Forum Replies Created

Viewing 15 posts - 76 through 90 (of 1,517 total)
  • Author
    Posts
  • Mare
    Participant
      Post count: 1546
      in reply to: IZ susjedstva #31796

      Ne možeš ti našega čovika zajebat
      Autor: Boris Dežulović
      Objavljeno: 30.07.2011 u 06:06
      – Ne možeš ti našega čovika zajebat – rekao je s neskrivenim ponosom mnogi Hrvat pročitavši u novinama kako je stanoviti Saša (24) s otoka Krka prvi u svijetu, prvi dakle od svih šest milijardi ljudi i svih pola milijuna vlasnika novog američkog elektroničkog čuda, uspio probiti zaštitu revolucionarnog Appleovog mobitela iPhone.

      Saša je, naravno, odmah postao nova hrvatska medijska zvijezda, potamnivši slavu čak i onog Lopine, Šapine, kako se zvao onaj naš ugostitelj iz Berlina, haker koji je probio zaštitu berlinskog kladioničarskog sustava, pa postao autentični hrvatski Robin Hood što pljačka bogate da bi… dobro, kupio crveni ferrari.

      Ne možeš ti našega čovika zajebat! Koliko puta ste u čuli tu rečenicu, izgovorenu na jednom od tri-četiri štokavska jezika s ovog brdovitog poluotoka, ovisno je li se za potrebe kafanskog razgovora nije dao zajebati naš čovik, čovjek, čovek, čo’ek, ili koja li već podvrsta te endemske balkanske životinje, upravo nevjerojatno prilagodljive svim životnim uvjetima, od surovih azijskih suhopoljina do skandinavske liberalne demokracije?

      Iza te rečenice cijela je čudesna balkanska mitologija, čarobnija i opsežnija čak i od grčke, s odvažnim junacima čije podvige mi, smrtnici s podnožja Olimpa, prepričavamo s koljena na koljeno, dodajući uvijek nove detalje i nevjerojatne obrate, o dovitljivim zemljacima koji za našim šankovima postaju pravi bogovi i polubogovi.

      Čuli ste te priče bezbroj puta, i sami ste ih često prepričavali. O onom hrvatskom gastarbajteru, ili Bosancu, Srbinu, svejedno, što je sagradio kuću na obali Ženevskog jezera, na državnoj zemlji, na užas šokiranih Švicaraca, koji su zbog toga morali mijenjati svoje manjkave zakone, jer u cijeloj sedam stotina godina dugoj povijesti švicarske države nije zabilježena bespravna gradnja, pa ne postoje ni zakonom predviđene sankcije. Ili je to bilo u Norveškoj? Zar je važno – nema te uređene demokracije koja će zajebati našeg snalažljivog zemljaka.

      Pa nije li ono i spomenutog hrvatskog Robina Hooda, koji je njemačke kladionice oštetio za dva milijuna eura, sud u Berlinu oslobodio zato što tamošnje zakonodavstvo jednostavno nije predvidjelo njegove inovativne metode kladioničarskih malverzacija?

      Proslavljeni košarkaš Chicago Bullsa Toni Kukoč pričao mi je, recimo, kako je s jednim takvim išao u ribolov na jezero Michigan. Amerikanci čuvaju riblji fond jezera Michigan i postavili su jasna pravila ponašanja: dopušteni ulov su dvije ribe. Stoga se, ulovivši drugu, Toni htio vratiti kući, ali zemljak se samo nasmijao i nastavio lov – izvukao je treću, pa četvrtu, pa sedmu, pa desetu. Naravno da je znao da ne može s deset riba proći strogu kontrolu na izlazu: kad je ulovio desetu, izabrao je dvije najveće, a ostale – bacio u jezero. Desetljećima su, eto, glupi Čikažani odlazili sa štapovima na jezero Michigan i vraćali se kući čim uhvate dvije ribe, pa makar i veličine inćuna, i nikome nikad nije palo na pamet da ulovi petnaest riba, pa izabere dvije najveće. Sve dok nije došao naš mitološki junak.

