[Kondor]

in reply to: Rogaticani – SAHISTI #9319

Sahovski klub Ragib Nalbantic osnovan je daleke 1957 godine. Ime je dobio po Rogatickom narodnom heroju iz drugog svijeskog rata. Prvi prijesednik sahovskog kluba bio je profesor matematike Miroslav Trkman. Miroslav je bio i prvak sahovskog kluba. Kao prvak i kao presjednik kluba vodio je mnogo racuna o mladjem narastaju sahista. Dozvoljavao je omladincima mladjim od osamnaest godina da mogu slobodno dolaziti u prostorije sahovskog kluba. Takodje nije branio ni pionirima od 8-13 godina. Pruzao je svu mogucu teoretsku i prakticnu pomoc. Stariji sahisti Rusid, Miroslav, Sulejmen, Teufik, Pasan, Nurudin, Munib, Desimir i Mehmed prenose svoje sahovsko znanje omladincima i jos mladjem narastaju: Nihadu, Slobodanu, Dobrivoju, Seji, Ahmedu, Radovanu, Rati, a najmladji od njih je Agic Hamdo. PRVACI KLUBA I PRVACI GRADA BILI SU SAHISTI TRKMAN, RUSID, SULEJMEN, RATO, HAMDO….. NAJVECI RANG U KLUBU JESU PRVOKATEGORNICI, SLIJEDE DRUGOKATEGORNICI PA TRECE KATEGORNICI I TAKO DALJE. KLUB JE ORGANIZOVAO SVAKE GODINE SIMULITANKU SA POZNATIM VELEMAJSTORIMA BIVSE JUGE. MNOGI SU ODLAZILI KRATKIH RUKAVA SA TAKVIH PARTIJA. DOLASKOM SEJDICA ENESA U SAHOVSKI KLUB POCINJE USPON NASEG KLUBA. ENES POSTAJE PRVI I POSLEDNJI SAHOVSKI MAJSTOR DO POCETKA AGRESIJE NA BIH. POCETKOM OSAMDESETIH GIMNAZIJA FORMIRA SAHOVSKU SEKCIJU. KLUB POSTAVLJA HAMDU DA VODI TU SEKCIJU. AMIR KULIC I ZORAN DJERIC BILI SU NAJBOLJI OMLADINCI A BRKICKA I BOJOVICKA NAJBOLJE OMLADINKE…..

[Kondor]

in reply to: Rogaticani – LOVCI #9051

Lovacki dozivljaj koji se pamti

Sredinom osamdesetih grupa lovaca Socicke sekcije krenula je u organizovani lov na divlje svinje na Jarovic brdo. Vedro i suncano vrijeme pogodavalo je uspjesnom ostrijelu. Posrecilo nam se pa smo ostrelili tri odrasle divlje svinje. Za tri divlje svinje dobili smo dva poveca bekana. Iduce subote ista lovacka grupa kupila je raznog pica i jos nesto za meze da nam se nadje. Pozvali smo Teufika da nam se pridruzi. Vrlo rado odazvao se nasem pozivu. U subotu oko sest sati ujutro sakupili smo se u Teufikovoj kafani. U petak navece nije bilo snijega a u subotu ujutro je osvanuo, sto mi lovci kazemo pravi tazeluk, ne moze biti bolje vrijeme za lov. Potrpali smo sto smo imali u kombi. Dogovorili smo se da Teufik odveze kombi na Ciganski Hapsan. Mi lovci krenuli smo pjeske. Kada smo stigli na Hapsan mladji lovci uzeli su sjekiru oborili cetiri hrasta. Nalozili su povecu vatru uzeli lovacku opremu i krenusmo traziti tragove divljih svinja. Sa Teufikom ostadose trojica koji ce okretati raznjeve. Nakon jednog sata trazenja tragova trgnuli smo se na povik, evo tragova. Lovci koji smo bili blizu jedan drugom skupili smo se na jedno mjesto. Dogovorili smo se kako da se rasporedimo. Tragom idu Mujo i Mesak. Iznad njih idemo ja i Asim a na ogradi ostaje Sejdalija i Nurija. Nismo presli stotinjak metara kad se prolomi jedan pucanj pa jos jedan. Zatim se zacu povik pazi tamo. Ja i Asim pridjosmo Muji i Mesku a pred njima ostreljena velika divlja svinja. Trgnuse nas pucnji sa mjesta gdje su se nalazili Sejdalija i Nurija. Ocistili smo divlju svinju i povukosmo je prema mjestu gdje smo nalozili vatru. Sejdalija nam javi da je ostrelio tri manjea ozimeta. Dozvali smo ostale lovce i tako krenusmo uz brdo prema vatri. Napokon stigosmo do vatre. Pored vatre sjedili su Kreso, Suljko i Muharem. Obavjestili su nas da su i oni ostrelili jednu divlju svinju. Dakle taj dan ostrelismo dvije odrasle divlje svinje i tri manje. Mezetili smo pomalo dok nisu bili peceni raznjevi. Skinuli smo janjece pecenje sa vatre i ostavili da se malo ohladi. Pocele su lovacke price i prepricavanja lovackih dozivljaja. Zamolio sam Omeragu da nam dozvoli da jedno malo ozime ispecemo na raznju. Omeraga nam je dozvolio i ono se ubrzo nadje na raznju. Pilo se i mezetilo sve do pocetka veceri. Pokupili smo stvari potrpali sve u kombi. Ozime smo cijelo donijeli u Teufikovu kafanu radi zezancije. U kafani smo nasli jos jednu grupu lovaca. Posto je bilo jos dosta janjeceg pecenja jelo se i pilo a veselju nigdje kraja. Provod i veselje trajalo je duboko u noc…..

