Forum Replies Created
-
Dugi I kratki transit u kasnoj antici na primjeru Minjskog brda i Rogatice
Radmila Zotović, Arheološki institut, Beograd.U funkcionisanju rimske jedan od najvažnijih faktora uticaja bio je transport. U radu se raspavlja o funkcionisanju dugog I kratkog tranzita na ekonomskoj relaciji grad- selo- vila rustika. Nalazi keramike sa lokaliteta u okolini Rogatice i Minjskog brda kod Požege pokazuju da je sistem kratkog tranzita i ekonomski princip poljoprivedne i zanatske proizvodnje pri vilama rustikama i funkcionisao i u periodu kasne antike.
Slika Rogatica – keramički nalazi (preuzeto iz F.Fiala,WMBH 5 (1897)259-62)Fig.2 Rogatica pottery finds(afters F.Fiala,WMBH 5 1897,259-62)Postoje uglavnom dva uobičajena mišljenja kako je funkcionisala ekonomija u period Rimskog carstva. Po jednima, funkcionisala je kao jasan na relaciji provincija- porez- armija i glavni grad, što suštinski čini sistem političke ekonomije. Drugi je vide kao dobro integrisan ekonomski sistem unutar koga politička ekonomija prva, važnu ulogu, ali koji je također bio unificiran trgovinom u zemljištu, kreditima i poljoprivrednom proizvodnjom. 1 Prema posljednjem mišljenju, rimska ekonomija je mogla da bude intengrisana u društvu i van političke ekonomije. 2 No, bilo kako da shvatimo funkcionisanje ekonomije u Rimskom carstvu, svakako je jedan od najvažnijih faktora utcaja bio je bio transport, 3 u okviru koga je rimska ekonomija razlikovala dva principa: princip dugog i kratkog tranzita.
Gledano iz drugog ugla, rimska ekonomija, i u okviru nje transit kao najvažniji faktor uticaja, bila je zavisna od odnosa na relaciji grad- selo- vila rustika. Ovakav odnos naročito je bio važan u sagledavanju funkcionisanja poljoprivrede i trgovine poljoprivrednim artiklima, ali nije bio ni od naročito manjeg značaja za funkionisanje zanatstva i trgovine različitim zanatskim proizvodima. Ovakva veza između poljoprivrede i zanatstva sastajola se u tome što je hrana hao najisplativij artikal na tržištu bila gotovo uvijek sastavni dio različitog transporta, bilo da se radilo o dugom ili kratkom trasportu. Tako, na primjer, keramički proizvodi nisu nikada “putovali” sami, već su uglavnom transportovali zajedno sa hranom. Nijedan od ova dva artikla nije pripadao primarnom sektoru ekonomije antičkog perioda, ali je spadao u tržišno najisplativije. S druge strane, uobičajeno je da se smatra da je rimska vila bila principijelni instrument poljoprivredne eksploatacije i njen ekonomski odnos prem gradskom centru se podrazumijeva kao odnos na relaciji proizvodnja – transport – tržište. Manje poznat je odnos selo – grad, jer zbog slabe očuvanosti sela nije poznat često ni njihov približan broj u okolini određenog gradskog centra, pa samim tim nije dovoljno jasan ni njihov uticaj na stanovništvo i trgovački sistem. Tradicionalno shvatanje antičkog grada jeste da je on stecište zanata i trgovine. Suprotno tome, novija istraživanja predstavljaju osnovu za stanovište da gradovi nisu bili u osnovnom smislu centri zanatske proizvodnje, niti trgovine, već da su instrumenti uprave koji se javljaju kao organizatori proizvodnje i teritorije seoskih gazdinstava, dok uprava bilama spada u domen privatnog agera, kao i tzv. aristokratske trgovine. Time se na izvjestan načini vile “shvataju” kao pokazitelji odnosa između grada i sela, dok blizina, tj. odnos vila prema rimskim drumovima i gradovima pokazuje potrebu za transportom i možda orijentaciju prema tržišnoj ekonomiji. Period kasne antičke usljed velike ekonomske krize donosi na tom polju svakako izmjene, ali kakve i kolike mi to još uvijek ne znamo. S jedne strane postoji tradicionalno mišljenje da su usljed ekonomske krize mnoge vile “isčezle”, a druge se transformisale u seoske centre ili ostale zahvaljujući tome što su potpale pod proces “fortifikacije”. Također se uobičajeno smatra da je dugi transport gotovo potpuno nestao, i da su gradovi postepeno doživljavali dekadenciju u urbanizmu, u amialu os gradskog do ruralnog. 8 Nasuprot ovakvom stanovništvu stoji novije sagledavanje koje svjedoči o privremenoj dekadenciji gradskog života, i također o tome da dugi tranzit izcezao, već doživio promjene u promjeni puta, kao i kvantiteta, pa samim tim i smanjenoj učestalosti njegovog praktikovanja. 9 Tako je i u periodu kasne antike funkcionisao princip dugog tranzita, pa je afričko ulje i dalje izvoženo u istočni Mediteran i zapadne provincije, a afričke lampe u Španiju, Galiju, Italiju, na Crno more, Kipar, Egipat i u Britaniju. 