      Ne može država Illinois našega čovika zajebat! – začuje se svaki put s druge strane šanka pouka te priče, pa krene sljedeća: ona o ratnim izbjeglicama iz Hrvatske, odnosno Bosne, odakle već, koji su shvatili da svaka njemačka savezna država izbjeglicama daje hiljadu maraka mjesečno, pa se prijavili u svaki od trinaest Bundesländera, i onda prvog u mjesecu sjedali u auto i odlazili na turneju po Njemačkoj, skupljati svojih 13.000 maraka socijalne pomoći. Svašta, eto, Švabo može, može napraviti auto koje će nadživjeti kenozoik, ali me može zajebati našeg čovjeka.

      Meni osobno najdraža je pak ona priča o tom mitskom “našem čovjeku” koji se u izbjegličkom sužanjstvu Njemačke – ili Nizozemske, Švedske, Finske, izvori se ne slažu uvijek – zaželio domaće janjetine s ražnja. Zna se, naravno, da je janjetina na ražnju nezamisliva zapadno od Mure i da je nema na jelovnicima uljuđenih europskih gasthausa, jer to se na pristojnom Zapadu smatra ekstremno barbarskim načinom termalne obrade mesa, pa se taj naš-čovjek dosjetio da mlado janje kupi u trgovini s – kućnim ljubimcima. Prodavač se, kaže taj rašireni urbani mit, čudom načudio kupčevoj želji – neće on anakondu, tarantulu ili krokodila, kao sav normalan zapadni svijet, nego baš mladunče ovce – a kako u uređenom kapitalizmu nema toga što vam trgovac neće naći, tako je tjedan dana kasnije naš-čovjek došao u pet-shop po svoje malo, bijelo janje.

      I prošla bi ta janjetina na ražnju bez posljedica, da se našem-čovjeku nije omililo, pa je u dućanu s kućnim ljubimcima naručio i drugo, i treće i sedmo janje. Raznježila se prodavačica u dućanu, stvar se pročula, za neobičan slučaj ljubavi čovjeka i domaćih životinja zainteresirali su se uskoro i novinari, ali i budni aktivisti lokalnog društva za zaštitu životinja, koje je zanimalo kako se taj siromašni nesretnik brine za svoje stado. I naposljetku je u plitkoj kosturnici u dvorištu iza kuće u predgrađu Düseldorfa – ili Malmöa? – otkrivena mračna tajna tihog i povučenog N. N., prognanika s krvavog Balkana.

      Postoji i druga verzija ovog mita, još nadrealnija i luđa, gotovo kao predložak za karakter iz nekog psihološkog trilera. Zaklinjali su mi se ljudi da se stvar dogodila negdje u Americi, možda čak u Australiji, uglavnom negdje gdje je nemoguće vidjeti da bi se leševi životinja, kao kod nas, prodavali cijeli. Kako bilo, naš-čovjek je, zaželjevši se one iskonske radosti kad jaganjci utihnu, u mesarnici kupio dvije janjeće plećke, dva buta, rebarca, bržolice, glavu, cijelo je janje naš junak kupio u dijelovima, kod kuće ga sastavio žicom i – na veselje male izbjegličke kolonije – okrenuo na ražnju.

      Eh da, ne možeš ti našeg čovjeka zajebat! – začuje se onda u kafani jednodušni zaključak, u kojemu ćete prepoznati duboko divljenje nenadjebivom balkanskom geniju, i više iskrenog ponosa nego što ga mogu izmamiti sve nacionalne himne i zastave, slavne bitke, titule svjetskih prvaka i svi Teslini patenti zajedno. Urbana mitologija bjelosvjetskih Slavena slavi njihovu neviđenu snalažljivost, kakvoj ih je naučila valjda surova povijest: to su hajduci i drumski razbojnici dvadeset prvog vijeka, koji odavno više ne pljačkaju trgovačke karavane, niti iz zasjede zaskaču mletačke, turske i austrijske naoružane patrole, već presreću porezne, socijalne, bankarske, financijske i ostale službe razvijene demokracije.

