[pasa]

#36400

‘Iskoristi [b]pet stvari prije drugih pet: mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i život prije smrti.”[/b]

Iskoristi svoje vrijeme prije nego što bude kasno’
Preveo: Erdin Mehić

O MLADIĆU! Da li si ikada razmišljao o čovjeku koji hoda pogrbljenih leða, čija je kosa obijelila od starosti, čija je snaga iščezla zbog starosti? Jesi li razmišljao o čovjeku koji obavlja namaz s poteškoćom, jede i pije s poteškoćom, obavlja nuždu s poteškoćom, a svemu ovome uzrok je starost.

Da li si ikada razmišljao o svome stanju?

Zar ovaj starac nije bio kao i ti? O mladiću! Sve je iskusio i prošao u životu, sve ono što ti sad proživljavaš, igrao se i zabavljao, i mislio je da ta zabava i uživanja nikada neće proći, mislio je da njegovoj snazi nema kraja i da će uvijek biti jak i nesavladiv.

Ali, prevario se – došla mu je starost, a njegovo tijelo oslabilo, njegovu snagu zamijenila je bolest, slabost i nemoć. Njegovo uživanje, radost i zabavu zamijenila je tuga i žalost za propuštenom mladošću koju je proveo u igri i zabavi. On bi bio najsretniji kada bi mogao ponovo vratiti svoju mladost, pa da je provede u pokornosti Allahu, Gospodaru svih svjetova.

O MLADIćU! Znaj da je svaki novi dan dio tvog života i da svaki dan doðe sinu Ademovom, alejhis-sellam, govoreći: ”O sine Ademov! Ja sam tvoj novi dan i bit ću svjedok tvojih djela, zato me iskoristi, jer doista ti se više neću vratiti do Sudnjeg dana.”

Doista, kada čovjek ostari, on ostatak svog života provede u tuzi i kajanju za propuštenom mladošću. Zašto? Zato jer bi obavljao namaz, postio bi, ali ne može zbog svoje starosti ili ako može, to obavlja s poteškoćom.

O MLADIĆU! Čuvaj se duge nade!

Možda ćeš reći: Preda mnom je život, zatražit ću oprosta u budućnosti, ili ćeš reći: Neka, ima vremena, ili: Zatražit ću oprost u tridesetoj godini života, ili četrdesetoj ili malo kasnije. čovjek u ovim godinama većinom se dobro osjeća, osjeća se zdravim i jakim. U ovim godinama čovjek može spojiti dvije stvari, a to su zdravlje i ibadet. Allah, dželle šanuhu, je milostiv i On prašta grijehe, i On će oprostiti Svome robu kada to zatraži od Njega, bilo to u tridesetoj ili šezdesetoj ili sedamdesetoj godini života.

O MLADIĆU! Da li se ikad zapitaš ko ti garantuje da ćeš doživjeti tridesetu ili četrdesetu godinu života? O mladiću, ko ti garantuje da ćeš sutra živjeti na ovom dunjaluku i biti sa svojim najbližim?

O MLADIĆU, zar ne znaš da smrt dolazi iznenada i neočekivano, i da će te ljudi spustiti u kabur, kao što su i druge spustili, i da ćeš postati jedan od stanovnika kabura.

Da li stanovnici kabura mogu tražiti oprost, da li su uživali u tome što su odgaðali traženje oprosta? Da li imaju koristi od toga što su svoje vrijeme ili život provodili u igri, zabavi i nepokornosti Allahu, subhanehu ve te’ala?

Da li su doživjeli te godine života koje su željeli, da li su doživjeli te godine u kojima su htjeli da se pokaju?

O mladiću, zašto odugovlačiš sa traženjem oprosta od Allaha, subhanehu ve te’ala, i sa pokornošću Allahu, Gospodaru svih svjetova, i zašto si nemaran prema tome, a znaš da smrt dolazi iznenada, i samo Allah zna kad će ti smrt doći.

Kaže Allah, subhanehu ve te’ala: ”I svi se Allahu pokajte, o vjernici, dabiste bili spašeni.” (NUR, 31.)

Kaže Ibn el-Dževzi: ”Svaki čovjek treba da se sprema za smrt i da se ne zavarava mladošću i zdravljem misleći da mu smrt neće doći dok je mladić i dok je zdrav, a kada danas pogledamo, vidjet ćemo da više omladina umire nego starci.”

O MLADIĆU, pa i ako doživiš četrdesetu godinu života, ko ti garantuje da ćeš biti jak, sposoban da obavljaš ibadet i veličaš svoga Gospodara.

Ko ti garantuje da te neće kakva bolest zadesiti u dvadesetoj ili tridesetoj godini života pa da te ta bolest baci u postelju, pa da svoju mladost i snagu zamijeniš sa bolesničkim krevetom, ali znaj da je tada kasno! O mladiću, ko ti garantuje da te neće zadesiti kakva nevolja ili nesreća u dvadesetoj ili tridesetoj godini života koja će uzrokovati da ostaneš nepokretan do kraja svoga života!

Mnoge od nas šejtan zavarava sa odgaðanjem pokajanja, a odgaðanje pokajanja Allahu je poput mora koje je beskrajno pa tako mnoge ljude stigne smrt, a nisu se uspjeli pokajati svome Gospodaru, a tome svemu uzrok je odgaðanje pokajanja Allahu, subhanehu ve te’ala.

Mnogi ljudi kažu da će se pokajati. I tako prolaze dani, godine, a kod njih se stvara odbojnost i nemarnost prema pokajanju.

O mladiću! Odgaðanje tevbe nema granice niti kraja i odgaðanje nikad ne prestaje sve dotle dok čovjek ne bude spušten u kabur.

O mladiću, čuvaj se odgaðanja tevbe i nemoj se oslanjati na Allahov oprost i Allahovu milost, jer kako god je Allah milostiv i Onaj Koji prašta, tako isto je i Onaj Koji žestoko kažnjava. Kao što kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u Svojoj plemenitoj Knjizi: ”Odmazda Gospodara tvoga će, zaista, užasna biti.”(Al-Burudž, 12.)

Dva razloga vode ljude do opuštenosti pa misle da je Allah milostiv i Onaj Koji samo prašta, zaboravljajući da je i Onaj Koji kažnjava, a to su:

1. odgađanje tevbe, tj. pokajanja Allahu, subhanehu ve te’ala,
2. nada u Allahovu milost (oni koji su grijeh učinili govore da je Gospodar milostiv, a zaboravili su da je i Onaj Koji kažnjava).

Prenosi se od Ebu Hurejre da je Božiji Poslanik rekao: ”Sedam vrsta ljudi bit će u Allahovom hladu, kada drugog hlada neće biti. Jedan od njih će biti mladić koji je odrastao u pokornosti Allahu, subhanehu ve te’ala.”

O mladiću, pa zar ne želiš da budeš u Allahovom hladu kada drugog hlada ne bude, zar ne želiš da ti knjiga bude data u tvoju desnu ruku, zar ne želiš da uživaš u blagodatima koje će vječno trajati!

Prenosi se od Ibn Abbasa da je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, rekao: ‘‘Iskoristi pet stvari prije drugih pet: mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i život prije smrti.”

O mladiću, ti se nalaziš u vremenu kada si zdrav, mlad, imaš mnogo vremena na raspolaganju, ali to vrijeme možda provodiš u beskorisnim stvarima.

Spomenut ću hadis u kojem kaže Božiji Poslanik, s.a.v.s.: ”Dvije su blagodati koje ljudi zanemaruju, a to su zdravlje i slobodno vrijeme.”

Kaže Abdullah ibn Mes’ud, neka je Allah zadovoljan sa njim: ”Doista mi je mrzak čovjek koji je besposlen, ne radi ni za dunjaluk ni za ahiret.”

Rekao je Ebu Jezid: ’’Doistasunoćiidaniimetakvjernika, pasatimimetkomzaraðujeDžennetiliDžehennem.”

