[Zambi]

#13551

Još jedna u nizu mnogobrojnih BH farsi,daj Bože da nisam u pravu.:(

[Mare]

#13553

Da li sam lud,zbunjen i nenormalan ako mislim da ovo smrdi.Zepljak sa Dodikom.Bogami to smrdi.

[Mustafa]

#13598

ZEPA::

BESPLATAN PREGLED I LIJEKOVI ZA ŽEPLJAKE

Plemeniti mladi ljudi iz Udruženje studenata medicine “BoHeMSA”, u okviru svog programa “VILLAGE CONCEPT”, organizovali su 20.06.2009. godine posjetu Podžeplju i Žepi. Opremljeni potrebnim medicinskim instrumentima i lijekovima izvršili su detaljne medicinske preglede oko 70 mještana, te im dali odgovarajuće lijekove i upute.

U ekipi su bila 3 doktora, 1 medicinska sestra, 2 predstavnice naše farmaceutske kompanije “Hemofarm” i 8 studenata medicine.

Mještani Žepe i Podžeplja bili su jako obradovani ovom akcijom i izrazili su veliku zahvalnost kompletnoj ekipi.

Članovi ekipe ponosno su izrazili veliko zadovoljstvo uspjehom ove akcije za koju smatraju da je jedna od njihovih najuspješnijih akcija ove vrste u ovoj godini.

Veliku pomoć u organizaciji akcije pružio je Mujo Zimić Paprača.

Nakon završenog posla kompletna ekipa je posjetila jezero u Slapu gdje je Mjesna zajednica Žepa za njih organizovala ručak. Naravno na stolu se našla poznata žepska pastrmka našeg mladog biznismena Muhameda Tabakovića.

SŠ

[Mustafa]

#13612

MARŠ MIRA „BORAK- ŽEPA- SREBERNICA“

OBAVJEŠTAVAJU SE SVI ZAINTERESOVANI ZA
MARŠ MIRA „BORAK- ŽEPA- SREBERNICA“
DA KOLONA POLAZI SA BORKA 09.07.2009 U 9 SATI.

VIŠE INFORMACIJA O MARŠU MOGU SE DOBITI
KOD ČLANOVA INICIJATIVNOG ODBORA :

ZIMIĆ OSMO: 061 726 498
RAMO ČARDAKOVIĆ: 061 190 955
MURATOVIĆ DŽEVAD-ĆIRO: 061 554 722

[Mustafa]

#13643

ROGATICA:

Strajkom glađu traži pravo na rad

Od štrajka neće odustati sve dok joj se ne izda rješenje o radnom odnosu na neodređeno vrijeme…

Smijenjena direktorica Narodne biblioteke u Rogatici Anđelka Đerić od ponedjeljka je u štrajku glađu. Od štrajka, tvrdi, neće odustati sve dok joj se ne izda rješenje o radnom odnosu na neodređeno vrijeme u biblioteci koju je, nakon punih 11 godina pauze, ponovo pokrenula u ovom gradu.

Nakon što je tokom rata uništena biblioteka sa 12.000 naslova, Đerić je 2003. uspjela prikupiti 22.000 knjižnih jedinica, čime je biblioteka registrirana, entitetsko ministarstvo preuzelo finansiranje pet uposlenih, dok je materijalne troškove osiguravala Općina.

Naknadno su primljena još četiri radnika za koje sredstava nije bilo, a dugovanja prema njima upravo se i stavljaju na teret smijenjenoj direktorici.

U razgovoru za “Dnevni avaz” Đerić pojašnjava kako je odlukom Skupštine opštine od 29. aprila “pometena” sa dužnosti direktora, zajedno sa direktorima obdaništa, Centra za socijalni rad, Centra za kulturu, Turističke organizacije i vatrogasne jedinice.

– Od tada do danas ja nisam dobila nikakav akt da obavljam neki posao. Ja se neću otimati za mjesto direktora, neka ono bude političko, ali tražim ugovor na neodređeno vrijeme za stručno mjesto bibliotekara – dodaje Đerić.

Potpisivala ugovore o radu

Dok Đerić tvrdi da je ranija vlast problem nezaposlenosti rješavala upošljavanjem i u biblioteku, a da nju niko nije pitao, Radomir Jovičić, načelnik opštine, ističe da je Đerić za to odgovorna jer je ona potpisivala njihove ugovore o radu, čime su stvoreni dugovi od oko 30.000 KM. U toku je konkurs za imenovanje novog direktora biblioteke, a Jovičić obećava da će u okviru nove sistematizacije biti planirano mjesto i za bivšu direktoricu.

Autor: Al. BAJRAMOVIĆ
AVAZ

[Mustafa]

#13798

GODJENJE:

TRADICIONALNI MEVLUD – OTVORENJE DŽAMIJE

Naši vrijedni Gođenci i ove godine organizuju tradicionalni MEVLUD na dan otvorenja gođenske džamije, u SUBOTU 04. JULA 2009. GODINE.

za prevoz se obratiti:
Hodzic Camil
033 485 – 243

[ponekad ovdje]

#14185

–
ROGATICA

Na druženje došlo više od 100 Konakovića Foto: Arhiv

U selo Tmorni Do došli iz cijelog svijeta

Ponosni na Dinu, najboljeg sportistu među njima, pjevačicu Arnelu, vijećnicu iz Vogošće Alisu…

29.07.2009. 05:00

U selu Tmorni Do kod Rogatice održano je treće okupljanje familije Konaković. Više od 100 Konakovića stiglo je iz nekoliko evropskih zemalja na druženje čiji je cilj međusobno upoznavanje i učvršćivanje u namjeri da se zavičaj ne zaboravi.

– Inicijator ovih okupljanja je Edo Konaković iz Parževića kod Sokoca. Ima nas u Švedskoj, Danskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, SAD, kao i širom BiH. Planiramo uređenje mezarja i sela koja su uglavnom spaljena i zarasla u korov. Niko od nas nikad nije prodao ni metar zemlje, niti postoji cijena po kojoj bi to uradio – kazao nam je Zijo Konaković, jedan od organizatora.

