[ponekad ovdje]

in reply to: Humanitarne akcije #6697

–
Mama se lijepo pazi sa tom zenom, ali meni zao sto ih nema. Kad pogledam okolo sve to dodje ljeti kao i mi ili iz Svedske ili tako. Kaze mama oni nikad nisu dolazili. Gorazde je divan grad ali se i dan danas nazalost iseljava, ali dzaba, meni ostaje uvijek veliki i uvijek isti.

[ponekad ovdje]

in reply to: Humanitarne akcije #6695

Teva napisao:

Web, trazi Mirha ili Mahira.
Mahira se preziva Selimbegovic, a za Mirhu sam zaboravio.
Sto ne posaljete mail Beli ona sigurno ima Mirhin mail.

Mirha se preziva Hadzic, udata za mog prvog komsiju u Gorazdu.Kad god odem kod mame vidim im lijepu kucu s vrata svake minute. Nazalost prodali su je, valjda su svasta prepatili u Gorazdu one cetiri godine pa su otisli u taj daleki svijet.

[ponekad ovdje]

in reply to: O svemu pomalo #6685

–
Osoba cije ime necu pomenuti zbog njenog muza zaboravlja sve patnje koje je njen grad,rodbina,prijatelji a jednim dijelom i njena porodica prezivjeli.Crnogorske bradonje su i te kako sa armijom dobro zasluzni za sve.

Ovo biva ja:laugh: , ne bih rekla da je Sanela. E jesam se nasikirala:laugh: necu svu noc zaspatiB)

a Zele samo nek nastavi sam sa sobom pricati, to ujiše onima koji se sa šišom druze:silly:

[ponekad ovdje]

in reply to: rogatica.org #6665

–
Web zao mi je sto si bihuzur ali ja sam u 12.32 na staroj stranici sa 7 gostiju:dry:

[ponekad ovdje]

in reply to: rogatica.org #6660

–
Web kad cemo moci na staru stranicu i hoces li je to posve ugasiti ili sam pogresno razumjela.

[ponekad ovdje]

in reply to: Zambi, objasnjenje #6621

–
[color=#825900][quote=”Sanela(citat)”] Zivi svoj zivot i cuvaj svoju porodicu.
Puno vas selami Sanela iz Mostara.[/quote][/color]
Nista bitnije i prece od ovoga na bijelom svijetu. Slazem se Sanela potpuno sa tobom i toplo preporucujem isto.

Tebi i tvojima sve najbolje.

[ponekad ovdje]

in reply to: Nasi problemi #6591

–
Hvala Mustafa, nekako mi je to promaklo pa nisam znala o cemu se radi, mislila sam da je nesto u forumu…

[ponekad ovdje]

in reply to: Nasi problemi #6589

–
Mustafa, ako mislis na ovaj gore komentar o nani Fati, postavio ga je tamo u Politici.

[ponekad ovdje]

in reply to: Nasi problemi #6584

Mustafa napisao:

Ponovo Pitareva nagazna mina ko nagazi nagazi…. PAZI MINE NARODE!!!!!

:) :) :)

Kad ga vidim na stranici, dodje mi k`o CIA:laugh::)

A sto rek`o Mare, sinoc se o sebi dobro ispisao u kratkim porukama:laugh:

[ponekad ovdje]

in reply to: O svemu pomalo #6554

Teva napisao:

Ja mislim da se ovdje radi o Lihicu valjda mladjem nisam siguran.
Muamerov je brat a kod nas je bio nekad registrovan ko “Pionir”
A MOZDA JE ROGATICANI I SAM NIJAZ, KO ZNA.
Ako nije onda su isto blesavi.

[color=#000080]Rogaticani je sigurno mladji brat, Nijaz ne zna toliko da bi oformio i vodio stranicu. A po aroganciji sa kojom je kod nas nastupao kao Pionir je sigurno on.

Steta, roditelji su bili divni ljudi, to znam jer smo stanovali u istom ulazu.

A Pitar samo otvara temu za temom

POZNATE LI NASE ROGATICANE

ROGATICKE MAHALE,

samo mi ga je zao sto mu jaran Sele nikad nece tamo otici, jer je to mudrov koji zna GDJE JE STA.

I onaj potresni post o onoj, nazalost, bolesnoj zeni je napisan s ciljem, ali osta bez komentara.

Molim dragog Allaha dz. s. da mi oprosti ako sam gdje prekoracila:( Amin![/color]

[ponekad ovdje]

in reply to: O svemu pomalo #6546

–
Ovo je stvarno da covjek samo razrogaci oci i ostane bez texta.

Prijetiti nekome na takav nacin i jos skoro pa dva puta starijem od sebe je primitivizam najgore vrste.

Mi samo trebamo da se drzimo toga kao da pojma niocemu nemamo necel`jos vise pomahnitati.

