Forum Replies Created
-
[img size=150]
http://img97.imageshack.us/img97/5392/10968611.jpg%5B/img%5DSULEJMAN (HAŠIM) MUŠANOVIĆ
Obavještavamo rodbinu, prijatelje i komšije da je naš dragi SULEJMAN (HAŠIM) MUŠANOVIĆ preselio na Ahiret u utorak, 13. oktobra 2009. godine, u 73. godini života. Dženaza će se obaviti u četvrtak, 15. oktobra 2009. godine u 14 00 sati na Gradskom groblju VLAKOVO. Prijevoz obezbijeđen ispred kuće žalosti iz ulice Džemala Bijedića br. 33 u 13 00 sati sa zaustavljanjem na autobuskom stajalištu Stup, do groblja i nazad. O Ž A L O Š Ć E N I : supruga Amina, sestra Esma, braća Jusuf i Šefik, sestrična Adaleta, zet Senad te porodice Mušanović, Džindo, Fejzović, Jusupović te ostala rodbina i prijatelji.
Ribnjak će hraniti 11 članova porodice Rasima Jašarevića
08-10-2009 02:00
SAN
Porodica Jašarević na prijeratno ognjište u Zapotok kod višegradskog mjesta Međeđa vratila se 2000.godine. Zahvaljujući donacijama ratom porušene kuće su sanirane i stvoreni su osnovni preduslovi za život.Rasim Jašarević je sa svojom braćom odlučio da na mjestu nekadašnje vodenice izgradi ribnjak sa kojim bi kaže uspio obezbjediti egzistenciju za jedanest članova porodice.Većina posla na realizaciji ove ideje Rasim je zahvaljujući pomoći države i entitetauspio realizirati.No za potpuni završetak mu je neophodna pomoć.
-Na ovom mjestu gdje je sada ribnjak prije rata je bila vodenica.Ali pošto danas ima sve manje ljudi koji siju mlin nije rentabilna djelatnost.S obzirom da imamo prirodnu izvorsku vodu tu ali i ostale uslove koji su pogodni i idealni za uzgoj ribe odlučio sam se za ribnjak.Vlada Republike Srpske dala mi je 20.000 za izgradnju ribnjaka.Većina posla je urađena i preostaju mi još završni radovi postavljanje pregradnih i zaštitnih mreža i sve je spremno za prvu mlađ patočne pastrmke,priča nam Rasim Jašarević.Za dovršetak posla neophodno mu je nekih 2.000 KM.
– Dovršetkom ribnjaka za mene i moju porodicu,tačnije 11 članova bila bi riješana egzistencija i više ne bi morali čekati na humanitarne pomoći domaćih i stranih organizacija i moljakati ih za par kila brašna,litar dva ulja i slično.To su minimalna sredstava sa kojima bi mogao dovršiti projekat ribnjaka i zahvaljujući državnom Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice koje će mi obezbijediti dio mlađi potočne pastrmke krenuo bih u posao – priča Jašarević.
A.Dž
Ljekovita voda Gubera otiče u kanalizaciju
08-10-2009 02:00
Izvori ljekovite srebreničke vode Crni Guber zbog ljudske nebrige gotovo da su presušili. U zlatna doba banjskih – lječilišta „Guber” ostvarivani su prihodi od oko 90 miliona KM godišnje. No, nakon rata objekti u srebreničkoj oazi zdravlja su sravnjeni sa zemljom, a eksploatacijom šume ugruženi su izvori Crnog Gubera, jedinstvene vode u svijetu koja svojim svojstvima pomaže u obnavljanju krvne slike. Naime, stručnjaci su davno dokazali kako voda Crni Guber za mjesec dana može obnoviti milion krvnih zrnaca. Takvo šta nije moguće niti sa jednim lijekom, ali jeste sa Crnim Guberom. Bez obzira na takva svojstva Crni Guber već 20-ak godina otiče u kanalizaciju, a ugrožena su i njegova izvorišta. Stručnjaci su dokazali kako je Crni Guber djelotvoran i u liječenju psorijaze kao i određenih nervnih oboljenja. Ipak, sve to nije bilo dovoljno da se vlasti okrenu saniranju banjskog lječilišta i zaštiti Crnog Gubera. Inače, ljekovita voda Crni Guber koristi se od davnina.