Konakovići su posebno ponosni na Dinu Konakovića, najboljeg sportistu među njima, te pjevačicu Arnelu, vijećnicu iz Vogošće Alisu, te brojne poduzetnike, advokate i druge uspješne članove porodice.

Galib strijeljan u Jasenovcu

Prihvaćena je inicijativa Fadila Konakovića (77), najstarijeg u familiji, o osnivanju porodičnog fonda koji će nositi ime Galiba Konakovića, koji je sa 19 godina strijeljan u Jasenovcu. Iz tog fonda pružat će se pomoć bolesnim članovima familije, te mladima koji se školuju.

Autor: Al. B.

[Kaza]

#14228

Samoubistvo u Rogatici

Presjekao vene žiletom
Dragan Đukanović (35) izvršio je samoubistvo u porodičnoj kući u mjestu Toplik, opština Rogatica, tako što je presjekao žiletom vene na lijevoj ruci, saopšteno je iz Centra javne bezbjednosti Istočno Sarajevo.
Kriminalistička policija i dežurni ljekar Doma zdravlja konstatovali su da je Đukanović izvršio samoubistvo presjekavši vene žiletom, usljed čega je došlo do krvarenja, a zatim i smrti.

Tridesetpetogodišnji Đukanović samoubistvo je izvršio juče oko 18.00 sati, navodi se u saopštenju.

U Rogatici su za proteklih šest mjeseci izvršena tri samoubistva.

(Sarajevo-x.com)

[Zambi]

#14230

Ovaj nesretnik je živio u Podhridu ,prva kuća do Akšamije Abdulaha,a.r.Ovo je drugo samoubistvo u Podhridu u ovoj godini.

[mirsad_d]

#14296

Hidroelektrana Mesići

Kod Rogatice u Mesićima se nalazi hidroelektrana ” Mesići”, izgrađena 1950. godine. Instalirana su dva agregata ukupne snage 3.1 MW, a godišnja proizvodnja premašuje 21 GWh.Zapošljava 34 radnika i u optimalnim hidrološkim prilikama proizvodi oko 15.500.000 KWh godišnje.
Hidroelektana Mesići podignuta je na rijeci Prači lijevoj pritoci Drine. Slivno područje rijeke Prače do pregradnog mjesta HE Mesići iznosi 1100 km2. Dužina vodnog toka Prače iznosi 40 km, sa ukupnim padom 380 m. Osim HE Mesići idejno rješenje iskorištavanja hidroenergetskog potencijala Prače daje mogućnost izgradnje još 5 malih HE, tako da bi ukupna instalisana snaga svih iznosila 26 MW i sa mogućom godišnjom proizvodnjom od cca 120 GWh. U toku je izgradnja mini-hidrocentrale na rijeci Prači u mjestu Kaljani u općini Pale-Prača (FBiH).Hidroelektrana Mesići je derivaciono postrojenje sa akumulacijom korisne zapremine 50.000 m3. Brana je betonska, gravitaciona, fundirana na stijeni. Visina brane je 12.8, a dužina u kruni je 36 m. Na lijevoj obali izgrađema su dva ispusta širine po 4 m sa ustavama na ručni pogon.

[img size=150]http://photos-a.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-snc1/hs238.snc1/8522_1035583625233_1694749970_70688_1486143_n.jpg
[/img]

[mirsad_d]

#14297

http://www.fzs.ba/Podaci/nacion%20po%20mjesnim.pdf

http://www.box.net/shared/72t610k9eq

[ponekad ovdje]

#14439

–

Esma Palić: Pećanac je govorio: “Nema tela, nema dela” Foto: M. Živojević

[size=1]Esma Palić: Moja bitka tek počinje![/size”>

Esma i njene kćerke Semra i Nejra u šoku • Tražili smo ga cijeli moj život, kazala je Nejra nakon što je čula da je otac pronađen…

06.08.2009. 07:28

Tek kada budem znala gdje je tačno mezar mog supruga počet ću bitku za pravdu. Insistirat ću na istrazi, da se konačno sazna ko su ubice mog supruga i da ih vidim gdje im je i mjesto – u zatvoru!

Samo bijes

Ovim je riječima, drhtavim glasom, jučer u svom domu u Sarajevu Esma Palić, supruga pukovnika Armije RBiH i ratnog heroja odbrane Žepe Avde Palića, počela razgovor s ekipom “Dnevnog avaza”. Nije skrivala da ju je vijest da je njen Avdo identificiran iznenadila, dok je dodatni šok bilo saznanje da je ekshumacija izvršena još 2001. godine.

Nakon 14 godina, susrela se samo s fotografijama posmrtnih ostataka Avde Palića, koje su joj pokazane u prostorijama Međunarodne komisije za traženje nestalih.

– Ništa od toga mi nije oslikavalo mog Avdu. Zato puno očekujem od reekshumacije i dodatne DNK analize koja će uslijediti – kaže Esma, ponavljajući da je “sve ovo velika konfuzija”.

Šok i nevjerica prisutne su i kod njenih kćerki Semre i Nejre. I one su teško podnijele vijest da su pronađeni posmrtni ostaci njihovog oca.

– Nakon što je to čula, mlađa kćerka Nejra kazala je: “Tražili smo ga cijeli moj život”. Nejri je danas 14 godina, a starijoj Semri 15. Teško su to sve prihvatile, a i šta se može očekivati od adolescenata nego bijes, bijes i samo bijes – kazala je Palić.

Dodatna snaga

No, istakla je kako joj sve ovo daje dodatnu snagu za pravnu bitku koja tek slijedi.

– Sada imam sve podatke koji su dovoljni da se kaže: napravljen je zločin ubistva ratnog zarobljenika koji se nije ni smio tretirati kao ratni zarobljenik, jer je bio pregovarač, zaštićen humanitarnim pravom i kaznenim zakonima – istakla je Esma.