      Jače je to čak i od njihova opjevanog i pomalo precijenjenog slobodarskog i državotvornog duha, jer nijednu državu nisu Hrvati, Srbi i Bošnjaci baš toliko sanjali da je ne bi prevarili. I radije će Hrvat položiti život na oltar domovine nego tisuću kuna poreza na njen šalter.

      Obratite, uostalom, pažnju na tu rečenicu: ne možeš ti našeg čovika zajebat. Jer, i Zakon o rekreativnom ribolovu u američkoj državi Illinois, i Urbanistički plan ženevskog kantona, i pravilnik Savezne države Baden-Württenberg o stjecanju prava na socijalnu pomoć, i Zakon o zaštiti životinja Novog Južnog Walesa, svi su ustavi i zakoni modernog svijeta, kako je poznato, smišljeni samo da zajebu našeg čovjeka, i ni zbog čega drugog.

      Takav će vam se naš-čovjek, ležerno naslonjen na svoj crveni ferrari pred kakvim berlinskim kafićem, požaliti da je i Drugi zakon termodinamike, zloglasni Zakon entropije, donesen samo da se zajebe njegova revolucionarna ideja o održivom razvoju neuređenog sustava.

      Sustav je, naime, najveći prirodni neprijatelj našeg-čovjeka, mitološkog boga prevare, i cijela je povijest takozvanog napretka, od prvih zemunica do visokih civilizacija na ušćima rijeka, generirana samo idejom da se zajebe naš čovjek.

      Zato je ohrabrujuća vijest s otoka Krka. Bogovi urbane mitologije hodaju, eto, ukorak s vremenom, i široko su sa kozjih staza narodne epike, iz prostora izbjegličkih logora i gastarbajterskih kontejnera na bauštelama – uz cvilež elektromotora i veselo okretanje kakvog domaćeg papkara nabijenog na kolac – zakoračili u digitalnu eru. Pričat ćete sutra tako o nekom našem neviđeno pametnom i snalažljivom čovjeku koji je lukavo zajebao cijeli norveški mirovinski sistem tako što je naoružan zoljom opljačkao blindirani kombi s penzijama, a supatnik sa šanka dodat će: nije to ništa, jedan naš student sa Krka – sutra će biti iz Živinica, Novog Pazara, već po potrebi – probio je zaštitu Appleovog iPhonea.

      Hiljade vrhunskih inženjera uposlila je tvrtka Apple na tom projektu, uložila milijune dolara i angažirala cijele timove nobelovaca na osmišljavanju složenog sistema zaštite, što sve ta američka gamad nije poduzela, a sve samo s jednom namjerom – da zajebe našeg čovjeka. Zaboravili su, međutim, jednu stvar.

      Ne možeš ti našeg čovjeka zajebati – dovršit ćete vi rečenicu, dok vam uz kičmu strojevim korakom, kao jedan, budu marširali žmarci ponosa

      Mare
      Participant
        Post count: 1546
        in reply to: IZ susjedstva #31815

        Ne možeš ti našega čovika zajebat
        Autor: Boris Dežulović
        Objavljeno: 30.07.2011 u 06:06
        – Ne možeš ti našega čovika zajebat – rekao je s neskrivenim ponosom mnogi Hrvat pročitavši u novinama kako je stanoviti Saša (24) s otoka Krka prvi u svijetu, prvi dakle od svih šest milijardi ljudi i svih pola milijuna vlasnika novog američkog elektroničkog čuda, uspio probiti zaštitu revolucionarnog Appleovog mobitela iPhone.

        Saša je, naravno, odmah postao nova hrvatska medijska zvijezda, potamnivši slavu čak i onog Lopine, Šapine, kako se zvao onaj naš ugostitelj iz Berlina, haker koji je probio zaštitu berlinskog kladioničarskog sustava, pa postao autentični hrvatski Robin Hood što pljačka bogate da bi… dobro, kupio crveni ferrari.

        Ne možeš ti našega čovika zajebat! Koliko puta ste u čuli tu rečenicu, izgovorenu na jednom od tri-četiri štokavska jezika s ovog brdovitog poluotoka, ovisno je li se za potrebe kafanskog razgovora nije dao zajebati naš čovik, čovjek, čovek, čo’ek, ili koja li već podvrsta te endemske balkanske životinje, upravo nevjerojatno prilagodljive svim životnim uvjetima, od surovih azijskih suhopoljina do skandinavske liberalne demokracije?

