-
Zoran Marjanović negira zločine na području Rogatice
Naredno ročište zakazano je za 4. januar 2012. godine
Autor Onasa |
Objavljeno 14.12.2011. u 03:33
http://www.dnevniavaz.ba/vijesti/iz-minute-u-minutu/70494-zoran-marjanovic-negira-zlocine-na-podrucju-rogatice.html
RogaticaIzlaganjem uvodne riječi, te svjedočenjem optuženog Zorana Marjanovića pred Sudom BiH, odbrana je počela svoj dokazni postupak na suđenju za zločine na području Rogatice, saopćila je Balkanska istraživačka mreža (BIRN).
Svjedočeći u svoju korist, Marjanović je ispričao da je početkom juna 1992. godine bio u vozilu u kojem je njegov komšija Nurko Bajić, zajedno sa ženom i djecom, prevezen u komandu u mjestu Borike, općina Rogatica.
“Dvojica vojnika su preuzeli Nurku i odveli u zgradu hotela, gdje je bila smještena komanda. Ja sam otišao u magacin po hranu, a po povratku sam vidio kako žena i djeca ulaze u sanitetski auto. Za njih sam ubrzo saznao da su odvedeni u Rogaticu”, rekao je optuženi, dodavši da mu je poslije ovog događaja jedan od vojnika koji su vodili Nurku u komandu kazao kako je on ispitan i pušten.
Zoran Marjanović je optužen da je 19. juna 1992. godine u mjestu Marina Homora, zajedno s nekoliko pripadnika Vojske Republike Srpske (RS), uhapsio jednu bošnjačku porodicu – bračni par i četvero maloljetne djece.
Porodica je potom, kako je navedeno u optužnici, odvedena u mjesto Borike, a odatle su majku i djecu nepoznati pripadnici Vojske RS-a odveli i zatvorili u prostorije srednje škole “Veljko Vlahović” u Rogatici, dok je otac odveden u nepoznatom pravcu, od kada mu se gubi svaki trag.
Marjanović je rekao da je prethodno Nurko Bajić s porodicom krenuo iz Žepe prema svojoj kući u selu Babljak, te da su na putu iz šume prišli Marjanoviću, njegovom stricu i djedu, koji su tog dana držali stražu.
Optuženi je kazao da mu je nadređeni bio njegov stric Slavko Marjanović, koji je bio organizator seoske straže, te je tog dana komandi, putem radiostanice, morao prijaviti svako kretanje po selu.
“Rečeno mi je da će po Bajiće doći auto i da ja idem s njima do Borika. Nurko je znao gdje idemo. On je čak sve vrijeme, i u autu do Borika, nosio svoju lovačku pušku. Žao mi je zbog svega, ali šta se desilo poslije, ja ne znam niti sam mogao pretpostaviti”, rekao je optuženi, naglasivši da je tokom rata bio običan vojnik.
Marjanović je kazao da je u autu nosio automatsku pušku, a da ih je do Borika prevezao izvjesni Janjo, koji je, kako je rekao, bio dobrovoljac iz Srbije.
Prije svjedočenja optuženog, odbrana je u uvodnoj riječi istakla kako tokom dokaznog postupka namjerava saslušati šest svjedoka, te dokazati da Marjanović nije počinio djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.
“Tvrdnju Tužilaštva da je Marjanović, u okviru širokog i sistematičnog napada, izvršio progon stanovništva na osnovu nacionalne pripadnosti, smatramo netačnom i neosnovanom. Moj branjenik nije imao namjeru niti je bio saučesnik u progonu bošnjačkog stanovništva s područja Rogatice. Optuženi Zoran Marjanović nije u stanju da počini takvo krivično djelo”, rekla je Zorana Čarkić, braniteljica optuženog.
Naredno ročište zakazano je za 4. januar 2012. godine.
Zakon o sudovima RS-a: Paravan za demontažu državnog pravosuđa
Piše: Gordana Katana
18/12/11 11:02
http://www.oslobodjenje.ba/index.php?id=22299
Narodna skupština RS-aUsvajanje Zakona o sudovima RS-a izaziva sporenja kako unutar opravosuđa ovog entiteta, tako i o odnosu nadležnosti između entitetskog i državnog pravosuđa
U Narodnoj skupštini Republike Srpske prošle sedmice je usvojen Zakon o sudovima RS-a.