Govoreći o Dragomiru Pećancu i Željku Mijatoviću, koji su preuzeli Avdu iz zatvora i ubili ga, dodala je kako su joj iz Tužilaštva BiH nudili da ovaj predmet predaju Tužilaštvu Srbije, jer njih dvojica nisu dostupni bh. već srbijanskom pravosuđu.

– Imala sam rezervu spram toga zbog izjava Pećanca koji je govorio: “Nema tela, nema dela”. Zato sam uvijek ponavljala kako mi je prioritet da dođem do tijela, jer bi u suprotnom odgovorni bili kažnjeni samo za nestanak, ali ne i ubistvo mog muža – zaključila je Palić.

Želi ukop u haremu Ali-pašine džamije

Esma nam je kazala kako bi voljela da mezar njenog supruga bude uz mezar Mehmeda Hajrića, u haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu.

– Njih dvojica su bili dobri prijatelji, a i mrtve su ih spojili u istoj masovnoj grobnici. Mislim da je Avdi mjesto uz Hajrića, ali vidjet ćemo – kaže Esma.

Očev DNK uzorak

Palićev otac umro je tokom bijega iz pravca Krivača ka Srebrenici 1992. godine.

– Naprosto nije mogao to izdržati, dobio je infarkt i Avdo ga je ukopao, a mi nismo ni znali gdje. Avdin otac identificiran je 2005. i sada mi je rečeno kako je, pored uzoraka krvi djece i sestre, Avdina identifikacija vršena i na osnovu DNK njegovog oca – navela je Palić.

Autor: S. ŠKULETIĆ

[mirsad_d]

#14487

MAGISTRALNI PUT BROJ M-5 (E 761) Sarajevo – Mesići

Magistralni put M-5 Sarajevo – Mesići nalazi se na pravcu Evropskog puta broj 761. (E 761).
To je put koji se proteže prirodnim pravcem i to dolinama rjeka Miljacke dionica od Pala do Sarajeva i rjeke Prače od Podgraba do Mesića . Ovo je put koji na cjelokupnoj dionici nema uspona , prevoja , a cjelokupna dionica je usklađena sa Evropskim standardima korištenja u svim uvjetima .
Trenutno imamo situaciju da je urađena trasa sa prvom asvaltnom podlogom od Sarajeva da Hrenovice izuzev tunaela na Stambolčiću čija izgradnja je prekinuta 1991 godine.
Magistralni put M-5 Sarajevo – Mesići u svojoj krajnjoj namjeni ima za cilj uvezivanje jugoistočne Bosne sa njenim centralnim djelovima savremenom , ekonomski rentabilnom , brzom i najkraćom putnom komunikacijom . Obimom radova predviđeno je da se stara pružna trasa puta Hrenovica-Mesići dovede u stanje korišćenja za osobne autobomile, ali i za sva druga vozila. Korišćenjem ove putne komunikacije građani Bosansko-podrinjskog kantona Goražde skratiće put do Sarajeva za 22 kilometra, što nije malo, posebno kad se ima u vidu da je ovaj put veoma pogodan za korišćenje u zimskim uvjetima vožnje, jer njegova najveća nadmorska visina (tunel Stambolčići) 600 metara.
Puštanjem u promet ove saobraćajnice cjelokupni transport iz zemalja južnog i istočnog Balkana ka središnjem dijelu Balkana i Evropi bi bio preusmjeren na ovu komunikaciju , koja bi ustvari postala i glavna saobraćajnica za pomenutu regiju.
Veliki dio prostora , područja i naselja koja gravitiraju u djelovima gdje nije urađena osnovna trasa puta ustvari nemaju putnu komunikaciju , tako da je ogroman broj prirodnih potencijala neiskorišten . Ovdje se radi i o ekološki čistom prostoru prilagodivom za ubrzani razvoj , kako određenih privrednih grana , tako i pratećih neprivrednih subjekata .
Veći broj prijeratnih stanovnika sa ovih područja je trenutno raseljen u gradovima / Sarajevo , Pale … / i nije adekvatno zastupljen u zaposlenju , a samim tim nemože ostvarivati ni kvalitetne usluge zdravstva , školstva itd . Razlog za ovakvo stanje je opšte prirode jer raseljeno stanovništvo sa ovih prostora nije edukovano za obavljanje poslova koje trenutno nude gradske sredine . Povratkom na svoja imanja stvorili bi se uvjeti za oživljavanje poljoprivrede i stočarstva , kao i razvoj šumarstva . Prolaskom ovakve putne komunikacije cjelokupno područje doživjelo bi preobražaj koji bi se ogledao u napretku privrede i prateće neprivredne strukture .

Mimo lokalnog značaja ovaj projekat ima državni i širi međudržavni značaj . Obzirom da se cjelokupna dionica puta proteže prirodnim nizinskim pravcima koji tokom cijele godine imaju umjerene klimatske uslove i na dionici nepostoje usponi , prevoji , oštre krivine ,opasne dionice i td . Naj bitnija činjenica ogleda se u ekonomskoj opravdanosti korištenja puta gdje su pokazatelji i indeks održavanja , korištenja , kao i utroška goriva na ovom putu naj minimalniji.
Ukupna dužina koja je kanjonska(dolinska) je 19.772 km. Na trasi Hrenovica – Mesići po idejnom projektu ima 23 tunela ukupne dužine 4273 m, od kojih je najduži 496 m, i 8 mostova ukupne dužine 315 m raspona od 30 do 40 m. A jedan duži most je u Mesićima na ušću rijeke Rakitnice u rijeku Praču.
Radovi će se obavljati po fazama.
U prvoj fazi bi se izveli radovi koji će obezbijediti prohodnost puta za motorni saobraćaj na cijeloj relaciji Hrenovica – Mesići.
U tom cilju bi se izveli radovi fazno po pozicijama koje će omogućiti što brže stavljanje puta u funkciju, što znači:
I FAZA
Radovi na donjem stroju, na trasi, do kote posteljice, kao što su: iskopi, nasipi, potporni i obložni zidovi, osiguranje škarpi, rigoli, jarkovi i dr. Mostovi bi se u potpunosti završili, a u tunlima bi se izvršili samo iskopi, ankeri i špric beton sve do kote posteljice.
II FAZA
Koja vremenski nije određena, izvele bi se eventualne popravke na prethodnoj fazi, po ojoj će se odvijati saobraćaj, zatim radovi na gornjem stroju a to su: kolovozna konstrukcija (tampon asfalst i dr.) dovršili tuneli (betonske obloge, izolacije, kolovoz i dr.).