        Iza te rečenice cijela je čudesna balkanska mitologija, čarobnija i opsežnija čak i od grčke, s odvažnim junacima čije podvige mi, smrtnici s podnožja Olimpa, prepričavamo s koljena na koljeno, dodajući uvijek nove detalje i nevjerojatne obrate, o dovitljivim zemljacima koji za našim šankovima postaju pravi bogovi i polubogovi.

        Čuli ste te priče bezbroj puta, i sami ste ih često prepričavali. O onom hrvatskom gastarbajteru, ili Bosancu, Srbinu, svejedno, što je sagradio kuću na obali Ženevskog jezera, na državnoj zemlji, na užas šokiranih Švicaraca, koji su zbog toga morali mijenjati svoje manjkave zakone, jer u cijeloj sedam stotina godina dugoj povijesti švicarske države nije zabilježena bespravna gradnja, pa ne postoje ni zakonom predviđene sankcije. Ili je to bilo u Norveškoj? Zar je važno – nema te uređene demokracije koja će zajebati našeg snalažljivog zemljaka.

        Pa nije li ono i spomenutog hrvatskog Robina Hooda, koji je njemačke kladionice oštetio za dva milijuna eura, sud u Berlinu oslobodio zato što tamošnje zakonodavstvo jednostavno nije predvidjelo njegove inovativne metode kladioničarskih malverzacija?

        Proslavljeni košarkaš Chicago Bullsa Toni Kukoč pričao mi je, recimo, kako je s jednim takvim išao u ribolov na jezero Michigan. Amerikanci čuvaju riblji fond jezera Michigan i postavili su jasna pravila ponašanja: dopušteni ulov su dvije ribe. Stoga se, ulovivši drugu, Toni htio vratiti kući, ali zemljak se samo nasmijao i nastavio lov – izvukao je treću, pa četvrtu, pa sedmu, pa desetu. Naravno da je znao da ne može s deset riba proći strogu kontrolu na izlazu: kad je ulovio desetu, izabrao je dvije najveće, a ostale – bacio u jezero. Desetljećima su, eto, glupi Čikažani odlazili sa štapovima na jezero Michigan i vraćali se kući čim uhvate dvije ribe, pa makar i veličine inćuna, i nikome nikad nije palo na pamet da ulovi petnaest riba, pa izabere dvije najveće. Sve dok nije došao naš mitološki junak.

        Ne može država Illinois našega čovika zajebat! – začuje se svaki put s druge strane šanka pouka te priče, pa krene sljedeća: ona o ratnim izbjeglicama iz Hrvatske, odnosno Bosne, odakle već, koji su shvatili da svaka njemačka savezna država izbjeglicama daje hiljadu maraka mjesečno, pa se prijavili u svaki od trinaest Bundesländera, i onda prvog u mjesecu sjedali u auto i odlazili na turneju po Njemačkoj, skupljati svojih 13.000 maraka socijalne pomoći. Svašta, eto, Švabo može, može napraviti auto koje će nadživjeti kenozoik, ali me može zajebati našeg čovjeka.

        Meni osobno najdraža je pak ona priča o tom mitskom “našem čovjeku” koji se u izbjegličkom sužanjstvu Njemačke – ili Nizozemske, Švedske, Finske, izvori se ne slažu uvijek – zaželio domaće janjetine s ražnja. Zna se, naravno, da je janjetina na ražnju nezamisliva zapadno od Mure i da je nema na jelovnicima uljuđenih europskih gasthausa, jer to se na pristojnom Zapadu smatra ekstremno barbarskim načinom termalne obrade mesa, pa se taj naš-čovjek dosjetio da mlado janje kupi u trgovini s – kućnim ljubimcima. Prodavač se, kaže taj rašireni urbani mit, čudom načudio kupčevoj želji – neće on anakondu, tarantulu ili krokodila, kao sav normalan zapadni svijet, nego baš mladunče ovce – a kako u uređenom kapitalizmu nema toga što vam trgovac neće naći, tako je tjedan dana kasnije naš-čovjek došao u pet-shop po svoje malo, bijelo janje.