10 Ali šta se u periodu kasne antike dešava sa kratkim tranzitom? On neosporno opstaje i funkiconiše kao ekonomsko isplativiji, ali kako on zapravo funkcioniše ukoliko se vile rustike transformišu, a gradovi doživljavaju dekadenciju? Dva, pomalo zaboravljena, nalaza, jedan sa Munjskog brda kod Požege, 11 a drugi iz okoline Rogatice, 12 mogu da posluže kao primjeri za razmišljanje o primjeni kratkog tranzita irelaciju grad- velika rustika- selo. Na oba lokaliteta identični su nalazi dva keramička krčaga i gotovo identični nalazi lonca, tj. šolje sa dvije drške. Osim ovih keramičkih nalaza na lokalitetu kod Rogatice evidentirana su još tri keramička suda: šolja sa jednom drškom, “bokasta” šolja bez drške i šolja sa “zvjezdastom” profilacijom. Nalazi sa oba lokaliteta datuju se u period IV vijeka. 13 Keramički sudovi spadaju u tipične keramičke nalaze kakvi se nalaze svuda po Rimskom carstvu u periodu kasne antike. Najbliže analogije tipu krčaga iz Rogatice u Munjskog brda nalazimo na nekropoli Sviloša u Sremu, ili na nekropolama Spantov i Alte nekropole u Rumuniji. 14 na nekropoli Spantov takođe nalazimo I analogije za ostale keramičke oblike sa Munjskog brda I Rogatice. 15
Nesumnjivo da su oba lokaliteta, tj. njihova okolina bili i centri keramičke proizvodnje. Okolina Rogatice broji do sada otprilike nekih 7 vila rustika 16 i nekoliko lokacija sa neodređenom oznakom.
“ Naselje”. 17 Na području sela Visibabe kod Požege do sada je evidentirana jedna vila u Bakionici, 18 i nekoliko lokacija takođe sa neodređenom oznakom “naselja”. 19 Prava priroda administrativne organizacije oba područja, a naročito područja sela Visibabe i okoline, odnosno šire oblasti današnje Požege, nije poznata. Jasno je da je na oba područja funkcionisao ekonomski sistem odnosa grad – selo (ako oznaku “naselje” shvatimo kao selo što navjerovatnije i jeste) – vila rustika. Na području Rogatice administrativno – upravni sistem organizacije gravitirao je ka municipijumu I eventualno kasnijoj koloniji u Rogatici. Za područje Visibabe postoji pretpostavka da je bila organizovana u više poljoprivrednih imanja, tj, vila rustika, da je moglo biti organizovano kao conciliabula – skup rimskih građana koji se konstituira u nekom nerimskom naselju, u ovom slučaju barbarskom. U organizacionom smislu conciliabula također podrazumijeva i rodovske opštine koje su kasnije prešle u teritorijalne, tj. seoske opštine prevedene u zajedničke sa pravom municupalne autonomije čemu je odgovaralo pravo privatnog posjedovanja zemljišta, kao vila, što je opet ager privates spadalo u kompetenciju municipalne zajednice itd. Ovakav sistem administrativne organizacije opstao je sigurno i u periodu kasne antike, a da li je i koliki broj vila iščezao, a koliki potpao pod proces “fortifikacije” mi to još ne znamo. Proizvodnja tipičnih keramičkih “uzoraka” na oba područja govori o postojanju lokalnih proizvodnih centara I transportovanju keramike uz prehramene article svakako na kratkim relacijama. Ovakav vid trgovine spada pod tzv. aristokratsku trgovinu, u kojoj se proizvodnja I prevoz do tržišta financira od bogatih ili dobrostojećih veleposjednika, ali kakav je njen pravi karakter u periodu kasne antike ostaje još uvijek nedefinisano. Jednim dijelom svakako da je morala biti, bar u vrijeme Dioklecijana, ograničena maksimalnom visinom nema artikala na tržištu da bi se spriječilo dalje “divljanje” inflacije”. Primjeri Munjskog brda i Rogatice nedvosmisleno o sljedećem.U periodu kasne antike postojalo je organizovanje zanatske proizvodnje koje je funkcionisalo u saglasju sa poljoprivrednom proizvodnjom. Ono nije bilo organizovano na relaciju državno – privatno, već u okviru privatnog, jer bi u suprotnom troškovi proizvodnje I transporta bili teško usklađeni, naročito zbog velikih oscilacija u inflatornim troškovima. Time ova dva lokaliteta preko primjera lokalne proizvodnje i kratkog tranzita mogu i treba da posluže kao pokazatelji postojanja kako privatne poljoprivredne proizvodnje, tako i zanatske, da je tržišna ekonomija dobrim dijelom funkcionisala putem “aristokratske” trgovine, i na kraju da period kasne antike osim lične “pogubljenosti” pojedinaca uslovima velike ekonomske krize nije predstavljao period izgubljenosti svega ostalog: gradova, sela i vila rustika.