Rekao je Ibrahim ibn Šejban: ”Ko bude čuvao i vodio brigu o svom vremenu, Allah će sačuvati njegovu vjeru i njegov dunjaluk.”

[b]O MLADIĆU!

1. Znaj da su tvoje godine glavni imetak!
2. Neka tvoje društvo bude ono koje će te upućivati na dobro, a kloni se društva koje te vodi ka zlu i stvarima sa kojima Allah, s.v.t., nije zadovoljan!
3. Čuvaj svoj namaz, jer doista je namaz put uspjeha i vodi čovjeka ka Džennetu, i ne dozvoli sebi da prespavaš sabah-namaz!
4. Požuri ka mesdžidu kada čuješ ezan jer Allah je iznad svega!
5. Što više posti, jer je to doista lijek za mladića i udaljava ga od raznih prohtjeva koji ga vode ka grijehu!
6. Podstiči sebe da što više udjeljuješ svoj imetak na Allahovom putu jer doista to sprečava da čovjeka zadese belaji i nedaće!
7. Ne dozvoli da ti proðe dan a da nisi naučio nešto napamet iz Kur’ana, jer kaže Poslanik, s.a.v.s., da su najbolji oni koji nauče Kur’an pa podučavaju druge!
8. Veličaj svoga Gospodara što više!
9. Budi uvijek spreman da pomogneš svome bratu u islamu!
10. Obiði bolesnika kada si u mogućnosti i prisustvuj dženazama, jer ova navedena djela povećavaju vjerovanje (iman) u Allaha, s.v.t., i podsjećaju nas na ahiret.
[/b]
izvor : http://www.minber.ba

[pasa]

#36404

‘Iskoristi [b]pet stvari prije drugih pet: mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i život prije smrti.”[/b]

Iskoristi svoje vrijeme prije nego što bude kasno’
Preveo: Erdin Mehić

O MLADIĆU! Da li si ikada razmišljao o čovjeku koji hoda pogrbljenih leða, čija je kosa obijelila od starosti, čija je snaga iščezla zbog starosti? Jesi li razmišljao o čovjeku koji obavlja namaz s poteškoćom, jede i pije s poteškoćom, obavlja nuždu s poteškoćom, a svemu ovome uzrok je starost.

Da li si ikada razmišljao o svome stanju?

Zar ovaj starac nije bio kao i ti? O mladiću! Sve je iskusio i prošao u životu, sve ono što ti sad proživljavaš, igrao se i zabavljao, i mislio je da ta zabava i uživanja nikada neće proći, mislio je da njegovoj snazi nema kraja i da će uvijek biti jak i nesavladiv.

Ali, prevario se – došla mu je starost, a njegovo tijelo oslabilo, njegovu snagu zamijenila je bolest, slabost i nemoć. Njegovo uživanje, radost i zabavu zamijenila je tuga i žalost za propuštenom mladošću koju je proveo u igri i zabavi. On bi bio najsretniji kada bi mogao ponovo vratiti svoju mladost, pa da je provede u pokornosti Allahu, Gospodaru svih svjetova.

O MLADIćU! Znaj da je svaki novi dan dio tvog života i da svaki dan doðe sinu Ademovom, alejhis-sellam, govoreći: ”O sine Ademov! Ja sam tvoj novi dan i bit ću svjedok tvojih djela, zato me iskoristi, jer doista ti se više neću vratiti do Sudnjeg dana.”

Doista, kada čovjek ostari, on ostatak svog života provede u tuzi i kajanju za propuštenom mladošću. Zašto? Zato jer bi obavljao namaz, postio bi, ali ne može zbog svoje starosti ili ako može, to obavlja s poteškoćom.

O MLADIĆU! Čuvaj se duge nade!

Možda ćeš reći: Preda mnom je život, zatražit ću oprosta u budućnosti, ili ćeš reći: Neka, ima vremena, ili: Zatražit ću oprost u tridesetoj godini života, ili četrdesetoj ili malo kasnije. čovjek u ovim godinama većinom se dobro osjeća, osjeća se zdravim i jakim. U ovim godinama čovjek može spojiti dvije stvari, a to su zdravlje i ibadet. Allah, dželle šanuhu, je milostiv i On prašta grijehe, i On će oprostiti Svome robu kada to zatraži od Njega, bilo to u tridesetoj ili šezdesetoj ili sedamdesetoj godini života.

O MLADIĆU! Da li se ikad zapitaš ko ti garantuje da ćeš doživjeti tridesetu ili četrdesetu godinu života? O mladiću, ko ti garantuje da ćeš sutra živjeti na ovom dunjaluku i biti sa svojim najbližim?

O MLADIĆU, zar ne znaš da smrt dolazi iznenada i neočekivano, i da će te ljudi spustiti u kabur, kao što su i druge spustili, i da ćeš postati jedan od stanovnika kabura.

Da li stanovnici kabura mogu tražiti oprost, da li su uživali u tome što su odgaðali traženje oprosta? Da li imaju koristi od toga što su svoje vrijeme ili život provodili u igri, zabavi i nepokornosti Allahu, subhanehu ve te’ala?

Da li su doživjeli te godine života koje su željeli, da li su doživjeli te godine u kojima su htjeli da se pokaju?

O mladiću, zašto odugovlačiš sa traženjem oprosta od Allaha, subhanehu ve te’ala, i sa pokornošću Allahu, Gospodaru svih svjetova, i zašto si nemaran prema tome, a znaš da smrt dolazi iznenada, i samo Allah zna kad će ti smrt doći.

Kaže Allah, subhanehu ve te’ala: ”I svi se Allahu pokajte, o vjernici, dabiste bili spašeni.” (NUR, 31.)

Kaže Ibn el-Dževzi: ”Svaki čovjek treba da se sprema za smrt i da se ne zavarava mladošću i zdravljem misleći da mu smrt neće doći dok je mladić i dok je zdrav, a kada danas pogledamo, vidjet ćemo da više omladina umire nego starci.”

O MLADIĆU, pa i ako doživiš četrdesetu godinu života, ko ti garantuje da ćeš biti jak, sposoban da obavljaš ibadet i veličaš svoga Gospodara.

Ko ti garantuje da te neće kakva bolest zadesiti u dvadesetoj ili tridesetoj godini života pa da te ta bolest baci u postelju, pa da svoju mladost i snagu zamijeniš sa bolesničkim krevetom, ali znaj da je tada kasno! O mladiću, ko ti garantuje da te neće zadesiti kakva nevolja ili nesreća u dvadesetoj ili tridesetoj godini života koja će uzrokovati da ostaneš nepokretan do kraja svoga života!

Mnoge od nas šejtan zavarava sa odgaðanjem pokajanja, a odgaðanje pokajanja Allahu je poput mora koje je beskrajno pa tako mnoge ljude stigne smrt, a nisu se uspjeli pokajati svome Gospodaru, a tome svemu uzrok je odgaðanje pokajanja Allahu, subhanehu ve te’ala.

Mnogi ljudi kažu da će se pokajati. I tako prolaze dani, godine, a kod njih se stvara odbojnost i nemarnost prema pokajanju.

O mladiću! Odgaðanje tevbe nema granice niti kraja i odgaðanje nikad ne prestaje sve dotle dok čovjek ne bude spušten u kabur.

O mladiću, čuvaj se odgaðanja tevbe i nemoj se oslanjati na Allahov oprost i Allahovu milost, jer kako god je Allah milostiv i Onaj Koji prašta, tako isto je i Onaj Koji žestoko kažnjava. Kao što kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u Svojoj plemenitoj Knjizi: ”Odmazda Gospodara tvoga će, zaista, užasna biti.”(Al-Burudž, 12.)

Dva razloga vode ljude do opuštenosti pa misle da je Allah milostiv i Onaj Koji samo prašta, zaboravljajući da je i Onaj Koji kažnjava, a to su:

1. odgađanje tevbe, tj. pokajanja Allahu, subhanehu ve te’ala,
2. nada u Allahovu milost (oni koji su grijeh učinili govore da je Gospodar milostiv, a zaboravili su da je i Onaj Koji kažnjava).

