Forum Replies Created
-
Ovo su sve te povratnicke price za koje je suvisan svaki nas komentar. Medju njima ima po koji svijetli primjer kao sto je ovo Ribogojiliste „Slap“ u Zepi.
Ovih dana je clan Predsjednistva BiH Zeljko Komsic bio u Zepi i istakao jos jedan takav primjer. Sa njegovog bloga izvod o posjeti Zepi:“….Žepa i Žepljaci su priča za sebe. Netaknuta priroda i mali zabačeni raj na zemlji. Nevjerovatno zvuči da u Žepi radi pogon sa 120 zaposlenih koji se bavi proizvodnjom svih vrsta organske hrane. Nisam siguran, ali mislim da je Most na Žepi viši od Starog mosta u Mostaru, pravi ambis, ali nema šanse da se skače s njega jer je dubina vode 1-2 metra. I ovaj most ima ozbiljnih napuknuća tako da će se ubrzo morati raditi njegova opravka, odnosno rekonstrukcija.“
Moram postaviti jos jednu veoma lijepu sliku iz Zepe sa zepa-online.com, koja izgleda fantasticno u punoj velicini, ja sam je upolovila.Selo Plane_Nadgaj, tako stoji na slici.
________
Zambijeva povratnicka prica sa Pasic Kule
Kod nane Mule na Pasic Kuli
Ponedjeljak 19 maj 2008 godine
Odavno sam se spremao da odem na Pasic Kulu i posjetim jednu povratnicu u tom selu ,vremesnu staricu Cavcic Mulu.
Kao i uvjek sa mnom krecu moja djeca ali nikako bez unuka Imana . Ne moze ga covjek ostaviti vec je omudro i malo, malo pa zove deda.
I eto tako igrajuci se sa njim u autu brzo se popesmo na Kulu .
Dragi boze, ljepota, lijepo vrijeme. Sve ozelenilo. Cista hava ,gledam cesmu iz 1937 godine. Stali putnici namjernici da piju vode a iznad cesme …..Vrati mi se slika iz 60-ih nekako s proljeca sto rece Kemal Monteno u svojoj pjesmi .
Iznad cesme je kuca Salihage Bajica, babe naseg mesara Omera -Omerice .
Kako rekoh nekako s proljeca razvedose mi se babo i majka. 1965 godine dovede me babo rahmetli zajedno sa bratom Kasimom kod Salihage i Salihaginice Hasibe, bogme da nas cuvaju, goje i paze. Ti meni dragi ljudi dadose sve od sebe da se ja i moj Kasim osjecamo udobno.
Stvarno su nas pazili i cuvali kao svoju najrodjeniju djecu i to bjese 1967 god dok se babo ne ozeni po drugi put. Eto gledam sad, slika ispred mene koja dominira, rusevina. Ociscena, temelji cisti i oni svjedoce o jednom vremenu o velicini ljudske duse. Nema vise kuce, nema Salihage. Nema Salihaginice ali ima mene i mog brata Kasima. Mi smo ti koji necemo dati da se zaborave nasi dobrotvori, da im proucimo fatihu i da ih pomenemo kao rodjena djeca i to sjecanje prenesemo na svoju djecu i unucad .
Maknuh se od cesme i okrenuh se prema carsiji. Odozdo ide auto i blica. Zastade , ja se nageh da vidim ko je, kad ono nasmijano lice koje je nama poznato. Ramiz Alajbegovic nazva selam. Odgovorih mu. Dragi boze tog insana nisam dugo vidio, bas mi bi drago zbog slucajnog susreta a jos mi bi draza informacija da je posao u svoje Kopjevice kucu da pravi. Pomislih prvo sala, kad on veli pa evo ide i kamijon sa materijalom za mnom . Kad stvarno teretna Zastava naidje pa je uspjeh i slikati .
Poselamismo se sa Ramizom. On ode svojim poslom a mi prema kuci nane Mule.
Gledam prva kuca sa lijeve strane napravljena i na njoj pise prodaje se i broj telefona .Nije mi milo ni drago sto ovo vidjeh,nego sto prije je prodjem i odem u avliju jednog velikog covjeka, Nurbega Karica Samira, koji gradi kucu od svojih sredstava. Obidjoh oko nje da vidim sta je sve uradio i govorim svojima, mashallah, da ga dragi Allah dz.s nagradi,i hoce inshallah, neda beg svoje. Vidim iz njegove avlije nasu nenu Mulu kako pred kucnim pragom stoji sa komsinicom. Aparat u ruci i odmah zabiljezim taj momenat. Poznade me nena Mula pa rece onoj koni:” Vidis li ga, ovo djete se odgojilo ovdje na kuli, govori ta prkosna i hrabra starica dok ja stojim na avlijskim vratima. Bujrum sine,dobro dosao,mashallah omladine s tobom da su ti zivi i zdravi govori nana Mula. Posto smo se ispitali i sjeli nena bi da devera oko kahve ,ja joj ne dadoh nego joj rekoh sto sam dosao, kojim nijetom. Ta skromna,hrabra zena rece mi:” sine ja ti ne znam pricati to vase gradjanski, ja umijem ono seljacki pa ako ti odgovara:” Ma neno samo ti pricaj razumijem ja tebe, nego reci mi kada si se vratila na Kulu, Boga mi sine 2001godine i to sama. Pa kako zivis, Dobro sucur bogu. Imam penziju, djeca mi redovno dolaze. Sin Munib i scer Sefika iz Sarajeva, a druga scer Hanka iz Gorazda. Pa reci mi kako je na Kuli danas? Evo vidis sine, nemam struje ali bice. Vidis i Nurbeg Karic pravi kucu, Tu je i on ,ali je morao nesta u Sarajevo. Naka posla obaviti,eno tamo kad se krene prema Kozicima ima Enver Kozadra. Nije bilo lahko do sad, sama ti ja budem na Kuli zimi. Ljeti ima naroda , ali ta nasa ljeta kratka i brzo prodju i narod ode u Sarajevo,Gorazde,pa znas sine kako je nekad bilo lijepo na Kuli, Kako se zivjelo a vidi sad. Na kuli su zivjeli
Bajici,Osmanovici,Cavcici,Sivice,Otajagici,Karici,Kozadre,ma nemere sve da mi naum padne,kaka je Pasic kula bila. Eto su je u pjesmi opjevali. Nema vise sine ni mladosti a boga mi ni starosti, mnogi u ratu izginuse a i ovo sto preosta poslije rata polahko nestaje, jedno po jedno. Nema porodice na kuli da nije izgubila nekoga. Ja izgubih svoga muza Mesu i sina Adema, neka im je vjeciti rahmet, Krenuse suze niz izborano i umorno lice nane Mule. Neno Mulo bili su ti ovi sa NTV HAYATA ,skrenuh pricu na drugu stranu . Jesu sine, sami dosli i snimali. Fala im, je li te jos ko obilazio?
