-
AuthorPosts
-
O Gornje-drinskoj regiji
Na rijeci Drini se nalaze gradovi Goražde , Foča i Višegrad a Goražde i Foča su kulturni i turistički centri ovoga regiona. Goražde je najveći grad u regionu i istovremeno njegovo geografsko središte u kom možete uživati na razasutim plažama rijeke Drine, splavariti i obilaziti kulturno-istorijske spomenike kojim ovaj kraj obiluje. Odatle se lako dolazi u Foču koja je na jugozapadu, ili u Višegrad i Rudo koji se nalaze na istoku i jugoistoku. Na istoj udaljenosti se nalazi i Ustikolina i Čajniče. Gornje-drinska regija je okružena prelijepim planinama i kanjonima i ujedno je jedna od najsirovijih područja u cijeloj zemlji nevjerovatne ljepote. Turisticke mogucnosti u ovom regionu su višestruke , naći ćete izuzetno lijepe predjele koji obiluju šumom, rijekama, kulturno-istorijskim spomenicima i bezbrojnim mogućnostima za lov, ribolov, jahanje, planinarenje, zimski turizam, obilaske kulturno-historijskih spomenika, prisustvovanje na lokalnim i međunarodnim manifestacijama, sajmovima i što je veoma važno otkrit ćete koliko su ljudi sa ovih prostora gostoljubivi i da će vam se pružiti mogućnost da probate specijalitete tradicionalne bosanske kuhinje pripremljene od proizvoda sa ovih prostora.
U kratkim crtama ćemo predstaviti pojedine karakteristike gore pomenutih gradova regije:
Foča je dom i Nacionalnom parku Sutjeska ( u kome se nalazi i Maglić 2,386 m, najviši vrh u BiH) i kristalno čistoj rijeci Tari. Ne postoji bolja prirodna atrakcija od ovoga u cijeloj Jugoistočnoj Evropi. Iako ovaj region nije u potpunosti turistički razvijen, njegovo veliko područje nedirnute prirode čini ga idealnim područjem za radoznale, avanturiste i pojedinačne turiste. Ljepota ovog područja ogleda se, prije svega, u ekstremnoj raznolikosti pejzaža; od pitomih dolina, gustih šumskih kompleksa, prostranih planinskih pašnjaka, do visokih, stjenovitih planinskih vrhova. Tu su i prelijepa glečerska jezera Zelengore, zbog svoje ljepote nazvana gorske oči, duboki kanjoni rijeka i mnogobrojni brzi potoci i kristalno bistri i hladni izvori.
U Nacionalnom parku “Sutjeska”, na relativno malom prostoru, skoncentrisano je ogromno blago biljnog i životinjskog svijeta, tako da je ovo područje bilo meta mnogobrojnim naučnicima: botaničarima, šumarskim stručnjacima, geolozima, zoolozima… Ovdje je zastupljeno preko 2.600 vrsta vaskularnih biljaka, sa velikim procentom endemičnih i rijetkih vrsta. Bogata flora sadrži listu od preko 100 vrsta jestivih gljiva, kao i veliki broj vrsta sa Crvene liste, tj. rijetkih, ugroženih i osjetljivih.
Višegrad je udaljen 45 km od Goražda a radnja romana «Na Drini Ćuprija» nobelovca Ive Andrića se odvija upravo u Višegradu. Još uvijek možete prelaziti preko veličanstvenog osmanlijskog mosta izgrađenog tokom 16-tog stoljeća. Most Mehmed-paše Sokolovića (Višegradski most) je stavljen pod zaštitu UNESCO-a 28.06.2007.godine. U Višegradu se nalazi i ljekovita termalna Banja “ Vilina vlas” gdje je temperatura vode između 26 i 34,8°C. Voda je radioaktivna i karbonatna, a njena radioaktivnost na hladnom izvoru je 6,9 MJ, a na toplom 50,5 MJ.
