Forum Replies Created
-
Predslavenski korijeni u etnogenezi Bošnjaka
Preporod je u nekoliko brojeva objavio prošireno četrnaesto poglavlje doktorske disertacije Doc. dr. Ibrahima Pašića Predslavenski korijeni u etnogenezi Bošnjaka s posebnim osvrtom na glasinačku ilirsku kulturu. Disertacija je odbranjena pred međunarodnom znanstvenom komisijom na Filozofskom fakultetu u Prištini 24.5.2005. godine. Ovo poglavlje tretira etnografiju Glasinca i one etnografske sadržaje koji čine najstariji dio nepoznate, ignorirane i davno zaboravljene bošnjačke povijesti. Poglavlje, kao i disertacija uopće, pokazuje da Bošnjaci u svojoj etnogenezi, zajedno s najstarijim narodima Evrope, na tlu Bosne i Hercegovine baštine jedan od najvažnijih evropskih korijena, antiku i antičku kulturu.GRAD
Predslavenski etnički elementi glasinačkjh Bošnjaka sadržani su i u tipu njihovih naselja. Kao što je već rečeno, značajan broj tih naselja nastao je u predslavensko doba. Jedno od njih ima urbane odlike tipične za rimska gradska naselja. To je Rogatica.
Na području današnje Rogatice nalazilo se značajno rimsko naselje urbanog karaktera. Nastalo je u središtu prirodno zaokruženog geografskog prostora gdje, po pravilu, obično nastaju predrimske plemenske župe. Zbog izgrađenosti gradskog areala antička Rogatica nikada nije stručno i arheološki istraživana. I pored toga, kao slučajni nalazi, u Rogatici su pronađeni znatni ostaci antičkog grada i desetak epigrafskih i anepigrafskih nadgrobnih i votivnih spomenika. Od posebnog značaja je epitaf T. Cl(audio) Maximo dec(urioni) c(oloniae) Ris…,koji je pronađen još 1866. godine. Natpis je među stručnjacima izazvao živu diskusiju o gradskom rangu antičke Rogatice i o njenom imenu, koja nije završena ni danas. Osnovna pitanja koja proizlaze iz natpisa tiču se ranga naselja, da lije ono municipij ili kolonija i da li se ime col Ris… odnosi na samu Rogaticu. Po ovom natpisu T. Klaudije Maxim bio je vijećnik (decurio) u gradu zvanom c(olonia) Ris(…), što nije sporno, ali je sporno na koji se grad odnosi taj podatak. K. Patch col Ris… identificirao je s Rogaticom, gradom u kojem je spomenik i nađen. Međutim, T. Momsen, neosporno najveći autoritet antičke povijesti uopće, kao i D. Sergejevski, nisu prihvatili Patschovu identifikaciju Rogatice sa col. Ris… smatrajući da je epitaf iz Rogatice postavljen dekurionu kolonije Risini u Boki Kotorskoj koji je umro u Rogatici, vjerovatno na putovanju. Mommsenovo mišljenje je u novije vrijeme prihvatilo više autora.