1 G.WOOLF,imperialism, empire and integration of the roman economy, World Archeology 23/3 (1992) 283.
2 Ibid.
3 K.GREEN, The archaeology of the Roman Economy, University of California Press, Berkley and Los Angelos 1986, 17.
4 G.PUCCI,Potery and trade in roman period, in :Trade in the Ancient Economy, University of the California Press,Berkley and Los Angelos 1983,112.
5 D.NIKOLOV,organizacija na gradovite v rimska Trakija, u ”Poslišćen život v Traki”.
6 R.HAUSSLER, The Romanisaation of the civitas Vangionum, Institut of Arcaeology, Bulletin,London 1994, 69.
7 E.V.LIjAPUTINA, Villy v zapadni provincijah rimskoj imperii, Vesnik drvnij istorii Moskva 1985, 166, 177.
8 T. LEWIT, Agricultural Production in the Roman Econom y A.D.200-400, Oxford 1991,57.
9 Ibid,55.
10 Ibid, 52 i dalje.
11 M. Zotović, Požega i okolina, Požega 1978, 118.
12 Fiala, Romische Brandgraber bei Rogatica, Wissenschaftligen Mitteilungen aus Bosnia und Herzegowina 5, Wien 1897, 261.
13. Nalaz iz okoline Rogatice datuje se bronzanim novcem u period cara Konstatina (320-350.g.)
14 B. MITREA-C.PREDA, Necropole din secolul al iVlea e. n. in Muntenia, Bucuresti 1996, 231, fig. 44,2, 360, fig. 228,3.
15 Ibid, 207, fig. 9,4; 213, fig. 18,2; 229, fig. 42,4.
16 I. BOJANOVSKI, Arheološko-epigrafske bilješke sa Drine, Članci i građa 7, Tuzla 1967, 162.
17 E. Pašalić, Naselja i komunikacija, Sarajevo, 1960, 72
18 J. Bućić I P. Petrović, Rimske ciglarske peći i vila u Bakionici kod Požege, Užički zbornik 13 (1984)
19 M. Zotoić, or. sit., 32, 34; Jugozapadna Srbija u doba Rimljana, Užički zbornik 2 (1973)
12-13
20 R. Zotović, naselja istočnog dijela rimske provincije Dalmacije – katološki pregled lokaliteta, Užički zbornik 18 (1989) 24
21 R. Zotović, Pitanje naseljenosti Požege i okoline u antičkom periodu, Požečki godišnjak 2, 2002, 32
[img size=150]
http://img94.imageshack.us/img94/6987/grussaus.jpg%5B/img%5DBAJAZID (FADIL) SALIHAGIĆ Exhumacija
Obavještavamo rodbinu, prijatelje i komšije da je naš dragi BAJAZID (FADIL) SALIHAGIĆ Exhumacija preselio na Ahiret kao šehid, 28. augusta 1992. godine, u 32. godini života. Dženaza će se obaviti u petak, 13. novembra 2009. godine u 13 00 sati na šehidskom mezarju BUĆA POTOK. O Ž A L O Š Ć E N I : otac Fadil, majka Latifa, supruga Azemina, kćerka Elma, daidža Jusuf, daidžinica Paša, tetak Sejfo, tetka Zlatka, daidžići Adil i Fadil, amidžić Munir, tetići Alija, Nail, Senad, Sejdalija i Mirsad, tetične Zakira, Hanka, Enisa, Senada, Fazila, Hajrija, Senada i Safija, te porodice Salihagić, Mujagić, Grabovica, Hamzić, Sipović, Hajdarević, Veljan, Bogilović, Avdibašić, Ratković, Imširović, Subašić, Ćesko, Pleho, Tabaković, Udžvalić, Čongo, Hodžić, Osmanović, Šuvalija, Omerbegović, Karić, Čaldar, Šuvalija, Džananović i ostala mnogobrojna rodbina, prijatelji, komšije i saborci. TEVHID ĆE SE PROUČITI ISTOG DANA U 13 00 SATI U DŽAMIJI BUĆA POTOK.