[Kondor]

in reply to: Rogaticani – LOVCI #9010

Lovacko drustvo Sjemec opstina Rogatica formirano je 1946 godine odmah poslije drugog svjetskog rata. Nepoznato mi je ko je bio prvi poslijeratni prijesednik. Sredinom sesdesetih godina presjednik drustva bio je inzinjer sumarstva JAHIC AZIZ. Kao uzoran lovac i kao uzoran prijesednik postaje ispred drustva delegat lovackih orgavizacija Bosne i Hercegovine. Lovna povrsina drustva prostire se na povrsini od 64.000 hektara. Opstina Rogativa granici se sa slijedečim opstinama: Srebrenickom opstinom, Vlasenickom opstinom, Han pjesackom opstinom, Sokolackom opstinom, Paljanskom opstinom, Gorazdanskom opstinom i sa Visegradskom opstinom. Drustvo je bogato sa skoro svim vrstama divljaci. Loviste je prekriveno cetinarskomi i listopadnom sumom i sitnim rastinjem, rijekama, jezerima i kanjonima rijeka Rakitnice Prace i rijeke Drine. Kanjon Drine, kanjon Prace i kanjon Rakitnice su stanista medvjeda, divokoze, srnece divljaci, vuka, velikog tetrijeba, divljih svinja, lisice, divlje macke, vidre, zeca, divljih kokoski, jarebica kamenjarki, poljskih jarebica, divljih patki… Loviste pokriveno cetinarskom i listopadnom sumom kao i pokriveno niskim rastinjem bogato je skoro svom vrstom divljaci kao i kanjoni osim divokoze i velikog tetrijeba. Drustvo se prije rata dijelilo na pet sekcija i to na: Boricku sekciju, na Zepsku sekciju, Kozicku sekciju, Rogaticku sekciju i na Socicku sekciju. Drustvo je do rata 1992 godine brojalo oko 700 clanova. Skroz stari clanovi lovackog drustva koje sam upoznao su: HAJDAREVIC AVDAGA, HAJDAREVIC SULEJMEN, HODZIC SACIR, ZIMIC HAMED, AJANOVIC IDRIZBEG, CUREVAC HALILAGA, BRANKOVIC AHMEDBEG, CAMDJIJA AGANAGA, PINJO VELAGA, HADJIHASANOVIC HAKIBEG, HADJIHASANOVIC SEJFIBEG, DZANANOVIC IBRAHIMAGA, PASIC IBRAHIMAGA, MAKAS HUSO, MAKAS JUSUF… Nesto mladji lovci koje sam poznavao su: Hasecic Nusret i Galib, Lihic Nezim i Kasim, Sejdalibeg Cengic, Ajanovic Rusidbeg, Ajanovic Muhamedbeg, Kojic Zoran, Bojovic Veljko, Causevic Hasan, Dziko Ahmedaga, Daidjic Uzeir, Daidjic Midho, Jesenkovic Fuad, Kazic Suljko… Ja sam postao clan lovackog drustva 1977 godine a polozio sam lovacki ispit 1978 hodine. Godinu dana je bilo staziranje sto znaci ides u lov sa lovcima ali ne nosis pusku nego ucis. Lovacko drustvo krajem sedamdesetih godina bratimi se sa lovackim drustvom iz Cacka. Lovci iz Rogatice odlazili su na organizovani lov u Cacak a Cacani su dolazili tako u Rogaticu. Togodjer lovci iz Rogatice odlaze na lovacko sijelo u Cacak a lovci iz Cacka dolaze na lovacko sijelo u Rogaticu. Poslije sijela odlazimo u zajednicki lov. Desetak godina i ja sam odlazio u lov i na lovacko sijelo u Cacak. Polovinom devedesetih godina poslije lovackog sijela odosmo u lov na patke na veliku Moravu. Na livadi pored velike Morave naidjosmo na veliko jato divljih guski. Posrecilo mi sa da i ja ostrelim divlju gusku a nesto kasnije sam ostrelio sam desetak gluhara divljih patki. Posto je je u Rogatici lovacko vece nesto kasnije iste zime odlazimo poslije sijela u organizovani lov na divlj svinje. U prvom pogonu ostrijelili smo tri divlje svinje. Veselju nigdje kraja. Takva druzenja prekide agresija na Bosnu i Hercegovinu. Nije mi poznato kakva je situacija danas u Rogatickom lovackom drustvu…