Rogatica je najvjerovatnije osnovana poslije Batonovog ustanka, carskim dekretom. Više činjenica ukazuje na takvu mogućnost. Najbrojnija ilirska populacija u Bosni, koja je uzela učešća u ustanku od 6. do 9. godine naše ere, zasigurno se nalazila na širem podučju Glasinca. Brojčanost populacije, u pravilu, u prošlosti se mjeri brojem grobova njenih pripadnika, a broj glasinačkih gromila neosporno dokazuje najveću ilirsku naseljenost na širem prostoru Glasinca i Rogatice i na tlu današnje Bosne i Hercegovine uopće. Poslije ugušenja Batonovog ustanka najbrojniju ilirsku populaciju na tlu današnje Bosne i Hercegovine valjalo je kontrolisati iz nekog bližeg rimskog centra koji tada nije postojao. Činjenica je da je ustanak ozbiljno uzdrmao Rimsko carstvo i da je ugušen uz velike napore, iz čega su Rimljani izvukli pouku. Stoga, vjerovatno je da je rimsko naselje u Rogatici osnovano carskim lex rogata, sa ciljem da se iz naselja na vrijeme spriječi neki novi ustanak Ilira. Drugi, također važan razlog za osnivanje Rogatice, je u potrebi da se pokoreni Iliri što prije romaniziraju i konstruktivno uključe u Rimsko carstvo. Romanizacija najgušće ilirske populacije u Bosni geografski rasprostranjene na širem području Rogatice mogla se provesti u razumnom vremenskom roku osnivanjem rimskog urbanog centra u neposrednoj ilirskoj sredini. Inače, Rogatica nema nikakvih rudnih bogastava niti termalnih izvora koji bi bili nekim drugim valjanim razlogom za osnivanje grada. Nije ni važna raskrsnica puteva. Stoga, može se reći da je Rogatica osnovana, prije svega, radi političkog interesa Rima da drži u pokornosti Ilire tog dijela istočne Bosne i daje imala status municipija.
U radu u kojem prezentira istraživanja antičkog urbanog centra u Rogatici I. Bojanovski je naveo da je današnja Rogatica “turska aglomeracija”. Smatrao je da je njen orijentalni dio počeo nastajati na lijevoj obali Rakitnice, na mjestu srednjovjekovnog trga, dok je u to vrijeme nekadašnja rimska aglomeracija na desnoj obali Rakitnice “ležala u ruševinama.” Da je rimska aglomeracija “ležala u ruševinama” Bojanovski je naveo kao dokazanu činjenicu iako za takvu tvrdnju nisu ponuđeni nikakvi dokazi. Potom, I Bojanovski nastavlja: “U tursko doba, ali ne prije XVI stoljeća, grad se proširio i na desnu obalu Rakitnice na areal nekadašnjeg rimskog naselja, koje je još tada moralo ležati u ruševinama. Novo naselje uklopilo se u raster rimske centurijacije, koja je izvršila jak uticaj na njegov razvitak i oblikovanje urbanih cjelina. Stambeni objekti i druge zgrade plasirani su u pojedine centurije i izgrađeni od materijala iz ruševina, dok su ulice slijedile pravce limesa antičkog grada.” “Neke ulice moderne Rogatice nisu, dakle, ništa drugo nego kardi i dekumani koji su u antičkom naselju služili kao saobračajnice. Glavnom kardu odgovara današnja glavna ulica, a osnovnom dekumanusu (pravac zapad – istok) ulica uz Toplik.”
Konstatacije o urbanom jezgru Rogatice I. Bojanovski izveo je i na osnovu arheoloških činjenica koje su poznate skoro svakom starijem Rogatičaninu: duž svih rogatičkih ulica na dubini od 0,80 -1,20. m. nalaze se rimske vodovodne keramičke cijevi dužine 54 cm promjera 10 cm. To su cijevi glavnog gradskog rimskog vodovoda. Od njih se odvajaju kraće i tanje cijevi užeg profila koje “dolaze sa strane, valjda iz pojedinih kuća”. Od radnika koji su duž tadašnje ulice Muhidina Šahinpašića u to vrijeme kopali drenažni kanal i otkopali cijevi, I. Bojanovski otkupio je jedan dupondius iz 161. godine n. e., nastao u doba vladavine Lucija Aurelija Vera (161. – 169. g. pr. n. e.). Od radnika, Bojanovski je saznao da se iste takve cijevi nalaze i po ostalim ulicama Rogatice (“niz Toplik, u mahali Ljun, i drugim”) Na osnovu svega, Bojanovski je zaključio: “Očito je, dakle, da se današnje ulice najvećim dijelom poklapaju sa rasterom antičkih komunikacija u gradu, kroz koje je bio razveden vodovod, vjerovatno baš u vrijeme cara Marka (161 -180.).”
