[detektiv]

in reply to: svjedocenja #6205

Evo jos nekih potresnih svjedocenja svjedoka tuzilastva BiH.

[color=#0000FF]Ljubinac: Witness pleads for answers
12 September 2006

Svjedok Tužilaštva BiH zamolio optuženog da mu otkrije gdje je ubijen i zakopan njegov brat.
Uz dozvolu Sudskog vijeća na suđenju Radisavu Ljubincu, optuženom za ratni zločin počinjen nad civilima Rogatice 1992. godine, svjedok Tužilaštva Enver Bešlija, zamolio je optuženog da mu kaže gdje je zakopan njegov brat Mustafa.

«Možeš li mi molim te reći, ako znaš, gdje se nalazi moj brat?», vidno potresen upitao je Enver Bešlija optuženog.

«Ne znam. Rekao bih ti, kao što bih svom ocu rekao, da znam», odgovorio je Ljubinac.

Radisav Ljubinac se tereti da je 28. jula 1992. godine, zajedno sa vojnikom sa nadimkom Macola, iz improvizovanog logora u prostorijama Srednjoškolskog centra Veljko Vlahović u Rogatici, odveo zubara Mustafu Bešliju, kome se nakon ovog događaja gubi svaki trag.

«Rečeno mi je da su mog brata često odvodili iz logora da nekim vojnicima popravlja i vadi zube», ispričao je Enver Bešlija.

Ljubinca je u sudnici prepoznao i drugi svjedok Tužilaštva Meho Baždar koji kaže da su obojica radili u istoj firmi prije rata.

U ratu, nakon napada na selo Seljani, Baždar kaže da je sreo Ljubinca i predao mu svoju lovačku pušku.

«Tada mi je Ljubinac rekao da mi se ništa neće dogoditi i da će moja puška biti kod njega», prisjetio se Baždar.

Prema navodima optužnice, početkom augusta 1992. godine, Radisav Ljubinac je učestvovao u prisilnom odvođenju žena i muškaraca iz sela Seljani, u logor u prostorijama Srednjoškolskog centra Veljko Vlahović u Rogatici. Meho Baždar je, zajedno sa porodicom, bio među zatočenicima.

Sin Mehe Baždara, Armin, je svjedočio na istom suđenju dan ranije, 11. septembra, o strijeljanju civila na brdu Jačen, koje je on preživio kada mu je bilo 15 godina. Tužilaštvo za ovaj čin smatra suodgovornim Ljubinca.

Baždar je sa grupom od 27 civila 15. augusta 1992. godine odevden iz logora Rasadnik u Rogatici u selo Duljevac, zatim ka borbenim linijama gdje su strijeljani.

Na pitanje sutkinje Zorice Gogale, predsjedavajuće Sudskim vijećem, da ispriča šta se dogodilo sa njegovim sinom Arminom, Meho Baždar je odgovorio da je to «gorak prizor koji ga i danas jako potresa i da ne može da priča o tome».[/color]

[detektiv]

in reply to: svjedocenja #6169

Kroz izvodjenje dokaza tuzilastva u optuzbi protiv Dragoja Paunovica – Spire mozete se upoznati sa mnogim sudbinama ljudi koji su bili zatvoreni u rogatickim logorima. Ovim izvodjenjem dokaza potvrdjeno je strijeljanje Bosnjaka na Duljevcu poslije akcije u kojoj su Bosnjaci koristeni kao zivi zid u napadu na polozaje Armije BiH.
Prezivjeli svjedoci iznose sudbine ljudi koji su tom prilikom strijeljani.

[color=#0000FF]Izvodjenje dokaza tuzilastva:
Glavni pretres: 6. decembar 2005.

Izveštaj: Mirza Huseinović, IDC, Regionalni tim za praćenje domaćih suđenja za ratne zločine

Direktno ispitivanje svedoka Age Kapo

Na pitanje tužioca da opiše šta se događalo nakon što je svedok sa grupom civila napustio svoje selo u avgustu 1992. svedok je ispričao da je grupu, njih 13, zarobila srpska vojska kod Sokoca i da su ih srpski vojnici kombijem odvezli u ”Rasadnik”, gde su bili zatvoreni pet dana. Petog dana su ih manjim autobusom odvezli na Duljevac, sa izgovorom da nešto moraju raditi. Međutim, tamo su ih dočekali srpski vojnici, vezali ih i postavili ih kao živi štit prema snagama Armije BiH. Tako su proveli dva sata.Tom prilikom ranjena su dva čoveka. Kada su se vratili na Duljevac, svedok je čuo kako jedan srpski vojnik doziva Špiru (optuženog). Optuženi je potom naredio jednom srpskom vojniku da strelja zatočene civile. Tom prilikom ubijeno je 24 ljudi, a tri su preživela streljanje, među kojima i svedok.