[Kondor]

in reply to: Slike i price iz stare Rogatice #8892

Moj skolski prijatelj i jaran Coe

Uzeh da napisem par recenica o mom skolskom prijatelju i jaranu IBRAHIMU JAHICU poznatim po nadimku COE. Rodjen je 1945 godine. Nije mi poznato u kojem je gradu i u kojem mjestu je rodjen. Jos kao dijete u kolijevci ostao je bez roditelja. Cetnici su mu ubili roditelje. Poslije ubistva njegovih roditelja cetnici nalaze dijete u kolijevci. Bez savjesti i bez iceg ljudskog u sebi cetnici loze vatru nabacase municije na vatru. Napustili su prostoriju ne okrecuci se. Kada se vatra rasplamsala zaculi su se pojedinacni pucnji. Nekoliko zrna izranjavalo je naseg Ibrahima po nogama. Nepoznato mi je ko ga je pronasao. Nije bio ranjen u gornjem ekstremitetu samo je ranjen po nogama. Od tada pocinje borba za goli zivot. Saznao sam da je imao jednog brata. Po njegovoj prici imao je pet sest operacija na nogama. Poslije tolikih operacija lijeva noga mu je ostala kraca Po tome je i dobio nadimak COE. Prvi put se srecemo 1956 godine. Zajedno polazimo u osnovnu skolu.Glavni sef u razredu postaje upravo Coe. Od prvog razreda pa do osmog nikada mu se niko nije zamjerio niti mu se neko suprostavijo. Bio je vodja cijelom razredu. Zivio je u domu za ratnu sirocad u Rogatici. Svake godine nas Coe isao je na ljetovanje na more. O tome se brinula drzava. Nas Ibrahim mnogo je volio fudbal. Navijao je za beogradski Partizan. Njegovi nerazdvojivi drugovi iz razreda su: Memija, Kica, Hule, Ale, Ole, Zile, Major, Belegija, Crvenac, Vaha, Zukic i ostala raja. Coe je bio vodja nase ekipe u razredu. Koga je on odabrao u ekipu taj je mogao i igrati. Glavni golman naseg razreda upravo je bio Ibrahim. Bio je nezamjenljiv golman. Za nas razred branio je godinama. Branio je za mnoge ekipe na opstinskim igrama u MALOM NOGOMETU. KOME JE GOD TREBALA POMOC UVIJEK JE BIO SPREMAN PRUZITI MU JE. BIO JE NESEBICAN I VRLO DRAG PRIJATELJ. Poslije zavrsene osmoljetke odlazi na izucavanja zanata. Po zavrsetku zanata Ibrahim se zaposljava u Centrontas gdje je radio do svoje prerane smrti. Ne sjecam se koje je godine preminuo. Pošto ga zavolise svi Rogaticani se dogovorise da se organizuje turnir u malom nogometu sa imenom COETOV TURNIR. Ukopan je u groblju Sehovina. Njegova raja dize mu spomenik na mezaru. Neka mu je vjecni rahmet. Tekst je napisao njegov drug i jaran Kondor.

Ciza i Coe ispred Ljotijeve radnje 1971 godine.