Urbani plan Rogatice bošnjačka je urbana antička baština koju imaju oni evropski gradovi koji su, više ili manje, sagrađeni i dograđivani od strane istorodnog stanovništva. Stoga, Bojanovski je savremeni urbani plan Rogatice, koji je kopija rimskog urbanog plana, analogno obrazložio sačuvanim rimskim urbanizmima Pariza, Liona, Bordoa, Tuluza, Torina, Firence Verone. Na prostorima tadašnje Jugoslavije, kao primjer gradova sa urbanim kontinuitetom antika – srednji vijek, naveo je Stari Grad na Hvaru, Poreč, Pulu, Split i Cavtat. U odnosu na Bosnu i Hercegovinu, istakao je da se i Sarajevo također razvilo uz stare (djelimično antičke) komunikacije. Uz konstataciju da se po svojoj pravilnoj kvadratnoj mreži saobračajnica sa isto tako pravilnim stambenim blokovima Rogatica odvaja od svih ostalih naselja “turskog orijenta”, Bojanovski je uz rad priložio i fotografiju Rogatice. Na fotografiji je iscrtao glavne konture rimskog urbanog rastera. Fotografiju i autorsku legendu, kako su prezentirane u “Našim starinama” br. XI, str. 162, donosimo integralno, stoga što fotografija počesto govori više od svake napisane riječi.
Po obavještenju K. Patcha, rimski nadgrobni spomenici u Rogatici nalazili su se na lokacijama bošnjačkih džamija, “in situ” i u sekundarnoj upotrebi. Na groblju Husein-begove ili Arnautovića džamije nalazio se “zidani pravokutnik, za koji vele, da je od starine muslimanski veliki zajednički grob, ali po našem mnijenju prije će to biti antikna gragja.” U predvorju džamije, kao ezantaš, nalazila se ara posvećena Jupiteru. Na istom džamijskom prostoru, koji se zbog muslimanskog groblja koje ga je pokrivalo nije mogao istraživati, “pod zemljom nalazi se šuplji prostor, pokriven tesanom sedrom.” Još jedna ara od vapnenca, s natpisom u kojem se spominje P. Ael(ius) Clemens, nalazila se u avliji Muftine džamije i služila je kao ezantaš mujezinu. Na osnovu ovih spomenika Patch je zaključio da se u Rogatici, za vrijeme rimske vlasti, nalazilo veliko svetište posvećeno Jupiteru “kojemu valjda pripadaše i veliki četverac kome je prorez 0,52:0,55 m. što uz br. 2 leži u predvorju Arnautovićeve džamije.”
U periodu slavenizacije antičke Rogatice nekadašnje veliko rogatičko svetište posvećeno Jupiteru odlučujuće je utjecalo na nastanak novog slavenskog naziva za naselje: Vrače. Taj naziv nam je poznat iz jednog od prvih osmanskih deftera u kojima se popisuje Rogatica. U opširnom popisu Bosanskog sandžaka iz 1489. godine naselje na mjestu današnje Rogatice popisano je kao Vrače ili Rogatica. Naselje je tada bilo u okvirima zijameta Mehmed bega Čelebije, po kojem će se uskoro prozvati Čelebi Pazar?
Naziv Vrače slavenskog je porijekla. Nastao je poimeničenjem riječi vrač “gatar, pogađač, divinus, magnus”. Prema značenjima koja nudi Petar Skok, Vrače je veliko (magnus) proročište ili svetište u kojem se proriče i gata. Očito, K. Patch, i ne znajući za podatak iz osmanskog deftera iz 1485. godine, bio je u pravu: u Rogatici se zaista nalazilo veliko Jupiterovo svetište koje je u periodu slavenizacije Rogatice imenovano nazivom Vrače. Na ovaj način, po najvažnijem gradskom sadržaju preimenovano je i samo naselje.
