[ponekad ovdje]

in reply to: Monografija Rogatice #21274

–
Mislim isto, s tim da ne bih voljela da te napadaju, jer mi je zao bilo koga od nas kad nas napadaju:(

I ja sam isto mislila, s tim sto sam jos mislila ako se to desi, mislim na napade, da Web. kaze sta je cuo o slikama i da one nisu nicije privatno vlasnistvo.

Pa eto, vidjecemo kad Web. dodje.

[ponekad ovdje]

in reply to: Monografija Rogatice #21219

–
Pretpostavila sam nekako gledajuci ove slike sto ih Kaza uzima. Jos kaze da su djelo vrsnog fotografa Aksamije i da Pitar tamo istice da ih je od njih dobio. Sad, ne znam sta je sve istina sto taj Pitar kaze, ali sam se nekako vec pomirila da mi idemo nasom semom a oni neka se bave 18-tim vijekom. Kad bi mogli zadrzati ovaj kvalitet i kad bi dosao kakav normalan podmladak na stranicu bilo bi super.

Mi smo tu vec godinama i zavrijedili smo malo postede, ali dzaba. Ja sam se sad bas malo vise angazovala zato sto su nas oni tamo skoro razbili, mada nemam puno vremena, i zato sto je Kaza preksinoc bio veoma razocaran jer je stranica bila zasutila, pa mi zao.

Ali ponavljam, mi trebamo samo ovako dalje…….

[ponekad ovdje]

in reply to: O svemu pomalo #21215

–
Kaza ce sutra ako Bog da postaviti pricu. Pricali smo sa Musetom i rekao je bice mu drago. Oni,ima vec dva mjeseca, zive gore i odozgo putuju na posao i vracaju se. Stan su ostavili sinu koji studira, sceri su se poudale.

Inace, kuca je takva da bi joj svaki Nijemac pozavidio, ali ja to necu da pisem, bolje je ovako malo skromnije. Sve je on gore obezbijedio i tankere za gas za parno grijanje, kamin da ne govorim, i da ne nabrajam….

[ponekad ovdje]

in reply to: Forum #21204

–
Prelijepa prica. Samo cu malo ispraviti dj i dz i dacu svoj komentar na naslovu.

[ponekad ovdje]

in reply to: Poezija #21203

–
OČAJ JE SJEO NA KLUPU

Na skveru na klupi
Sjedi čovjek i zove vas kad prođete
Sa cvikerom u starom sivom odijelu
Sjedi tu i puši kratku cigaru
I zove vas kad prođete
Ili vam naprosto mahne
Ne treba ga gledati
Ne treba ga slušati
Samo proći
Pravite se da ga ne primjećujete
Da ga ne čujete
Ubrzati korak
Ako ga pogledate
Ako ga budete slušali
Zovnuće vas i više ništa i niko
Neće vas moći spriječiti da sjednete kraj njega
Onda će početi da vas gleda i da vam se smiješi
Vama je strašno teško
Čovjek međutim nastavlja da vam se smiješi
A onda se i vi smiješite njemu
Doslovno tako
Što mu se više smiješite sve više patite
Strašno
Što više patite sve više mu se smiješite
Beznadežno
Sjedite tako tu
Ne mičući se
Smješeći se na klupi
Tu odmah kraj vas djeca se igraju
Prolaznici prolaze
Mirno
Ptice
Napuštaju jedno drvo
Zbog drugog
I vi ostajete tu
Na klupi
A znate a znate
Da više nikada nećete moći da se igrate
Kao ta djeca
Znate da više nikada nećete moći da prođete
Mirno
Kao ti prolaznici
Da više nikada nećete moći da poletite
Napuštajući jedno drvo zbog drugog
Kao ptice.

Žak Prever

[ponekad ovdje]

in reply to: Druzenje raje #21201

–
Ko je prošlog ljeta bio u julu u Bosni sjetiće se da su to bili vreli ljetni dani. Jednog takvog vrelog julskog popodneva uputili smo se u Miševiće, posjetiti dvojicu Rogatičana, velikih prijatelja i nasih sugradjana. Nekoliko kilometara putem prema Mostaru pa skretanjem u desno uz poprilično veliki uspon stigli smo u oazu mira, daleko od vrele sarajevske vreve.
Tu smo bili prije četiri godine i u hladu visokih debala hrastove šume proveli jedan veoma ugodan,topao julski dan. Prošlog ljeta je, za razliku od tada, na tom istom mjestu umjesto visokih hrastovih debala nikla prelijepa kuća, koja je bila u poslednjoj fazi dovršavanja. Sad samo zamišljam kako to u završnici izgleda i radujem se novom julskom susretu.

