Kao sto vec kazu imaju osjecaj da sve smanjilo, ja taj osjecaj imam kada god odem do Rogatice , ato se najvise ocituje kada se podjem spustati niz harem prema kuci koji mi je u djetinjstvu tako bio str i velik , a sad samo kao neka blaga neravnina, i kada se ulazi u Zakulu znam da je bilo mjesta i prostora da se mimoidju cak dva auta bez problema , ili kada bi moj babo dolazio sa puta pa udje u ulicu sa sleperom da bi nas prvo vidio , a sad je sve tako malo , minijaturno , ali kako god to je bio i bice MOJ grad, moje mjesto gdje sam rodjena jer taj period do ’92 je period koji me drzi u sjecanju na lijepe dane ,druzenj i bezbrizno djetinjstvo sa prijateljima, igranje u ulici sa drustvom i bezbrojni nestasluci, sve posle toga nisam bila svjesna kako je proslo jer se radilo o opstanku i borbi, nisi stigao da mislis o necemu vec samo sta i kako se treba uraditi da postignes nesto.