Prvi zapisi datiraju iz rimskih vremena u ostacima velikog kupatila na Gradini kod Sasa. Austo – ugari su 1887. godine flaširali vodu Crnog Gubera, a 1898. proizvodilo se oko 200.000 boca godišnje. Odlaskom Austro – ugara Crni Guber je slično kao i danas prepušten na milost i nemilost, a 1950. godine su obnovljeni i izgrađeni objekti poput hotela „Domavia” „Lovac” i „Argentario”. U zlatna vremena Crnog Gubera 1990. godine bilježeno je 90.000 noćenja, a ostvarivan je prihod od oko 3 miliona KM. Stručnjaci tvrde kako bi i danas srebrenički kraj mogao živjeti od Crnog Gubera, ali za sada vlasti nisu našle za shodno da banjskim objektima vrati stari sjaj. Crni Guber godinama otiče u kanalizaciju, a Srebreničani žive na ivici siromaštva.
E.S.
[b]
Sramota je da dijete poginulih preuzima na sebe borbu za pravdu[/b]
Utorak, 13 OCTOBER 2009 11:12
Ines Ribić
Komentirajući dugogodišnju borbu Goraždanke Ines Ribić da krivci za hladnokrvno ubistvo njene majke Slavice i odvođenje njenog oca Ibrahima konačno budu procesuirani, Abduselam Sijerčić Pelam, ratni komandant odbrane lijeve obale Drine, kaže da je sramota da dijete poginulih preuzima na sebe borbu za pravdu i istinu o svom ocu i majci.– To je perverzija sistema. Ako ništa drugo, njoj se treba omogućiti da sazna šta se desilo, gdje su kosti njenog oca i da se neko barem pokuša optužiti za taj zločin – kazao je Sijerčić.
Sijerčić se kao komandant susretao sa Inesinom nanom Esmom Hrenek, koju su srpske formacije iz naselja kod preduzeća „Pobjeda“ slale na pregovore sa braniteljima grada. – Ona je dolazila da pregovara u ime Vinka Vujisića, Kokošara i ne znam koga još iz tog dijela. Prvi dan je bila konfuzna, nisam znao šta žele, a drugi dan su nudili kao neko primirje, iako mi nismo pucali prema njima bojeći se za naše civile. Imali smo i ponude da se organizirano iselimo iz Goražda, bilo je čak i nuđenja novca, da se omoguće autobusi, ali mi o tome uopće nismo željeli razgovarati – kaže Sijerčić.
Iako je kuća Ribića korištena kao štit u djelovanju prema bošnjačkim kućama u Graboviku, na vatru nije uzvraćano, jer branitelji nisu željeli ugroziti sigurnost civila u naselju sa mješovitim stanovništvom.
I dok je u tom dijelu grada trajala tortura nad preostalim Bošnjacima i dok su Ribići bili u kućnom pritvoru, srpske jedinice napale su Lozje. Na goloruke civile napale su dvije čete iz naselja Poda i Kokino Selo pod komandom Brane Petkovića, komandanta srpskih jedinica na lijevoj obali Drine.
– Što nisu uspjeli pobiti, zarobili su. Mali broj ljudi je uspio pobjeći prema Drini i mi smo ih u noći sa 21. na 22. maj, njih desetak žena i djece, našli između vrba u rijeci. U vodi su proveli skoro 24 sata, a većina je bila ranjena, dok je jedna žena podlegla – sjeća se Sijerčić. Tri mjeseca kasnije, nakon oslobođenja lijeve obale Drine, pripadnici Armije RBiH u ovom naselju zatekli su stravičan prizor.
Zapaljeni u kućama
– Zatekli smo nekoliko ugljenisanih leševa u kućama i oko njih. Identifikacijom je utvrđeno da se radilo o lokalnom stanovništvu koje je ubijeno i zapaljeno u svojim domovima. Godine 1993. pronađena je grobnica u Šišetima sa sedam leševa iz Kokinog Sela. Svi su strijeljani, izbodeni nožem u vrat i gotovo svi bili su kastrirani. Baš klasično četničko ponašanje prema zarobljenima – kaže Sijerčić, te dodaje da se još traga za desetinama stanovnika.