[color=#008000]
Rogatica je udaljena 40 km od Goražda, bogata je planinama , brdima i prelijepom crnogoricnom i bjelogoricnom šumom.Tako da ta ljepota privlaci ljubitelje prirode ,planinare, ljubitelje lova iz cijele države, kao i iz inostranstva. Ergela Borike – na nadmorskoj visini od 1000 metara nalazi se dvadesetak kilometara sjeveroistocno od Rogatice. Prije stotinu godina austrijski strucnjaci su utvrdili da na tom, borickom platou postoje idealni uslovi za uzgoj konja. Osnovali su ergelu, najprije sa bosanskim a kasnije i sa grlima plemenitih pasmina.Prelijepa priroda i njena okolina su bile idealne staze za ljubitelje konjickog sporta, a provozati se sa fijakerima kroz ovu ljepotu predstavlja pravi užitak.Banja Stijena i Dugovještica su dvije pećine sa stalagnitima i stalaktitima koje zadivljuju svojim oblicima. Najznacajniji historiski spomenici su; Spomenici materijalne kulture iz praistoriskog doba :ostaci utvrdenja naselja starih ilira, a one su obicno smještene na brijegovima srednje visine,takvih ostataka ima na više lokacija i to u: Gucevu, Rusanovicima, Golubovicima, na padinama Rudnice, pod Jarevickim brdom, u Osovu dvije Veliki i Mali gradac i dr.Ovi ostaci datiraju od oko 1500 god. prije nove ere u opštini Rogatica .[/color]
Tradicije
Ovdje je nemoguće odvojiti čovjeka od prirode, a naše su odore nastale iz ove brdovite divljine. Tradicionalna muzika još uvijek odjekuje planinskim dolinama, a i gorštaci se još uvijek odijevaju u tradicionalnu odjeću. Naši su nas preci naučili da poštujemo stare načine življenja- među kojima je da gosta tretiramo kao da je član porodice. Možda je naš najčasniji i najljepši znak raspoznavanja – naše tradicionalno gostoprimstvo. Naša tradicionalna kuhinja je neobična i fascinantna mješavina zapadnjačkih i istočnjačkih jela sa jedinstvenim bosanskim akcentom
O BPK
Povoljna klima, plodno tlo, bogatstvo šuma kao i druga prirodna bogatstva pružala su ovom kraju dobru mogućnost da se u davnoj prošlosti na mjestu današnjeg grada nasele ljudi. Ovdje postoje tragovi života iz prahistorije, a arheološka iskopavanja potvrđuju da su naselja Popov Do, Zupčići, Podhranjen i još neka druga mjesta bili naseljeni već u mlađem kamenom dobu. Naselja iz okoline Goražda: Sopotnica, Zidine (Kopači), potiču iz rimskog perioda vrijednosti bosanskog sela. Razvijanje dopunske djelatnosti na seoskom domaćinstvu
Kako je sam grad nastao ili kako je dobio naziv, nema sigurnih podataka, ali se zna da se ime grada prvi put pominje 1378. godine. Tada je zabilježen karavan koji je prevozio so do Vlaha roda Kosača u Goražde. Goražde predstavlja trg koji se razvio zahvaljujući svom položaju na čuvenoom Drinskom putu koji je spajao Primorje sa Srebrenicom. Tu poziciju sikoristili su domaći trgovci kojih je u XIV. i XV. stoljeću preko 70 sa područja Goražda. Ističu se Zlatarići, Novakovići, Ljubavići, Veseokovići i dr. Goražde nije bilo utvrđeno, ali je čitav sklop okolnih tvrđava omogućavao njegov nesmetan razvoj. Goražde je pripadalo Kosačama. Pored pisanih spomenika, dosta materijalnih ostataka govori o životu na ovom prostoru, prije svega nadgrobni spomenici – stećci.
