Forum Replies Created
-
AuthorPosts
-
in reply to: Cuvajmo nasu okolinu !! #14563
Najveće ekološke katastrofe
“Bosansko-hercegovački pastirski pas- tornjak”
Ova pasmina živi na području BiH koja je tu postojala hiljadu godina unazad, o čemu svjedoči i pisani dokument. Hroničari su ovog psa registrirali prije deset stoljeća pod nazivom Kanis montanus – planinski pas,a od davnina ga je naše domaće stanovništvo nazivalo Tornjak. Tornjak je kao autohtona pasmina registrovan 9.5.1981.godine pod imenom “Bosansko-hercegovački pastirski pas- tornjak”.
Za njega je tada otvoren jugoslovenski rodovnik . Formirana je komisija od kinoloških sudaca sa zadatkom da uradi stručni dio poslova potrebnih za standardizaciju pasmine i njeno registriranje kod FCI (MEÐUNARODNA KINOLOŠKA FEDERACIJA) kao nove autonomne pasmine pasa pod gore navedenim imenom. Standard je urađen i finaliziran 5. 10.1990. godine u Travniku.
Malo je priznatih pasmina pasa koje imaju tako stare i precizne podatke o svom postojanju, obliku, visini, boji i namjeni kao što je slučaj sa tornjakom. On je dugo vremena odolijevao svim uticajima drugih pasmina s kojima je dolazio u životni kontakt. Ni ljudi, ni dodiri s drugim psima nisu uspjeli bitnije izmjeniti njegov izgled, narav i radne kvalitete.
Najvjerovatnije su ga stari Sloveni doveli u ove krajeve iz svoje pra-postojbine. Prema naučnim istraživanjima, skoro je neosporno da njegov predak potiče s Tibetanskog Mastifa, odnosno područja današnjeg Irana. Ekološki uslovi prebivališta tornjaka (surova kontinentalna planinska klima u arealu vuka i medvjeda i potreba njegovog gospodara), stvorile su psa tjelesno zdrava i snažna, skromnijih zahtijeva za smještaj i ishranu vrsnog čuvara.
Tornjak je plemenit,snažan, skladan i čvrst pas, skoro kvadratičan, prijatnog izgleda koji mu daje višebojna ili dvobojna gusta i duga dlaka, sa karakteristièno nošenim kitnjastim repom. Glava, uši, prednji dio nogu i šape odlakani su kraćom, pravom i gustom dlakom, dok vrat ima izraženu grivu. Trup i zadnji dio nogu, kao i rep, odlakani su dugom tvrdom i pravom dlakom s gustom poddlakom. Dlaka ne bi smjela biti kraæa od 9 cm, a što je duža to je poželjnjija, osobito griva vrata i “zastavice” na nogama i repu.
Tornjak može da bude višebojan (šaren), trobojan i dvobojan. Najpoželjniji su višebojni psi, a u svim varijantama osobito se cijeni oštrija razgarnièenost boja. Njegova karakteristika je svijetliji obraz od boje trupa. Poželjno je, također, i lisa po sredini glave. Prskanost boja je dozvoljena, dok dvobojnost nije dozvoljena. Visina mužjaka na grebenu je 60 cm pa na više, a ženke 56 cm pa na više. Dužina trupa je najviše do 8% veća od visine mužjaka, do 10% je veća kod ženke. Visina prsa je oko 45 % visine grebena, a dozvoljene su i dublje grudi. Tornjak je staložen pas, dobroćudan prema ljudima, oprezno agresivan prema životinjama i drugim psima napadačima na gospodara, dom, tor i stado. Ustrajan je u izvršavanju postavljenih zadataka, lahko shvaća volju gospodara i lahko prihvaća obuku, koju možda nije ni potrebno vršiti, jer većina uzgajivača, koji imaju višegodišnje iskustvo s ovim psom će vam reći da je tornjak pas koji se uči, a ne dresira.