Preživjeli iz okruženja u Lozju i naselju kod „Pobjede“ sreli su se u školi u Podhranjenu, gdje je nastavljeno njihovo zlostavljanje. Među njima su bili i Inesin otac Ibrahim, kao i Sida Bogdanić, te na desetine svjedoka napada na nevine, koji su posljednji put viđeni na kamionu koji ih je kao stoku dovezao do Sokoca.Istina u filmu, Petković u Kragujevcu
Ogorčen što ni nakon sedamnaest godina niko nije ni osumnjičen za zločine u Goraždu, Sijerčić je, kao predsjednik Udruženja veterana rata, inicirao snimanje filma s potresnim prizorima, svjedočenjima, te dokumentima koji nedvojbeno upućuju na zločince. – Film je bio želja da se inicira istraga o jednom od genocida počinjenim na ovim prostorima. Imamo čak i naredbu koju je potpisao Brane Petković iz koje se vide vrijeme, pravci napada, učešće jedinica. Imamo i spiskove s imenima svih pripadnika četa Poda i Kokino Selo i naoružanje koje su zadužili. Sve je objavljeno u tom filmu – pojašnjava Pelam.On smatra da bi kao najodgovornijeg za zločine koji su počinjeni trebalo privesti Branu Petkovića. – Mi vrlo dobro znamo da je u Kragujevcu, da živi normalno, da je čak bio i komandir stanice milicije tamo. Znamo i adresu, ali mi nismo sudije, nego to trebaju biti državne institucije – kaže Sijerčić.
(Dnevni avaz)
ĆAMIL (AGO) BALAŠ
Obavještavamo rodbinu, prijatelje i komšije da je naš dragi ĆAMIL (AGO) BALAŠ preselio na Ahiret u ponedjeljak, 12. oktobra 2009. godine, u 57. godini života. Dženaza će se obaviti u utorak, 13. oktobra 2009. godine u 14 00 sati na Gradskom groblju VLAKOVO. Prijevoz obezbijeđen ispred kuće rahmetlije iz Sokolja sa polaskom u 13 00 sati, do groblja i nazad. O Ž A L O Š Ć E N I : otac Ago, majka Adila, supruga Munira, sin Ago, kćerka Adila, snaha Anisa, zet Muamer, unuk Ahmed, brat Mustafa, sestre Devla i Mevla, snaha Samira, zet Hamza, bratić Almir, bratična Aida, sestrići Elvir i Edin, sestrične Samira, Enisa i Adisa, amidžići i amidžične, tetići i tetične, šure Hurem i Munib sa porodicama, svastike Nura, Hurija i Ševala sa porodicama, te porodice Balaš, Halimanović, Begić, Džebo, Dolovac, Balić, Hajrić, Mešević, Pramernković, Duraković, Selimbašić, Karić, Ćesko, Omanović, Šabanović, Hodžić, Dumanjić, Čardaković, Šehić, Torlak i ostala mnogobrojna rodbina, prijatelji i komšije. KUĆA RAHMETLIJE : IBRAHIMA PERVIZA br. 62-SOKOLJE
Briga o okolišu
BiH|13.10.2009. u 08:00[b]Samo 2,2 posto teritorije BiH pod zaštitom države
Prirodne ljepote, uz kulturno-historijsko bogatstvo, kapaciteti su koji prosječne turiste privuku da dođu u određenu zemlju, provedu nekoliko dana, ostave novac i vrate se ponovo. Razvijene zemlje svoje prirodne vrijednosti stavljaju pod svoju upravu, dok ozbiljnijih i značajnih pomaka u oblasti zaštite okoliša u Bosni i Hercegovini još uvijek nema.[/b]
UnaOčuvanje i unaprijeđenje prirodnih bogatstava očito se još nije našlo na dnevnom redu naše dokone vlasti. Prirodne ljepote BiH umjesto da budu stavljene pod posebnu zaštitu, prepuštene su nekontroliranoj eksploataciji i nemaru lokalnih vlasti i stanovništva.