Unakrsno ispiitivanje svedoka Age Kapo

Prilikom ispitivanja od strane branioca optuženog svedok je rekao da je bilo 12 vojnika na mestu gde je izvršeno streljanje, ali da on nikoga nije prepoznao jer su svi nosili čarape na glavi. Optuženi Špiro nije bio maskiran. Svedok je video da je optuženi pucao zajedno sa vojnikom kome je naredio da izvrši streljanje.

Direktno ispitivanje svedoka Armina Baždara

Svedok je isprišao da je 1992. živeo u mestu Seljani u opštini Rogatica. On i ostali meštani Bošnjaci su čuli 4. avgusta 1992. da će selo biti napadnuto te su svi otišli u Srednjoškolski centar u Rogatici. U tom sabirnom centru, proveli su izvesno vreme, dok im nije rečeno da treba da idu u ”razmenu”. Veći deo ljudi je transportovan, a svedok je sa poslednjom grupom, manjim autobusom odvežen u “Rasadnik”. Tamo su bili do 15. avgusta 1992, kad je Radislav Ljubinac (Pjano) došao i obavestio ih da treba da nameste neki stan. Pred kraj posla, Pjano je ostavio četvoricu zatočenih da nastave sa radom, a ostale, njih oko 27, je odveo minibusom na Duljevac, gde su ih dočekali oko 50 srpskih vojnika, od kojih su neki imali žute poveze. Neko im je naredio da izađu iz autobusa, a vojnici su im potom vezali ruke. Nakon toga, vojnici su uzimali po jednog ili dvojicu zatočenih i sa njima isperd sebe išli su prema linijama Armije BiH. Posle izvesnog vremena, kada su se ponovo vratili na Duljevac, optuženi je naredio jednom vojniku da pobije zatočenike, a potom počeo i sam da puca. Metak je svedoka pogodio u levu nadlakticu i on je pao. Nakon toga, čuo je pojedinačne pucnjeve, a jedan metak kojim je ubijen njegov rođak, pogodio ga je u desnu ruku. On se sve vreme pravio da je mrtav. Čuo je kako neko poziva na motorolu i pita ko to tamo puca, a optuženi Paunović odgovara “Špiro puca”. Nakon izvesnog vremena, svedok je ustao i vidio Agu Kapa i još jednog momka koji su preživeli streljanje. Dok je bežao, videla su ga trojica vojnika. Dvojica su počela da pucaju za njim, a treći je potrčao da ga uhvati. Međutim, on je uspeo da pobegne.

Direktno ispitivanje svedokinje Jasmine Delija

Kada je počelo granatiranje Rogatice, ona se sa svojim suprugom i dvoje dece sklonila u srednjoškolski centar, gde je bilo oko 50 ljudi. Nakon čišćenja grada od bošnjačkog stanovništva, “četnici su napravili još jedan logor, Sladaru”, dok su u srednjoškolski centar doveli još 300 Bošnjaka. Svedokinja je sa svojom porodicom bila u logoru sve do 5. avgusta 1992, kada je neko došao i rekao da se žene i deca spreme jer će ići u razmenu. Svi radno sposobni muškarci, među kojima i njen suprug, su zadržani u logoru. U novembru 1992. ona je saznala da su muškarci, među njima i nejn suprug, iz logora najpre korišćeni kao živi štit, a nakon toga pobijeni. Čula je da su žrtvama bile vezane ruke, da im je nakon streljanja pucano u glavu, a da su potom njihovi leševi zapaljeni. Takođeje čula da je optuženi Špiro naredio streljanje i učestvovao u njemu.

Direktno ispitivanje svedoka Zaima Ćatića

Svedokov brat, Midhat, je 9. ili 10 avgusta 1992, u grupi od 20-ak ljudi napustio Rogaticu i preko šuma krenuo za Olovo. Uhapšeni su negde kod Sokolca, a odatle vraćeni u Rogaticu. Tamo su bili zatvoreni do 15. avgusta 1992, kada su pod izgovorom da idu da kupe seno odvedeni prema sangama Armije BiH, korišćeni kao živi štit a potom streljani. Svedok je naveo da je od jednog preživelog svedoka čuo da su zatočenicima bile vezane ruke dok su korišćeni kao živi štit. Svedok je 1995. ili 1996. čuo za nadimak optuženog ”Špiro”. Brata su prepoznalili on i majka po odeći i zubima.