Prenosi se od Ebu Hurejre da je Božiji Poslanik rekao: ”Sedam vrsta ljudi bit će u Allahovom hladu, kada drugog hlada neće biti. Jedan od njih će biti mladić koji je odrastao u pokornosti Allahu, subhanehu ve te’ala.”

O mladiću, pa zar ne želiš da budeš u Allahovom hladu kada drugog hlada ne bude, zar ne želiš da ti knjiga bude data u tvoju desnu ruku, zar ne želiš da uživaš u blagodatima koje će vječno trajati!

Prenosi se od Ibn Abbasa da je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, rekao: ‘‘Iskoristi pet stvari prije drugih pet: mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i život prije smrti.”

O mladiću, ti se nalaziš u vremenu kada si zdrav, mlad, imaš mnogo vremena na raspolaganju, ali to vrijeme možda provodiš u beskorisnim stvarima.

Spomenut ću hadis u kojem kaže Božiji Poslanik, s.a.v.s.: ”Dvije su blagodati koje ljudi zanemaruju, a to su zdravlje i slobodno vrijeme.”

Kaže Abdullah ibn Mes’ud, neka je Allah zadovoljan sa njim: ”Doista mi je mrzak čovjek koji je besposlen, ne radi ni za dunjaluk ni za ahiret.”

Rekao je Ebu Jezid: ’’Doistasunoćiidaniimetakvjernika, pasatimimetkomzaraðujeDžennetiliDžehennem.”

Rekao je Ibrahim ibn Šejban: ”Ko bude čuvao i vodio brigu o svom vremenu, Allah će sačuvati njegovu vjeru i njegov dunjaluk.”

[b]O MLADIĆU!

1. Znaj da su tvoje godine glavni imetak!
2. Neka tvoje društvo bude ono koje će te upućivati na dobro, a kloni se društva koje te vodi ka zlu i stvarima sa kojima Allah, s.v.t., nije zadovoljan!
3. Čuvaj svoj namaz, jer doista je namaz put uspjeha i vodi čovjeka ka Džennetu, i ne dozvoli sebi da prespavaš sabah-namaz!
4. Požuri ka mesdžidu kada čuješ ezan jer Allah je iznad svega!
5. Što više posti, jer je to doista lijek za mladića i udaljava ga od raznih prohtjeva koji ga vode ka grijehu!
6. Podstiči sebe da što više udjeljuješ svoj imetak na Allahovom putu jer doista to sprečava da čovjeka zadese belaji i nedaće!
7. Ne dozvoli da ti proðe dan a da nisi naučio nešto napamet iz Kur’ana, jer kaže Poslanik, s.a.v.s., da su najbolji oni koji nauče Kur’an pa podučavaju druge!
8. Veličaj svoga Gospodara što više!
9. Budi uvijek spreman da pomogneš svome bratu u islamu!
10. Obiði bolesnika kada si u mogućnosti i prisustvuj dženazama, jer ova navedena djela povećavaju vjerovanje (iman) u Allaha, s.v.t., i podsjećaju nas na ahiret.
[/b]
izvor : http://www.minber.ba

[pasa]

#36428

Da li je obavezan namaz za svakoga muslimana ?
Dokazi o obaveznosti namaza

Jako puno dokaza nas upucuje na obaveznost namaza, a mi cemo izdvojiti samo neke:

Dokazi iz Kur’ana Casnog

1) Uzviseni je rekao:
Namaz obavljajte i zekat dajite” (Prijevod znacenja Kur’ana, El-Bekara: 43)
2) I kaze Uzviseni:
Vjernicima je propisano da namaz obavljaju u odredjeno vrijeme” (Prijevod znacenja Kur’ana, En-Nisa’: 103)
3) Uzviseni Allah kaze:
A naredjeno im je da samo Allaha obozavaju, da mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju; a to je ispravna vjeradijallahu anhu” (Prijevod znacenja Kur’ana El-Bejjine:5)

Kada procitam ajet ispod, razmisljam o ljudima koji ce doci pred Allaha i koji ce reci da nisu namaz obavljali i zato su u Dzehennemu ( ja se jezim od straha , i molim Allaha da ne budem od tih )
[b]“Šta vas je u Sekar dovelo?” “Nismo” – reći će – “bili od onih koji su namaz obavljali i od onih koji su siromahe
hranili, i u besposlice smo se sa besposlenjacima upuštali, i Sudnji dan smo poricali, sve dok nam smrt nije doŠla.” [/b](Prijevod znacenja Kur’ana El-Muddessir 42-47)
Pogledajte kratak video :

N-UM.com / Stranica koju volim <3

[pasa]

#36443

Da li je obavezan namaz za svakoga muslimana ?
Dokazi o obaveznosti namaza

Jako puno dokaza nas upucuje na obaveznost namaza, a mi cemo izdvojiti samo neke:

Dokazi iz Kur’ana Casnog

1) Uzviseni je rekao:
Namaz obavljajte i zekat dajite” (Prijevod znacenja Kur’ana, El-Bekara: 43)
2) I kaze Uzviseni:
Vjernicima je propisano da namaz obavljaju u odredjeno vrijeme” (Prijevod znacenja Kur’ana, En-Nisa’: 103)
3) Uzviseni Allah kaze:
A naredjeno im je da samo Allaha obozavaju, da mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju; a to je ispravna vjeradijallahu anhu” (Prijevod znacenja Kur’ana El-Bejjine:5)

Kada procitam ajet ispod, razmisljam o ljudima koji ce doci pred Allaha i koji ce reci da nisu namaz obavljali i zato su u Dzehennemu ( ja se jezim od straha , i molim Allaha da ne budem od tih )
[b]“Šta vas je u Sekar dovelo?” “Nismo” – reći će – “bili od onih koji su namaz obavljali i od onih koji su siromahe
hranili, i u besposlice smo se sa besposlenjacima upuštali, i Sudnji dan smo poricali, sve dok nam smrt nije doŠla.” [/b](Prijevod znacenja Kur’ana El-Muddessir 42-47)
Pogledajte kratak video :

N-UM.com / Stranica koju volim <3

[Dedo]

#36433

STA JE NAJBOLJE UČITI ZA UMRLU RODBINU

Pitanje:
Esselamu alejkum. Htio bi vas pitati u vezi roditelja,nena,džeda i braće koji su preselili na onaj vječni i bolji svijet. Kao što vam je veoma dobro poznato da je u Bosni tokom mjeseca Ramazana prisutna praksa da se plaća imamima da se prouči Jasin ili se dijele lepine da bi korist imale osobe koje su preselile itd. Ja bih vas želio upitati šta je najbolje učiniti za roditelje ili drugu rodbinu koji su preselili a da od toga oni imaju korist?
Ako su to dove možete li mi navesti koje su to dove? Da vas Allah nagradi za vaš trud.

Odgovor:
Alejkumusselam.
Što se tiče učenja Kur’ana uopćeno ili učenja Jasina, Fatihe, hatme i slično, za duše umrlih, najbolje je postupiti onako kako je po tom pitanju radio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i kako su radili ashabi i prve generacije ovog Ummeta. Naime, nije prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba, ridvanullahi alejhim, da su učili Kur’an uopćeno, niti pridavali hatme, učili Jasine, Fatihu i slično i poklanjali nagradu tog učenja umrlom. I oni su imali umrlih kojima su mogli učiti Kur’an, pa da je u tome bio hajr ne bi ih mi u tome pretekli. Sa druge strane, poklanjanje hatme i učenje Jasina za dušu umrlog nema osnova u vjerodostojnom sunnetu. A još ako se od toga napravi vjera, odnosno da se sva vjerska aktivnost svede na učenje ili plaćanje učenja Kur’ana umrlim, kao što je praksa kod mnogih muslimana, pa se tome još doda šerijatski sporno plaćanje hodžama, učačima i sličnim samo učenje Kur’ana za dušu umrlih, onda se dolazi do zaključka da je ova praksa učenja Kur’ana za duše umrlih koja je uveliko raširena kod nas velika devijacija i iskrivljenje u praktikovanju vjere, jer Kur’an nije objavljen mrtvima nego živima. Od apsurda po ovom pitanju je i to da učači Jasina za duže umrlih uče ajet u istoj suri koji je dokaz da je Kur’an objavljen kao opmena živima a ne mrtvima. Kaže Uzvišeni: “To je samo Opomena i Kur’an jasni, da opomene onog ko je živ, i obistini Riječ protiv nevjernika” (Jasin, 69-70).