Uzgoju i povećavanju brojnosti tornjaka angažirani su uzgajivači, najviše u srednjoj Bosni i to Travniku i bližoj okolini, gdje su i rezultati veći i evidentniji. U Travniku je već osnovan i kinološki klub “Tornjak”, koji je uspiješno i naporno radio na registraciji bosansko-hercegovačkog pastirskog psa trornjaka u FCI-u
Napokon, tornjak je uslovno priznat od FCI 10.02.2006. godine pod nazivom Bosanskohercegovačko – Hrvatski pastirski pas Tornjak, pasmina u vlasništvu ove dvije države.
Jedna uslovno priznata pasmina je na posmatranju u periodu od 10 godina, nakon čega će se sagledati rezultat uzgoja, produženja onoga što smo standardizirali. Potrebno je produžiti krvne linije, primaknuti se dobijanju idealnog tornjaka kao što je prikazan crtežom idealnog primjerka. Prikupiti informacije o stanju „genetskih bolesti”, te ih suzbiti, ujednačiti pasminu što je više moguće itd… I u ovom periodu tornjak ne može dobiti kandidaturu CACIB, te biti svjetski ili evropski prvak
Prvi tornjak u Bosni i Hercegovini koji je nakon priznanja pasmine ispunio uvjete za izdavanje FCI rodovnika Rodovnik izdat od Kinološke asocijacije – Unije u BiH (sada legitimne krotne kinološke organizacje u BiH) Vondo III od Haračića, BHR 20000 TOR.- A rodovna knjigain reply to: NOVE RAZGLEDNICE BiH #14554in reply to: NOVE RAZGLEDNICE BiH #14553in reply to: NOVE RAZGLEDNICE BiH #14552in reply to: NOVE RAZGLEDNICE BiH #14551in reply to: NOVE RAZGLEDNICE BiH #14550in reply to: NOVE RAZGLEDNICE BiH #14549in reply to: Stare razglednice #14548in reply to: Stare razglednice #14547in reply to: Stare razglednice #14546in reply to: Za najmlađe – pričam ti priču…… #14544Mirelini ljubimci
Mirela ima tri vrapca-ljubimca, koji su se toliko pripitomili da joj kljucaju mrve iz ruke i svako jutro dolaze na prozor.
Jednom je bio leden zimski dan, pa je Mirelina mama kazala: “Toliko je hladno da puca drvo i kamen!”
Tog trenutka pojavila su se tri vrapčića i počela da nalijeću na prozor, da kljuckaju i lupaju krilima.
“Šta vam je sad? – začudila se Mirela. – Jutros sam vas već nahranila. Hoćete li još?” Otvorila je prozor i ponovo prosula mrve i zrnevlje, ali vrapčići nisu ni pogledali hranu. I dalje su kljucali u prozor i uznemireno cvrkutali: “Dživ-dživ!”
Kao da su Mirelu nekud pozivali. Tada je ona uzela bundicu i kapuljaču, pa izišla napolje. Vrapčići su radosno zamahali krilima i poletjeli u pravcu šume.
“Oni me zovu da vidim nešto”, – pogodila je Mirela i pošla za njima.
Ubrzo su stigli u šumu. Vrapci su se ustremili na jedno mjesto i tu počeli da cvrkuću, uzbuđeno i uplašeno. Mirela je imala šta da vidi: na snijegu, smrznuto i polumrtvo, ležalo je malo lisiče.
“Oh, jadniče moje!” – uzviknula je Mirela i uzela ga u naručje.
Vrapci su zadovoljno letuckali i pozdravljali spašavanje jednog života.
Mirela je požurila kući: “Mama, mama, da vidiš koga smo vrapci i ja našli!”
“O, pa to je mala lisica, – kazala je mama. – Brzo je odnesi u sobu, ali ne suviše blizu vatre. Nek se polako zagrije. Ja ću joj donijeti mlijeka.”
Nije mnogo prošlo, a lisiče je otvorilo oči i pažljivo pogledalo oko sebe. Onda je sagelo glavicu i liznulo Mirelicu po ruci.
Tek kasnije se dovoljno oslobodilo da priđe čančetu s mlijekom i da se nalopće.
Tako je mala lisica postala Mirelin ljubimac. Provela je cijelu zimu u kući, a kad je granulo proljeće, odnijeli su je u njenu šumu, u slobodu.
in reply to: Razne Islamske teme #14539http://www.box.net/shared/2pb6hnknl6
Babo, nauči me klanjati
-
AuthorPosts