom zivotu.

[svedjanin]

in reply to: S druge strane linije- zabiljeske #40834

TRANSPORTER
Sljivovica. Igramo jamba, Behadil i ja, u cosku sobe Abidaga spava kao top, u uglu ispod prozora na krevetu lezi Baja, gleda u jednu tacku, sinoc B pricao pricu kako nije bas veselo ovima sto su im mlade zene a otisle negdje u nepoznat kraj, pa valjda reda kockice. Na sred sobe sjedi H, skinuo kosulju i gleda da nema baja, Selim opet cackao pec, moramo otvoriti vrata, na krevetu do nas sjedi Mujo, malo ga popustio cir, nesto crta na papiricima, pa pola baci a pola negdje sklanja, valjda zaboravio kako kula izgleda. Grupa radoznalih stoji na ulaznim vratima barake nesto gunjdjaju, psuju i pljuju. Pitam sta je momci? “Dodji da vidis”.
Susjedna Baraka otvorena. Na hodniku stoji S i jedan policajac, koji je ranije nekad bio tu na duznosti. Covjek se uvijek lakse prisjeti tih ekstrema nego normalnih ljudi, prodefilovalo je ovuda mnogo njih, ali njega se sjecam jer je na mene ostavio utisak carsijskog primitivca, provokatora, heroja kad je u coporu, ili kad mu neko cuva ledja. Buco, ovaj put u trenerci, jedva je navukao na trbuh, gornji dio nije ni zakopcao, ne bi rekao da se brije a ima prilicno godina, na nogama mu bijele tene, iste one sto smo i mi dobili iz humanitarne. S, nisam imao priliku upoznati, a poznavao sam mu roditelje i djedu i nenu. Naoci prosjecan momak. Tih i neupadljiv, mozda pomalo i stidan, rijetko ga i ovdje vidjam, nije od onih sto trce za slikarima. Nesto mu ovaj buco u trnerci prica i spominje transporter, a onda pocinju udarci, nogama rukama, S, stoji ne reaguje ne pada, gleda ga onako u oci i trpi. Gledali smo to neko vrijema a onda nas je policajac otjerao sa vrata, pa ne znam kraj ali sam sledeceg dana vidio da je S u stroju za rucak.
U to vrijeme tuce su ipak bile rijetke pa sam se poceo zanimati sta je razlog i zasto pominje transporter, i otprilike dosao do price da je neki njegov jaro, polupijan mobilisan, u nekoj kafani negdje u Srbiji, odveden u lokalnu crkvu da ga pop blagoslovi, dali mu opremu i onda ga poslali na Zepu da se otrijezni i da tamo brani srpstvo. Vjerovatno su mu ovi sto su ga mobilisali dali i transporter pa je negdje izmedju Laza i Brezove Ravni naletio na S, a onda, transporter otisao u staro gvozdje a njegov jaran u plasticnoj vreci vracen u svoje mjesto, onom istom popu da mu odrzi poslednji govor i da ga proglasi herojem.
Ne znam da li je ovo istina, ni kako je Buco saznao da je bas S to uradio, ali znam da je od svojih kolega koji su bili na duznosti dobio pola sata da u civilnoj odjeci udje u prostorije i da se osveti tom S koji je eto nasao hrabrosti da njegovog jarana i njegov transporter zaustavi na ulazu u Zepu, a mogao je mirne duse da je sisao dolje u njeg staviti koju kantu rakije, mozda i koje auto uvrnuti, nesto od tehnike, pa i koji zlatni zub. Mogli su to piti u toj lokalnoj kafani i hvaliti se kako su potamanili balije , tamo u nekim brdima. To im sve obatali ovaj nesretni S pa mu se valja osvetiti, onako javno, da svi vide kako to on Buco strucno radi.
Sve sto vise citam i slusam o ovim desavanjima dolazim do zakljucka da je pljacka bila glavna motivacija ovih ”heroja”, mnogo vaznija i od samih nacionalnih interesa.