        I prošla bi ta janjetina na ražnju bez posljedica, da se našem-čovjeku nije omililo, pa je u dućanu s kućnim ljubimcima naručio i drugo, i treće i sedmo janje. Raznježila se prodavačica u dućanu, stvar se pročula, za neobičan slučaj ljubavi čovjeka i domaćih životinja zainteresirali su se uskoro i novinari, ali i budni aktivisti lokalnog društva za zaštitu životinja, koje je zanimalo kako se taj siromašni nesretnik brine za svoje stado. I naposljetku je u plitkoj kosturnici u dvorištu iza kuće u predgrađu Düseldorfa – ili Malmöa? – otkrivena mračna tajna tihog i povučenog N. N., prognanika s krvavog Balkana.

        Postoji i druga verzija ovog mita, još nadrealnija i luđa, gotovo kao predložak za karakter iz nekog psihološkog trilera. Zaklinjali su mi se ljudi da se stvar dogodila negdje u Americi, možda čak u Australiji, uglavnom negdje gdje je nemoguće vidjeti da bi se leševi životinja, kao kod nas, prodavali cijeli. Kako bilo, naš-čovjek je, zaželjevši se one iskonske radosti kad jaganjci utihnu, u mesarnici kupio dvije janjeće plećke, dva buta, rebarca, bržolice, glavu, cijelo je janje naš junak kupio u dijelovima, kod kuće ga sastavio žicom i – na veselje male izbjegličke kolonije – okrenuo na ražnju.

        Eh da, ne možeš ti našeg čovjeka zajebat! – začuje se onda u kafani jednodušni zaključak, u kojemu ćete prepoznati duboko divljenje nenadjebivom balkanskom geniju, i više iskrenog ponosa nego što ga mogu izmamiti sve nacionalne himne i zastave, slavne bitke, titule svjetskih prvaka i svi Teslini patenti zajedno. Urbana mitologija bjelosvjetskih Slavena slavi njihovu neviđenu snalažljivost, kakvoj ih je naučila valjda surova povijest: to su hajduci i drumski razbojnici dvadeset prvog vijeka, koji odavno više ne pljačkaju trgovačke karavane, niti iz zasjede zaskaču mletačke, turske i austrijske naoružane patrole, već presreću porezne, socijalne, bankarske, financijske i ostale službe razvijene demokracije.

        Jače je to čak i od njihova opjevanog i pomalo precijenjenog slobodarskog i državotvornog duha, jer nijednu državu nisu Hrvati, Srbi i Bošnjaci baš toliko sanjali da je ne bi prevarili. I radije će Hrvat položiti život na oltar domovine nego tisuću kuna poreza na njen šalter.

        Obratite, uostalom, pažnju na tu rečenicu: ne možeš ti našeg čovika zajebat. Jer, i Zakon o rekreativnom ribolovu u američkoj državi Illinois, i Urbanistički plan ženevskog kantona, i pravilnik Savezne države Baden-Württenberg o stjecanju prava na socijalnu pomoć, i Zakon o zaštiti životinja Novog Južnog Walesa, svi su ustavi i zakoni modernog svijeta, kako je poznato, smišljeni samo da zajebu našeg čovjeka, i ni zbog čega drugog.

        Takav će vam se naš-čovjek, ležerno naslonjen na svoj crveni ferrari pred kakvim berlinskim kafićem, požaliti da je i Drugi zakon termodinamike, zloglasni Zakon entropije, donesen samo da se zajebe njegova revolucionarna ideja o održivom razvoju neuređenog sustava.

        Sustav je, naime, najveći prirodni neprijatelj našeg-čovjeka, mitološkog boga prevare, i cijela je povijest takozvanog napretka, od prvih zemunica do visokih civilizacija na ušćima rijeka, generirana samo idejom da se zajebe naš čovjek.