Direktno ispitivanje svedokinje Behije Pašić

Sa mužem Mujom i dvoje dece živela je u selu Borač, opština Rogatica. Kada je počeo rat, otišli su u selo Rakitnicu, da bi potom pobegli u šumu i krenuli prema selu Kozadre. Na tom putu, Srbi su ih granatirali i ranili oba deteta. Tom prilikom ona i ostali Bošnjaci koji su izbegli u šumu su zarobljeni. Ona je potom prebačena u Rogaticu, gde su je zatvorili u srednjoškolski centar, a potom odveli u razmenu. Njen suprug Mujo Pašić je ostao u Rakitnici, gde je i zarobljen. Od Alije Isakovića saznala je da su zatočeni muškarci jednog dana odvedeni i streljani. Ona je od Isakovića čula za nadimak optuženog “Špiro”, dok je ime optuženog čula od Muhameda Heća. Prisustvovala je identifikaciji svog supruga, koga je prepoznala po zubima.

Direktno ispitivanje svedoka SinanaTanković

Svedok je o sudbini svog oca Mustafe saznao od prijatelja i ljudi koji su preživeli zločin. Njegovi roditelji su zarobljeni u Rogatici 23. jula 1992.i odvedeli u srednjoškolski centar, gde su bili zatvoreni sa ostalim Bošnjacima sve do 5. avgusta 1992. Njegova majka je tada razmenjena, a otac, koji je imao 61 godinu je ostao u grupi muškaraca. Svedok je od Muniba Miftića saznao da su muškarce, nakon toga svakodnevno tukli i terali da obavljaju fizičke poslove. Te ljude su srpski vojnici 15. avgusta 1992. odveli na Duljevac, koristili ih kao živi štit, a potom streljali. Njegov otac nije odmah ubijen i kad se podigao i rekao ”Mene niste ubili, molim vas ubijte i mene” , optuženi Paunović je pucao u njega. Na pitanje tužioca da li zna zašto je ubijen njegov otac, svedok je odgovorio ”Iz samo jednog razloga, a to je zato što je bio Bošnjak.” On je oca identifikovao po vilici i zlatnom satu, koji je nađen kod njega kada je ekshumiran.

Direktno ispitivanje svedokaPurka Šefika

Svedok je živeo u Rogatici sa ženom i dvoje dece. On je 14. avgusta 1992. godine zatvoren u srednjoškolski centar. Idućeg dana, 15. avgusta 1992. godine, kad je počinjen zločin na Duljevcu, u srednjoškolski centar su automobilom “golf” došli Miće Andrića, gde su ga maltretirali vojnici, koji su se vratili sa Duljevca. Posle toga su ga vratili u srednjoškolski centar u Rogaticu. Svedok je zaključio da su zatočenici koji su odvedeni na Duljevac, pre toga bili smešteni u „Rasadniku.“

Direktno ispitivanje svedokinje Mevlide Zimić

Njena sestra Almasa Hodžić je poginula prilikom bega iz sela Kozadre, kada su ih srpske snage granatirale. Njen sin, Elvir Hodžić je potom uhvaćen na Sokolcu i vraćen u Rogaticu, gde su ga zatvorili u srednjoškolski centar. Od Muhameda Heća je saznala da je njen sestrić Elvir ubijen zajedno sa grupom bošnjačkih civila, koja je odvedena na Duljevac. Telo njenog sestrića još uvek nije pronađeno..

Direktno ispitivanje svedoka Alije Isaković

Svedok i njegov sin Faruk uhapšeni su 9. juna 1992, kao i brojni drugi bošnjački civili. i zatvoreni u srednjoškolski centar. Žene i deca iz srednjoškolskog centra su 5. avgusta 1992. prebačeni za Sarajevo, dok su muškarci prebačeni u zatvor “Rasadnik”, koji je obezbeđivala civilna policija. Dana 15. avgusta 1992. godine, srpski vojnici su pokupili većinu zatvorenika sa izgovorom da idu kupiti seno, dok je svedok ostao u zatvoru. Kad je shvatio da se zatvorenici, među kojima je bio i njegov sin, nisu vratili u uobičajeno vreme, počeo je da se raspituje šta se desilo. Dobio je odgovor da su otišli za Borike, da popravljaju cestu. On je tek 1993. saznao da mu je sin, koji je tad imao 20 godina, streljan na Duljevcu. Od nekih ljudi je čuo da je osoba sa nadimkom Špiro naredila streljanje.