[svedjanin]

in reply to: Olovke na gotovs #40747

INVENTIVNE LAZI
Ovo je izvod iz zvanicnog spiska” terorista”, ”militarista”, iz Zepe koji vec deset godina stoji na internetu i nikom ne smeta. Zasto ? Ne znam, ali znam da cu ako, i kad, ovo napisem biti okrivljen kao smetac, toleranciji, pocetku pomirenja, uspostavljanju nekih zdravih medjunacionalnih odnosa, ali nikad i niko nece nikog od autora ovog spiska koji je cista propaganda, cista laz, nikad okriviti i reci da su ove lazi i ovi spiskovi ti koji i od onih koji bi zarad poboljsanja odnosa ponesto i zaboravili, ne mogu i nece, ovi i ovakvi spiskovi samo produbljuju mrznju i nista vise.
”Otac nacije” im je lijepo rekao da lazu inventivno i inteligentno, sto valjda znaci da u tu laz mogu povjerovati i drugi. Medjutim ta propaganda nejma granica , ona je uvijek kontraproduktivna, njen krajnji cilj je podal, ocrni sto vise to bolje, nije vazno koga i kad i gdje.
Navescu samo tri primjera, iz kojih svako moze zakljuciti o kakvim se lazima radi; jos prije pocetka sukoba, tvrde da u Rogatici u gradu ima cetiri hiljede beretki, naoruzanih do zuba, a otprilike grad je u to vrijeme imao toliko stanovnika Bosnjaka, ukupno. Tvrde da u Zepi ima tri hiljade zelenih beretki, a Zepa u to vrijeme ima nesto malo vise od dvije hiljade stanovnika ukupno. Ovdje na ovom spisku ima ljudi koji u Zepi nisu uopste zivili nikad, ljudi koji su umrli prije pravljenja spiska, ljudi koji su u tovrijeme imali toliko godina da jednostavno nisu bili sposobni za tako nesto. Negdje sam procitao da Mladiceva odbrana u Hagu i nakon toliko vremena tvrdi da je ovo sve istina.

“Municipal Board. The following persons helped them distribute weapons:

Imamovic Musan, Imamovic Amir, Cesko Salem, Podzic Ago and others. After
Muslim terrorist units were armed, the organization of the attack on
military convoy was done by Brigade Commander Osmanovic Hasib with Sehic
Muharem, Hasib Mulic, Mujkic Hamed and Cardakovic Ibro.
The first group of diversionists was led by Omerovic Hasib, and the
following participated in the attack: Stitkovac Enver, Zimic Abid, Divovic
Hamed alias Div, Cavic Meho, Cavcic Bohodil, Zimic Ago, Mehmedovic Alija,
Zimic Ramiz, Omanovic Ibro, Zimic Osmo, Podzic Dzevad, Cavcic Hamza, Podzic
Ago, Rucic Himzo, Kacevic Omer, Rucic Omer, Hraljo Hamid, Hraljo Ceman,
Imamovic Esad, Cavcic Sinan, Imamovic Amir, Cavcic Hamdija, Imamovic Musan,
Kacevic Sejdalija, Rucic Ahmo, Kacevic Ohran, Kacevic Galib, Kacevic Hamed,
Kacevic Edhem, Kacevic Kemal, Cavic Bego, Kacevic Adil, Cavic Smajo, Hodzic
Ragib, Hrulja Osman, Brdanin Ago, Zimic Ibro, Brdanin Avdo, Zimic Hasan,
Gluhic Himzo, Zimic Mustafa, Gluhic Camil, Zimic Mehmed, Gluhic Zulfo, Zimic
Hamdija, Cesko Sinan, Mesanovic Resid, Kulovac Sabid, Mesanovic Camil,
Kulovac Nezir, Hodzic Resid, Kulovac Nedzib, Hodzic Halil, Cesko Salim,
Zimic Samedin, Dizdarevic Ago, Cavcic Zejnil, Dizdarevic Hasan, Ramic
Hajrudin, Dizdarevic Mujo, Bicic Numo, Ramic Sakib, Mujcinovic Mujo, Vatres
Mustafa, Bogilovic Avdo, Omanovic Nusret, Lisic Halid, Kustura Himzo,
Kacevic Hamza, Cavcic Himzo, Hajric Mehmed, Cavcic Omer, Cesko Nedzad,
Udovcic Jasmin, Kulovac Sead, Otajagic Ferid, Cavkusic Fuad, Holjic Fadil,
Cavkusic Sefko, Brankovic Munib, Kulovac Benjamin, Salic Dzemal, Zigic Asim,
Karahodzic Iso and Covcic Mehmedalija.”
Ovaj spisak, nije ni inteligentna, ni inventivna laz, ovo je otvorena i glupa, brutalna laz, istini za volju u nju mogu povjerovati samo oni koji nikad u zivotu nisu culi ni za Balkan ni za Bosnu. Ipak ovaj spisak nije slucajno postavljen, zato postoji neki razlog. Autori ovog spiska znaju pravu istinu, oni znaju i ko se skim svalerao za vrijeme rata u Zepi ali nece posteno. Ja sam ovdje kopirao spisak za Zepu ali ovakvih spiskova ima za svaku opstinu.
Spisak mozete naci na Google ako ukucate ima i prezime bilo koga sa ovog spiska.