        Zato je ohrabrujuća vijest s otoka Krka. Bogovi urbane mitologije hodaju, eto, ukorak s vremenom, i široko su sa kozjih staza narodne epike, iz prostora izbjegličkih logora i gastarbajterskih kontejnera na bauštelama – uz cvilež elektromotora i veselo okretanje kakvog domaćeg papkara nabijenog na kolac – zakoračili u digitalnu eru. Pričat ćete sutra tako o nekom našem neviđeno pametnom i snalažljivom čovjeku koji je lukavo zajebao cijeli norveški mirovinski sistem tako što je naoružan zoljom opljačkao blindirani kombi s penzijama, a supatnik sa šanka dodat će: nije to ništa, jedan naš student sa Krka – sutra će biti iz Živinica, Novog Pazara, već po potrebi – probio je zaštitu Appleovog iPhonea.

        Hiljade vrhunskih inženjera uposlila je tvrtka Apple na tom projektu, uložila milijune dolara i angažirala cijele timove nobelovaca na osmišljavanju složenog sistema zaštite, što sve ta američka gamad nije poduzela, a sve samo s jednom namjerom – da zajebe našeg čovjeka. Zaboravili su, međutim, jednu stvar.

        Ne možeš ti našeg čovjeka zajebati – dovršit ćete vi rečenicu, dok vam uz kičmu strojevim korakom, kao jedan, budu marširali žmarci ponosa

        Mare
        Participant
          Post count: 1546

          Nesto sam malko nostalgican.Sazno sam da moja bivsa kasarna iz Dzibutija u Africi se seli u Saudisku Arabiju.Mislim na moju Macu.Jeli jos uvijek ziva.Ako jeste sta ce biti sa njom.Tuzno je to.

          Mare
          Participant
            Post count: 1546

            Nesto sam malko nostalgican.Sazno sam da moja bivsa kasarna iz Dzibutija u Africi se seli u Saudisku Arabiju.Mislim na moju Macu.Jeli jos uvijek ziva.Ako jeste sta ce biti sa njom.Tuzno je to.

            Mare
            Participant
              Post count: 1546
              in reply to: Vicevi #31703

              Na času,učiteljica napisala na tabli stih “Ja bih svjetlo zvao mrakom da te nije Alija” i proziva Muju

              Učiteljica:”Mujo,šta je Alija u ovoj rečenici???”

              Mujo:”Agregat učiteljice!!”

              Mare
              Participant
                Post count: 1546
                in reply to: Vicevi #31725

                Na času,učiteljica napisala na tabli stih “Ja bih svjetlo zvao mrakom da te nije Alija” i proziva Muju

                Učiteljica:”Mujo,šta je Alija u ovoj rečenici???”

                Mujo:”Agregat učiteljice!!”

                Mare
                Participant
                  Post count: 1546

                  Metoda obuke u legiji stranaca odgovara metodici u najboljim elitnim jedinicama širom svijeta. Didaktika ide u smjeru prevazilaženja svojih tjelesnih i psihičkih mogućnosti pri službi. Ovdje vrijedi jednostavna rečenica da znoj pri obuci sprječava krv na zadatku. Potrebno je naglasiti da je obuka u legiji u poredbi sa sličnim jedinicama zapadnih zemalja vrlo oštra i na granici humanosti.

                  Svečana formacija Legije stranacaObuka jedinica je slična obuci poznatih specijalnih jedinica kao što su S.A.S., Seals ili ruskih jedinica Specnaz. Osim opširne obuke u osnovama ratovanja i taktike, legioneri se obučavaju i u tehnikama preživljavanja u najgorim okolnostima, te individualno sopstvenim kvalifikacijama u načinima gerilske borbene tehnike, jezičnim i tehničkim vojnim mogućnostima.

                  Mare
                  Participant
                    Post count: 1546

                    Metoda obuke u legiji stranaca odgovara metodici u najboljim elitnim jedinicama širom svijeta. Didaktika ide u smjeru prevazilaženja svojih tjelesnih i psihičkih mogućnosti pri službi. Ovdje vrijedi jednostavna rečenica da znoj pri obuci sprječava krv na zadatku. Potrebno je naglasiti da je obuka u legiji u poredbi sa sličnim jedinicama zapadnih zemalja vrlo oštra i na granici humanosti.