Šta koristi umrlim od djela živih je pitanje koje zaslužuje da se konstantno ponavlja, pa u tom kontekstu slijedi tekst koji je već objavljen.

Oko učenja Kur’ana umrlim učenjaci imaju podijeljeno mišljenje da li uopće sevap i nagrada učenja Kur’ana kada se pokloni umrlim stiže njima, tj. da li im koristi, a složni su da učenje Kur’ana umrlim nije bila praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba, radijallahu anhum.

Naime, nema razilaženja među učenjacima Ehli sunneta da umrli imaju koristi od djela živih u dvije stvari.

Prva – ono što je umrli uzrokovao tokom svoga života pa mu teče nagrada nakon njegove smrti, a u ovo ulaze troje: trajna sadaka (tj. uvakufljena džamija i slično), dobro dijete koje dovi svome roditelju i znanje od kojeg se koriste ljudi. Ove tri stvari su spomenute u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu (1631): “Kada umre sin Ademov prekida mu se djelo osim u trome: trajnoj sadaci, dobrom djetetu koje mu dovi i znanju od kojeg se koriste oni poslije njega”. Druga stvar: dobra djela koja čine drugi ljudi za umrlog, tj. sa nijetom da umrlom stigne nagrada tih djela, od tih stvari su: dova muslimana za umrlog, činjenje istigfara umrlom (traženje oprosta od grijeha), udjeljivanje sadake za njega i obavljanje Hadždža za njega. Za ove četiri stvari su došli šerijatski tekstovi Kur’ana i sunneta koji potvrđuju da umrli ima koristi od njih ako ih živi učini za njega. Oko posta za umrlog postoji razilaženje među učenjacima, a ispravno je da umrli od toga ima koristi kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu koje bilježe Buharija (1952) i Muslim (1147): “Ko umre a ostao je dužan post neka posti za njega njegov velij (dijete)”.

Vjerovatno je do sada pisalo o ovom pitanju al nije lose stalno ponavljati,kako nebbi postala obaveza ili cak nedo Bog sunnet(estakfirulah).

Najvecu korist imaju roditelji od lijepo odgojene djece kad se drze Islama klanjaju,i kod god se mole Allahu zatrze od Svevisnjeg oprost svojim roditeljima i ostaloj rodbini pa i svim muminima i muminkama koji su preselili sa Dinom i Immanom na Ahiret.

[Dedo]

#36448

STA JE NAJBOLJE UČITI ZA UMRLU RODBINU

Pitanje:
Esselamu alejkum. Htio bi vas pitati u vezi roditelja,nena,džeda i braće koji su preselili na onaj vječni i bolji svijet. Kao što vam je veoma dobro poznato da je u Bosni tokom mjeseca Ramazana prisutna praksa da se plaća imamima da se prouči Jasin ili se dijele lepine da bi korist imale osobe koje su preselile itd. Ja bih vas želio upitati šta je najbolje učiniti za roditelje ili drugu rodbinu koji su preselili a da od toga oni imaju korist?
Ako su to dove možete li mi navesti koje su to dove? Da vas Allah nagradi za vaš trud.

Odgovor:
Alejkumusselam.
Što se tiče učenja Kur’ana uopćeno ili učenja Jasina, Fatihe, hatme i slično, za duše umrlih, najbolje je postupiti onako kako je po tom pitanju radio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i kako su radili ashabi i prve generacije ovog Ummeta. Naime, nije prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba, ridvanullahi alejhim, da su učili Kur’an uopćeno, niti pridavali hatme, učili Jasine, Fatihu i slično i poklanjali nagradu tog učenja umrlom. I oni su imali umrlih kojima su mogli učiti Kur’an, pa da je u tome bio hajr ne bi ih mi u tome pretekli. Sa druge strane, poklanjanje hatme i učenje Jasina za dušu umrlog nema osnova u vjerodostojnom sunnetu. A još ako se od toga napravi vjera, odnosno da se sva vjerska aktivnost svede na učenje ili plaćanje učenja Kur’ana umrlim, kao što je praksa kod mnogih muslimana, pa se tome još doda šerijatski sporno plaćanje hodžama, učačima i sličnim samo učenje Kur’ana za dušu umrlih, onda se dolazi do zaključka da je ova praksa učenja Kur’ana za duše umrlih koja je uveliko raširena kod nas velika devijacija i iskrivljenje u praktikovanju vjere, jer Kur’an nije objavljen mrtvima nego živima. Od apsurda po ovom pitanju je i to da učači Jasina za duže umrlih uče ajet u istoj suri koji je dokaz da je Kur’an objavljen kao opmena živima a ne mrtvima. Kaže Uzvišeni: “To je samo Opomena i Kur’an jasni, da opomene onog ko je živ, i obistini Riječ protiv nevjernika” (Jasin, 69-70).

Šta koristi umrlim od djela živih je pitanje koje zaslužuje da se konstantno ponavlja, pa u tom kontekstu slijedi tekst koji je već objavljen.

Oko učenja Kur’ana umrlim učenjaci imaju podijeljeno mišljenje da li uopće sevap i nagrada učenja Kur’ana kada se pokloni umrlim stiže njima, tj. da li im koristi, a složni su da učenje Kur’ana umrlim nije bila praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba, radijallahu anhum.

Naime, nema razilaženja među učenjacima Ehli sunneta da umrli imaju koristi od djela živih u dvije stvari.

Prva – ono što je umrli uzrokovao tokom svoga života pa mu teče nagrada nakon njegove smrti, a u ovo ulaze troje: trajna sadaka (tj. uvakufljena džamija i slično), dobro dijete koje dovi svome roditelju i znanje od kojeg se koriste ljudi. Ove tri stvari su spomenute u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu (1631): “Kada umre sin Ademov prekida mu se djelo osim u trome: trajnoj sadaci, dobrom djetetu koje mu dovi i znanju od kojeg se koriste oni poslije njega”. Druga stvar: dobra djela koja čine drugi ljudi za umrlog, tj. sa nijetom da umrlom stigne nagrada tih djela, od tih stvari su: dova muslimana za umrlog, činjenje istigfara umrlom (traženje oprosta od grijeha), udjeljivanje sadake za njega i obavljanje Hadždža za njega. Za ove četiri stvari su došli šerijatski tekstovi Kur’ana i sunneta koji potvrđuju da umrli ima koristi od njih ako ih živi učini za njega. Oko posta za umrlog postoji razilaženje među učenjacima, a ispravno je da umrli od toga ima koristi kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu koje bilježe Buharija (1952) i Muslim (1147): “Ko umre a ostao je dužan post neka posti za njega njegov velij (dijete)”.

Vjerovatno je do sada pisalo o ovom pitanju al nije lose stalno ponavljati,kako nebbi postala obaveza ili cak nedo Bog sunnet(estakfirulah).

Najvecu korist imaju roditelji od lijepo odgojene djece kad se drze Islama klanjaju,i kod god se mole Allahu zatrze od Svevisnjeg oprost svojim roditeljima i ostaloj rodbini pa i svim muminima i muminkama koji su preselili sa Dinom i Immanom na Ahiret.