Boze sacuvaj….

[ponekad ovdje]

in reply to: Slikom da ti kazem….. #6534

–

Ko dom sad nema, taj ga steci nece.
Ko sam je sada, dugo sam ce biti,
citace, pisma pisati i bditi,
i nemirno ce gledati drvece
kada se lišce stane zrakom viti.

R. M. Rilke

[ponekad ovdje]

in reply to: Poezija za djecu #6533

–
Cvijece

Koliko cvjetova njeznih
u sumi svakog ljeta;
ne znamo imena cvijecu,
a ono za nas cvjeta.

Crveno, zlatno, plavo,
mirise usred trava;
kad mjesec ugasi nebo,
latice sklopi spava.

Ujutro, oprano rosom,
otvara trepavice
i cijelog dana gleda
sta rade bube, ptice.

I nasmijano ceka
da dodje neko znan,
da prodje djecak-putnik
sa toplim:dobar dan.

Samo je ponekad tuzno,
sred najljepseg ljeta,
jer ne znamo mu ime,
a ono za nas cvjeta.

Nasiha Kapidzic-Hadzic

[ponekad ovdje]

in reply to: Nasi problemi #6515

–
Evo potvrde o onome sto sam ovdje sinoc pisala:

Gdje god vidi priliku nastoji da bude protiv nas i to iskoristi…

Evo texta sa one tamo stranice:

Zekija Pezo rođ. Krajina.
Povratnik, majka poginulog sina Jasmina-Zopa.
Vratila se u Rogaticu među prvima. Ali razbolila se. U početku to bijaše naizgled bezazleno, ali Zekija pade na postelju. Nije više mogla nanoge. I bivalo je sve gore i gore.Pri ruci joj se našla kona Pemba. Pomagala koliko može i umije. Obraćala se i našim povratnicima, muslimanima (imena neću spominjati) da joj pomognu, ne može sama Zekiju da prevrne, do zahoda da je prenese. Neće. Niko neće. Pomagao joj je Peđa, Srbin, čovjek, momak iz komšiluka koji kod Beharine kuće ima autopraonicu. Pomago je u svako doba dana i noći. I nikad mu nije bilo teško. Muslimani kojim se obraćala nehtjedoše pomoći jer je bilo gadno i za oči i za nos. Peđi nije bilo gadno. Obratila se Pemba i doktoru Njegošu iz Rogatice. Pomogao koliko je umio. Dijagnoza, tumor na mozgu. Pemba molila da je prebace na Koševo u Sarajevo. I tu je pomogo. I onda ponovo razočarenje. Nisi ti zanas. Ti nemaš naše osiguranje. Ti si zanas ko Kinezi, riječi su humanista u sarajevskoj najvećoj bolnici. Majka, čiji je sin ubijen u ratu je ko Kinez. Halal ti vjera Gavrankapetanoviću, i tebi i tvojim kriminalcima iz bolnice Koševo. Zekiju vratše nazad. Doktor Njegoš predloži bolnicu Kasindol. I sada, u tišini bolnice Kasindol, u svom bolesničkom krevetu, čeka susret sa svojim sinom Jasminom.

Znaci kod nas ovo sto je Mustafa gore naveo smisljeno i upereno direktno, a kod njih nemaB)

[ponekad ovdje]

in reply to: Neobicna poezija #6496

–
Sjecam se, bilo je mnogo davno, kad smo bili zavrsni razred srednje skole. Cesto su nam se mijenjali profesori tadasnjeg S-H jezika i dodje nam u septembru, na pocetku skolske godine jedan novi profesor… visok i mrsav sa izrazito dugim vratom…. vrlo, vrlo neobican. Odmah su ga u skoli prozvali Hegel… samo se sjecam nadimka ali pravog imena nikako.
Udje u razred, spusti dnevnik na sto i poce recitovati jednu pjesmu ciji mi je mali dio ostao i nakon tolikih, davnih godina u sjecanju:

“Vratila se sa mora moja cigančica pocrnila
pocrnila ko afrička kraljica
baš me briga šta je tamo na moru radila
sad je vazno da se ona meni vratila….“

Pa je bilo jos koliko se sjecam:

„ nije vazno sto je tamo na moru nekog dripca ljubila
sad je vazno da se ona meni vratila….“

Bio je kao sto rekoh vrlo neobican, pomalo ekscentrican… svima nam drasticno, nekim svojim posebnim stilom, smanjio ocjene….na razrednim vijecima se samo o njemu raspravljalo…nije dugo izdrzao i nedugo nakon svega toga nas i napustio.

Sve u svemu lijepa, davna sjecanja….bilo je to vrijeme obiljezeno kvalitetom i znanjem…bez interneta, bez mnogo cega danas modernog i naprednog, ali neuporedivo ljepseg….

[Author]

Posts