                    Svečana formacija Legije stranacaObuka jedinica je slična obuci poznatih specijalnih jedinica kao što su S.A.S., Seals ili ruskih jedinica Specnaz. Osim opširne obuke u osnovama ratovanja i taktike, legioneri se obučavaju i u tehnikama preživljavanja u najgorim okolnostima, te individualno sopstvenim kvalifikacijama u načinima gerilske borbene tehnike, jezičnim i tehničkim vojnim mogućnostima.

                    Mare
                    Participant
                      Post count: 1546

                      Skup povodom izjašnjavanja o krivici Ratka Mladica: “Svi smo mi svjedoci“

                      Sarajevo, 28.06.2011.godine,

                      Savez logoraša u Bosni i Hercegovini, Savez udruženja logoraša kantona Sarajevo, opcinska Udruženja logoraša Centar, Stari Grad, Novi Grad, Hadžici, Ilijaš, Ilidža, Vogošca, Novo Sarajevo), Žena žrtva rata, Udruženje roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva, Koordinacija borackih organizacija FBiH, Pokret majki enklava Srebrenica-Žepa, Djeciji pokret mira, ljubavi, prijateljstva-Djeca Sarajeva, pozivaju sve bosance i hercegovce da po prvi put izadu na zajednicki skup pod nazivom “Svi smo mi svjedoci“ ispred BBI centra u Sarajevu , Trg djece Sarajeva br.1, 04.07.2011.godine, u 09,30h, kako bi svi zajedno popratili izjašnjavanje o krivici Ratka Mladica.

                      Živi prijenos izjašnjavanja o krivici Ratka Mladica bit ce prikazan putem led ekrana BBI centra.

                      Ispred istoimenog centra bit ce postavljen “Zid istine“ na kojem ce svi naši gradjani moci postavljati fotografije, imena i druge uspomene naših najbližih koji su svoj život izgubili tokom rata. Želja nam je da tako zajedno kreiramo uspomenu na sve žrtve.

                      Ratko Mladic, bivši komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, nalazio se u bijegu od podizanja optužnice 1995. godine, a uhapšen je 26.maja ove godine u blizini Zrenjanina, u Srbiji. Haški tribunal ga tereti za genocid, saucesništvo u genocidu, zlocine protiv covjecnosti i kršenje zakona i obicaja rata.

                      Bili smo svjedoci zla, a sada je vrijeme da budemo svjedoci istine i pravde!

                      DA SE NE ZABORAVI – DA SE NE PONOVI

                      MURAT TAHIROVIC

                      Mare
                      Participant
                        Post count: 1546

                        Skup povodom izjašnjavanja o krivici Ratka Mladica: “Svi smo mi svjedoci“

                        Sarajevo, 28.06.2011.godine,

                        Savez logoraša u Bosni i Hercegovini, Savez udruženja logoraša kantona Sarajevo, opcinska Udruženja logoraša Centar, Stari Grad, Novi Grad, Hadžici, Ilijaš, Ilidža, Vogošca, Novo Sarajevo), Žena žrtva rata, Udruženje roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva, Koordinacija borackih organizacija FBiH, Pokret majki enklava Srebrenica-Žepa, Djeciji pokret mira, ljubavi, prijateljstva-Djeca Sarajeva, pozivaju sve bosance i hercegovce da po prvi put izadu na zajednicki skup pod nazivom “Svi smo mi svjedoci“ ispred BBI centra u Sarajevu , Trg djece Sarajeva br.1, 04.07.2011.godine, u 09,30h, kako bi svi zajedno popratili izjašnjavanje o krivici Ratka Mladica.

                        Živi prijenos izjašnjavanja o krivici Ratka Mladica bit ce prikazan putem led ekrana BBI centra.

                        Ispred istoimenog centra bit ce postavljen “Zid istine“ na kojem ce svi naši gradjani moci postavljati fotografije, imena i druge uspomene naših najbližih koji su svoj život izgubili tokom rata. Želja nam je da tako zajedno kreiramo uspomenu na sve žrtve.