Najvjerovatnije, u periodu slavenizacije Rogatice Jupiterovo svetište nije ugašeno na prečac i u njemu su se neko vrijeme obavljale određene religijske i proročanske radnje, sve dok ih nisu prevladali slavenski kultovi. Na taj način moguće je razumjeti slavensku motivaciju prilikom imenovanja naselja. Naziv je očit dokaz rimsko-slavenskog onomastičkog kontinuiteta koji je, možda, i više od toga. Moguće je da se na istom mjestu, poslije slavenizacije Rogatice, uspostavio sličan slavenski kult koji će, u religijskom smislu, poslije uspostave osmanske vlasti, na isto mjesto dovesti islam i islamsku bogomolju.U dvojnom nazivu Vrače ili Rogatica očito je da je prvi naziv primaran a drugi sekundaran i da je Vrače mlađe od Rogatica. Ovo dovodi u sumnju dosadašnje mišljenje A. Bejtića i Đ. Mazalića koji su smatrali da je naziv Rogatica slavenskog porijekla.
Za ime grada Rogatica A. Bejtić smatrao je da je “domaćeg, slovenskog porijekla.” Kao i njegov prethodnik Đ. Mazalić, naziv je doveo u vezu s pretpostavljenim rogatičkim srednjovjekovnim gradom *Rogatac ili *Rogatica i rodom Rogačić, koji nisu potvrđeni u historijskim izvorima. Ukoliko je pretpostavljanje osnovano, naziv roda Rogatić (Rogačić) može biti kalk od rimskog Cornelius, tim prije što je teško pretpostaviti da su riječi Vrače i Rogatica istog porijekla. Izvođenje naziva možda je moguće i iz latinskog adi. partic. erogatus, a, um “razdijeljen, podijeljen”, u vezi s dodjelom municipalnih ili građanskih prava rimskom naselju. U svakom slučaju, pitanje naziva ostaje otvoreno.Od posebne važnosti je istaći da su Bošnjaci brojne rimske spomenike Rogatice, kao što je naprijed navedeni zidani pravokutnik, smatrali svojim spomenicima i svojom kulturnom baštinom. Rimski spomenici stoljećima su činili uobičajen dekor džamija i kuća. Sepikularni cipus dekuriona T. Klaudija Maksima nalazio se pred kućom Avdibega Holučlića. Kada su pruski konzul Oto Blau i tajnik francuskog konzulata u Sarajevu i E. Pricot de Ste. Marie 1866. godine pokušali da pomaknu spomenik i pročitaju natpis, i pored činjenice što su bili pod zaštitom oficijelne turske pratnje, na njih je s vikom i oružjem u ruci nasrnuo Avdibeg, te se oni okaniše toga posla.
RIJEŠENa SUDBINA RATNOG KOMADANTA ŽEPE: Avdo Palić ekshumiran prije 8 godina u Vragolovima!?
Od pronalaska masovne grobnice do danas Palić je bio NN osoba u visočkom identifikacionom centru • Zašto je trebalo čekati toliko godina da se podudare uzorci krvi?DNK je pokazala da je otkriven ratni komandant žepske brigade,pukovnik Armije BiH Avdo Palić, rekao je sinoć za Oslobođenje jedan od rukovodilaca Instituta za nestale BiH Amor Mašović.
Za posmrtnim ostacima komandanta Žepe tragalo se punih 14 godina, a, prema nalazima DNK, oni su se osam godina nalazili u Visokom, od ekshumacije masovne grobnice u Vragolovima kod Rogatice
Košmar u glavi
Inače, kakva slučajnost da ovu grobnicu, s najmanje 9 tijela u njoj, 2001.godine pronađe i ekshumira Jasmin Odobašić, koji je godinama bio član komisije Vlade RS-a za rješavanje sudbine Avde Palića.
Od devet tijela, šest je identificirano, a dva su pripadala takođe žepskim junacima: Mehmedu Hajriću i Amiru Imamoviću, članovima Ratnog predsjedništva Žepe.
Esma Palić, čija je ustrajna potraga za suprugom Avdom godinama plijenila pažnju naše javnosti, sinoć je bila vrlo potresena.