Direktno ispitivanje sudskog veštak dr. Hamza Žujo

Naveo je podatke iz svog nalaza, da je smrt žrtava ovog zločina nastupila nasilnim putem ”uzrokovanim dejstvom vatrenog oružja”. On je rukovodio ekshumacijom, kada su ekshumirane a potom identifikovane žrtve za čije se streljanje tereti optuženi: Ćatić Edisa, Kazić Sulejman, Hodžić Eldin, Kapo Asim, Hošić Mujo, Pašić Mesud, Ćatić Mevludin, Isaković Faruk, Omeragić Šukrija, Šetić Fuad, Kazić Nedžad, Jašarević Hamdija, Čatić Midhat, Jašarević Husein, Ćatić Vahidin, Delija Mehmed, Tanković Mustafa, Jašarević Sulejman, Solak Osman, Kazić Fuad, Kurčehaić Besim, Halilović Halil, Salihić Zajko i Pašić Derviš.

Direktno ispitivanje svedoka Amora Mašovića

Predsednik državne Komisije za nestala lica izneo je da je na području opštine Rogatica u periodu od 1992. do 1995. nestalo 553 osobe, od kojih 98% Bošnjaka. Od 1998. pronađeno je i ekshumirano 337 osoba iz sedam masovnih i 136 pojedinačnih grobnica. Svedok je izneo da je u slučaju ljudi streljanih na Duljevcu, preživeli svedok pokazao mesto gde se to desilo. Ekshumacija je trajala od 15. do 17. septembra 1998.

Direktno ispitivanje zaštićenog svedoka A

Zaštićeni svedok A je svedočio iz posebne prostorije, a slika i ton u sudnici su bili modifikovani. Na početku rata on je živeo sa porodicom u jednom selu na području opštine Rogatica. Kada su 2. avgusta 1992. Srbi granatirali njegovo selo, oko 23 meštana među kojima je bio i on, pobegli su u obližnju šumu. Na putu su naišli na zasedu srpske vojske, koja ih je zarobila i odvela u mesto Žljeb. Odatle su odvedeni na Sokolac, da bi sa Sokolca bili prebačeni u Rogaticu. Dana 10. avgusta 1992, njih 13 muškaraca je odvedeno u “Rasadnik”, gde su bili zatvoreni pet dana. Tamo je ukupno bilo 35 zarobljenika, a upravnik zatvora je bio Nada Rajak, Mile Đerić i još jedan vojnik. Svedok je mislio da ih vode negde da rade. Međutim, oni su makadamskim putem došli do mesta gde je bilo 10 do 15 srpskih vojnika. Jedan vojnik je odmah rekao da ih sve treba pobiti, ali je optuženi odgovorio da on o tome odlučuje. Vojnici su ih vezali i potom poveli ka nekom sokaku. Kad je počela pucnjava iz pravca snaga Armije BiH, ranjen je Hamdija Jašarević. Vojnici su ostale zarobljenike naterali da idu dalje prema koti Jačen i tada je ranjen Mustafa Tanković.

Kad su se vratili, dočekao ih je optuženi Špiro sa dva vojnika i pitao koliko ih je ranjeno. Jedan od zatočenih je rekao trojica, na šta je optuženi odgovorio da kod njega ima puno više ranjenih. Nakon toga, optuženi je rekao vojniku koji je stajao sa strane da pobije zatočene. Mirsad Čatić, koji je imao samo 15 godina, zamolio je optuženog da ga poštedi, ali ovaj na to nije obračao pažnju, već je sa dvojicom vojnika počeo da puca po zatočenima. Svedok je naveo da je u stroju za streljanje bilo 27 zatočenih, a da su trojica preživela streljanje. Svedok je kasnije saznao da je optuženi Špiro pre rata živio u Zenici.[/color]

[detektiv]

in reply to: svjedocenja #6162

Ko sve čeka zaborav genocida

Koliko ratnih zločinaca slobodno šeta Bosnom i Hercegovinom? Ruke vjerovatno desetina hiljada ljudi su više ili manje krvave, ali dok njihove preživjele žrtve i dalje žive sa frustracijama zločina, sami počinitelji uživaju relativan mir, koji tek s vremena na vrijeme poremeti vijest o hapšenju neke “velike ribe” ili tajna lista iz Haaga. Najveći dio njih ipak nikada neće biti osuđen i pored toga što postoje dokazi o zločinima, jer Međunarodni tribunal nema toliko godina na raspolaganju da sve pocesuira, a domaće pravosuđe ionako ne treba pominjati. Dani u ovom i narednom broju donose listu imena i (ne)djela onih za koje Komisija za prikupljanje činjenica o ratnim zločinima posjeduje dovoljno argumenata da se nađu iza rešetaka domaćih ili haškog zatvora

ROGATICA: Početkom juna srpske snage pod zapovjedništvom Rajka Kušića napale su i protjerale bošnjačko stanovništvo iz nekoliko rogatičkih sela. U napadu je ubijeno 15 civila, najveći broj kuća je zapaljen, a preostalo stanovništvo deportirano u dva logora u gradu.