Grad okružuju uzvišenja Mišjak na jugozapadu, Biserna na jugoistoku, Samari na jugu, Gubavica na zapadu i Površnica na sjeveru. Između ovih lijepih šumskih predjela, prkosno i nekada plahovito protječe ljepotica Drina, koja nizvodno od grada, otprilike oko jedan kilometar gubi svoje pravo ime i prelazi u vještačko jezero. Dolina Drine bila je glavna raskrsnica, odnosno saobraćajna arterija na području istočne Bosne. Važan je to put za Primorje, Srbiju, Crnu Goru, dobra veza sa Sarajevom i drugim krajevima. Za sve ove puteve znali su stari Rimljani, srednjovjekovni Dubrovčani i mnogi drugi. Poseban značaj Goraždu u saobraćajnom pogledu davala je pruga uskog kolosijeka Ustiprača – Foča izgrađena 1939. godine. Veći značaj Goražde dobija 1958. godine kada je izgrađen put Goražde – Tjentište – Čemerno – Gacko – Dubrovnik.Udruženje „ODMOR NA SELU“,
Seada Sofovića Sofe br.10 73000 Goražde Tel:00387 38 222 324 ,Tel/fax:00387 38 222 324 email:info@agroturizam.bahttp://www.box.net/shared/72t610k9eq
Nacionalni sastav stanovništva općine Rogatica, po naseljenim mjestima, prema popisu iz 1991.Prirodne znamenitosti
Od prirodnih znamenitosti, rogatičko područje poznato je po nekoliko raritetnih endemskih biljnih vrsta.Pančićeva omorika
Na rogatičkom šumskom području, u kanjonu Suvodola ispod sela Obadi i na obroncima Žepske planine(lokalitet Panjak),odjel 102 nalaze se prirodna staništa Pančićeve omorike, reliktne i paleoendemske biljke stare više od 120 godina, čija se stabla ističu visinom do 40 m, koja zavrijeđuju poseban značaj.Pančičeva omorika se još nalazi na rogatičkom šumskom području na planini Devetak, lokalitet Baba, odjel 2 i na području Sjemeća, odjel 106 i 92.
Pančićeva omorika ispred upravne zgrade “Sjemeća”Stablo brijesta
Nedaleko od Rogatice u osovskom polju nalazi se stablo brijesta prečnika 230 cm i visine 28 m.
Endemska stabla „ medvjeđe “ lijeske
Od prirodnih znamenitosti posebno se izdvajaju dva endemska stabla „međeđe“lijeske (ime dobila po boji drveta – boja slična boji medvjeđeg krzna) na Borici.Staro stablo prečnika 166 cm, visinom 14 m, te rasponom krošnje 12 – 14 m do sada je „složilo“ više od 470 godova, dok osam puta mlađe stablo, udaljeno svega stotinjak metara, svojom ljepotom i gracioznošću plijeni svakog posmatrača. O ovim “međeđim” lijeskama je pisano ranije na rogatica.com.Sva ova stabla po godinama su najstarija i po dimenzijama najveća u BiH i pod zaštitom su države.
Mečja lijeska starosti oko 60 godina, lokalitet Lijeska – Borike
Mečja lijeska starosti oko 450 god., lokalitet Lijeska – BorikeGubici premašili pet miliona maraka
Datum: 06.08.2009 22:00
Autor: S.M.ROGATICA – Gubici javnog preduzeća “Šume Republike Srpske” u prvih šest mjeseci ove godine veći su od pet miliona maraka. Preduzeće u proizvodnom i finansijskom pogledu nije ostvarilo planirane zadatke i poslije tri godine uspješnog poslovanja iskazuje poslovne gubitke.
Ovo je istaknuto na jučerašnjoj proširenoj sjednici Stručnog kolegijuma preduzeća “Šume Republike Srpske”, koja je održana na Borikama kod Rogatice. Sastanku je prisustvovalo 13 direktora šumskih gazdinstava iz istočnog dijela Srpske od Lopara i Birča do Trebinja.
Direktor preduzeća “Šume Republike Srpske” Neđo Ilić je rekao da je 27 šumskih gazdinstava, koji čine porodicu “Šume Srpske”, za šest mjeseci ostvarilo ukupan prihod od 67,4 miliona KM. On je naglasio da su rashodi dostigli cifru od 72,8 miliona. Prema tome, zabilježen je gubitak od 5,3 miliona maraka, a sa gubitkom je poslovalo 20 subjekata.
– Osnovni razlog iskazanih gubitaka je ekonomska kriza. Ona se svom žestinom sručila na ovo preduzeće koje je uspjelo kupcima da proda tek jednu trećinu planirane proizvodnje – rekao je Ilić.
On je rekao da je poseban problem šumarstvu u cjelini donio novi Zakon o šumama.
– Novi zakon je nametnuo nove i velike obaveze koje su pet puta veće nego u okruženju Federaciji BiH, Hrvatskoj i Srbiji. Tu su i mjere Vlade Srpske kojima se preko ovog preduzeća pomaže penzionerima i drugim socijalno ugroženim licima – istakao je Ilić.Radnici
Ilić je rekao da će se ići na smanjivanje troškova na svim nivoima. Prema sadašnjem obimu proizvodnje, radiće se i novi pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta, jer je ocjena da ima viška oko 1.000 radnika.