[pasa]

#36516

11. septembar mi je promjenio zivot
[img size=150]http://www.n-um.com/files/images/308387_10150357782744057_103937554056_7982190_121292484_n_0.jpg
[/img]

Kao i mnoga bosnjacka djeca, provela sam rat u Sarajevu sa porodicom. Zahvaljujuci Uzvisenom Allahu prezivjeli smo mukotrpni i krvavi rat i po zavrsetku istog, otisla sam sa porodicom u Sjedinjene Americke Drzave. Tamo sam se skolovala, zivjela jednim lijepim ili kao sto bi mnogi rekli “ispunjenim, uzbudljivim” dunjaluckim zivotom. Poticem iz porodice koja nije bila pretjerano naklonjena islamu izuzev…

onog “tradicionalnog, bosanskog” islama, sto ce reci post u toku Ramazana, obiljezavanje Bajrama i naravno moje muslimansko ime. Kao dijete sam isla u mekteb, bila clan hora ilahija i kasida medjutim, moje zelje i ciljevi u zivotu su bili okrenuti u drugom pravcu. Amerika je bila ostvarenje mojih snova. I bila je, zaista, sve do septembra 11., kada se cijeli svijet u roku jednog dana okrenuo protiv islama i svega i svakoga onoga koji je imao bilo kakve veze s njim.

Bila sam na poslu, kada se desio taj kobni, teski dan gdje sam pocela prozivljavati iznova neke emocije i sjecanja iz rata. Ljudi su me opet mrzili i s prezirom gledali, jer sam bila “drugacija” od ostalih! Jedna izjava od strane moje kolegice je probudila strah i istovremeno otkrila moju veliku ljubav i brigu za islam i muslimane. I tako kaze meni zena, koja je inace jevrejka i poznavala me je nekoliko godina: ” Ovi muslimani su pravi teroristi” (uz to je dodala i pokoji “kulturni” izraz da bi mi docarala svoj bijes)! A ja je podsjetim da sam i ja muslimanka a koliko mi je poznato nisam terorista, onda se malo ispravila pa dodala “ovi arapski muslimani”.

Osjetila sam jezu i strah, jer ne tako davno ja sam bila gadjana granatama, snajperima i zivjela u strahu samo zato sto sam bila muslimanka. Da ironija bude veca, ljudi me mrze sto sam muslimanka, sto vjerujem u Allaha kao Jedinog Boga i priznajem Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao Posljednjeg Allahovog poslanika, a ja ne znam skoro nista o svojoj vjeri. Pocela sam tragati po internetu razne clanke o islamu i pocela dijeliti na poslu letke kako bih bar malo umanjila njihovu mrznju i promijenila njihove misljenje u pogledu nase vjere i njenih istinskih sljedbenika.

Uzaludan je bio pokusaj pravdanja i pojasnjavanja da su takva i slicna djela produkt zlonamjernih, neukih pojedinaca ili grupacija koji zele nasteti islamu. Ne znam da li sam uspjela promijeniti misljenje mnogih na poslu i na fakultetu u tom trenutku, ali su zasigurno imali civiliziran nacin ophodjenja prema meni. Dakle, ni nakon toga nisam se vratila islamu, ali sam se zasigurno pocela vise interesovati i pridrzavati nekih pravila u mojoj vjeri.

Vrlo brzo, izgubila sam interesovanje za Ameriku, pa sam se nakratko odselila u Francusku. Koliko god cudno i nevjerovatno zvucalo, tamo pocinju moji dani istine i budjenja…Naime, ovdje zelim istaci Allahovu Milost i Moc(La havle ve la kuvvete illa billah), iako sam bila sama u nepoznatom svijetu, medju, vjerujte kada kazem, totalno bezboznickom, zalutalom, nemoralnom okruzenju, punom svakojake fitne i opasnosti, Uzviseni Allah swt mi se smilovao i pokazao svijet onakvim kakav jeste a ne onakav kakav mi zelimo vidjeti.

Da bih vam docarala mjesto u kojem sam zivjela, reci cu da je na cosku moje zgrade bila redovno jedna ili dvije “legalne” prostitutke, nocni klubovi, razni shopovi neprikladnih izloga, a taj isti kvart se smatra kao jedan od “lijepih, sigurnih i pozeljnih” kvartova u gradu gdje pretezno zive intelektualci i porodicni ljudi. Razmislite o ovome i uporedite sa vasim okruzenjem. Da li je ovo normalno i pozeljno okruzenje u kojem bi voljeli odgajati nase porodice?

Koliko god nejasno neki momenti u nasem zivotu izgledali, sve se dogadja sa razlogom, jer Allah je Mudar i Sveznajuci, pa tako da samo On zna kako ce najbolje odgojiti i pripremiti svoga roba za Pravi put. Takodjer, iskrena dova i pouzdanje u Jedinog Stvoritelja su kljuc srece i upute. U tom strahu i neskladu vanjskog svijeta, obuzela me neka jeza da sam odmah pala Allahu na sedzdu i zatrazila zastitu od svega sto me okruzivalo. Od tog trenutka namaz mi je bio prva i osnovna stvar u mom zivotu, i zelim reci onima koji ne klanjaju da zamole Allaha da im se smiluje i da im podari namaz, jer je to pocetak svjetlosti na kraju tunela i spas od razocarenja, depresija, raznih ovosvjetskih iskusenja i poteskoca.

Nemoj ocekivati promjenu, napredak, srecu i uspjeh u svom zivotu ako ne padas Jedinom Gospodaru, svome Stvoritelju na sedzdu. Iz svog iskustva govorim, da mi je zivot krenuo uzlaznom putanjom, masaAllah, kako sam se iskreno i dusom i tijelom predala svome Gospodaru. Nakon namaza, dolaze i ostale stvari, polahko, jedna po jedna se nizu poput biserne ogrlice. Sada sam elhamdulillah udata, majka dvoje djece, pokrivena i vratila sam se u Bosnu. Ne zalim ni jednu sekundu provedenu na Allahovom putu, jer to je nesto sto se mora osjetiti na kozi, u srcu, u dusi da bi bila ili bio u stanju razumjeti i shvatiti. Mnogi su se ibretili i pitali kako sam mogla napustiti sve te “blagodati” Zapada i vratiti se u ovu Bosnu, u neizvjesnost, jad i cemer.

Iako se potpuno slazem da zivot i stanje u nasoj drzavi je porazavajuce i da su ovdje prisutne mnoge fitne kao i na Zapadu, medjutim covjek ne zna gdje je njegova nafaka, gdje mu je bolje, jer i Allah, swt, kaze da su neke stvari naizgled lose a one su zapravo dobre za nas a neke izgledaju dobre a donose nam samo propast. Ovo je moj iskreni savjet i dova svakom citaocu da kada se covjek preda Allahovoj odredbi, pouzda u Njegovu Milost i zrtvuje stvari koje su oprecne prirodnom stanju covjeka, tj. koje su produkt nase maste, strasti i pozude, ali naravno sve to u ime Allaha, onda se mozes nadati uspjehu, sreci, blagostanju i nagradi na oba svijeta.

Imaces naravno, i dalje iskusenja i poteskoce u zivotu ali to nije ni prizblizno isto kao kada si zivjela ili zivio u dzahilijetu (neznanju). Kad si u islamu, pridrzavas se Allahovog zakona shodno svojim mogucnostima, jer nije Allah swt nikoga zaduzio iznad njenih/njegovih mogucnosti, sve se lakse podnosi, drugacije posmatra i ono najbitnije nikada vjernik ni vjernica nisu na gubitku! Prije mog povratku islamu, imala sam hvala Allahu mnoge i razne blagodati i mogucnosti ovoga svijeta, medjutim sve blago dunjaluka u najvecim kolicinama i razmjerima se ne moze porediti sa blagodatima koje su dosle sa islamom Allahovom voljom i miloscu, masaAllah.

Moj namaz, moj Kur’an, Sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, moj hidzab, moj islamski brak, moja djeca-velikodusni dar od Stvoritelja svjetova-moje prijateljice odnosno sestre u islamu, moje vrijeme u kojem Allah daje bereket, pa shvatis da 1 sat vremena nije kao ranije, vec stignes uraditi svasta nesta, itd, itd, su neprocjenjive blagodati od Jedinog, Uzvisenog, Plemenitog, Milostivog, Mudrog, Sveznajuceg, Velicanstvenog Gospodara, Allaha, dz.s.