Vinko Bojić: Upravnik logora u Rasadniku od novembra 1992. “Kada je za upravnika logora postavljen Vinko Bojić, počela su se češće događati ubistva. Prvi zatvorenik kojeg su odveli bio je Himzo Branković. Po njega je došao Brano Planojević i odveo ga u upravnikovu kancelariju. Čuli smo njegove krike, a zatim pucanj”, kaže preživjeli logoraš u izjavi datoj po razmjeni. “Vinko Bojić silovao je žene koje su bile zatvorene u Rasadniku. Mene je silovao nekoliko puta”, rekla je jedna od zatvorenica, navodeći da je Bojić silovao još pet žena, od kojih je jedna imala 60 godina. “Prilikom ofanzive na Goražde 1994, u logor “Rasadnik” je doveden izvjesni Alija, pripadnik AR BiH. Nakon sedam dana njegovog boravka u logoru, mene je Vinko Bojić pozvao u svoju kancelariju. U kancelariju je došao i Alija. Bojić ga je tukao kundakom puške, stolicom, rukama i nogama. Zatim je uzeo motornu pilu i htio ga je zaklati. Pošto pilu nije mogao upaliti, naredio mu je da ispruži nogu, a onda mu je pucao u nogu, zatim je to učinio i sa drugom nogom, da bi ga tjerao da puže prema njemu. Bojić i još jedan čuvar odvukli su ga do šahta za kanalizaciju gdje ga je Bojić ubio. Potom su ga bacili u šaht.” Vinko Bojić živi u Rogatici kao penzioner.

Mladen Vasiljević: Načelnik SJB Rogatica tokom rata. “Odvodili su nas u neke stanove (), prijetili su mi noževima, pištoljima i automatima, tjerali me da skačem sa trećeg sprata da bi me u posljednji čas vratili. Jedno veče su me natjerali da sjedim na protivtenkovskoj mini, a poslije toga su me tukli i silovali”, potresna je ispovijest djevojke koja je među svojim mučiteljima prepoznala i Mladena Vasiljevića. On je prednjačio i u silovanju djevojaka i žena pritvorenih u Srednjoškolskom centru u Rogatici. Vasiljević je danas visoki službenik u hijerarhiji MUP-a RS.

Izvor: http://www.bhdani.com/arhiva/210/t21011.shtml

[detektiv]

in reply to: svjedocenja #6133

[color=#800080][quote=”(citat)”] Europe Report, Nr. 103: War Criminals in Bosnia’s Republika Srpska

K. Rogatica

(c) Mladen Vasiljevic

Vasiljevic served as head of the Rogatica police and commanded military
forces in Rogatica during the war. He organised the re-appropriation of
weapons and vehicles to the Serb police, under orders from the Serb
Autonomous Region of Romanija. Witnesses described the involvement of
local police under his command in the interrogation of prisoners in local
detainment centres, in leading women away from the centres at night and
in expelling women and children and deporting men to camps, including
Susica and Batkovic.189 Vasiljevic’s unit allegedly participated with Kusic’s
in the 19 June 1992 attack on Pticijak and Gracanica in which at least 97
Bosniak civilians were killed. Vasiljevic was allegedly involved in the
murder and mistreatment of prisoners in the Sladara camp in Rogatica.190
Mladen Vasiljevic reportedly works as a police officer in Pale.
UNMiBH could not confirm this.
He ran for office as an SDS candidate for the Rogatica municipal
assembly in April 2000, but failed to receive a mandate.
His candidacy was approved by OSCE.
[/quote][/color]

Slobodni prevod:

Europski izvjestaj ,br. 103: Ratni zlocini i zlocinci u Republici srpskoj

K. Rogatica

( c ) Mladen Vasiljevic

Kao srpski policajac on je organizovao i vrsio nabavku oruzja i vozila preko Srpskog autonomnog regiona Romanija. Svjedoci opisuju uplitanje mjesne policije pod njegovim naredjenjem kod saslusavanja zarobljenika u mjesnim centrima za zadrzavanje, nocnih odvodjenja zena iz centra, izbacivanje zena i djece a deportovanje muskaraca u logore, ukljucujuci logor Susica i Batkovice.
Vasiljeviceva jedinica je zajedno sa Kusicevim jedinicama ucestvovala 19. juna 1992. godine u napadu na Pticijak i Gracanicu gdje je minimum 97 Bosnjaka-civila ubijeno.
Vasiljevic je bio upleten u maltretiranje i ubistva zarobljenika u Sladari, rogatickom logoru.

Mladen Vasiljevic radi kao policajac. UNMiBH ovo nije mogao potvrditi.