[svedjanin]

in reply to: Olovke na gotovs #40629

ROGATICA – usponi i padovi
Kraj Drugog svjetskog rata. Grad pust, na sve strane zgarista, zatrpani i zarasli putovi, ulice, iz korova se ne vide zapustene baste i njive. Samo poneka zgrada stoji uspravno, samo poneka kuca, ostala cijela, sve drugo poruseno i popaljeno. Stanovnistvo negdje u izbjeglistvu, vojnosposobni u raznoraznim vojskama, logorima i zatvorima, sirom Evrope. Ducani prazni. Nigdje nista.
A onda polahko pocinje povratak. Vracaju se demobilisani partizani, cetnici, ustase, domobrani, dojucerasnji neprijatelji. Vracaju se i porodice sa djecom, vec priraslom i spremnom da se uhvate u kostac sa problemima koji ih cekaju na svakom koraku. Grad ozivljava, polahko ali sigurno. Golobradi mladici i djevojke, dvadesetogodisnjaci preuzimaju stvar u svoje ruke. Grad i sela pocinju mijenjati svoj izgled. Nicu firme;
SIP”Sjemec”, pocinje sa pilanom, a onda prave, prvo fabriku stolarije pa fabriku namjestaja, imaju i svoj vozni park, stovariste, modernu drustvenu ishranu, broj radnika se povecava iz dana u dan, da bi u predratnom periodu dostigao cifru od preko hiljaduipetstotina. Kupuju stanove, daju kredite za stambenu izgradju, stipendiraju djake i studente. U pocetku firmom rukovode; Mehmed Muftic, Andrija Jovicic,i nadaleko cuveni komercijalista Slavko Ristanovic.
“Tehnotrans” pocinje sa nekoliko vozila i nekoliko vrsnih majstora, da bi veoma brzo prerastao u modernu, dobro organizovanu firmu sa vlastitom auto-bazom i zavidnim voznim parkom. Njegovi kamioni i autobusi su prepoznatljivi sirom Balkana. Kupuju modernu upravnu zgradu. Njihovi vozaci spadaju u red onih sa najmanje udesa u Republici. Broj radnika stalno raste. Firmom rukovode iskusni privrednici Ejub Hasecic i Rasim Colic.
TPR, pocinje sa desetak radnika a onda prerasta u firmu sa sedamstotina zaposlenih, osvajaju cijelo Yu trziste, saradjuju sa firmama iz Evrope, ukljucuju se u namjensku proizvodnju, skoluju mlade kadrove svih profila, prosiruju hale, uvode novu tehnologiju. Firmom u fazi razvoje rukovode privrednici; Hamdija Hadzihasanovic i Ramiz Lihic.
Agrokombinat, kordinira i razvija poljoprivrednu proizvodnju, bavi se i ugostiteljstvom trgovinom, firmom rukovodi privrednik Stevo Obradovic.
Gradjevinari, pocinju sa komunalijama ali vrlo brzo pocinju gradnju raznih objekata, prevazilaze opstinske okvire, izvode radove u Sarajevu, Han Pijesku i drugim mjestima. Firmom u pocetku rukovode Mustafa Brankovic i Agan Harbinja a kasnije Muhidin Behlulovic i Hamdo Hasanovic.
Ugostiteljstvo, tri objekta koji su primali goste u gradu; hotel, basta i “Mirni krovovi”ali i hotel u Borikama, motel u Zepi i drugi. Znak prepoznavanja su im director Boro Lucic i konobari Dragan Bjelakovic i Hamed Vatres.
“Rotekx”, proizvodi cebad, prosiruje kapacitete, uvodi za to vrijeme najsavremeniju opremu, izvoze svoje proizvode. Firmom u poceku rukovode Nusret Hasecic i Adem Zunic.
“Jasna” Konfekcija, pocinju u prostorijama Crkvenog doma, a onda prave modernu zgradu, kupuju savremene strojeve, prave pogon u Zepi. Zaposljavaju uglavnom zensku radnu snagu. Firmom rukovodi privrednik Veljko Bojovic.