Iskazani tehnološki višak biće rješavan penzionisanjem svih koji ispunjavaju bilo koji uslov, a posebno “obračun” čeka neradnike i one koji godinama “vuku” bolovanja.Š.G. “ S J E M E Ć “ R O G A T I C A
Upravna zgrada ŠG “SJEMEĆ” RogaticaUkupna površina ŠPP je 40.091,25 ha
U svom sastavu ima pet gospodarskih jedinica :
-Ratak-Devetak ………………….9.516,27 ha;……..br.odjela…..141
-Sjemeć……………………………….6.646,30 ha;………br.odjela……83
-Rakitnica………………………..13.257,20 ha; ………br.odjela…184
-Donja Prača………………………8.749,78ha;………..br.odjela…117
-Srednja Prača……………………..1.921,70 ha……….br. odjela….25Ukupan broj odjela 550
Prostire se na teritoriji opština;Rogatica,Sokolac,Pale,
Han Pijesak,Višegrad, i Goražde
PREGLED POVRŠINA ŠUMA I ŠUMSKOG ZEMLJIŠTA PO GOSPODARSKIM JEDINICAMA I ZBIRNO ZA ŠUMSKOPRIVREDNO PODRUČJE
[img size=150]http://photos-b.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-snc1/hs194.snc1/6534_1031956254551_1694749970_63057_6108366_n.jpg
[/img]24.8.2009. (12:45)
KS: PREDATI KLJUČEVI ZA OSAM POVRATNIČKIH PORODICA U SELIMA NA PODRUČJU OPĆINE ROGATICASARAJEVO, 24. augusta (FENA) – Predstavnici Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljene osobe i izbjeglice Kantona Sarajevo posjetili su u petak povratničke porodice Ibre Konakovića, Arifa Hodžića, Šaćira Vatreša, Adila Bajića, Idriza Žige, Idriza i Nazifa Čavčića te Nazifa Avdića.
Njihove kuće u selima Tmorni Do, Šatorovići, Živaljevići, Vratari, Štitkov Do, Čavčići i Purtići iz općine Rogatica obnovljene su po principu “ključ u ruke”, kako je planirano realizacijom Projekta “Povratak u istočnu Bosnu, općine Rogatica, Pale, Novo Goražde, Prača, Ustikolina i Goražde – 2008. godina”, saopćeno je iz Pres-službe KS-a.
Finansiranje sanacije 49 stambenih jedinica, među kojima je i ovih osam, osigurano je udruživanjem 1.000.000 KM Ministarstva za rad, raseljene osobe i izbjeglice Kantona Sarajevo, 500.000 Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica i 250.000 KM Ministarstva stambene politike KS-a.
Implementator Projekta je Humanitarna organizacija “Caritas”, koja u ovom projektu osigurava troškove implementacije.
Ovom prilikom, izvršen je tehnički prijem obnovljenih kuća te uručeni ključevi povratnicima.
Povratnici su izrazili zadovoljstvo i zahvalnost, jer su im kuće napokon obnovljene, te naglasili da se nadaju i donacijama kojim će riješiti svoju egzistenciju, a svoj povratak učiniti održivim. U pogledu toga s njima je obavljen i razgovor o njihovim željama i potrebama. Sve povratničke porodice su izrazile želju za nabavkom motokultivatora s dodatnom opremom.
U okviru tog projekta do danas je 31 stambena jedinica povratnika obnovljena i predata na korištenje, dok se sanacija preostalih 18 stambenih jedinica očekuje do kraja godine.
(Fena) gk/mb
Rogatica,|21.08.2009.
Vlada RS-a kupila fabriku prečistačaVlada Republike Srpske (RS) na licitaciji za prodaju stečajne imovine kupila je danas za 3.094.000 KM Fabriku prečistača iz Rogatice.
Načelnik opštine Rogatica Radomir Jovičić rekao je novinarima nakon licitacije da je Vlada RS uplatila avans i dodao da će primopredaja biti izvršena po konačnoj isplati sredstava.Predmet prodaje bilo je zemljište, parking i objekti, procijenjeni na 1.845.000 KM, sva oprema, inventar i alati odnosno specijalni i standardni alat u upotrebi i na zalihi u vrijednosti 141.800 KM, kao i elektrooprema od 106.600 KM.