Molim Allaha da mi oprosti ako sam negdje nesvjesno pogrijesila, da mi ocisti nijjet, upise ovo kao moje dobro djelo, da se citaoci okoriste ovim tekstom i da Allah swt uputi i ujedini ummet Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, da nas zastiti od dunjaluckih smutnji i neprijatelja islama, amin. Elhamdullilahi Rabbil alemin.

Sestra u islamu

http://www.n-um.com

[pasa]

#36525

11. septembar mi je promjenio zivot
[img size=150]http://www.n-um.com/files/images/308387_10150357782744057_103937554056_7982190_121292484_n_0.jpg
[/img]

Kao i mnoga bosnjacka djeca, provela sam rat u Sarajevu sa porodicom. Zahvaljujuci Uzvisenom Allahu prezivjeli smo mukotrpni i krvavi rat i po zavrsetku istog, otisla sam sa porodicom u Sjedinjene Americke Drzave. Tamo sam se skolovala, zivjela jednim lijepim ili kao sto bi mnogi rekli “ispunjenim, uzbudljivim” dunjaluckim zivotom. Poticem iz porodice koja nije bila pretjerano naklonjena islamu izuzev…

onog “tradicionalnog, bosanskog” islama, sto ce reci post u toku Ramazana, obiljezavanje Bajrama i naravno moje muslimansko ime. Kao dijete sam isla u mekteb, bila clan hora ilahija i kasida medjutim, moje zelje i ciljevi u zivotu su bili okrenuti u drugom pravcu. Amerika je bila ostvarenje mojih snova. I bila je, zaista, sve do septembra 11., kada se cijeli svijet u roku jednog dana okrenuo protiv islama i svega i svakoga onoga koji je imao bilo kakve veze s njim.

Bila sam na poslu, kada se desio taj kobni, teski dan gdje sam pocela prozivljavati iznova neke emocije i sjecanja iz rata. Ljudi su me opet mrzili i s prezirom gledali, jer sam bila “drugacija” od ostalih! Jedna izjava od strane moje kolegice je probudila strah i istovremeno otkrila moju veliku ljubav i brigu za islam i muslimane. I tako kaze meni zena, koja je inace jevrejka i poznavala me je nekoliko godina: ” Ovi muslimani su pravi teroristi” (uz to je dodala i pokoji “kulturni” izraz da bi mi docarala svoj bijes)! A ja je podsjetim da sam i ja muslimanka a koliko mi je poznato nisam terorista, onda se malo ispravila pa dodala “ovi arapski muslimani”.

Osjetila sam jezu i strah, jer ne tako davno ja sam bila gadjana granatama, snajperima i zivjela u strahu samo zato sto sam bila muslimanka. Da ironija bude veca, ljudi me mrze sto sam muslimanka, sto vjerujem u Allaha kao Jedinog Boga i priznajem Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao Posljednjeg Allahovog poslanika, a ja ne znam skoro nista o svojoj vjeri. Pocela sam tragati po internetu razne clanke o islamu i pocela dijeliti na poslu letke kako bih bar malo umanjila njihovu mrznju i promijenila njihove misljenje u pogledu nase vjere i njenih istinskih sljedbenika.

Uzaludan je bio pokusaj pravdanja i pojasnjavanja da su takva i slicna djela produkt zlonamjernih, neukih pojedinaca ili grupacija koji zele nasteti islamu. Ne znam da li sam uspjela promijeniti misljenje mnogih na poslu i na fakultetu u tom trenutku, ali su zasigurno imali civiliziran nacin ophodjenja prema meni. Dakle, ni nakon toga nisam se vratila islamu, ali sam se zasigurno pocela vise interesovati i pridrzavati nekih pravila u mojoj vjeri.

Vrlo brzo, izgubila sam interesovanje za Ameriku, pa sam se nakratko odselila u Francusku. Koliko god cudno i nevjerovatno zvucalo, tamo pocinju moji dani istine i budjenja…Naime, ovdje zelim istaci Allahovu Milost i Moc(La havle ve la kuvvete illa billah), iako sam bila sama u nepoznatom svijetu, medju, vjerujte kada kazem, totalno bezboznickom, zalutalom, nemoralnom okruzenju, punom svakojake fitne i opasnosti, Uzviseni Allah swt mi se smilovao i pokazao svijet onakvim kakav jeste a ne onakav kakav mi zelimo vidjeti.

Da bih vam docarala mjesto u kojem sam zivjela, reci cu da je na cosku moje zgrade bila redovno jedna ili dvije “legalne” prostitutke, nocni klubovi, razni shopovi neprikladnih izloga, a taj isti kvart se smatra kao jedan od “lijepih, sigurnih i pozeljnih” kvartova u gradu gdje pretezno zive intelektualci i porodicni ljudi. Razmislite o ovome i uporedite sa vasim okruzenjem. Da li je ovo normalno i pozeljno okruzenje u kojem bi voljeli odgajati nase porodice?

Koliko god nejasno neki momenti u nasem zivotu izgledali, sve se dogadja sa razlogom, jer Allah je Mudar i Sveznajuci, pa tako da samo On zna kako ce najbolje odgojiti i pripremiti svoga roba za Pravi put. Takodjer, iskrena dova i pouzdanje u Jedinog Stvoritelja su kljuc srece i upute. U tom strahu i neskladu vanjskog svijeta, obuzela me neka jeza da sam odmah pala Allahu na sedzdu i zatrazila zastitu od svega sto me okruzivalo. Od tog trenutka namaz mi je bio prva i osnovna stvar u mom zivotu, i zelim reci onima koji ne klanjaju da zamole Allaha da im se smiluje i da im podari namaz, jer je to pocetak svjetlosti na kraju tunela i spas od razocarenja, depresija, raznih ovosvjetskih iskusenja i poteskoca.

Nemoj ocekivati promjenu, napredak, srecu i uspjeh u svom zivotu ako ne padas Jedinom Gospodaru, svome Stvoritelju na sedzdu. Iz svog iskustva govorim, da mi je zivot krenuo uzlaznom putanjom, masaAllah, kako sam se iskreno i dusom i tijelom predala svome Gospodaru. Nakon namaza, dolaze i ostale stvari, polahko, jedna po jedna se nizu poput biserne ogrlice. Sada sam elhamdulillah udata, majka dvoje djece, pokrivena i vratila sam se u Bosnu. Ne zalim ni jednu sekundu provedenu na Allahovom putu, jer to je nesto sto se mora osjetiti na kozi, u srcu, u dusi da bi bila ili bio u stanju razumjeti i shvatiti. Mnogi su se ibretili i pitali kako sam mogla napustiti sve te “blagodati” Zapada i vratiti se u ovu Bosnu, u neizvjesnost, jad i cemer.

Iako se potpuno slazem da zivot i stanje u nasoj drzavi je porazavajuce i da su ovdje prisutne mnoge fitne kao i na Zapadu, medjutim covjek ne zna gdje je njegova nafaka, gdje mu je bolje, jer i Allah, swt, kaze da su neke stvari naizgled lose a one su zapravo dobre za nas a neke izgledaju dobre a donose nam samo propast. Ovo je moj iskreni savjet i dova svakom citaocu da kada se covjek preda Allahovoj odredbi, pouzda u Njegovu Milost i zrtvuje stvari koje su oprecne prirodnom stanju covjeka, tj. koje su produkt nase maste, strasti i pozude, ali naravno sve to u ime Allaha, onda se mozes nadati uspjehu, sreci, blagostanju i nagradi na oba svijeta.