                        Ratko Mladic, bivši komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, nalazio se u bijegu od podizanja optužnice 1995. godine, a uhapšen je 26.maja ove godine u blizini Zrenjanina, u Srbiji. Haški tribunal ga tereti za genocid, saucesništvo u genocidu, zlocine protiv covjecnosti i kršenje zakona i obicaja rata.

                        Bili smo svjedoci zla, a sada je vrijeme da budemo svjedoci istine i pravde!

                        DA SE NE ZABORAVI – DA SE NE PONOVI

                        MURAT TAHIROVIC

                        Mare
                        Participant
                          Post count: 1546

                          Malom bijo osmi rodzendan.LJUBI GA BABO.
                          [url=http://imageshack.us/photo/my-images/31/imgp2298l.jpg/]

                          Mare
                          Participant
                            Post count: 1546

                            Malom bijo osmi rodzendan.LJUBI GA BABO.
                            [url=http://imageshack.us/photo/my-images/31/imgp2298l.jpg/]

                            Mare
                            Participant
                              Post count: 1546

                              Malom bijo osmi rodzendan.LJUBI GA BABO.
                              [url=http://imageshack.us/photo/my-images/31/imgp2298l.jpg/]

                              Mare
                              Participant
                                Post count: 1546

                                19-sti Juni.
                                Rodijo se tog dana. Umro je tog dana kad raketa pade na njegovu kucu u Gracanici.Njegov prvi plac bijase i poslednji.A rodijo se kao i sva djeca sa namjerom da zivi,raste,ide u skolu,da poslije nadze posao,da se ozeni,da ima djecu.Ali dusmani mu uzese sve to sto je zelijo.Kako se zvao? Neznam.Babo i majka nisu imali vremena da ga upisu u maticnu knjigu rodzenih.Poginuse sa njim.Kao i dzedo i nena.Cijela porodica.Kao i puno Bosanskih porodica koje su pobili katili.Pamti Bosnjo i ne zaboravi istinu tog rata.A istina je Rogatica,Zepa,Visegrad,Srebrenica i ostali gradovi sirom BiH.Sjeti se svake noci i dana sta nam komsije uradise pa pricaj djeci i unucima,komsijama i prijateljima.Reci him ko smo,reci him ko su.I reci him i ime i prezime da se zna ko uradi dobro a ko bijase katil.Danasnja Rogatica bi se mogla zvati i Katilgrad jer vecina onih sto su klali i ubijali slobodno zive tamo.Jednom neki filozof rece da istorija ima obicaj da se ponavlja.Nemojte to zaboraviti.

                                Mare
                                Participant
                                  Post count: 1546

                                  19-sti Juni.
                                  Rodijo se tog dana. Umro je tog dana kad raketa pade na njegovu kucu u Gracanici.Njegov prvi plac bijase i poslednji.A rodijo se kao i sva djeca sa namjerom da zivi,raste,ide u skolu,da poslije nadze posao,da se ozeni,da ima djecu.Ali dusmani mu uzese sve to sto je zelijo.Kako se zvao? Neznam.Babo i majka nisu imali vremena da ga upisu u maticnu knjigu rodzenih.Poginuse sa njim.Kao i dzedo i nena.Cijela porodica.Kao i puno Bosanskih porodica koje su pobili katili.Pamti Bosnjo i ne zaboravi istinu tog rata.A istina je Rogatica,Zepa,Visegrad,Srebrenica i ostali gradovi sirom BiH.Sjeti se svake noci i dana sta nam komsije uradise pa pricaj djeci i unucima,komsijama i prijateljima.Reci him ko smo,reci him ko su.I reci him i ime i prezime da se zna ko uradi dobro a ko bijase katil.Danasnja Rogatica bi se mogla zvati i Katilgrad jer vecina onih sto su klali i ubijali slobodno zive tamo.Jednom neki filozof rece da istorija ima obicaj da se ponavlja.Nemojte to zaboraviti.

                                Viewing 15 posts - 76 through 90 (of 1,517 total)