Jovičić je napomenuo da će danas biti izvršena primopredaja imovine u stečaju Akcionarskog društva “Roteks”, koje je Vlada RS ranije kupila.
(SRNA)
Kradljivac odnio pištolj i zlato
Datum: 21.08.2009 21:00
ROGATICA – Nepoznato lice provalilo je u srijedu naveče u kuću Radomira Đerića (59) u ulici Srpske sloge u Rogatici i odnijelo pištolj “broving” 7,65 milimetara i porodično zlato. Radomir je kazao za “Glas Srpske” da je provalnik iskoristio odsustvo porodice, koja je izašla da sa sugrađanima prisustvuje manifestaciji posvećenoj krsnoj slavi opštine Preobraženju Gospodnjem. – Lopovi su u kuću ušli preko merdevina, pajserom su odblokirali ringu na prozoru i ušli prvo u stan u prizemlju, a onda i na spratu. Prevrnuli su sve što su stigli da pronađu vrijednosti – istakao je Đerić. Dodao je da su pored pištolja, uspomena oca Drage, odnijeli i zlatnu ogrlicu, tri zlatna prstena i 22 stara dukata koji su mu ostali iza pokojne majke, koja ih je nosila kao ogru.
S.M.
Без чамца би били одсјечени од свијета
Datum: 23.08.2009 22:00
Autor: Сретен МитровићРОГAТИЦA – До мјештана јединих српских села Татиница и Стари Брод, која се налазе уз лијеву обалу Дрине на њеном 60 километара дугом водотоку од Горажда до Жепе, може се доћи само чамцем. У оба села има 11 домаћинстава у којима живи 14 људи, углавном изнемоглих седамдестогодишњака.
Кажу да је тешко живјети са чињеницом да су “одсјечени од цијелог свијета”, па кад им неко дође у село радују се као да је празник. Тако је било и недавно када су их посјетили чланови рогатичког Црвеног крста, који су им однијели и помоћ.
Секретар Општинског одбора ове организације Драгиша Јовичић је рекао да је живот мјештана у ова два села веома тежак.
– Дрина и језеро ХЕ “Бајина Башта” су их раздвојили од села Ђуревићи, Блаце и осталих у вишеградској жупи, а Старогорске стијене од боричке висоравни. Територијално припадају општини Рогатица, али због конфигурације терена више су наслоњена на 25 километара удаљени Вишеград у који, најчешће чамцима, одлазе по све што им је неопходно за живот – рекао је Јовичић.
Он је додао да ако треба да обаве посао у општини, катастру, полицији…, морају ићи у Рогатицу.
– Доћи из Татинице и Старог Брода у Рогатицу значи пјешачити најмање три сата зараслом козијом стазом уз литице Старогорских стијена и преко Грбавице и Старе Горе до Борика. Одатле, ако се стигне до шест часова, треба се превести аутобусом још 20 километара до центра општине – истакао је Јовичић.
Мјештани причају да је некада у Татиници и Старом Броду у 27 домаћинстава живјело 156 људи. Највише их је иселило половином шездесетих прошлог вијека, јер им је земља, а била је и добра и плодна, потопљена језером ХЕ “Бајина Башта”.
Они који су остали брзо су се покајали. Грешке су исправљали пратећи младе у “бијели свијет”, јер су, како кажу, од њихових села сви дигли руке.
Све очи упрте су у најмлађе: 52-годишњег Жарка Митрашиновића, Наду Шаренац која има четири године више и Десимира Шаренца који је ових дана изабран у Савјет мјесне заједнице Борике и од њега се очекује да у њихова села донесе бар мало оптимизма.
Pripadnici Policijske postaje Rogatica otkrili su maloljetnika koji je izvršio provalu u jednu privatnu kuću i otuđio bombonjeru. Prijavu provale u kuću u naselju Kovanj, općina Rogatica, jučer je policiji podnio G.G. Tijekom uviđaja je utvrđeno da je provalnik uklonio zaštitnu mrežu s prozora kupatila u prizemlju, ušao u kuću i izvršio premetačinu te ukrao bombonjeru.
Policija je došla do saznanja da je provalnu krađu počinio jedan maloljetnik koji je u potpunosti priznao izvršenje tog krivičnog djela i protiv njega će biti podnesen izvještaj nadležnom tužiteljstvu, priopćio je CJS Istočno Sarajevo.