“Elektrodistribucija Mesici” poznata po vrsnim elektricaraima koji dopiru i do najzabacenijim zaselaka na opstini, Zijad Hadzihasanivic, Cedo Rackovic, Camil Pasic i drugi. Firmom rukovode Milisav Rackovic i Safet Camdzija.
Tu su jos I PD”Borike”,” UPI-trans”, “Pekara”, “Sladara”, “Graficko” “Klaonica” i drugi.
Privatni sektor se u pocetku stidljivo razvija, autoprevoznici, Ramiz Suljagic i Milija Krsman, ugostitelji, Muhamed Muftic, Teufik Aksamija, Suljo Mehmedovic, Ugljesa Vukovic, stolar, Resad Muftic, mesar, Stojan Neric, moler, Fadil Lihic, kasnije se njihov broj povecava.
Gradi se nova i moderna zgrada osnovne skole a broj ucenika u jednom trenutku dostize i do dvije hiljade. Osnovnim obrazovanjem rukovode iskusni prosvjetni radnici, Amir Praso, Munib Muftic i Dragoslav Nesic a srednjim Teufik Hozic i Ahmed Kukavica. Asfaltiraju se ulice, prave sprotski objekti radi vodovod, nove kuce nicu kao pecurke, broj vozilase povecava…..
Svim ovim aktivnostima kordiniraju i usmjeravaju ih ljudi iz drzavnih organa; predsjednici opstine, Djuro Radonjic, Alija Aksamija, Slobodan Rackovic, zakonodavnu vlast voidi iskusni pravnik Alija Golic, izvrsnu Jusuf Kulic, privredne tokove prati i kordinira Hamdo Smailovic, finansije, Salko Beslia, Osman Teskeredzic, socijalnu politiku, Bogdan Jesic, odbranu, Drago Karisik, Abdulah Behlulovic, opste poslove Kadra Behlulovic, sudstvo Hasim Kapo, tuzilastvo Nurija Sijercic, policiju Ljubo Coric i drugi.
Sve to trje do osamdeset i neke, kad dolazi do prirodne smjene generacija. A onda na mjesta ljudi koje sam pomenuo sjedaju, novi, mladi , dobro teorijom potkovani, negdje na fakultetima , visokim sklama, ideoloskim laboratorijama, ali i zarazeni virusom nacionalizma, egoizma, zavisti, pa i mrznjom svega sto nije moje i nase, virusom koji se lahko prenosi, od kog svi ne umiru ali se niko, nikad vise i ne lijeci, virusom koji se posebno brzo i efikasno lijepi za “prazne ploce”, ali brzo i efikasno budi uspavane stare bolesnike. Simptomi u pocetku naoko beznacajni; sto on ima visu platu nego ja, ja vise radim, sto je u njeg bolji namjestaj nego moj, a onda sto je njihovih vise na funkcijama nego nasih, sto je u onoj firmi vise njihovih nego nasih, mi smo ugrozeni, ovako vise ne ide, mora se znati ko je gazda, eh da smo sami kako bi ovo sve cvjetalo. Pocinju i prijedlozi da se firme dijele, da se zna sta je nase, sta njihovo, zakuhava se. Da bi to provjerili na licu mjesta kako stvari stoje iz Beograda u Rogaticu dolaze kumovi Vuk i Vojo, odsijedaju u kaficu “Napoleon” razgovaraju sa domacinima. Odlaze zadovoljni, ali prica o ugrozenosti se ne stisava. Maheri koji su bili imuni na virus pocinju sa pljackom, kupuju firme, dislociraju novac, pocinje njihv lov u mutnom. Sve to sto je stvarano se topi, muljevitom brzinom, nestaje, isparava se. Rogatica se vraca ponovo u neka prosla vremena.
Kakvo je stanje sad ne znam, znam samo da je sad sve njihovo i da im oni drugi ne smetaju. Zna se i ko je gazda u kuci, pa bi trebalo da cvjetaju ruze.