On se kandidirao u aprilu 2000.godine kao clan SDS-a za Gradsku skupstinu, ali nije dobio mandat.

Njegova kandidatura je bila od strane OSCE potvrdjena i dozvoljena

[detektiv]

in reply to: svjedocenja #6132

[color=#800080] [quote=”(citat)”] Europe Report, Nr. 103: War Criminals in Bosnia’s Republika Srpska

K. Rogatica

(b) Mile Sokolovic

During the war Sokolovic served as a leading member of the Rogatica
Crisis Staff and a member of the SDS. As such he allegedly served in a
decision-making position during the time that atrocities were committed in
the municipality.186 He allegedly visited the Sladar concentration camp to
oversee it’s functioning.187
Today Mile Sokolovic serves as a member of the Rogatica
municipal council and a member of the Socialist Party of
Republika Srpska (SPRS).188
His election was certified by the OSCE.
180 Source A, Source B.
181 Source in an international organisation in BiH.
182 ICG has examined evidentiary documents relating to this case, as well as the statements of
thirteen witnesses. These documents currently are in the possession of the ICTY.
183 Order signed by Rajko Kusic, Broj: Pov.-116/92 of 18 June 1992.
184 “Prosecutor indicts former Serb commanders for acts in Srebrenica,” Oslobodjenje (translated and
printed in BBC Summary of World Broadcasts), 2 April 1999.
185 Source B.
186 ICG has reviewed 10 witness statements. Source A, Source B.
187 Witness statement reviewed by ICG.
188 Information obtained by ICG from OSCE. Source A.
War Criminals in Bosnia’s Republika Srpska: Who Are the People in Your Neighbourhood?
ICG Balkans Report No. 103, 2 November 2000 Page 44
The RS Ministry of Defence considers him potentially indictable
[/quote][/color]

Slobodni prevod:

Europski izvjestaj ,br. 103: Ratni zlocini i zlocinci u Republici srpskoj

K. Rogatica

(b) Mile Sokolovic

U toku rata je Mile Sokolovic bio u ulozi jednog od vodecih clanova Kriznog staba Rogatice i ujedno i clan stranke SDS. Kao takav je imao odlucujucu i vodecu poziciju u vremenu kada su na opstini izvrseni najgnusniji zlocini.
U toku te svoje funkcije posjecivao je Sladaru u cilju nadgledanja tog koncentracionog logora.
Danas je Mile Sokolovic clan gradskog savjeta na opstini Rogatica i clan Socijalisticke partije Republike Srpske (SPRS).

Njegov izbor je verifikovan od strane OSCE.

Ministarstvo odbrane Republike Srpske ga je stavilo na listu potencijalnog optuzenika za ratni zlocin.

[detektiv]

in reply to: svjedocenja #6112

[color=#800080][quote=”(citat)”] Europe Report, Nr. 103: War Criminals in Bosnia’s Republika Srpska