Obrazlažući razloge donošenja ministar pravde RS-a Džerard Selman kazao je da je „ovim zakonom utvrđena nova organizacija, nadležnost i funkcionisanje osnovnih, okružnih i Vrhovnog suda Republike Srpske. Ovim zakonom uspostavljeno je 19 osnovnih sudova, pet okružnih sudova i Vrhovni sud Republike Srpske i ovakvom organizacijom omogućena je sudska zaštita, koja je garantovana u članu 16. Ustava Republike Srpske. Ovim članom garantuje se svakom jednaka zaštita prava pred sudovima i drugim državnim organima, kao i pravo na žalbu i u drugom pravnom sredstvu protiv svake odluke kojom se rješava o nečijem pravu ili na zakonu zasnovanom interesu”.
Novi sudovi
U žučnoj poslaničkoj raspravi opozicija je najviše primjedbi iznijela na namjeru Vlade RS-a da osnuje osam novih osnovnih sudova (Srebrenica, Lopare, Srbac, Brod, Šamac, Kozarska Dubica, Nevesinje, Rogatica i Laktaši), koji bi počeli s radom „kad se steknu materijalne i druge pretpostavke za njihov rad, o čemu će, na prijedlog ministra, odluku donijeti Vlada RS-a”. Naime, tokom javne rasprave većina predsjednika osnovnih sudova koji su pokrivali opštine u kojima je planirano osnivanje novih sudova iznijeli su primjedbe na ovaj prijedlog ministarstva pravde RS-a upozoravajući da i postojeći sudovi nemaju adekvatne uvjete za rad, ili zbog činjenice da novoosnovani sudovi ne bi imali dovoljan broj predmeta za rješavanje, čime ne bi opravdali svrhu svog osnivanja.
No daleko problematičniji dio ovog zakona odnosi se na činjenicu da je njime pravosuđe RS-a na sebe preuzelo, ili pokušalo preuzeti dio nadležnosti koje pripadaju Visokom sudskom i tužilačkom savjetu BiH. Na ovaj način aktuelna vlast u RS-a, pokušava unatoč strukturalnom dijalogu o reformi pravosuđa u BiH, u što je moguće većoj mjeri potkopati državni sistem pravosuđa.
Tako je ovim zakonom predviđeno pravo RS-a da ubuduće sam imenuje stručne saradnike, da izdaje sudske legitimacije na kojima će biti oznake i VSTS-a i Ministarstva pravde RS-a, te odlučuje o načinu finansiranja sudova u ovom entitetu
Kod uvjeta i mandata za vršenje sudske funkcije u ovom zakonu uvedena su potpuno nova rješenja, kojima se regulišu opšti i posebni uvjeti za izbor sudije, mandat sudije i predsjednika suda, kao i način i postupak izbora predsjednika suda.
Prema važećem Zakonu o VSTS-u opšti i posebni uvjeti za sudije uređeni su Zakonom o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu što, po ocjeni koju daje predlagač entitetskog zakona o sudovima, Ministarstvo pravde RS-a, “nije i ne može biti predmet tog zakona, nego upravo Zakona o sudovima RS-a”.
Opširnije SUTRA u Oslobođenju.
Gdje nestaju milioni maraka
|Objavljeno 11.01.2012. u 20:50
http://www.sarajevo-x.com
Piše: Marija Arnautović, IWPR
http://www.sarajevo-x.com/bih/nevladine-organizacije-iznevjerile-bosanske-zrtve-rata/120111075[b]Nevladine organizacije iznevjerile bosanske žrtve rata
Adila Tiro ima 92 godine i živi potpuno sama u malom selu u blizini Rogatice, u istočnoj Bosni. Bez ikakvih primanja, ona svakog mjeseca jedva uspijeva sastaviti kraj s krajem. Ona je jedna od mnogih žrtava rata. Brojne nevladine organizacije osnovane su kako bi pomagale ljudima kao što je Adila, a pomažu li? Gdje završava taj novac?[/b]
Adila Tiro (Foto: IWPR)Adila nosi smeđu maramu na glavi i hoda pomoću dva štapa koji joj ujedno služe i da otjera pse lutalice iz svog dvorišta.
“Tražim od Boga svaku noć da me neko nađe mrtvu”, kaže tiho, pletući čarapu u svojoj maloj, pretrpanoj kuhinji koju grije peć na drva.
Snage bosanskih Srba zauzele su Rogaticu na početku rata u Bosni i Hercegovini. Adili je bilo 75 godina kada su je uhapsili i odveli u logor Kula u blizini Sarajeva. Oslobođena je 1995. godine, nakon što je šest mjeseci provela u zatočeništvu.
Njena skromna kuća popravljena je 2002. godine, donacijom koju je dobila od razvojne organizacije World Vision. Iste te godine vratila se kući.