Stambolčić (Stari željeznički tunel, kroz koji može proći samo 1 auto. interval semafora 5 min.)

Hrenovica, put prema Kaljanima

Slike uradio Ermin Hadžihasanović

[mirsad_d]

#14507

Spisak svih naselja u u Opštini Rogatica

Agarovići, Babljak, Beći, Begzadići, Beheći, Berkovići, Bjelogorci, Blažujevići, Borač, Borika, Borovac, Borovsko, Božine, Brankovići, Brčigovo, Brda, Brezje, Bulozi, Burati, Čadovina, Čavčići, Čubrići, Dobrače, Dobrašina, Dobromerovići, Dobrouščići, Drobnići, Dub, Dumanjići, Đedovići, Ferizovići, Gazije, Godimlje, Golubovići, Grivci, Gučevo, Guždelji, Jarovići, Jasenice, Kamen, Karačići, Kopljevići, Kovanj, Kozarde, Kozići, Kramer Selo, Krvojevići, Kujundžijevići, Kukavice, Kusuci, Lađevine, Laze, Lepenica, Lubardići, Ljubomišlje, Mahala, Maravići, Medna Luka, Mesići, Mislovo, Mrgudići, Nahota, Obrtići, Okruglo, Orahovo, Osovo, Otričevo, Pašić Kula, Pavičina Kula, Pešurići, Pijevčići, Planje, Pljesko, Plješevica, Podgaj, Pokrivenik, Pribošijevići, Pripećak, Prosječeno, Purtići, Radič, Rađevići, Rakitnica, Ribioc, Rogatica, Rusanovići, Seljani, Sjemeć, Sjeversko, Slap, Sočice, Stara Gora, Starčići, Stari Brod, Stjenice, Stop, Strmac, Sudići, Surovići, Šatorovići, Šena Krena, Šetići, Šljedovići, Šljivno, Štavanj, Trnovo, Varošište, Vragolovi, Vratar, Vražalice, Vrelo, Vrlazje, Zagajevi, Zagorice, Zakomo, Ziličina, Žepa, Živaljevići i Živaljevina

[mirsad_d]

#14578

5ta Strana Svijeta
Web – Magazin BH Dijaspore
Kolumnista PSS Magazina putuje Bosnom kroz gradove: ROGATICA
2009-08-08 22:30:36

Piše MUSTAFA SMAJLOVIĆ

LAŽI O ODRŽIVOM POVRATKU SU SAMO NOVO DOSIPANJE SOLI NA ŽIVU RANU

Prema popisu stanovništva iz 1991.godine, na području rogatičke općine živjelo je ukupno 21.978 stanovnika: Bošnjaci – 13.209 (60,10%), Srbi – 8.391 (38,17%), Hrvati – 19 (0,08%), Jugosloveni – 186 (0,84%), Ostali – 173 (0,81%). Nakon agresije na BiH (1992.-1995.) demografska slika je u popunosti izmijenjena u korist nesrba. Od Daytona do danas šta se (nije) uradilo po pitanju održivog povratka u ovaj južni dio istočne BiH?
Iz pravca Sarajeva prilično očuvan put preko Romanije doveo me je u živopisnu dolinu riječice Rakitnica, u kojoj se ugnijezdio gradić Rogatica. Geografski gledano gradsko naselje i okolina leže u južnom dijelu istočne Bosne, na nadmorskoj visini od 525 metara. Rogatičku kotlinu sa sjeverozapada omeđuje planinsko uzvišenje Ljun, a s istoka i jugoistoka poput niski na đerdanu brda Crven, Tmor i Zasada. Rogatica je središte sliva Rakitnice, a u širem smislu i srednjeg toka riječice Prača. S istoka Rogatici gravitira područje koje se prostore do rijeka Žepe i Drine na Slapu, dok se prema sjeverozapadu njena gravitaciona zona prostire do Han Stjenica i velike visoravni Glasinac.
Kroz srce ovog gradića, čije se ime prvi put pominje 1425.godine u dokumentima Dubrovačkog arhiva (Monumanta Ragusina), protiče riječica Rakitnica. Njen izvor je podno Stupnog dola na nadmorskoj visini od 800 metara. U blizini bilo je bošnjačko selo koje je nosilo ime ove riječice. Nažalost, u ratu (1992.-1995.) Bošnjaci su pobijeni, a selo je spaljeno i porušeno. Nizvodno pritoka Bereg ojačava vode Rakitnice, a u samom gradu pridružuju se dva potoka Toplik i Gračanica. Nizvodno, kroz moćni kanjon, put dalje vodi prema Ustiprači, raskrsnici puteva prema Višegradu i Goraždu.
Rogatički kraj, u zagrljaju susjednih općina Goražde, Rudo, Višegrad, Srebrenica, Vlasenica, Han Pijesak, Sokolac i Pale, pretežno je srednjeplaninski. Od cijele površine rogatičke općine, koja zaprema 66,437 ha, dvadesetak odsto zemljišta otpada na visinu od 500 m, dok je osamdesetak odsto planinsko zemljište s visinom između 800 i 1900 metara nadmorske visine. Planine su na istočnoj, jugozapadnoj i sjevernoj strani. Najviše i najveće su Devetak (1 417 n/v), Sjemeć, Tmor, Bokšanica (1 254 n/V).