[Kondor]

in reply to: Rogaticani – RIBOLOVCI #8802

Moj najbolji drug

Zvali su ga Pirgo. Neko ga je zvao Zuti a neko opet Crvenac, a pravo ime i prezime mu je Ramiz Jusupovic. Moje drugarstvo sa a.r. Ramizom pocinje negdje oko 1955-1956 godine Sjucajno smo se sreli a postadosmo najbolji drugovi i kucni prijatelji. Nikad u zivotu nisam ga cuo da psuje, nikada ga nisam vidio da zapali, niti sam ga vidjeo da poneku popije. Kako nas narod kaze covjek na pravom mjestu. Kao djecak uz pomoc Zorana i Dragana Kojica postao je dobar majstor auto mehanicar. Stalno je sa njima opravljao aute koje su imali u svom posjedu, a ponekad su dovlacili njihovi poznanici. Tako je stjecao znanje, koje ce mu kasnije i te kako dobro doci. Zajedno smo pohadjali osnovnu skolu. Ponekad smo kao djecaci odlazili na ribarenje. Nismo se nikada posvadjali a kamo li potukli. Stariji je od mene dvije godine ali nam to nije bila prepreka za druzenje. Njegova prerana smrt me podsjeti da napisem o nasem drugarstvu. Kako smo rasli sve smo vise slobodno vrijeme provodili pored rijeke u ribarenju ili praveci prelaze preko rijeke Rakitnice. Posto nismo imali dovoljno novca nismo mogli uzeti dozvolu za ribarenje lovili smo ribu krivolovom. Pocetak sesdesetih godina za nas dvojicu bila je prekretnica. Sejdalija Cengic moj tetak postao je blagajnik za ribarsko i lovacko drustvo u Rogatici. Kada smo imali novca ponekad smo isli kod tetka da uzmemo dnevnu dozvolu. Ponekad nam je i sam tetak davao dnevne dozvole. Ribareci cesto u Donjem polju primjetili smo vise puta da na jedno mjesto izlazi vidra velika stetocina ribe. Obavjestili smo o tome tetka. Tetak nam je dao dnevne dozvole dao nam stap za pecanje a on je ponio pusku ako mogne da upuca vidru. Krenuli smo niz Donje polje. Imali smo srece da upecamo par komada kaliforniske pastrme. Kada smo dosli do mjesta gdje izlazi vidra tetak je tu ostao a mi smo nastavili nizvodu prema Zaganovicima. Posto se blizila noc malo smo ubrzli da prije mraka stignemo medju stijene. Nesto nas je vuklo da dodjemo. Posto se na stapu nalazila leptirica Ramiz je poceo da leptira. Poslije jednog zabacaja cuo sam njegov povik, evo je jarane. Iznenadio sam se njegovom poviku. Primjetio sam da ubrzano mota masinom. Posto je pao prvi mrak nismo vidjeli sta je dovukao u plicinu do obale. Skocio sam na ribu, sjeo sam na nju tako se nije mogla iskoprcati. Ramiz je pao mo meni. Pomogao mi je izbaciti ribu na obalu. Izasli smo iz vode mokri ko misevi. Izlaskom iz vode Ramiz mi rece da smo upecali mladicu. Podigao sam je na leda vristeci. Ne prodje mnogo vremena kada se pomoli tetak. Obratio se meni sa rijecima, sta ti je zasto vristis. Kada je vidio sto mi se nalazi na ledjima tetak je od srece zagrlio Ramiza. Veselju nije bilo kraja. To je meni i Ramizu bila prva ulovljena mladica. Ne mogu sada opisivati sta smo nas dvojica ulovili ribe i sta smo sve dozivljeli samo cu napomenuti da smo uhvatili jos jednu mladicu dva mjeseca poslije. Mogu slobodno reci koliko je dobar auto mehanicar jos je bio bolji ribar. Mnogo puta sam putovao sa njim. Nikad nikom nije odbio pomoc na putu ako je zatrebala. Te godine otisli smo na izucavanje zanata. To nam je nakratko prekinulo druzenje. Posto smo zavrsili zanate i osluzili vojni rok nastavili smo da se i dalje druzimo. Nase drugovanje i jaranstvo prekide cetnik Rade Sljivo.
Pricalo se da ozlogaseni cetnik iz Rogatice ubi mog prijatelja i druga na Holucu.
Neka mu je vjecni i veliki rahmet.

[Author]

Posts