Tu nije bio kraj njenim mukama. Iako je žrtva rata, Adila Tiro ne prima nikakvu pomoć ni od jedne od brojnih organizacija za pomoć žrtvama rata koje postoje u BiH.
“Nikad niko nije došao ni da vidi imam li šta jesti”, kaže ona.
Mnoge žrtve rata širom BiH su u sličnoj situaciji. Žive u ekstremnom siromaštvu i danas, 15 godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim je okončan rat.
Mnogo je onih kojima je i dalje potrebna pomoć, uprkos činjenici da su brojne nevladine organizacije osnovane upravo zato da bi se pomoglo onima koji su propatili tokom rata. Neki stručnjaci smatraju da nevladine organizacije, koje primaju novac sa više nivoa vlasti u državi, uglavnom ne uspijevaju pružiti nikakvu dugoročnu pomoć onima kojima je ona najpotrebnija.
Problem je djelimično i u tome to što je nevladin sektor jednako politički i etnički podijeljen, kao i sama Bosna i Hercegovina. Povrh toga, novinarka IWPR-a otkrila je da je određeni broj nevladinih organizacija pod istragom zbog sumnje o zloupotrebi novčanih sredstava.
[b]
Kompleksna struktura finansiranja[/b]Istraživanje koje su proveli Fondacija za socijalno uključivanje i Centar za promociju civilnog društva pokazalo je da je u 2010. godini nevladin sektor u BiH od vladajućih struktura dobio ukupno 114 miliona konvertibilnih maraka.
Ranka Ninković Papić (Foto: IWPR)Veći dio tih sredstava, približno 75 miliona konvertibilnih maraka, dobile su nevladine organizacije u Federaciji BiH, entitetu sa većinskim bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom. Nevladine organizacije u drugom entitetu, Republici Srpskoj, dobile su 34 miliona, dok su one u Distriktu Brčko dobile približno tri miliona maraka.
Ovi iznosi podijeljeni su između organizacija koje se bave raznim aktivnostima, ali stručnjaci kažu da su organizacije za pomoć žrtvama rata dobile najveći dio državnog novca.
“Kada govorimo o novčanim izdvajanjima na svim nivoima vlasti, dolazimo do iznosa od 114 miliona KM, što je za ovako siromašnu zemlju puno. To ne znači da ijedno od tih udruženja dobija milione maraka, ali dobije nekoliko hiljada, što im je dovoljno za operativne troškove i osnovne potrebe. Bojim se da oni kojima je taj novac namijenjen, tj. članovi ovih organizacija i udruženja, nemaju previše koristi od toga”, kazala je Ranka Ninković Papić, direktorica Fondacije za socijalno uključivanje.
Složena struktura BiH samo dodatno komplicira situaciju, jer nevladine organizacije dobijaju novac od raznih nivoa vlasti, od kantonalnog i entitetskog, do državnog, najčešće bez ikakve koordinacije između njih.Iz budžeta Vlade Federacije BiH najviše novca dobijaju takozvana “temeljna udruženja”, tj. ratni vojni invalidi, demobilizirani borci, porodice šehida i poginulih boraca. Godišnje se samo za ova udruženja u prosjeku izdvoji oko 16 miliona konvertibilnih maraka, a taj novac dolazi sa svih nivoa vlasti u Federaciji BiH.
U Republici Srpskoj, pak, entitetska vlada je glavni finansijer nevladinih organizacija i samo tri NVO-a primaju najveći dio tog novca. Boračka organizacija prima između 400.000 i 430.000 konvertibilnih maraka godišnje, Savez logoraša je 2010. godine dobio 40 hiljada konvertibilnih maraka, a Organizacija zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila RS-a 70.000 maraka.
Najveći problem u upravljanju sredstvima nevladinih organizacija predstavlja neusklađenost zakonskog okvira.
Ograničena finansijska kontrola
Transparentnost mehanizma finansiranja je veoma upitna. Sudeći prema pomenutom istraživanju, manje od 20 posto sredstava dodjeljuje se putem javnih poziva, dok se više od 40 posto dodjeljuje nevladinim organizacijama na osnovu interne odluke lokalnih vlasti. Rezultat toga je veoma netransparentan proces, kojim se neke nevladine organizacije favoriziraju u odnosu na druge.
Mnogi donatori s kojima je u toku istraživanja razgovarano tvrde da oni od korisnika donacija traže finansijske i narativne izvještaje. Ipak, njih pet posto to ne zahtijeva, što omogućava nevladinim organizacijama da novac troše po svojoj volji.