Rogatica

KROZ HISTORIJU

Historičari bilježe da su na ovim prostorima živjeli Iliri, Rimljani i Avari. Najsigurnija potvrda su spomenici iz prahistorijskog doba, gradine i gomile, koji dokazuju da najstarija ljudska naselja u rogatičkom kraju datiraju mnogo prije nove ere. Najstarije naselje iz tog perioda nalazilo se na Gracu, brijegu pored riječice Rakitnica. Neka obilježja rimske civilizacije, na prostoru između Strmog Lunja i Rakitnice, na kome se danas nalazi sjeverni dio grada, postoje i danas. Nakon pada Rimskog carstva 395, Slaveni su ove krajeve počele naseljavati u prvoj polovini VII stoljeća.
Koliko je u srednjem stoljeću grad sa užom okolinom bio gusto naseljen, pokazuju nekropole sa nadgrobnim spomenicima na 88 lokaliteta, sa čak 2628 stećaka. U dokumentima Dubrovačkog arhiva (Monumanta Ragusina), te drugim sačuvanim spisima, znano je da je rogatički kraj bio centar bogatog stočarskog kraja u XIV stoljeću. Za vrijeme vladavine Kralja Tvrtka Kotromanića (1353-1391) Rogatica je bila vezana za utvrđenje Borač i za njegove feudalne gospodare Radenoviće ond. Pavloviće, koji su vladali istočnom Bosnom. (Borač je bio značajni politički, privredni i kulturni centar u kome su Pavlovići izdavali povelje, primali strane izaslanike i imali stalne družine glumaca i muzičara). Grad u kome su bili dvorovi vlastele leži iznad lijeve obale Prače, u današnjem selu Varošište. Turci su Borač zauzeli 1466. godine, da bi ga pet godina kasnije napustili. Pored ostataka grada u selu Varošište nalazi se bogata nekropola stećaka kao i temelji crkve u predgrađu. Neki historičari su skloni tvrditi kako su stećci grobovi Petra i Radoslava Pavlovića, nasljednika dvora, koji su pali u borbi protiv Turaka 1420. godine.

NAZIVI ROGATIČKIH NASELJA

ČELEBI PAZAR

U nekim pisanim dokumentima današnje ime Rogatice se pominje početkom 15. stoljeća, a već krajem 15. stoljeća bilježi se ime Čelebi Pazar po Mehmedu Čelebiji sinu Isa-begovom. Čelebi na turskom znači “gospodski – plemenit”.
Historičari su zabilježili: „Mahale su se obično u to doba formirale oko džamija pa tako imamo prve mahale u Rogatici i to: Sinan vojvodinu mahalu, Oruč-aginu mahalu, Husein-begovu mahalu i Carevu mahalu ili Hangariju kako su je još zvali. Početkom 16. stoljeća Čelebi Pazar dobiva prvo javno kupatilo s toplom i hladnom vodom – hamam. Izgrađen je vodovod, kojim je dio čaršije dobio pitku vodu. Na česmama ispred džamija muslimani su uzimali abdest, a putnici dobronamjernici kao i ostalo stanovništvo moglo se tu osvježiti i napiti hladne vode. Već 1528. godine Rogatica ima čaršiju koju čine: zanatske radnje, dućani, karavan-saraji, a nedugo zatim musafirhane, mektebi i napokon medresa. Dućani u čaršiji rađeni su na tradicionalni način. Bilo je dućana i na dvije etaže…”
Prema sačuvanim dokumentima „rogatička čaršija bila je koncentrirana u jednoj ulici s dućanima po jedan, dva ili više pod jednim krovom. Mnoge od objekata je izgradio poznati legator Husein- beg Arnautović. U to doba obale riječice Rakitnice su mostile dvije kamene ćuprije Kanarska ćuprija i Donja ćuprija. U istom periodu podignute su i prve džamije. Uz njih nastaju mahale kao i djelovi grada za stanovanje, za razliku od čaršije u kojoj se obavlja poslovni i javni život. U to doba u čaršiji egzistiraju zanatlije kao što su sabljari, kožari, krojači, kovači, nalbanti, aščije, pekari, berberi, abadžije… U 16. stoljeću sagrađeno je nekoliko džamija: Tekijska, Oručagina, Arnaudija, Careva džamija, Sudžaudinova ili Čaršijska džamija, Serhadija… U tom periodu sagrađena je i medresa koja se nalazila kraj Čaršijske džamije. Sagrađena su i četiri mekteba i to uz džamije Arnaudiju, Tekijsku, Carevu i u Gračanici. U viševjekovnom periodu osmanske uprave Rogatica se razvila u značajnu orijentalnu varoš i postala sjedište kadiluka. U tom periodu kadiluk je dao više ličnosti koje su u Osmanskom carstvu vršile visoke funkcije, spomenimo samo tri velika vezira: Sinan – paša Borovinčić, Ali-paša Pračić, Mehmed-paša Sokolović…” Hroničari rogatičkog kraja bilježe i ovo: „Trebalo bi i vremena i prostora spomenuti sve kadije i muftije, vojskovođe, begove, ajane i drugi učene i značajne ljudi koje je iznjedrila Rogatica i njegova okolica”.