(a) Rajko Kusic
Allegedly the most prominent figure in the ethnic cleansing of Rogatica is
Rajko Kusic. He allegedly gained his experience in ethnic cleansing while
fighting with a Serb paramilitary unit in Vukovar, Croatia, in 1991. He is
named in a special UN report as the local military commander of the
Borika Battalion, First Brigade, Drina Corps. The report also details
testimony of atrocities allegedly committed under Kusic’s command”
Serbian paramilitary forces under the command of Rajko
Kusic killed 49 prisoners during a fake prisoner exchange.
Serb forces under the command of an identified member of
the group forced prisoners from Visegrad onto a bus, under
the pretence of a prisoner exchange in Han Pijesak.
However, once the prisoners were on the bus, several Serb
soldiers tied them up, and then beat and taunted them.
Eventually, the bus arrived at a curve along a muddy road.
The Serb forces ordered the prisoners off the bus, walked
them up the road, then killed 49 of the prisoners and piled
them in a pit.177
A Hague witness, who had served on the Rogatica police department up
until the spring of 1992, testified to Kusic’s role in the arming of local
Serbs, as a military commander and as one of the decision-making
members on the Rogatica Crisis Staff.178
Kusic has been named as the main Serb military commander in the
Rogatica region. Among other atrocities his forces are alleged to have slit
the throats of 50 Bosniaks during an attack on the village of Gracanica on
22 May 1992.179
According to local sources, Kusic’s forces allegedly murdered fifteen
civilians in the areas of Pasic Kula and Bjelogorci, on 3 June 1992,
deporting the rest of the residents to camps in Rogatica. On 19 June
Kusic’s forces, along with those commanded by Mladen Vasiljevic,
allegedly murdered at least 97 Bosniak civilians in the areas of Pticijak and
Gracanica, deporting the remainder to camps in Rogatica. On 10 and 11
July Kusic’s forces allegedly set fire to houses in the Kukavica, Kujundzica,
and Mesica areas of Rogatica, killing 31 Bosniak civilians and herding
others to camps in Rogatica. Kusic’s unit allegedly conducted similar
operations on 2 August, in the villages of Kramer Selo, Kozadre and
Borovsko, murdering 37 Bosniak civilians. On 15 August Kusic’s unit
176 “Review of the Implementation of Property Laws in Republika Srpska,” UNHCR, OHR and OSCE
Statistics Implementation of the Property Laws:(31/07/00). For updated statistics on property law
implementation, see the UNHCR Internet site http://www.unhcr.ba.
177 UN report, Special Forces, op. cit.
178 International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia, Case No. IT-94-1-T, Testimony of
Witness, 20 May 1996.
179 Document reviewed by ICG. The document is in the possession of the ICTY.
War Criminals in Bosnia’s Republika Srpska: Who Are the People in Your Neighbourhood?
ICG Balkans Report No. 103, 2 November 2000 Page 43
allegedly attacked the village of Rakitnica, where eighteen civilians were
murdered.180 A reliable source in the international community alleges
there to be evidence suggesting that Kusic, as commander of the
battalion, was also involved in a massacre of over 100 Bosniak civilians in
Rogatica, after which the bodies were then ground up in a local sawmill.181
All told, Kusic’s forces are alleged to have killed over 349 civilians in the
course of their ethnic cleansing operations.182 Kusic also allegedly issued
written orders to his units specifying procedures for the disposition of
plunder seized from civilians.183 The Tuzla Canton prosecutor’s office
listed Kusic as one of the commanders involved in the military offensive on
Srebrenica, in violation of international law and UN Security Council
provisions declaring the area a safe haven.184
Until recently, Rajko Kusic commanded the RS Army garrison in
Rogatica.
He is now retired.
He reportedly maintains close ties with Radovan Karadzic and
Ratko Mladic.185
He is considered more powerful politically than the Mayor of
Rogatica.
The RS Ministry of Defence considers him potentially indictable
for war crimes.
[/quote][/color]

Slobodni prevod:

Europski izvjestaj ,br. 103: Ratni zlocini i zlocinci u Republici srpskoj

(a) Rajko Kusic

On je prema navodima najpoznatija figura etnickog ciscenja u Rogatici. Svoje iskustvo u etnickom ciscenju stekao je u toku borbe 1991. godine u jednoj srpskoj paravojnon jedinici u Vukovaru u Hrvatskoj.On je u jednom posebnom UN izvjestaju oznacen kao mjesni komadant borickog bataljona, prve brigade, Drina-AGs. Izvjestaj izlistava svjedocanstva o masakrima, koji su izvrseni po naredjenjima Rajka Kusica. Srpske paravojne snage pod vodstvom Rajka Kusica ubili su 49 zarobljenika u toku jedne navodne razmjene. Srpske snage, pod vodstvom jednog identificiranog clana grupe su prislili zatvorenike da se ukrcaju u autobus pod izgovorom zamjene zarobljenika u Han Pijesku , od Visegrada. Kada su se zarobljenici ukrcali u autobus srpski vojnici su ih vezali, tukli i ismijavali. Konacno je autobus dosao do jedne krivine, blatnjave ceste. Srpske snage su naredile da zarobljenici izadju iz autobusa na cestu a onda su ih poubijali i bacili u jednu jamu.

Jedan haski svjedok, koji je do proljeca 1992. godine bio u sluzbi rogaticke policije, posvjedocio je o kljucnoj ulozi Rajka Kusica u naoruzavanju mjesnih Srba, ulozi komandanta i jednog od najuticajnijih clanova Kriznog staba Rogatice.

Kusic, vojni komandant, je oznacen kao glavni Srbin u rogatickom kraju. Drugi masakri su potvrdjivali njegovu silu, posebno napad na rogatcki dio Gracanicu dana 22.05.1992. godine, gdje su pedesetorici Bosnjaka prerezali grla (zaklali ih).

Na osnovu izvora sa mjesta dogadjaja, Kusiceve snage su 3. juna 1992. godine ubili 15 civila na Pasic Kuli i Bjelogorcima a ostale deportirali u logor u Rogatici.

Snage Kusica su u junu zajedno sa grupom pod vodstvom Mladena Vasiljevica,ubili 19 bosnjackih civila a ostatak od najmanje 97 bosnjackih civila sa Pticijaka i iz Gracanice deportirali u logor u Rogatici. Desetog i jedanaestog jula 1992 su Kusiceve snage popalile kuce u Kukavicama, Kujundzicima i Mesicima, opstina Rogatica, poubijali 31 bosnjackog civila a ostatak protjerali u logor u Rogaticu. Kusiceve su snage 2. augusta 1992. godine u selima Kramer Selo, Kozadre i Borovsko poubijali 37 bosnjackih civila na slican nacin kao u prethodnim slucajevima. 15 augusta 1992 godine su Kusiceve snage napale selo Rakitnicu i poubijali 18 Bosnjaka-civila.