“Iako sam sanjala ovaj trenutak i želim istinu, nisam ni slutila da ću se ovako osjećati. U glavi mi je veliki košmar i mnogo toga ne shvatam”, kazala nam je Esma.
Ovo je objavljeno u DNEVNOM AVAZU
Identificirani posmrtni ostaci Avde Palića
Palić: Heroj odbrane Žepe[b]Već postoji DNK nalaz koji sa preciznošću od 99,99 posto dokazuje da je riječ o skeletnim ostacima Palića…
05.08.2009. 07:49[/b]Posmrtni ostaci Avde Palića, pukovnika Armije BiH i ratnog heroja odbrane Žepe, identificirani su, potvrdio je sinoć za “Dnevni avaz” Amor Mašović, član Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH.
Time je okončana bolna 14-godišnja potraga.
Palićevi posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice još u novembru 2001. godine u Vragolovima kod Rogatice, zajedno sa ostacima još osam žrtava.
– S obzirom na to da se radilo o masovnoj grobnici, bit će potrebno izvršiti i dodatne pretrage putem DNK analize, jer su ostaci žrtava bili jedni preko drugih – kazao je Mašović.
Mašović nam je, također, potvrdio da su nađeni kompletni skeletni ostaci Avde Palića.
Inače, već postoji DNK nalaz, koji u usporedbi sa uzorcima krvi Palićeve djece i njegovog oca, sa preciznošću od 99,99 posto dokazuje da je riječ o skeletnim ostacima Palića.Supruga Avde Palića, Esma, obaviještena je o identifikaciji. Ona je sinoć u izjavi za “Dnevni avaz” kazala kako je iznenađena saznanjem da je Avdino tijelo ekshumirano 2001. godine te da je moglo biti davno identificirano.
– Zatražila sam da se uradi i DNK analiza lobanje. Jer, ako sam mogla čekati 14 godina, mogu sačekati još nekoliko dana kako bih bila potpuno sigurna da je to moj suprug – kroz suze nam je kazala Esma Palić.
Esma nastavlja borbu za pravdu
Esma Palić je naglasila kako identifikacijom supruga ona neće staviti tačku na svoju životnu bitku.
– Ona će biti završena tek kada ubice moga Avde budu osuđene. Uvijek sam govorila da neću posustati sve dok ne dođem do istine i pravde. Pravda nije zadovoljena, ta borba tek slijedi – naglasila je Esma Palić.
Autor: S. ŠKULETI
ARHITEKTONSKI ATELJE BOSANKE DR. ELME DURMIŠEVIĆ U CENTRU AMSTERDAMA
Prije 14 godina je brinula kako prezimiti tesku sarajevsku zimu, pored granata osigurati hranu i vodu, otici na posao u Civilnu zastitu opcine Centar i svakodnevno zivjeti u porodicnoj kuci na skoro samoj prvoj borbenoj liniji na Kosevu… Danas je naucni istrazivac na Tehnickom univerzitetu Delft u Holandiji i vlasnik i direktor arhitektonskog biroa 4D Architects u samom sredistu Amsterdama. Zove se Elma Durmisevic, Sarajka koja je nakon izlaska iz Sarajeva s Dejtonskim mirovnim sporazumom dobila posao u holandskoj prijestolnici, tu doktorirala i napravila briljantnu karijeru istrrazivaca i poslovne zene, istovremeno.
Bio je uistinu lijep osjecaj kada sam u poznatoj amsterdamskoj ulici Keizersgracht, u srcu grada, u prostranom ateljeu upoznao tako uspjesnu Bosanku koja projektuje u mnogim zemljama svijeta medju kojima je od prosle godine upisana i njena domovina, Bosna i Hercegovina.
Nasa je Elma, naime dobila veliki posao projektovanja poslovno-sportskog centra u Mostaru vrijednog 17 miliona KM koji upravo ovih dana pocinje s izgradnjom.