AUSTROUGARSKI PERIOD

Tokom Austrougarske vladavine, od 1878.godine, mijenja se struktura stanovništva u Rogatici. Prvo se doseljava nekoliko židovskih porodica i trgovaca drugih nacionalnosti, austrougarskih oficira i činovnika, a s okolnih sela u čaršiju se naseljavaju Srbi. U pregledu mjesta i statistici stanovništva u Bosni i Hercegovini objavljenom na njemačkom jeziku 1880. godine, predstavljeni su rezultati prvog popisa, koji je Austro-Ugarska monarhija organizirala i među kojim nalazimo sljedeće podatke: Rogatica 1879. godine ima 1.831 stanovnika, 444 kuće i 471 stan. Vjerska struktura stanovništva je izgledala ovako: Muslimani 1.693 (92,46 %), Pravoslavci 131 (7,16 %), Židovi 6 (0,32 %), Katolici 1 (0,06 %). Rogatica se kao urbano naselje tada nalazila na 28. mjestu u Bosni. Sa austrougarskom upravom u ovaj kraj, kao i u cijelu Bosnu prodire i europska kultura. Ona se najprije očituje u uvođenju latinčnog pisma u javnom prometu, u odlasku sve većeg broja mladih ljudi na školovanje u razne europske sveučilisne centre. Tako se među prvim bosanskim muslimanima, koji su stekli visoko europsko obrazovanje, bili i Rogatičani. Među njima je najpoznatiji ljekar dr. Avdibeg Bukvica. Zabilježeno je da je od 1883. godine u Rogatici počeo raditi i prvi civilni doktor.
U tom periodu sagrađeni su mnogi objekti. Tako su vojne jedinice 1879. godine izvršile potpunu rekonstrukciju puta Sarajevo-Rogatica-Višegrad u dužini 148 km. Odmah iza toga izgrađen je put Rogatica-Goražde, 26 km. Na Borikama je 1895.godine osnovana ergela za uzgoj konja bosansko-brdske i arapske pasmine. Tokom 1905/1906. godine izgraden je moderni vodovod u dužini od četiri kilometra. Iz strateških razloga izgrađena je i istočno-bosanska pruga koja je dobrim djelom prolazila kroz područje tadašnjeg rogatičkog sreza. U 1906. godini izgrađen je i put do Mesića u dužini od devet kilometara. Iza 1908. godine izgrađena je i gradska kanalizacija. U krugu vojnih baraka na ulazu u grad izgrađena je dvospratna zgrada vojne kasarne. Godine 1900. u Rogatici niče prva pilana za preradu drveta Bećir-age Čapljića. U Kovanju nadomak grada počinje s radom ciglana Nur-bega Brankovića. U srcu grada vanjskim izgledom i ljepotom posebno su se isticale kuće Hadži Nurudin ef. Hafizovića i Suljage Vajzovića. Na čelu gradske općine nalazio se popularni gradonačelnik dr. hadži Ahmed-beg Bukvica. Prema popisu iz 1910.godine rogatički srez imao je oko 1.400 kmetovskih porodica. U monografiji Rogatice, po popisu koji je 1910.godine izvršila austrougarska admistracija, od 699 zemljoposjedničkih porodica u ovom ataru: 644 su muslimanske (92,13%), 52 srpske (7,4%), dvije hrvatske (2,29%) i jedna jevrejska (0,14%). Pa ipak, muslimansko stanovništvo bilo je nepovjerljivo prema Austro-Ugarskoj, tako da se znatan broj muslimana ovog kraja iseljava prema Turskoj, Sarajevu i centralnoj Bosni, Naročito je to došlo do izražaja u vremenu od 1914-1918. godine.
IZMEĐU SVJETSKIH RATOVA

Agrarnom “reformom” 1920. godine kraljevina SHS, a kasnije Jugoslavija, nasilno mjenja strukturu vlasništva razvlaščujući muslimane i uvodeći u posjed srpsko stanovništvo. Zemljište oduzeto od veleposjednika-begova trebalo je pravedno dodjeliti svim bezemljašima, a među njima je bilo i muslimana. To kraljevina SHS nije učinila, nego je svu oduzetu zemlju dodjelila isključivo srpskom stanovništvu. Od 1919. pa do 1949. godine Rogatički srez se prostirao na 1.465,25 km2 i obuhvatao je područja sadašnjih općina Rogatica i Sokolac, te djelove općina Han Pijesak (Podžeplje), Vidšegradske općine (Međeđa), Goraždanske općine (Ustiprača) i Paljanske općine (Hrenovica i Prača). Godine 1919. u Kukavicama otpočela je eksploatacija ugljenokopa, a naročito to dolazi do izražaja od 1923.godine. U 1928. godini napravljena je i žičara koja je ugalj direktno transportovala na željezničku stanicu u Mesiće. U vremenu od 1928-1932 godine u kulturnom životu Rogatice aktivno je učestvovao i književnik Hasan Kikić, koji je u Rogatici učiteljovao. U gradu je Građanska škola otvorena 1926. godine. Mreža osnovnih škola se proširuje. U to doba bilo je 186 zanatskih radnji, 79 trgovinskih radnji, te 68 ugostiteljska objekta. U gradu se 1936. godine otvara prva prodavaonica obuće “Bata”….
Raspad Kraljevine Jugoslavije Rogatica je dočekala kao srednje razvijena bosanska varoš s dosta trgovina, zanatskih i ugostiteljskih objekata, nekoliko industrijskih objekata i građanskom školom. Već 1941. godine znatan broj Bošnjaka iz Rogatice i rogatičkih sela priključio se NOB-u. U jesen iste godine od rogatiučkih Bošnjaka formirana je Muslimanska četa, a kasnije i Muslimanski bataljon u okviru Romanijskog partizanskog odreda da bi se, nedugo poslije toga, uključili u Šestu i na kraju, u proslavljenu Šesnaestu muslimansku udarnu brigadu.
Neka od bošnjačkih sela postoje još samo na zemljopisnoj karti. Evo svih naziva abecednim redom: Agarovići, Babljak, Beći, Begzadići, Beheći, Berkovići, Bjelogorci, Blažujevići, Borač, Borika, Borovac, Borovsko, Božine, Brankovići, Brčigovo, Brda, Brezje, Bulozi, Burati, Čadovina, Čavčići, Čubrići, Dobrače, Dobrašina, Dobromerovići, Dobrouščići, Drobnići, Dub, Dumanjići, Đedovići, Ferizovići, Gazije, Godomilje, Golubovići, Grivci, Gučevo, Guždelji, Jarovići, Jasenice, Kamen, Karačići, Kopljevići, Kovanj, Kozarde, Kozići, Kramer Selo, Krvojevići, Kujundžijevići, Kukavice, Kusuci, Lađevine, Laze, Lepenica, Lubardići, Ljubomišlje, Mahala, Maravići, Medna Luka, Mesići, Mislovo, Mrgudići, Nahota, Obrtići, Okruglo, Orahovo, Osovo, Otričevo, Pašić Kula, Pavičina Kula, Pešurići, Pijevčići, Planje, Pljesko, Plješevica, Podgaj, Pokrivenik, Pribošijevići, Pripečak, Prosječeno, Purtići, Radič, Rađevići, Rakitnica, Ribioc, Rogatica, Rusanovići, Seljani, Sjemeć, Sjeversko, Slap, Sočice, Stara Gora, Starčići, Stari Brod, Stjenice, Stop, Strmac, Sudići, Surovići, Šatorovići, Šena Krena, Šetići, Šljedovići, Šljivno, Štavanj, Trnovo, Varošište, Vragolovi, Vratar, Vražalice, Vrelo, Vrlazje, Zagajevi, Zagorice, Zakomo, Ziličina, Žepa, Živaljevići i Živaljevina.