“Nevladine organizacije imaju zakonsku obavezu da nas obavijeste na koji način troše ta sredstva, ali ministarstvo nema posebno tijelo koje bi moglo provjeriti da li su ti izvještaji istiniti”, kazao je ministar za pitanja boraca i invalida u Vladi FBiH Zukan Helez.
Policija istražuje navodne zloupotrebe
U policiji FBiH Su istakli da na njihovu adresu pristiže sve više zahtjeva za provjeru aktivnosti nevladinih organizacija. Takve zahtjeve često podnose članovi udruženja žrtava rata koji su nezadovoljni načinom na koji se sredstva dodjeljuju i troše.
Zulfer Dervišević (Foto: IWPR)IWPR je kontaktirao i policiju u Republici Srpskoj da provjeri da li i oni primaju slične prijave, ali nije bilo odgovora.
Zulfer Dervišević, glavni inspektor Finansijske policije Federacije BiH, rekao je za IWPR da je nepravilno i neopravdano trošenje novca unutar nevladinog sektora ogroman problem.
“Prema mojim saznanjima, nijedno udruženje ne troši budžetski novac na transparentan način, i kod svih njih, a provjeravali smo mnoge, uočili smo nepravilnosti u načinu poslovanja”, kazao je Dervišević.
Ugovaranje radova između nevladine organizacije i nekog izvođača također je često izvor finansijskih malverzacija, uključujući i izdavanje lažnih faktura.
IWPR je saznao za niz slučajeva navodne pronevjere koji sada čine osnovu za zvanične tužbe u Federaciji BiH. Dva od tih predmeta tiču se navoda da su visokopozicionirani službenici boračkih udruženja dizali sredstva sa bankovnih računa svojih organizacija, a da nisu opravdali njihovu upotrebu.
Slabi efekti rada NVO
Oni kojima je pomoć namijenjena često dobivaju samo mali dio novca koji vlada dodjeljuje nevladinim organizacijama. Međutim, brojni stručnjaci, ali i same žrtve, smatraju da, bez obzira na značajne donacije koje primaju, ove nevladine organizacije ne rade mnogo na unapređenju statusa žrtava, niti u dovoljnoj mjeri vrše pritisak na vlasti kako bi se usvojili zakoni koji bi olakšali život njihovim članovima.
Rifet Dizdarević, bivši borac Armije RBiH, rekao je za IWRP da za praznike dobije paket s osnovnim namirnicama od nevladinih organizacija. Ostatak vremena, kaže, “ne znaju ni gdje živim, i ne zanima ih”.
Đorđo Rogić je rat proveo u Vojsci Republike Srpske. Danas živi u Banjoj Luci, u velikoj neimaštini. Rogić, kojem je dijagnosticiran posttraumatski stresni poremećaj, s porodicom živi od invalidnine koju prima od države.
Politička manipulacija
I u Federaciji BiH i u Republici Srpskoj, političko favoriziranje je način na koji strukture vlasti na svim nivoima biraju i finansiraju nevladine organizacije koje okupljaju bivše borce, ratne vojne invalide i porodice poginulih vojnika.
Ovaj problem je možda najvidljiviji u Republici Srpskoj, gdje svega tri udruženja dobijaju najveći dio sredstava koja izdvaja entitetska vlada. Sva tri ova udruženja odbacuju tvrdnje da je njihovo finansiranje uslovljeno obavezama prema određenim političkim strankama.
Rifet Dizdarević (Foto: IWPR)Politički utjecaj u Federaciji BiH dolazi s više strana nego u Republici Srpskoj, jer je struktura finansiranja kompleksnija i postoji širi spektar političkih stranaka.
Ali i nevladine organizacije u Federaciji negiraju bilo kakvu povezanost sa nekom političkom strankom.
Murat Tahirović, predsjednik Saveza logoraša BiH, kaže da političkih manipulacija u udruženjima žrtava u BiH ima, ali tvrdi da je njegovo udruženje imuno na političke utjecaje.
Bakira Hasečić, predsjednica udruženja Žene žrtve rata, tvrdi da njom i njenim udruženjem ne može niko manipulirati, naročito ne političari.
“Nikada nijedna stranka nije ni pokušala da nam da neka finansijska sredstva. Nisu nam dali čak ni papir za printanje”, tvrdi ona. “Što se tiče političkih stranaka, moram reći da nam je Haris Silajdžić ponekad dao nekoliko hiljada maraka, ali nijedan političar ni stranka ne mogu utjecati na našu borbu za pravdu.”
- You must be logged in to reply to this topic.