(Danas bombonjera a sutra ko zna sta drugo :P
Nove tvornice u Rogatici
Tvrtka Drvolik iz Rogatice otvorila je dvije tvornice za proizvodnju namještaja i proizvodnju drvenih briketa i paleta, u koje je uložila 4 milijuna KM.
Novi proizvodni kapaciteti imaju preko 7.000 četvornih metara proizvodnog prostora u objektima i krugu bivše auto-baze Tehnotransa, koju je Drvolik kupio prošle godine.
Za renoviranje objekta i kupovinu opreme utrošeno je preko 4 milijuna KM od čega su oko 50% vlastita sredstva tvrtke, a ostalo krediti Investicijsko-razvojne banke RS i poslovnih banaka.
Uz postojećih 220 radnika koji će i dalje raditi u fabrici građevinske stolarije koja proizvodi vrata i prozore sa preko 80 različitih modela, u novootvorenim tvornicama do kraja godine posao će dobiti još 100 radnika drvoprerađivačke struke.
Tvornica namještaja proizvodit će američke plakare, ormare, kupatilski i kancelarijski namještaj, uglavnom za poznatog ino-kupca. Tvornica briketa imat će dnevni kapacitet 50 tona i radit će u tri smjene. U proizvodnji će koristiti drveni otpad svojih tvornica i drugih drvoprerađivača u okolici. Za brikete je već sklopljen petogodišnji ugovor sa ino-kupcima o otkupu svih proizvedenih količina.20.8.2009.
Poslovni portal“DRVOLIK”d.o.o. Rogatica
Firma se nalazi u Rogatici, Plješevica bb, (dva km od centra grada), 68. km istočno od Sarajeva i savremenim putem povezana je sa ostalim djelovima BiH i šire.
Početkom 1988. godine na području Opštine Rogatica u prigradskom mjestu Plješevica osnovano je Privatno preduzeće “DRVOLIK” , čiji je 100% vlasnik Miladin Pandurević. Tada se u programu rada Preduzeća na skromnom radnom prostoru i skromnom opremom sa pet uposlenih radnika našla pilanska – primarna prerada drveta ( proizvodnja i promet rezane građe četinara i lišćara).
Uz permanentno nastojanje da se u preradi drveta uopšte ostvari što veći nivo finalizacije, vlasnik firme zaokružuje proces pilanske – primarne prerade drveta i stvara bazu za finalizaciju i razvoj, pa razmišlja o proizvodnji brodskog poda, lamperije, ugaone lajsne… , građevinske stolarije, izgradnji i opremanju objekata.
Nakon proširenja kapaciteta, investiranjem u Weinig-ov hidromat, četverostranu blanjalicu zadnje generacije, savremenu talijansku sušaru za drvo čiji kapacitet iznosi 150m3, kao i ostale prateće opreme, nivo prerade drveta dobiva na kvalitetu. Tako firma tokom 1998. godine sa 60 uposlenih radnika pored pilanske prerade drveta kreće sa masovnom proizvodnjom brodskog poda, lamperije i ugaone lajsne. U to vrijeme Drvolik sačinjava dugoročnu strategiju razvoja, koja se ogleda u:
– orjentaciji preduzeća prema proizvodnji, koja se bazira na preradi drveta,
– višim fazama prerade drveta, razvoju novih proizvoda u cilju širenja proizvodnog programa,
– čvršćem povezivanju sa domaćim i ino partnerima (dugoročni ugovori),
– širenju tržišta i sl.
Treba napomenuti da je Drvolik tehnički apsolutno osposobljen za svoj program rada, da raspolaže sa dovoljnim brojem savremenih mašina i opreme, među kojima više CNC mašina. U tehnološkom procesu se, međutim, dešavaju brze promjene što se značajno odražava na visok kvalitet rada i produktivnost. Dakle, u poslednjih 17 godina poslovanja ostvaren je kontinuitet u radu i sigurnost u poslovanju.