AGRESIJA, DAYTON, PUTEVI POVRATKA

U agresiji na BiH (1992.-1995) u potpunosti mijenja se demografska slika na području općine, koja je Daytonskim sporazumom ušla u sastav RS. Prema popisu stanovništva iz 1991.godine na području rogatičke općine živjelo je 21.978 stanovnika rasporedenih u 11 mjesnih zajednica: Berkovići, Borika, Gučevo, Kozići, Kukavice, Mesići, Osovo, Rogatica, Seljani, Stjenice i Žepa. Podaci kazuju da je na području općine bilo 29 čisto bošnjačkih sela, 31 čisto srpska sela i da je bilo 59 mješovitih sela, od tog broja 40 s bošnjačkom većinom i 19 sa srpskom većinom. Tabela sa preciznijim podacima popisa iz 1991.godine kazuje da je na području općine živjelo: Bošnjaci – 13.209 (60,10%), Srbi – 8.391 (38,17%), Hrvati – 19 (0,08%), Jugosloveni – 186 (0,84%), Ostali – 173 (0,81%). Ukupno: 21.978 stanovnika. Nacionalna struktura na području grada Rogatice po popisu iz 1991.godine: Bošnajci – 5.681 (63,72%), Srbi – 2.971 (33,32%), Hrvati – 16 (0,17%), Jugosloveni – 140 (1,57%), Ostali – 108 (1,22%). Ukupno: 8.916 stanovnika. Vlasništvo nad zemljom: Državno valsništvo – 73,7 %, zadružna svojina – 1,2%, u svojini Bošnjaka – 14,45 %, u svojini Srba 9,20%. U popisni list za popis 1991. godine prvi put je unesena oznaka “bosanski jezik”. Da govore bosanskim jezikom izjasnilo se 55,66 % stanovništva, a da govori “srpski jezik” izjasnilo se 43 % stanovnika općine Rogatica.
Iako se danas u nekim medijima, pa i službenim dokumentima, pominju „zahvalne” cifre broja povratnika Bošnjaka na područje rogatičke općine, u odnosu na prijeratni period to je tužna statistika.Bolje je jednom vidjeti okom nego hiljadu puta čuti ili pročitati. Potpisnik ovih redova, pohodeći neka rogatička seoska naselja (Žepu, Vragolove, Kovanj, Rakitnicu…), na licu mjesta mogao se uvjeriti u stvarno stanje. Nove kućice (čitati: mrtvi kapital!) iskrivljuju stvarnu sliku povratka. Od novog krova nad glavom nikakve fajde nema prazan želudac. Kada krče crijeva, odluka o povratku jenjava. Ljubav prema rodnom japraku je, ipak, u stomaku. Večina obnovljenih kuća je tek samo „vikend-svratište” u zavičaj. U gradu, bošnjački povratnici, koji su se vratili da ostanu, mogu se lahko prebrojati. Krivicu treba tražiti među onima koji jezikom „mlate praznu slamu” o održivom povratku, a ništa ne čine da se povratnik preživi na djedovini sa koje je nesretnik prognan. Problem kako preživjeti neodrživi povratak, možda je za nijansu lakši od bijega ispred kame u rukama krvoloka? Kako zabosti mehku riječ u tvrdo uho birokratije u kojoj nacionalisti odveć slave pobjedu kako se etnički očeišćeni prostori iznova čiste u nemoći ratom preživjelih žrtava da se vrate na svoje. Laži o održivom povratku su samo novo dosipanje soli na živu ranu. Zaobilaženje istine u isto vrijeme vrijeđa povratnike i pogoduje planerima podmuklog plana za odcjepljenje RS od matice Bosne. Na pitanje novinara „Slobodna Evropa”, od čega žive oni koji su se vratili, Alija Pavica, predsjednik za povratak Rogačana, izjavio je: „Radi se uglavnom o starim i iznemoglim ljudima. Oni žive od svojih penzija ili bolje rečeno od crkavice. Previše su stari da bi obrađivali zemlju, bez obzira da li imaju velika ili manja imanja. Omladina se ne vraća, jer niko ne stvara uslove za njihov povratak, niti stimuliše omladinu da se vrati, naročito u ruralnom dijelu…”
Ruku na srce, ima dosta toga obnovljenog, ali sve je to još daleko od željenog. Poseban napredak je prisutan u obnovi porušenih vjerskih objekata, te otud se može kazati kako Islamska vjerska zajednica BiH uveliko prednjači ispred drugih. Do sada su u potpunosti obnovljene džamije u Žepi (sredstvima iranske humanitarne organizacije BIRDS), u Košutici (sredstvima vakifa hadži Galiba Hadžića), u Kramar Selu (uloženim sredstvima uglavnom od džematlija)… I u Vragolovima je 1. avgusta ove godine svečano otvorena džamija pred više hiljada vjernika… Novi stari sjaj su dobile ili trebaju dobiti džamije u Lubardićima, Novoseocima, Đedovićima, Živaljevićima, Kukavicama, Batovu… Rogačane i sve dobre ljude diljem svijeta veseli i rekonstrukcija Šudžauddin ili Čaršijske džamije u gradu (čiji je investitor turska humanitarna organizacija BIAT), te obnova džamije u Košutici… Obnove porušenih džamija (kojih je prije agresije bilo 23 i 3 mesdžida), bez dvojbe, uljevaju značajnu sigurnost povratnicima. Svojom ljepotom otvaraju oči. Svrhom ispunjavaju duše pobožnika. Nadovezujući se na promišljanje o održivom povratku, fala Bogu u ovom kraju džamija će ponovo biti, što nije sigurno za Rogatičane, koji su se, pored Sarajeva i Goražda, raspršili na sve četiri strane svijeta. Mnogi su otišli bez povratničke karte u BiH, jer poražavajuća brojka je onih koji su u gradu Rogatici prodali svoj imetak za bagatelu. Prema nekim pokazateljima takvih je više od 90 odsto. Tuga!