Nije vala niko da ja znam ,jes jedne prilike dolazio onaj Pejo (Josip Pejakovic), ali ja nisam bila kod kuce cuvala hajvan tamo na kraju sela .
Vidim posijala si : Jasta nego posijala djeces biti na selu a da ne posijes krumpir , luk, buraniju i tako to. Na sve ti ja stignem i u njivu i oko hajvana i oko kuce . Kako se slazes sa komsijama ?
Ja bogami dobro. Dodje ljudi na cesmu pa svrate na kahvu ,progovorimo. Pitaju trebal mi sta pomoci, ako zatreba ucine mi premda moja djeca meni obezbjedjuju sve sto mi treba pa tako se mnogo i ne molim .
Neno Mulo sta bi porucila nasem narodu u dunjaluku .
Ja him sine zelim sve najbolje, sve sto zelim svojoj djeci zelim i njima, da ih dragi Allah sacuva i sakloni svakog zlaNekoliko rijeci i slika iz Zepe i primjeru uspjesno organiziranog biznis povratka.
Rijec je o Ribogojilistu “Slap” povratnika Muhameda Tabakovića i njegovih 5 uposlenika.
Ovom privrednom subjektu je prije nekog vremena Ministarstvo privrede dodjelilo 50.000,00 KM za proširenje kapaciteta i pokretanje proizvodnje kojim će se omogućiti održivi povratak vlasniku Muhamedu Tabakoviću, ali i jednom od pet uposlenika Nihadu Omanoviću.Ovo ribogojilište godišnje proizvode 200 tona ribe, a prema ugovorima ima potražnju za 350 tona. Ribu plasira na tržišta Bosne i Hercegovine i susjedne Srbije, ali i daleke Libije.
Slijedi par lijepih slika sa zepa-online.com
Lijepo je Bubelino sto si sebe nasla na ovoj stranici i sto dajes svoj doprinos kako ti rece u nadograđivanju vlastitog znanja i karaktera novim, pozitivnim stvarima…
Moje vlastito misljenje je da je u osnovi svega na ovom svijetu ljubav, moze se to izvuci i iz svake tvoje poucne price koju si ovdje postavila.
Suprotnost je svugdje prisutna. Dobro i zlo, lijepo i ruzno, ljubav i mrznja svugdje su sadrzani. Samo od nas zavisi sta cemo izabrati, sta cemo kod nas istaci.
Samo snaga ljubavi pretvara ono sto je nisko u ono sto je visoko.I uvijek se pitati:
Kako nam je dusa? Mirna ili uznemirena? Bolna ili zdrava. Jasna ili tamna? Puna mrznje ili ljubavi? Caruje li u njoj zavist i zloba ili plemenitost i velikodusnost. Okrene li glavu na drugu stranu kada neko strada, ili u svemu zeli da ucestvuje?……….
Dozvoli da se moje ruke
pune poštovanja dotaknu
stvari koje si Ti stvorio.
Izoštri moje uho da
čuje Tvoj glas.
Učini me mudrim kako
bih spoznao nauk
koji si Ti
tajnovito stavio u svaki list,
u svaki kamen.Tražim snagu, ali ne da
bih nadjačao svoju braću,
nego samo da bih
nadvladao svog najvećeg
neprijatelja – samoga sebe.
Bože, daj mi mirnoću
da podnesem stvari koje
ne mogu promijeniti,
daj mi hrabrost da
promijenim stvari koje
mogu promijeniti,
i daj mi mudrost da
razlikujem jedno
od drugoga……
Iz svih ovih povratnickih prica koje smo imali na stranici, nasumice sam, bez reda i pravila, odabrala par slika, kao mali rezime. Uvijek sam na proputovanju za Gorazde svracala u Rogaticu, i nadam se ako Bog da, da ce to biti i ovog ljeta, i da cu se sresti i upoznati neke nove ljude, a i posjetiti stare poznanike.
Vec sam jedanput pisala da me na ovoj nasoj stranici najvise razvesele nasi najmladji ali veliko saosjecanje imam takodjer i sa nasim starijima, pisala sam vec o nasem starom Avdagi Lihicu, saosjecala sam gledajuci reportazu o povratnicima u Pasic Kulu i Bjelogorce, a i ova prica iz Brcigova mi potpuno lici na sve one, a i sinocnja je bila takva, Josipa Pejakovica „U ime naroda“. Tu se zaista moze vidjeti sva tuga i borba za goli opstanak i golo prezivljavanje povratnika.
Do sljedece povratnicke price, da ponovim jos jednom ovo prelijepo cvijece iz avlije u Tušinama