Drvolik trenutno zapošljava 150 radnika različitih zanimanja, ali je značajno da skoro uvijek ima otvoren konkurs za prijem inženjera i tehničara sa iskustvom drvoprerađivačke strukeOvdje volim živjeti…
Jasmin i Šaha Halimić26.09.2008
Gordana Sandić-Hadžihasanović
Reporter je Marija Arnautović:*Težak put obnove i povratka u okolici Rogatice. *
Povratničke priče, nalik su jedna na drugu: bez struje, vode, osnovnih pretpostavki za život dostojan čovjeka, hiljade povratnika jedva preživljava. No, Jasmin Halimić iz sela Otricevo, kraj Rogatice, razlikuje se od drugih po snažnoj želji da, pored svih nedaća, ostane na svom ognjištu. Jedina želja mu je da ima plastenik, kako bi mogao prehraniti sebe i majku Šahu.Jasmin Halimić i njegova majka Šaha, vratili su se u selo Otricevo, kraj Rogatice, odmah nakon završetka rata. Od porodične kuće i velikog imanja, zatekli su samo zgarište i ruševine. Skoro 10 godina im je trebalo da obnove imovinu i usele u kuću. Od 25 porodica, koje su prije rata živjele u Otricevu, vratilo se samo šest. Jasminova želja da se vrati i da nastavi život tamo gdje je rođen, bila je veća i od neimaštine, ali i od nerazumijevanja nadležnih da se povratnicima, kako bi nastavili život, mora pomoći:
„Donacija nije bila dovoljna. Mogao sam da sazidam samo jedan sprat. Ostalo sam dovlačio sam, iz starih zidina i ruševina. Nisam mogao oluke staviti. Ne radim nigdje, tako da nemam para da to uradim. Mogao bih držati stoku, da sam pokušam nešto raditi, ali nemam para da je kupim, nemam nikakve zarade. Živimo od majčine penzije. Ovdje je život vrlo težak.“
Prije rata, Otricevo je imalo struju. Danas Jasmin i Šaha žive uz svijeću i šporet na drva. To im je – kažu – i najveći problem:
„Ložim vatru da bih kuhala. Otkuhavam odjeću, perem… Vode ima. Ali da nam uvedu struju, to bi nam mnogo olakšalo život.“
Dok nisu napravili kuću, živjeli su u srušenoj zidini, u dvorištu, u koju su – kaže Jasmin – često noću znale ući i zmije:
„Kad smo se vratili, ovdje nije bilo ništa. Živjeli smo u srušenoj zidini šest-sedam godina. Sad imamo kuću i lijepo nam je. Ovdje volim živjeti, ovdje sam se rodio, otac mi je ovdje živio i živjet ću i ja.“
Iako se bave poljoprivredom i tako pokušavaju preživjeti, to nije dovoljno. Jasmin će reći da mu je jedina želja da napravi plastenik, kako bi sam mogao zaraditi koru hljeba. Obraćao se na nekoliko adresa, no niko nije imao razumijevanja za ovog mladog čovjeka, koji svoju budućnost i sreću jedino vidi u životu u svom rodnom Otricevu.
„Plastenik bi mi bio velika stvar. Uzgajao bih povrće i prodavao. Makar nešto bih uspio zaraditi. Nemam nikakva primanja.“Porodica Ramić iz Kukavice
Ramići iz KukavicaTragom emisija Naša realnost, Drite Haziraj i RTVBH koje su govorile o povratničkoj porodici Ramić u selu Kukavice kraj Rogatice, kupljena i dodjeljena je krava ovoj mnogočlanoj povratničkoj porodici.
Porodica broji sedam članova, vratila se na svoje ognjište i obzirom da imaju puno male djece u pomenutoj emisiji apelirali su da im se nekako pomogne jer je život veoma težak. Naša ekipa na čelu sa saradnicom Sadetom se uputila se u Višegrad i Goražde te uz savjetovanja stručnog lica kupila kravu (bosansku bušu-mljekaru) sa svom potrebnom dokumentacijom za porodicu Ramić.
19. Aprila uručena je ova donacija.Abazovićima odbijena odšteta
ROGATICA – Odštetni zahtjev porodici Dragomira Abazović, čija je supruga Rada ubijena, a sin Dragoljub ranjen prilikom pokušaja pripadnika EUFOR-a da ga uhapse 5. januara 2006. godine selu Bjelogorci kod Rogatice je odbijen i nemaju pravo na žalbu.
Potvrdio je ovo “Glasu Srpske” najstariji Dragomirov sin, Goran Abazović, koji je kazao da je ovu informaciju dobio od pukovnika Austrijske vojske iz Glavne komande EUFOR-a u Sarajevu Gerharda Peternela, u kome se, pored ostalog, kaže da se odbija njihov odštetni zahtjev, jer je EUFOR u Bjelogorcima radio “u skladu sa mandatom koji mu je dat Rezolucijom Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija”.