[b]
Bogata ruska grofica i siromašni bosanski brico[/b]
11.11.09 11:35
Za vrijeme Prvog svjetskog rata Mumin Dervišević iz Cerske kod Konjević- Polja, kao ratni zarobljenik „zapao“ je u Rusiju. Poslije nekog vremena, u kojem se napatio i radio teške poslove, Mumin se na carskom dvoru zaposlio kao brico i šišao i brijao najviše dvorske službenike, pa i samog cara.
IlustracijaRadeći svoj posao Mumin je pogledima mjerkao mlađahnu groficu Jevdokiju (Evdokija), koja mu je i sama davala znake simpatije. Rodi se obostrana ljubav.
„Mumin je, pričala mi je moja nena, bio lijep ko slika, najljepši u selu. Nije mu, bogami, mogla odoljeti ni grofica Jevdokija. Bio je i govorljiv i simpatičan te je grofica naprosto „pukla“ za njim, priča Lutvo Ahmetović, mještanin Cerske.
Želja za povratkom u Bosnu i svoju rodnu Cersku pojavila se 1918. godine, kad je svjetski rat završen. Ljubav prema Jevdokiji bila je isuviše jaka i nije je želio izgubiti. Predložio joj je da krenu zajedno.
„Ona je bila zaslijepljenja Muminovom ljepotom pa je njena grofovska porodica nije mogla odvratiti da ne krene na dug i neizvjestan put. Mumin, se međutim, poslužio lažima kako bi je na taj put nagovorio i zauvijek pridobio. Rekao je da idu u Beč, gdje on, navodno, ima pilanu i svoje radnike. Za Jevdokiju je to bilo manje važno. Od silne ljubavi nije vidjela dalje od carskih zidina, a kamoli do Beča, priča Šemsudin Ahmetović, povratnik u Cersku.
Uzalud su carska porodica, grofovi i grofice odvraćali Jevdokiju od puta za Beč. Rastali su se sa suzama i nikad se više nisu vidjeli. Jevdokija i Mumin su krenuli za Beč, a završili u Cerskoj!
„Kad su stigli u Beč, Mumin joj je rekao da on nije iz Beča i da nema pilanu. Otkud pilana u Beču u poratno vrijeme, a i da je bila, ne bi ona bila Muminova. Priznao je da nije iz Beča, već iz Sarajeva i da moraju tamo ići. Pitao ju je „Znaš li ti gdje je brdoviti Balkan?“ Ona je rekla da zna, da je čula i za Sarajevo i pristala je da krenu. Povratka joj nije bilo, priča Šemsudin.
Od Beča do Sarajeva Mumin je smišljao kako će 19-godišnjoj grofici objasniti da nije iz Sarajeva i da će morati u Cersku, u brdoviti kraj planine Udrč. Znao je da se grofica sada neće, a i ne može sama vratiti u Rusiju. Ne bi ona, grofica s carskog dvora, mogla sama natrag. Ne bi znala i ne bi smjela sama da se vrati kroz razrušenu Evropu, kroz mjesta u kojima je još bilo naoružanih ljudi i raznih bandi koji bi nju, mladu i prelijepu groficu zasigurno prisvojili. Znao je Mumin da ona ne može natrag kroz poratno vrijeme gdje je još vladao metež i ljudi tumarali kao muhe bez glava. Znao je da bi i ona, njegova velika ljubav i sama bila takva.
„Po dolasku u Sarajevo, Mumin je Jevdokiji rekao da je njegov grad malo podalje i da će morati još ići. Grofica je pristala i na to. Kad su došli do Vlasenice, Mumin nije imao kud više obmanjivati svoju veliku ljubav. Rekao joj je „Vidiš li onu planinu ? (Vrh Udrča se vidi iz Vlasenice). „Vidim“, rekla je Jevdokija. „E odande sam ja, tamo moramo ići. Ali, to je čarobna planina, tamo raste srebrno drveće“, rekao je Mumin misleći na breze, koje grofica nije nikad u Rusiji ni vidjela i kome se kasnije i divila, kazuje Šemsudin.