Kada su svi zaposleni otisli kuci i vecerali, Elma je ostala da obavi jos par vaznih stvari koje nije stigla. Kuci ce biti negdje iza 19 sati. Cijena je to ozbiljnoga naucnog rada na univerzitetu i prepune agende obaveza u birou 4D Architects koji je primjer bosanskog talenta i upornosti. U samo 10 godina, Elma je iz Sarajeva gdje je strepila za svaki dan doktorirala, radila na univerzitetu, osnovala vlastiti atelje koji je danas ozbiljan konkurent najvecim i najpoznatijim arhitektonskim biroima u Holandiji.Kada sam vidio kakve sve obaveze ima ostao sam bez teksta da stize jos vec godinama organizirati workshop-ove za bh studente arhitekture iz Sarajeva u Delftu i holandske u Sarajevu a vec je godinu dana predsjednica Naucnog kluba BiH u Holandiji.
Draga Elma, kako ti sve ovo stizes-pitam je.
Biram stvari koje me interesiraju i inspiriraju i tada mi nista nije tesko posebno ne ako je nesto u pitanju za Bosnu i Hercegovinu.U ovom poslu morate potpuno vjerovati u sebe i biti nepokolebljiv, kaze mi.
Na zidu motivi BiH, na stolu knjiga porodicnog stabla ugledne i poznate sarajevske familije Zecevic odakle potice njena majka. U ateljeu Elme Durmisevic pokupio sam kako ponosa tako i kompleksa: Boze dragi, sta zena napravi dok sam ja ‘pecao
ribe’!Dr. Elma Durmišević: Asocijacija bh. naučnika u Holandiji NAUK koja se okupila nakon upoznavanja u Sarajevu, uvezuje bh. institucije u evropske i svjetske tokove
“Članovi kluba su u principu magistri i doktori nauka, građani BiH koji žive i rade u Nizozemskoj, koji imaju izuzetno dugogodišnje iskustvo u veoma eminentnim institucijama i naučnim organizacijama u Nizozemskoj, na univerzitetima ili u istraživačkim kućama, i koji već imaju izgrađen network u Nizozemskoj a i šire, i sa svojim pozicijama i znanjem mogu da pomognu razvoju i jačanju naučne infrastrukture u BiH”, kazala je Dr. Elma Durmišević.
Paradoksalna je, ali svakako sretna činjenica, da su se neki naši akademski građani, koji duže vrijeme žive u Nizozemskoj, prvi put sreli u Sarajevu u septembru 2006. godine, na Prvom kongresu bosanskohercegovačkih naučnika iz zemlje i svijeta.
Ohrabreni održavanjem Kongresa, oni su odmah po povratku u Nizozemsku osnovali asocijaciju NAUK, koja djeluje kroz tri odjeljenja – za medicinske i prirodne nauke, za tehničke nauke, te za bosanski jezik i kulturu. Osnovni cilj ove asocijacije, koja trenutno broji 30 članova, jeste uvezivanje bh. institucija u evropske i svjetske tokove, te jačanje naučne infrastrukture u našoj zemlji. Za osamnaest mjeseci djelovanja članovi NAUK-a su organizirali nekoliko međunarodnih workshopova, a uspostavili su i saradnju sa Arhitektonskim fakultetom u Sarajevu.
“Potpisan je i bilateralni sporazum između arhitektonskog fakulteta iz Delfta i onog iz Sarajeva. Na workshpovima koji su organizovani već par godina učestvovalo je oko 60 studenata iz Sarajeva, Delfta, i Eindhovena. Ove godine smo čak organizovali i mastercourse u kojem su učestvovali i studenti iz Istanbula, Sarajeva i Delfta, gdje smo ih pokušali po prvi put uključiti u jedan ciklus nastave koji se baziraju na ove trendove ekologije građenja i dizajna”, izjavila je ona.
Tragom ovih inicijativa, uskoro bi, uz Arhitektonski fakultet u Sarajevu, trebalo da bude izgrađen jedan mulifunkcionalni paviljon.Crtice sa Glasinca.
Autor: FRANJO FIALA
Publikacija: GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA
Datum izdavanja: 01/10/1892Sredovjeki mramorovi.