– Navod da je “ova odluka konačna i ne dozvoljava žalbu pred Komisijom za odštetne zahtjeve i Arbitražnim tribunalom” po svemu sudeći bilo je presudno da od rada na našem slučaju digne ruke i drugi naš advokat, kao što je to uradio prvi Duško Tomić – rekao Goran Abazović.
On se prisjeća da osim što mu je tada poginula majka, povrede opasne po život zadobio je i njegov devetogodišnji brat Dragoljub.
– Dragoljub je pogođen kuršumom s leđa. Oštećen mu je dio kičmenog stuba, lijeva noga, abdomen i tanko crijevo – kazao je Goran i dodao da je u njihovom slučaju sve u rukama EUFOR-a, a po svim božijim i ljudskim pravima trebalo bi da u ovom sporu odlučuje neko treći, neutralan.Bole rane
Goran Abazović kaže da bole dvostruke rane: za izgubljenom majkom koja nije mogla biti tu kada mu je najviše trebala i teške povrede koje su pripadnici EUFOR-a nanijeli njegovom bratu Dragoljubu.
Glas SrpskePovratnici na svom kućnom pragu nakon 14 godina
Hazim Čukle –
Konačno svom domuTokom proteklog rata brojni su se Bosanci i Hercegovci pomjerili sa svog kućnog praga, rodne grude i svojih ognjišta, a da do dan danas nisu ili nemaju uslove za svoj povratak. Tako je i 70 godišnji Galib Kačević sa porodicom napustio svoje imanje u selu Purtići kod Žepe u općini Rogatica. Mjeseca jula 1995. godine izbjeglički put ga vodi do Fojnice. Galib je u selu Grabovik u MZ Ostružnica živio sa svojom suprugom Buklom koja je rodom iz Srebrenice i kćerkom Razijom sve do ovih dana koji su za njega kako kaže najsretniji na ovom dunajluku. Sreli smo ga ispred jedne trgovačke radnje pored kamiona sa njegovom natovarenom svom imovinom. Tužna slika, sve što Galib i Bulka imaju od imovine stalo je u manji kamion. Galibu su općinske službe na čelu sa načelnikom Salkanom Merdžanićem donirali pakete prehrambenih i higijenskih artikala, a također obezbijedili i prevoz njegove imovine od Fojnice do njegovih rodnih Purtića. Zatekli smo Galiba i vozača kamiona Remziju Kurta kako utovaraju donirane pakete. Galib sretan mada mu je noga slomljena, sa štakom u ruci samo čeka da Remzija upali kamion i da krene svom kućnom pragu gdje je njegova djedovina.
Galib nam je kazao: “Nisam penzioner, nemam nikakvih primanja, ja i moja Bulka smo živjeli i živimo od pomoći koju nam poneko da. Kćerka nam se udala ovdje u Fojnici, tako se ja i moja Bulka vraćamo sami u Purtiće. Tamo su nam obnovili kuću i doveli struju. Nekad je selo imalo tridesetak kuća. Ja sam odlučio otići na svoje i tamo umrijeti. Nema rahatluka k’o kod svoje kuće. Nek budem jeo svaki drugi dan suha hljeba moje je meni najdraže. U Fojnici smo se hranili od humanitarne pomoći, pomagala mi je i Služba za opću upravu, društvene djelatnosti, civilnu zaštitu i zajedničke službe općine Fojnica.” “Odoh ja na svoje i kao da sam dobio krila, čini mi se Romaniju bi preletio samo da dočekam da ja i moja hanuma Bulka popijemo kahvu ispod lipe ispred naše kuće, a evo hvala Bogu i to sam dočekao”, kaže sav sretan Galib Kavčić. U navedenoj općinskoj službi su nam kazali, da su kad god je to bilo moguće pomagali Galiba i njegovu porodicu. Rekli su nam i to da je Galib bio skroman i zadovoljan šta god da smo mu uspjeli pomoći
Galib je u selu Grabovik u MZ Ostružnica živio sa svojom suprugom Buklom koja je rodom iz Srebrenice i kćerkom Razijom sve do ovih dana koji su za njega kako kaže najsretniji na ovom dunajluku -
AuthorPosts
- You must be logged in to reply to this topic.