Put od Vlasenice do Cerske dvoje zaljubljenih prepješačili su. Priča se da je Jevdokija u selo došla bosa.
„Put je, kao i danas, bio makadamski i grofica nije htjela da uništi sandale s povećom štiklom, već ih je donijela u rukama. Kad je došla, nije bila iznenađena jer je, idući planinom mogla da pretpostavi gdje će i doći i na šta će „udariti“, kaže Mumin.
I zaista je ovo bio kraj svijeta. Selo je zavučeno među planinama, kuće „razbacane“ po visovima i udolinama, a najbliži veći gradovi su bili Zvornik i Vlasenica, gdje, priča se, Jevdokija nikad nije ni odlazila. Ovdje je grofica Jevdokija svoj carski dvor zamijenila običnom šeperušom, ali je, kroz ljubav prema Muminu, zavoljela ovaj kraj i ljude. Mlađahna grofica obukla je dimije, prihvatila seoske običaje i promijenila ime. Zvala se Fatima. Rusiju i carski dvor ubrzo je zaboravila.
„I ona je bila lijepa, nema šta. Bila je pismena, te je okupljala djecu i učila ih slova i brojeve. Poslije nekog vremena, potpuno se uklopila u naš ambijent. Nije znala dobro da govori naš jezik, ali i toj brzo savladala. Imala je mali tranzistor, pa su ljudi išli kod nje da slušaju muziku, kazuje Lutvo.
Mumin i grofica Jevdokija, odnosno Fatima imali su troje djece. Još je jedino živa Begija (80) koja se vratila u Cersku. Leži na postelji i sjeća se svoje majke, ruske grofice.
„Bila je dobra prema nama. Pazila nas kao cvijeće. Poslije očeve smrti, ona je umrla od tuge. Fala bogu, imamo puno djece – unučadi, praunučadi i prapraunučadi. Ima ih i ovdje puno, a i u svijetu, priča Begija.
Mumin je umro davno, a nešto kasnije i grofica Fatima. U selu se vijećalo gdje da je sahrane. Neki su bili mišljenja da, kao strani državljanin, da kao grofica iz Rusije nije muslimanka, ne može biti ukopana u seosko groblje. Stariji su rekli da može pošto je prešla na islam, pošto se zvala Fatima i sahranjena je na zajedničkom groblju. Nekad bogata ruska grofica nema sada obilježen mezar, kao uostalom ni većina drugih ukopanih ovdje prije 30-40 godina.
U Cerskoj ima mnogo potomaka porodice Mumina Derviševića i ruske grofice Jevdokije. Kažu ovdje da su i oni “grofice i grofovi” jer vode takvo porijeklo. Ima ih i po čitavom bijelom svijetu, rođenim u ljubavnom romanu koji su ispisali siromašni brico Mumin iz brdovite Bosne i bogata grofica Jevdokija s ruskog dvora.
Fena / BH Telecom
Merhamet uručio donaciju Domu za stara i iznemogla lica u Goraždu
Hayat
Utorak, 10 Studeni 2009 19:49
Muslimansko dobrotvorno društvo „Merhamet“ – Regionalni odbor Goražde danas je uručilo donaciju Javnoj ustanovi Dom za stara i iznemogla lica u Goraždu – pakete s osnovnim životnim namirnicama.Po riječima Šemsudina Kuljuha, predsjednika MDD „Merhamet“ RO Goražde, ovo nije prvi put da goraždanski ogranak ove organizacije pomaže štićenicima Doma za stara i iznemogla lica
„I naše naredne aktivnosti bit će usmjerene na pružanju pomoći ovoj populaciji, ali i ostalim građanima koji se nalaze u stanju socijalne potrebe“, kazao je Kuljuh.
(Fena)
Utorak, 10 Studeni 2009 15:08Savjetodavni odbor Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine održat će 11. novembra u Goraždu sastanak s udruženjima porodica nestalih na kojem će se raspravljati o bitnim pitanjima koja usporavaju proces ekshumacija i pronalaska nestalih osoba.
Nakon sastanka, bit će održana pres-konferenciju u 14 sati u hotela “Behar” u Goraždu. Tema konferencije je problematika vezana za proces ekshumacija i pronalaska nestalih osoba, a medijima će se obratiti predstavnik Savjetodavnog odbora Instituta za nestale osobe, predstavnik Kolegija direktora Instituta za nestale osobe i predstavnik Upravnog odbora Instituta za nestale osobe, saoćeno je iz Instituta za nestale osobe BiH.
(Fena