Imaces naravno, i dalje iskusenja i poteskoce u zivotu ali to nije ni prizblizno isto kao kada si zivjela ili zivio u dzahilijetu (neznanju). Kad si u islamu, pridrzavas se Allahovog zakona shodno svojim mogucnostima, jer nije Allah swt nikoga zaduzio iznad njenih/njegovih mogucnosti, sve se lakse podnosi, drugacije posmatra i ono najbitnije nikada vjernik ni vjernica nisu na gubitku! Prije mog povratku islamu, imala sam hvala Allahu mnoge i razne blagodati i mogucnosti ovoga svijeta, medjutim sve blago dunjaluka u najvecim kolicinama i razmjerima se ne moze porediti sa blagodatima koje su dosle sa islamom Allahovom voljom i miloscu, masaAllah.

Moj namaz, moj Kur’an, Sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, moj hidzab, moj islamski brak, moja djeca-velikodusni dar od Stvoritelja svjetova-moje prijateljice odnosno sestre u islamu, moje vrijeme u kojem Allah daje bereket, pa shvatis da 1 sat vremena nije kao ranije, vec stignes uraditi svasta nesta, itd, itd, su neprocjenjive blagodati od Jedinog, Uzvisenog, Plemenitog, Milostivog, Mudrog, Sveznajuceg, Velicanstvenog Gospodara, Allaha, dz.s.

Molim Allaha da mi oprosti ako sam negdje nesvjesno pogrijesila, da mi ocisti nijjet, upise ovo kao moje dobro djelo, da se citaoci okoriste ovim tekstom i da Allah swt uputi i ujedini ummet Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, da nas zastiti od dunjaluckih smutnji i neprijatelja islama, amin. Elhamdullilahi Rabbil alemin.

Sestra u islamu

http://www.n-um.com

[Dervis]

#36562

Amin!!!Allahu Ekber!!!

[Dervis]

#36567

Amin!!!Allahu Ekber!!!

[pasa]

#36637

[b]Aid el‐Karni
[/b]

O Allahu!
“Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji; svakog časa On se zanima nečim.” (Er‐Rahman, 29)
Kada se mora uznemire, valovi nasrnu, oluje nastupe, ljudi na lađi uzviknu: “O Allahu!”
Kada se vodič deva u pustinji izgubi, kad putnici skrenu sa staze i karavana zaluta, svi oni dozivaju: “O Allahu!”
Kada se desi nesreća, nastupi očaj, jad zavlada, čovjek sav slomljen zavapi: “O Allahu!”
Kada se kapije pred prosjacima zatvore i tama prekrije njihova lica, oni poviču: “O Allahu!”
Kad nestane staza i puteva, kad zgasnu nade, ljudi dozivaju:
“O Allahu!”
Kada ti zemlja postane tijesna, i duša se sva skupi, zajecaj: “O Allahu!”
“Sjetih Te se kad nedaća crna ko noć me sažgala, Kad prašnjavi čador prekrio je lice vremena. Tvoje ime izgovorih, duša mi zajeca, I svaka je briga najednom nestala.”
Do Allaha dopire lijepa riječ, iskrena dova, istinski uzdah, nevina suza i bolna patnja. Njemu zorom u dovi pružamo dlanove, ruke širimo šta god nam je potrebno, Njega oči pogledaju kad udes nas pregazi i Njemu molitve šaljemo kad nesreće nastupe. Njegovo ime zazivamo, njime dove i pjesme počinjemo. Sjećanje na Njega srca nam smiruje, duše uspoko‐java, unosi mir u osjećanja, razboritost povećava i u nama čvrsto uvjerenje, jekin, postojanim čini, Allah je blag prema robovima Svojim.
Allah, ime najljepše, sazdano od slova krasotnih, najiskrenija i najvrednija riječ: “Znaš li da ime Njegovo ima iko!” (Merjem, 65)
Allah, najveće bogatstvo, vječnost, pomoć i snaga, uzvi‐šenost, moć i mudrost:
“Ko će imati vlast
toga dana?” ‐ “Allah, Jedini i Svemoćni!” (El‐Mu’min, 16)
Allah! To ime označava blagost i brigu, pomoć i potporu, ljubav i dobrotu:”Od Allaha je svaka blagodat koju uživate.” (An‐Nahl, 53)
“Koliko god svetih riječi o Tvome veličanstvu da skladamo, Da si uzvišeniji, uvijek saznamo. I sva značenja, Gospodaru, s Tobom postaju more beskrajno.”
Gospodaru naš, našu bol zamjeni utjehom, tugu radošću, a strah sigurnošću. Gospodaru naš, neka jekin zgasne požudu srca, neka rijeka imana utrne žar duše. Bože, umornim očima podari siguran san, nemirnim dušama spokoj i obraduj ih skorom pobjedom. Bože, neka Tvoj nur prosvijetli izgubljene oči, neka zalutali nađu Tvoj put, a izgubljeni Tvoju uputu.
Gospodaru naš, neka istinska zora Tvoje svjetlosti odagna šejtanska šaputanja, neka Istina prevlada zlo u nama i neka Tvoja vojska odbrane skrši sve spletke šejtanske. Bože, sačuvaj nas od tuge i brige, a iz naših duša odagnaj nemir. Samo se Tebe bojimo, Tebi robujemo, na Tebe se oslanjamo i od Tebe svaku pomoć tražimo. Ti si naš Gospodar i Zaštitnik, pa divnog li Gospodar i Pomagača.

iz knjige :Ne tuguj, autor :Aid el‐Karni

[pasa]

#36630

[b]Aid el‐Karni
[/b]

O Allahu!
“Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji; svakog časa On se zanima nečim.” (Er‐Rahman, 29)
Kada se mora uznemire, valovi nasrnu, oluje nastupe, ljudi na lađi uzviknu: “O Allahu!”
Kada se vodič deva u pustinji izgubi, kad putnici skrenu sa staze i karavana zaluta, svi oni dozivaju: “O Allahu!”
Kada se desi nesreća, nastupi očaj, jad zavlada, čovjek sav slomljen zavapi: “O Allahu!”
Kada se kapije pred prosjacima zatvore i tama prekrije njihova lica, oni poviču: “O Allahu!”
Kad nestane staza i puteva, kad zgasnu nade, ljudi dozivaju:
“O Allahu!”
Kada ti zemlja postane tijesna, i duša se sva skupi, zajecaj: “O Allahu!”
“Sjetih Te se kad nedaća crna ko noć me sažgala, Kad prašnjavi čador prekrio je lice vremena. Tvoje ime izgovorih, duša mi zajeca, I svaka je briga najednom nestala.”
Do Allaha dopire lijepa riječ, iskrena dova, istinski uzdah, nevina suza i bolna patnja. Njemu zorom u dovi pružamo dlanove, ruke širimo šta god nam je potrebno, Njega oči pogledaju kad udes nas pregazi i Njemu molitve šaljemo kad nesreće nastupe. Njegovo ime zazivamo, njime dove i pjesme počinjemo. Sjećanje na Njega srca nam smiruje, duše uspoko‐java, unosi mir u osjećanja, razboritost povećava i u nama čvrsto uvjerenje, jekin, postojanim čini, Allah je blag prema robovima Svojim.
Allah, ime najljepše, sazdano od slova krasotnih, najiskrenija i najvrednija riječ: “Znaš li da ime Njegovo ima iko!” (Merjem, 65)
Allah, najveće bogatstvo, vječnost, pomoć i snaga, uzvi‐šenost, moć i mudrost:
“Ko će imati vlast
toga dana?” ‐ “Allah, Jedini i Svemoćni!” (El‐Mu’min, 16)
Allah! To ime označava blagost i brigu, pomoć i potporu, ljubav i dobrotu:”Od Allaha je svaka blagodat koju uživate.” (An‐Nahl, 53)
“Koliko god svetih riječi o Tvome veličanstvu da skladamo, Da si uzvišeniji, uvijek saznamo. I sva značenja, Gospodaru, s Tobom postaju more beskrajno.”
Gospodaru naš, našu bol zamjeni utjehom, tugu radošću, a strah sigurnošću. Gospodaru naš, neka jekin zgasne požudu srca, neka rijeka imana utrne žar duše. Bože, umornim očima podari siguran san, nemirnim dušama spokoj i obraduj ih skorom pobjedom. Bože, neka Tvoj nur prosvijetli izgubljene oči, neka zalutali nađu Tvoj put, a izgubljeni Tvoju uputu.
Gospodaru naš, neka istinska zora Tvoje svjetlosti odagna šejtanska šaputanja, neka Istina prevlada zlo u nama i neka Tvoja vojska odbrane skrši sve spletke šejtanske. Bože, sačuvaj nas od tuge i brige, a iz naših duša odagnaj nemir. Samo se Tebe bojimo, Tebi robujemo, na Tebe se oslanjamo i od Tebe svaku pomoć tražimo. Ti si naš Gospodar i Zaštitnik, pa divnog li Gospodar i Pomagača.