[svedjanin]

in reply to: S druge strane linije- zabiljeske #40390

CIPELE OD PAPIRA
Petak, imali smo samo tri casa. Pakujem sveske u rusak, djaci svi stoje, niko ne izlazi, gledaju u mene i cekaju da spakujem stvari. “Sta cekate, zasto ne idete”? “Ucitelju, ti danas moras u Zepu, u crveni krst, da primis cipele za nas.” Pitam ih sta da radimo sa drugim razredom, i kako cu ja donijeti sedamdeset pari cipela? “Lahko ucitelju, evo ti spisak brojeva i za drugi razred, a Bego je otisao u dzamiju, ima konja, i cekace te dolje.” Pokusavam se izvuci, ali ne ide, pokazuju mi obucu u kojoj dolaze u skolu, sarenilo, na grlice carapa zasiven djon nekih starih tena, izlijepljene stare gumene cizme, fasnjaci, djonovi neke stare obuce isprepleteni kanapom. Nisam ni ja nista bolji, meni hadzija napravio kozne opanke, nisu dronjavi ali kad hodas po kamenju isto kao da si i bos. Gledao sam ih koliko se raduju, kako to dozivljavaju, a i ja pravo da kazem, ne pamtim da sam se ikad kao dijete vise radovao nekom odjevnom predmetu kao ovim cipelama. U magacinu mi dadose sve po brojevima i obecase da ako nekom ne bude odgovarao broj da dodje sam da zamijeni. Prave cipele, debeli djonovi sa dubokim sarama na djonovima, prosivene okolo, ne bi ih covjek ni u prodavnici ostavio. Ispred ucionice su mene i Begu cekali svi, i odmah smo im ispunili zelju, otisli su veseli i sretni kucama, a bice i prvi koji ce obuti nove cipele.
PONEDELJAK, drugi razred, tisina u ucionici, niko nista ne govori, svi cute, gledaju me, hoce nesto da kazu ali im neprijatno, ili ne smiju, osjecam da nesto nije u redu. Imer mi prilazi i kroz plac govori; ”Ucitelju, u mojih cipela se odvalio djon”. Gledam ga, i ne razmisljajuci poceh sa pricom da nije dobro ako neko igra fudbal u novim cipelama, da ih trba cuvati, ko zna kad ce opet neko poslati, a on me prekide;” Nisam ucitelju svega mi, sam se odvalio”. Ostali, neraspolozeni, cute, gledaju nas dvojicu, i onda pocese; ” I u mene se poceo odvaljivati, i umene…….”. Vidim da nesto nije u redu, pogledam svoje cipele kad ono djonovi kao da sam se cijelu zimu klizao po ledu u njima. Nase raspolozenje i sreca zbog novih cipela se brzo pretvorila u svoju suprotnost. Shvatio sam a vjerovatno i oni da su se sa nasim emocijama, nasom bijedom i nasom nesrecom poigrali, komsijski i nasi ratni profiteri iz prve lige, u sadejstvu sa ”humanistima” UN-a koji su tu na ta radna mjesta i primljeni zahvaljujuci svom ”humanizmu” i” postenju”. Dokle dopire njihov humanizam i postenje najbolje pokazuje cinjenica koga su izabrali za zrtvu, na kome su rijesili da povecaju svoje saldo na racunima i dokazu kako su oni pametni i sposobni biznismeni, kako se svugdje i u svakoj situaciji dobro snalaze. Zaboravili su oni i vjeru i moral, zaboravili su svu ljudskost i sve on osto covjeka cini covjekom. Nevidljivi su, a i da nisu ne bi im nista mogao ni smio, i meni i mojim djacima ostalo je samo da ih ”volimo” isto kao i one sa Brestovaca sto nam salju granate.
Bilo je u to vrijeme u Zepi veliki broj ljudi koji su u tom paklu pravili i popravljali sve i svasta. Pravili su od starih motorica i neupotrbljivih auta male hidrocentrale, uvodili struju u kuce, osposobljavali stare televizore, pravili namjestaj bolji od onog u fabrikama, pravili kuce kao iz bajki, sili odjecu od cerada i padobrana, pravili male prirucne pilane za rezanje daske i to sve od starih i bacenih dijelova, ali ovim cipelama ni oni nisu mogli pomoci. Neko mi je rekao da su stvarno pravljene od nekog papira i da ih je nemoguce lijepiti i siti.
Jedina dobra stvar je da su ovi djaci, bez obzira na sve nepravde koje su im cinjene, sad odrasli ljudi, da je veliki broj njih akademski obrazovan i da vjerovatno sad biraju obucu po vlastitoj zelji.

[Author]

Posts