Bosna i Hercegovina trenutno ima zakonski zaštićeno ukupno 2,2 posto površine, dok zemlje Evropske unije imaju preko deset ili 15 posto zaštićenih dijelova prirode. Podsjetimo, najveći dio zaštićenih područja čine nacionalni parkovi, dva ‘stara’- Sutjeska osnovan 1965. godine, nacionalni park Kozara osnovan 1967. godine, te jedan ‘novi’- nacionalni park Una, koji je utemeljen 2008. godine. Spomenicima prirode proglašeni su Skakavac, Prokoško jezero, vrelo Bosne i Tajan, parkovi prirode su Hutovo Blato i Blidinje, a zaštićeni pejzaži Bijambare i Bentbaša.
Komparacije radi, Slovenija je prema posljednjim dostupnim informacijama zaštitila više od sedam posto svoje površine, Hrvatska preko 9, Makedonija preko 8, Srbija preko 6, a Crna Gora preko 7. Bosna i Hercegovina je uz pritisak nevladinih organizacija, sebi zacrtala da će do 2010. godine uspjeti zaštiti tek 3 posto svoje površine.
BiH je već prema ranijim strateškim dokumentima kao što je NEAP trebala do sada imati oko 7 posto zaštićenih dijelova prirode, no realizacija takvih planova još uvijek se ne nazire.
Nevladina organizacija Centri civilnih inicijativa čiji su aktivisti angažovani u oblasti zaštite okoliša, smatra da je pred našom zemljom dug put kada je u pitanju briga za prirodne potencijale i čvrsta opredjeljenost vlasti da iste stavi pod svoje okrilje.
„Pokrenuli smo više kampanja kako bi nadležni do kraja 2010. godine zaštitili tri posto teritorije. U okviru ovog projekta rađene su aktivnosti za zaštitu planine Konjuh, Bardača, obale Vrbasa , a pokrenute su aktivnosti za proglašenja zaštićenim podrućjima Prenj-Čvrsnica-Čabulja, Igman-Bjelašnica, Trebižat i Vjetrenica“, kaže Zoran Adžaip, aktivista CCI, za Sarajevo-x.com.
No, problemi se ne završavaju usvajanjem zakona, jer njihova (ne)implementacija znači da sankcije za prekršioce skoro da ne postoje. Do sada nikada nijedna inspekcija nije kaznila nekoga za nepoštivanje Zakona o zaštiti prirode, osim kada se desi ekocid, pa mediji skrenu pažnjui.
“Temeljni problem zaštite prirode i zaštićenih područja je održivi razvoj tih lokaliteta. Nema spremnosti unutar svih nivoa vlasti, a ni u lokalnoj zajednici, jer se još uvijek gleda da su to “tereti” i nameti vlastima, a ne razvojni potencijal i zapošljavanje ljudi“, navodi Adžaip.
On dalje navodi da su lokalni “šerifi” uzurpirali pojedine prostore i koče cijeli proces.
„Navest ću samo primjer Prokoškog jezera kraj Fojnice – svi zakonski i podzakonski akti su doneseni na nivou Srednjobosanskog kantona, ali provedba zakona nije ni počela. Jezero umire , a vikendaši i dalje uzimaju dragocjenu vodu i ispuštaju kanalizaciju u jezero, što je dovelo do teškog zarastanja jezera“, upozorava on.
Tako u Federalnom ministarstvu okoliša i turizma priznaju da je „broj zaštićenih područja u odnosu na stepen prirodnih vrijednosti Bosne i Hercegovine generalno veoma mali, te je neophodno pripremiti i primjeniti potpuno novi pristup u upravljanju prostorima specijalne namjene“.
Također ističu da „zaštićenim područjima koja se već nalaze u bazi podataka ne upravlja sukladno znanstvenim ekološkim principima“. Radi se o tome da poslijeratnim zakonima koji se odnose na ovu oblast nije jasno istaknuto preuzimanje ranije zaštićenih područja. Stoga, kako ističu, dolazi do zanemarivanja određenih područja kao zaštićenih ili do proglašavanja već zaštićenih područja.
(Sarajevo-x.com
