–
Sjecam se, bilo je mnogo davno, kad smo bili zavrsni razred srednje skole. Cesto su nam se mijenjali profesori tadasnjeg S-H jezika i dodje nam u septembru, na pocetku skolske godine jedan novi profesor… visok i mrsav sa izrazito dugim vratom…. vrlo, vrlo neobican. Odmah su ga u skoli prozvali Hegel… samo se sjecam nadimka ali pravog imena nikako.
Udje u razred, spusti dnevnik na sto i poce recitovati jednu pjesmu ciji mi je mali dio ostao i nakon tolikih, davnih godina u sjecanju:
“Vratila se sa mora moja cigančica pocrnila
pocrnila ko afrička kraljica
baš me briga šta je tamo na moru radila
sad je vazno da se ona meni vratila….“
Pa je bilo jos koliko se sjecam:
„ nije vazno sto je tamo na moru nekog dripca ljubila
sad je vazno da se ona meni vratila….“
Bio je kao sto rekoh vrlo neobican, pomalo ekscentrican… svima nam drasticno, nekim svojim posebnim stilom, smanjio ocjene….na razrednim vijecima se samo o njemu raspravljalo…nije dugo izdrzao i nedugo nakon svega toga nas i napustio.
Sve u svemu lijepa, davna sjecanja….bilo je to vrijeme obiljezeno kvalitetom i znanjem…bez interneta, bez mnogo cega danas modernog i naprednog, ali neuporedivo ljepseg….