iz knjige :Ne tuguj, autor :Aid el‐Karni

[Dervis]

#36639

El-Džahiz u svojoj knjizi “El-Bejan vet-Tebjin” prenosi da je Eban ibn Tegallub prošao pored neke žene koja je savjetovala svoga sina pri njegovom polasku na put: “Čuvaj se prenošenja tuđih riječi, jer one siju zlobu u duši.
Ne dozvoli drugima da prema tebi usmjere svoje ‘strijele’, jer svaka gađana meta ne prođe neoštećena. Uvijek uzmi sebe kao primjer, ono što ti je drago da drugi čine prema tebi i ti možeš činiti drugima, a što ti je mrsko – ostavi i kloni se toga. Ko bude opčinjen ljubavlju prema zlu koje nosi, on je kao vjetar koji donosi nevrijeme.

Ako nekoga savjetuješ, savjetuj plemenitog, jer samo će plemeniti prihvatiti tvoj savjet. Čuvaj se pokvarenjaka, jer su oni okorjeli kao stijene koje ne pucaju. I čuvaj se izdaje, jer je to najpokvareniji postupak koji čovjek može uraditi. Ispunjavaj preuzete obaveze, jer je u tome napredak. Imetak obilno udjeljuj, ali vjeru ni za što ne daj. Kome je data darežljivost i blagost, pronašao je sigurno utočište i ogrnuo se najljepšom odjećom.”

Izvor: “Riznica mudrosti muslimanskih velikana”

Sva zahvala pripada samo ALLAHU dž.š.

Mahsuz Selam!!!
Derviš

[Dervis]

#36632

El-Džahiz u svojoj knjizi “El-Bejan vet-Tebjin” prenosi da je Eban ibn Tegallub prošao pored neke žene koja je savjetovala svoga sina pri njegovom polasku na put: “Čuvaj se prenošenja tuđih riječi, jer one siju zlobu u duši.
Ne dozvoli drugima da prema tebi usmjere svoje ‘strijele’, jer svaka gađana meta ne prođe neoštećena. Uvijek uzmi sebe kao primjer, ono što ti je drago da drugi čine prema tebi i ti možeš činiti drugima, a što ti je mrsko – ostavi i kloni se toga. Ko bude opčinjen ljubavlju prema zlu koje nosi, on je kao vjetar koji donosi nevrijeme.

Ako nekoga savjetuješ, savjetuj plemenitog, jer samo će plemeniti prihvatiti tvoj savjet. Čuvaj se pokvarenjaka, jer su oni okorjeli kao stijene koje ne pucaju. I čuvaj se izdaje, jer je to najpokvareniji postupak koji čovjek može uraditi. Ispunjavaj preuzete obaveze, jer je u tome napredak. Imetak obilno udjeljuj, ali vjeru ni za što ne daj. Kome je data darežljivost i blagost, pronašao je sigurno utočište i ogrnuo se najljepšom odjećom.”

Izvor: “Riznica mudrosti muslimanskih velikana”

Sva zahvala pripada samo ALLAHU dž.š.

Mahsuz Selam!!!
Derviš

[pasa]

#37403

Amerikanka – medicinska sestra

Vijest o svom prelasku na islam poslala je medicinska sestra iz Amerike pod naslovom :

”Dobrocinstvo prema roditeljima me je povuklo da primim islam”.

Ona kaze: ” Prvi put sam cula o islamu dok sam pratila neki televizijski program. Smijala sam se podacima koje sam slusala. Nakon toga… proslo je godinu dana otkako sam prvi put cula za islam do mog sljedeceg susreta s njim.
Medjutim, gdje?
U bolnici u kojoj sam radila. Dosla su dva bracna druga i u njihovoj pratnji starica, tesko bolesna. Bila je to majka, njen sin i snaha. Snaha bi sjedila pored majke i stalno gledala u nju. Ja, dok bih obavljala svoju duznost posmatrala bih ovu djevojku. Gledala bih je kako stalno place, brise svoje suze, pa place, brise suze i tako neprestano. Jednom sam je upitala za razlog tog njenog silnog placa, pa me je obavjestila da je zajedno sa svojim suprugom dosla iz druge drzave da potraze za njegovu majku lijeka. Dok je pricala sa mnom plakala je i molila za ozdravljenje stare majke.
Mnogo sam se zacudila njenom slucaju. Dolazi iz druge drzave sa svojim muzem kako bi pronasli lijeka za njegovu majku?!”
Ova amerikanka kaze: ” Tada sam se sjetila svoje majke. Gdje je moja majka? Nisam je vidjela vec cetiri mjeseca! I jos uvijek razmisljam o svojoj posjeti njoj! Nisam cesto posjecivala rodjenu majku , a sta bi bilo da je to majka mog supruga?!
Zadivio me je postupak ovih bracnih drugova, jer je starica bila u teskom stanju, bila je blize smrti nego zivotu. Ali, vise me je zadivio postupak snahe! Sta nju briga za majkom njenog covjeka?! Zar da sebe slama zbog starice, a bila je preljepa djevojka?! Zbog cega sve ovo? Zamisljala sam sebe na mjestu ove starice, kako bih voljela i kako bih bila presretna da mene moja djeca ovako paze! Mnogo sam zavidjela ovoj starici na ljubavi njene djece! Bracni drugovi su sjedili uz staricu cijelo vrijeme, nisu je napustali. Dolazili su joj pozivi izvana, vjerovatno ostala djeca ove majke raspituju se za njeno stanje. Jednog dana usla sam u salu za cekanje u kojoj se nalazila i ova mlada djevojka, snaha bolesne majke, pa sam iskoristila priliku da je upitam o onome sto sam htjela. Pricala mi je o pravima roditelja u islamu. Zadivio me polozaj koji islam pridaje roditeljima, nacin ophodjenja s njima na koji islam podstice! Nakon nekoliko dana starica je umrla. Njen sin i snaha mnogo su plakali, kao da su ostali sirocad iza svoje majke.
Mnogo sam razmisljala o postupku ovo dvoje mladih i onome sto sam saznala o pravima roditelja u islamu.
Poslala sam zahtjev jednom od islamskih centara trazeci od njih literaturu o pravima roditelja. Nakon citanja ove literature osjetila sam nesto u svojim prsima kao nikada do tada. Zamisljala sam sebe kao majku! Zamisljala sam svoju djecu kako me vole, raspituju se i brinu za moje stanje sve do kraja mog zivota!
Ovaj lijepi osjecaj podstaknuo me je da iskazem svoju pripadnost islamu!
Ovaj lijepi osjecaj ponukao me je da izgovorim: ”LA ILAHE ILLALLAH, MUHAMMEDUN RESULULLAH”, a od islama sam poznavala samo dobrocinstvo prema roditeljima! Hvala Allahu, udala sam se za covjeka koji je, takodje, primio islam. Rodila sam djecu i Allaha molim za njihovu uputu. Ja sam danas Ummu Abdul-Melik! Molite Allaha za mene i moju djecu, za nasu postojanost u vjeri!”
Preuzeto sa predavanja ”Moja majka” sejha Halida Rasida – Casopis ”El-Asr”

[Author]

Posts