RIJEČ POVRATNIKA

Uzvišen je osjećaj vratiti se i ponovo živjeti na svome. Iskonski zov zavičaja je jači od svakog drugog mjesta u kome je čovjek našao životno pribježište ili sigurno utočište. Nemjerljiva je sreća probudi ti se u svojoj kući – kazaće vam gotovo svi koji su se vratili da ostanu. Među takvim su uglavnom ljudi u zalasku života, ili oni koji nemaju drugog izbora.

Mulija Hodžić sa sinovima

Tamo, gdje se regionalni drum iz pravca Han Stjenica strmo spušta u dolinu Rakitnice, podno najoštrije okuke na kilometar od Rogatice, ugnijezdilo se povratničko naselje Kovanj. Među prvim povratnicima u ovo prigradsko selo bili su supružnici Ibro i Mulija Hodžić. Mulija, koja je ukoračila u sedmu deceniju života, kazuje: – Vratili smo se na ruševine 27. aprila 2002. godine. Jedva smo skuckali nešto materijala da podignemo krov nad glavom. Svega je manjkalo; hrane, novca, građevinskog i sjemenog materijala… Sa suprugom sam išla i radila drugome za dnevnice… Kada smo se malo urahatili, misleći da poživimo makar podstarost, suprug Ibro preseli na onaj bolji svijet 20. novembra 2005. godine…
Mulija nije ostala sama. Veli s ponosom kako je sa rahmetli Ibrom „izrodila” tri sina: Muamera, Muhidina i Osmana. Dobila je i unučad, pa je život u Kovanju ponovo lijep. Kao nekad, ispod obnovljene kućice nalaze se vrtovi puni berićeta, voćnjaci su uređeni, a i avlija je ponovo u cvijeću. Mirisi kadifica, nevena, ruža kalemuša, kalopera i sabahčića šire se do vrtova zasijanih mrkvom, peršunom, lukom, paradajzom, krastavicama… – Šućur i voćnjaci su fino rodili, pa će se zimus moći pojesti „trgana” jabuka i kruška, a biće i bestilja od šljiva i pekmeza od jabuka.
Ova brižna majka, nana i svekrva, kaže kako se posebno raduje bogatom urodu ljetine zbog djece, snaha i unučadi. – Sve što ovdje uberemo rukom, zdravo je. Šta može biti bolje od domaće zimnice? I torbak, u kome se nađe naša voćka, miriše. Neka djeca imaju. Kad oni imaju, meni je duša puna – veli Mulija i ističe kako se preporodila otkako se vratila na svoju avliju. – Ujutro se budim radosna što sam u svome i na svome – kaže.

Povratnički vrt pod kućom
U Podhrid vratila se Munira Tontula, djevojačkog prezimena Smajlović.
„Što je sela oko Rogatice, najljepše su moje Kukavice”, prisjeća se povratnica Munira pjesme koju je još u djevojačkom kolu pjevala. Kaže kako je sve prognaničke i muhadžirske boljke zaboravila otkako se vratila u svoju avliju. – Ovdje je i zrak ljekovit – veli i dodaje kako se prije 66 godina plačom oglasila u Kukavicama. – U onaj rat, 1943.godine, rodila sam se ovdje. Imala sam tri godine kada sam se iz muhadžirluka vratila s roditeljima. Bi mi suđeno da podstarost činim isto. Po drugi put se vratih kao muhadžirka. Neka me ovdje. Nigdje mi nije bolje.
Niti jedne priče ne liječe jedna drugoj kao prognaničke.
Ljeto je za povratnike praznik. Tada ožive sela. Iz dijaspore nahrle potomci. Stare roditelje obraduju sinovi, snahe, unučad… Dolaze i oni koji žele da oči napoje zavičajnom ljepotom, pa odu uz obećanje da će, nekada, i oni nešto sagraditi. „Neka se zna da je moje!” – vele. Neki urede mezaristane, pouspravljaju nišane, a neki uz hladni potok Toplik, Gračanicu ili riječicu Rakitnicu, okrenu janje na ražnju. Zapjeva se, zasvira, bezbeli i popije, jer nigdje nejma takvog rahatluka kao u zavičaju. Dođu i odu. Ostanu oni koji neće ili nemaju gdje. Kao sjenice ptice ostaju da prezime oštru bosansku zimu. Preživljavaju na mrvicama i dobro im je, kažu. Malo ko i od rodbine hoće da prizna kako neće uvijek biti tako.

Munira Tontula sa susjedama

„Smrt je bliža od jake za vratom” – kaže jedan od oronulih i istrošenih staraca iz sela Vragolovi i dodaje: „Bože, strah me je i pomisliti šta će biti sa ovim krajevima kada mi stari poumiremo?”

O, Rogatico!

[Author]

Posts