U vapnenastoj kotlini, koja se istočno od Rogatice prostire od Vlatjevine do Dobrače, ima na više mjesta sredovjekih grobalja, između kojih je najglasovitije ono kod Vlađevine, dva sata istočno od tog mjesta, blizu pamije što je ondje u dolini, ima na obronku nekog brežuljka poviše sredovjekih mramorova, koje na oblik gromile a koje u vidu sarkofaga, između kojih samo na jednome imadu škulpture. Motiv je tako neobičan, da mu se u Bosni i Hercegovini još ne zna analogije.
Na čelu kamena (slika 1.) ima u profilu prikazana, uspravljena muška podoba, odjevena dugom vojničkom haljinom; desnom se je rukom podbočila, lijevu je u polak ispružila, držeći u ruci nejasno markiran balčak od mača; iznad balčaka, od prilike za duljinu jednog mača, lebdi turbanom pokrivena glava, u koje je naročito obilježje oštro profilirana, šiljata brada. Iza rečene muške podobe vidi se nešta kao sto, a pred njim palica s drškom kao u štake. Na protivnoj strani mramora na isto takom, stolu sličnom prijedmetu vidi se oroz, kako kukuriče (slika 2.).
Dimenzije sarkofaga, koji je zajedno s nadgrobnom pločom iz jednoga kamena sječen, ove su: Duljina nadgrobne ploče 267 m, širina 1 m, visina 80 cm duljina sarkofaga 2″2l, visina 1*1 ‘m a širina 0″8 m. Materijal je siv triaski vapnenac. Na grobnici pod kamenom poznavali su se tragovi nasilnog otvaranja po kopačima blaga, te je nijesam mario dalje ni pretraživati.
Na putu iz Smrtića u Vjetrenik, mjesta u sjevernom dijelu rogatičkog kotara, ima na zaravanku brda, koje se zove „Biljeg”, u gustoj lijeski do pola u zemlju propao kamen, ploča na temelju, što ga žitelji onoga kraja zovu „dobri biljeg” i drže ga međašem. Na kamenu se vidi posve priprosto štilizovana muška podoba u dugoj vojničkoj haljini; noge su u profilu a glava i tijelo sa strane prikazani. Na jednoj strani podobe ima krst s ušicom (svastika), na drugoj polumjesec u relijefu (slika 3.). Temelj je visok 0″35 m: ploča 1 m. Materijal je siv triaski vapnenac.
Doc.Dr. Ferid Otajagić
Doc.dr. Ferid Otajagić, rođen je 03.04.1959. godine U Žepi, gdje je završio osnovnu školu.
Gimnaziju je završio 1981. u Rogatici.
Pravni fakultet u Sarajevu 1985. kao redovan student.
Pravosudni ispit je položio 1996. u Sarajevu
Posdiplomski studij (katedra za državno i međunarodno javno pravo) upisao je 1996/1997. na Pravnom fakultetu u Sarajevu.
2001. godine je odbranio Magistarski rad na temu «Javna subjektivna prava u složenim državama» i time stekao naučni stepen magistar pravnih nauka.
Doktorsku disertaciju je odbranio na pravnom fakultetu u Sarajevu 26.04.2005 godine na temu « Državna javna subjektivna prva s posebnim osvrtom na unutrašnja prava države»
Zvanje doc.dr. je dobio 2006 godine na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici iz naučne oblasti „Državno i međunarodno javno pravo”.OBJAVLJENI RADOVI
Do sada je objavio četiri knjige, priručnik i radove:
a) «Državna javna subjektivna prava s posebnim osvrtom na unutrašnja prava države», 2005 godine
b) «Javna subjektivna prava u složenim državama», 2005 godine
c) „Jurisdikciona zaštita javnih i privatnih subjektivnih prava”, 2007 godine
d) „Pravna država, porezi, prekršaji” 2008 godine
e) «Priručnik za obuku sudija za prekršaje». 2006 godine