Jedan pouzdani internacionalni izvor tvrdi da ima dokaze da je Kusic ,kao komandant bataljona, 100 bosnjackih civila u jednoj pilani masakrirao ( izrezao) cime se ovaj cin ubraja u najgnusnije masakre. Svi pricaju, das su Kusiceve snage tvrdile da su preko 349 bosnjackih civila poubijali u toku etnickog ciscenja na rogatickoj opstini.
Kusic je davao i pismene naredbe svojoj jedinici, specificirajuci postupke napada i paljenja objekata obuhvatajuci tu i zlocinacke postupke prema civilima.
Biro tuzlanskog kantona optuzuje Kusica kao komandanta pod cijim su vodstvom jedinice ucestvovale u ofanzivi na Srebrenicu, koja je od strane UN bila proglasena za zasticenu zonu.

Do skoro je Garnizon RS-armije u Rogatici bio pod Kusicevim vodstvom.

On je sada kao pripadnik RS-armije penzionisan.

On se nalazi u savezu i uskoj vezi sa Radovanom Karadzicem i Ratkom Mladicem.

Njega su drzali kao politicki jaceg od samog predsjednika opstine Rogatica.

[detektiv]

in reply to: svjedocenja #6111

Posto sam se upravo ponovo registrovao na rogatica.com prenijecu moje postove postepeno na novu stranicu. Oni su takve prirode da ih treba stalno i iznova citati.
Naravno bice i novih svjedocenja.

[color=#800080][quote=”(citat)”] Russia Reform Monitor No. 1217, November 20, 2004
American Foreign Policy Council, Washington, DC

Reinforcements for Chechnya, Soviet-style;
Moscow’s balancing act on Oil-For-Food

November 18:

Kremlin Security Council Secretary Igor Ivanov has said that Russia “plans to continue to play an active role in developing Iran’s peaceful nuclear power sector in compliance with its appropriate international obligations,” Interfax reports. Ivanov told Iranian Supreme National Security Council Secretary Hasan Rowhani by telephone that Russia hopes the agreement Iran reached with Great Britain, France and Germany to suspend uranium-enrichment related activities starting on November 22nd will be “implemented in full” and “help resolve the dispute surrounding Iran’s nuclear program.”

Russia’s Foreign Ministry has called in Sweden’s ambassador to Moscow, Johann Mullender, for an explanation about the opening of the Chechen separatist Kavkaz Center website in Sweden. Mullender told Itar-TASS that only Sweden’s chief prosecutor has the authority to close down a website. “Sweden welcomes cooperation with other countries in the struggle against terrorism but it wants to fight this evil within its legal framework and in compliance with its constitution with full observation of human rights,” adding that Kavkaz Center would be investigated if it “calls for violence.” Kavkaz Center was shut down several times this year, first in Lithuania and then in Finland.

Russia’s intelligence services sent a group of “Serbian terrorists” to Chechnya several months ago, United Press International reports, citing Bosnian press reports based on “sources inside the government secret services of Bosnia-Herzegovina.” The group was headed by Rajko Kusic, an associate of Radovan Karadzic and Ratko Mladic who allegedly played a prominent rule in ethnic cleansing in Bosnia and is wanted by the Hague War Crimes Tribunal for involvement in the murder of Bosnian Muslims.
[/quote][/color]

Za one koji ne vladaju engleskim jezikom ukratko sadrzaj koji bi goste ove stranice interesovao:

Ruska tajna sluzba je prije vise mjeseci poslala grupu „srpski teroristi“ u Ceceniju. Ovu vijest je „United Press International reports“ objavio citirajuci glasnogovornika za stampu tajne sluzbe BiH bazirajuci se na izvore.
Grupu je predvodio Rajko Kusic , jedan od kolega Radovana Karadzica i Ratka Mladica, koji je igrao jednu od vaznih uloga u etnickom ciscenju u Bosni i Hercegovini. Rajko Kusic je na potjernici Haskog suda zbog ratnih zlocina nad bosanskim muslimanima na podrucju BiH.

Kako se moze vidjeti po datumu to se desavalo u 2004 godini. Dakle zlocinac ostaje zlocinac i o njemu treba prikupiti sto vise podataka na osnovu svjedocenja i pored Haga traziti da se optuznica podigne i u BiH.

[Author]

Posts