Pravi prijatelji su oni koji se nadju u mladosti i ostaju zajedno sve dok bitišu. Tako su Muše i Fudo i u Miševicima zajedno ili bolje receno jedan pored drugog. Na moju upadicu da je bas lijepo sto su i tu zajedno, Fudo onako skromno i simpaticno veli : „Ma, to „ovaj“…. sto bi znacilo da je Muše „kriv“ za to.
Dok smo se znatizeljno upoznavali sa rasporedom i sadrzajem prostorija u novosagradjenoj lijepj kuci, Vildana je vec pripremila kahvu na vatri i zove da se ne ohladi. Presli smo samo par koraka preko ograde od zivog rastinja i nasli se usred nastanka jos jednog prostora za odmor, odnosno vikendice. Okolis je vec odavao sliku brizljivo ulozenog truda, bio je tu i mali vrt vec prispjelog povrca, i dosta procvijetalih ruza.

I dok su se suncevi zraci povlacili po susjednim obroncima, mi smo vec dobrano uz mnogo lijepih sjecanja, priveli kahvenisanje kod Vildane kraju, i preselili se svi na prostranu terasu u “ susjedstvu”, gdje smo ostali do kasno u noc. Hladan i ostar planinski zrak nas primorao da se polako razilazimo i istovremeno podsjetio da Bjelasnica odnekud nije bas previse daleko.

Bilo je to jedno divno julsko popodne provedeno sa dragim društvom uz mnogo prisjecanja na davno prosle dane.

Da ne zaboravim, posto smo sutradan putovali nazad nismo stigli posjetiti raju u Rakovici ali smo obecali ovog ljeta, ako Bog da.

Prije cetiri godine, ustvari, 2006-te.

Takodjer tada.

Proslog ljeta, 2009-te godine.

Ovdje se vidi kako vec prelazimo u “susjedstvo”:)

[ponekad ovdje]

in reply to: O svemu pomalo #21200

[color=#825900][b]Teva napisao:

Ne zamarajte se vi Mirsadom ipak mi ostajemo mi.;)
Ako mislis na one Misevice lijevo iznad Rakovice kazu da je to sad najatraktivnija lokacija za vikendice.;)
Il sam ja malo imena mjesta pobrko…

[/b][/color]
Nista nisi pobrkao, to je to….evo u “Druzenje raje”, ako me ko ne poklopi sa postom odmah.

[ponekad ovdje]

in reply to: O svemu pomalo #21195

–
Mirsad je jos dok je bio potpuno na nasoj stranici meni bio veoma cudan, ali dok je bio tu dok se Pitar nije umijesao imala je stranica ipak koristi od njega. Medjutim, i on hoce neku svoju slavu pa je sad tako kako je.

Napisala sam jedan tekst o druzenju ljetos sa Musetom i Fudom. Ne bih se smjela usuditi da to stavimo na naslov dok ne pitam.To je u Misevicima i tamo su oni. Muse je napravio takvu kucu tamo da je to po poslednjim evropskim standardima i zato necu bez dozvole da to ide na naslov.

Sad nemam vremena, moram jos slike pripremiti. Mozda danas ubacim u forum.

[ponekad ovdje]

in reply to: Naslovna stranica #21180

–
Kad se ja ne oglasim znači da se slazem sa vecinom, to sam i ranije vec rekla, tako da uvijek znate.

[ponekad ovdje]

in reply to: Poezija #21172

–
[b][i]Kad jednom na zemlji ne bude nas –

svijet ce biti svijet,

kad nam se izgubi trag i glas –

svijet ce biti svijet.

I prije nego smo bili mi –

svijet je bio svijet

i nama kad kucne posljednji cas –

svijet ce biti svijet.[/i][/b]

Omar Hajjam

[ponekad ovdje]

in reply to: Slike nasih mladih #21170

–
Koliko me moje osmogodisnje i srednjoskolsko pamcenje francuskog drzi, ja bih to rado rekla ovako:)

Une fille jolie:)

[ponekad ovdje]

in reply to: O svemu pomalo #21115

–
Ovo je bio veliki udar na nas samo zbog intervjua, koji je sadrzajem i dizajnom kvalitetno uradjen.

Protiv njih mi mozemo samo kvalitetom i ignorisanjem. Ali koliko god da je opravdano sto se onoga senilnog i pijanog podsjetilo da je on ranije branio Osmu, pa i na staroj stranici, toliko je to protiv njih neucinkovito.

Kad bi mi svi u glas govorili da je mlijeko bijelo kao sto i jeste, oni bi nama u inat svi u glas da je crno. To je tako.

[ponekad ovdje]

in reply to: Naslovna stranica #21059

–
I meni se jako dopada apsolutno sve, jedino mi je malo neobicno sto si je persirao jer Irmu poznajem jako dobro pa mi tako dodje malo “daleka”:)

[ponekad ovdje]

in reply to: Naslovna stranica #21075

–
I meni se jako dopada apsolutno sve, jedino mi je malo neobicno sto si je persirao jer Irmu poznajem jako dobro pa mi tako dodje malo “daleka”:)

[ponekad ovdje]

in reply to: O svemu pomalo #21024

–
JA CU SAD KO MUSTAFA VELIKIM SLOVIMA:)

MI NE TREBAMO NISTA BRISATI NEKA GOSPODIN MIRSAD EDITIRA SVOJ POST I NEKA UBACI KOGA HOCE OD USPJESNIH BOSNJAKA U DIJASPORI.

Necemo valjda igrati kako oni sviraju:laugh:

[Author]

Posts