[emira-tekija]

#14847

Budite daije i sutite!!!

Kada musliman više ne može da govori o naređivanju dobra i sprečavanju zla i grijeha, u takvoj poziciji on biva daija koji mora šutjeti. Kako je to moguće? Ovo pitanje bilo je postavljeno Omeru b. Abdul-Azizu, rahimehullah, i on je rekao: ”Budite daije i šutite.” Prisutni su ga upitali: ”Kako je to moguće?”, a on je rekao: ”Svojim moralom.”

Istinu je rekao, Allah mu se smilovao, jer jedan od najveličanstvenijih načina kako pozivati Allahu i uputiti one koji su zalutali jeste da se čovjek okiti lijepim moralnim vrlinama i odgojom kojim će dati drugima odgojnu poruku.

Dokaz za ovo su dvije stvari:
Prva: Lijep moral je najjači argument kojim se može potisnuti svaka sumnja oko vjere. Velik broj ljudi okrenuo se od vjere zbog osornosti onih koji su na istini, kao i zbog toga što se ne osvrću na one koji su u zabludi. Allah, dželle ve ‘ala, podučio nas je kako da Mu se obraćamo skrušeno, pa kaže: ”Gospodaru naš, nemoj nas učiniti smutnjom onima koji ne vjeruju. Oprosti nam, Gospodaru naš, Ti si Silni i Mudri.” (El-Mumtehine, 5)

Ovaj ajet može nositi dva značenja, a to su da vjernike ne iskuša nevjernicima ili da ne učini vjernike onim što će odvratiti nevjernike od vjere. Ako je to obaveza prema nevjernicima, onda kako se odnositi prema muslimanima?

Allah, subhanehu ve te’ala, kaže Poslaniku, s.a.v.s.: ”Iz Allahove milosti si blag prema njima. A da si bio osorna govora i gruba srca, oni bi se razbježali od tebe.” (Ali Imran, 159)

Drugo: Pogledajmo hadis koji bilježi imam Ebu Davud od Bera’a b. Aziba, r.a., gdje kaže: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Uljepšavajte Kur’an svojim glasovima.”’

Sad postavimo sebi pitanje da li je Allahov govor, Kur’an, odbojan, pa da ga uljepšavamo? Ne. Ali Allah uvijek naređuje ono što je ljepše. Ljepše ga je lijepo učiti kako bi ostavio više traga na ljude i njihove duše. Pa ako treba da naš odnos prema lijepom Allahovom govoru da bude ovakav, onda kako da se mi ponašamo u našem govoru, naređivanju dobra i sprečavanju zla? I koliko treba da ga uljepšamo da utječemo na ljude?

U prvom redu mora se oživjeti sunnet širenja selama.

Brate, znaj da je Es-Selam Allahovo ime, kao što je Allah rekao: ”On je Allah mimo kojeg drugog boga nema. El-Melik, El-Kuddus, El-Mu’min, Es-Selam…” (El-Hašr, 23)

Imam Muslim bilježi od Sevbana, r.a., da je rekao: ”Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., završio sa namazom, tri puta bi učinio istigfar, a zatim bi rekao: ‘Allahumme ente-s-Selam ve minke-s-Selam… – Allahu Ti si spas i od Tebe je spas…”’

El-Hattabi u djelu ”Vrijednost dove”, str. 41, kaže: ”Značenje selama je čistoća od svakog nedostatka ili manjka koji se može naći kod stvorenja. ”

Pozdrav muslimana je upravo uzet iz Allahovog imena, kao što Taberani bilježi u djelu ”El-Kebir”, 10/182, od Abdullaha b. Mes’uda, r.a., da je rekao: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Es-Selam je ime od Allahovih imena koje je postavio na Zemlji. Širite ga međusobno, jer bilo koji čovjek da poselami skupinu ljudi pa mu odgovore, on će biti na većem stupnju od njih jer ih je podsjetio, a ako mu ne odgovore, pa njemu će odgovoriti oni koji su bolji od njih.”’

Allah, s.v.t., kaže: ”Ako ti dođu oni koji vjeruju u naše ajete, reci im: ‘Selamun alejkum.’ Vaš gospodar je Sebi naredio milost.” (El-En’am, 54)

Allah, s.v.t., učinio je selam sredstvom odbrane od neznalica, pa kaže: ”Oni ako čuju prazne priče, klone ih se i kažu: ‘Nama naša djela, vama vaša djela. Selamun alejkum, mi nemamo volje da se družimo sa neznalicama.”’ (El-Kasas, 55)

Meleki će nazivati selam džennetlijama, kao što Uzvišeni kaže: ”Selamun alejkum, radi onoga što ste se strpjeli. Lijepo li je ovo stanište.” (Er-R’ad, 24)

Allah, s.v.t., učinio je selam pozdravom u Džennetu njegovim stanovnicima, On će ih pozdravljati selamom, Džennet je nazvao kućom spasa – Darus-selam. Tako da muslimani ne smiju dozvoliti da zamijene ono što je vrijedno za nešto bezvrijedno, posebno kada je riječ o stranim ili uličnim pozdravima jer je to očigledno šejtanova borba protiv istine.

Drugo je potpomaganje muslimana u njihovim potrebama, što je svakako obaveza muslimana da svako dobro dostave na sve strane do svih ljudi.

To se neće postići sa mnogo priče niti uzdizanjem na pozicije, pisanjem knjiga, podjelom letaka, ali će se postići lijepim moralnim vrijednostima i lijepim odnosom prema ljudima.

Nakon selama, u prvom redu ono što otvara i osvaja ljudska srca, ono što između neprijatelja gradi prijateljstvo, bez imalo sumnje, to je potpomaganje ljudi u njihovim potrebama.

Allah, s.v.t., je za ovakvo djelo dao sevape koji ljudi ne mogu dokučiti svojim umom. Zato, brate i sestro, zamisli sebe ako si od onih koji žure i žude za pomaganjem drugih muslimana.

Prvo: Allah pomaže Svoga roba sve dok on pomaže svome bratu.
Drugo: Ko od muslimana otkloni poteškoću od ovosvjetskih poteškoća, Allah će od njega otkloniti poteškoću na Sudnjem danu.

Imam Muslim u svom Sahihu bilježi od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Ko od muslimana otkloni poteškoću od ovosvjetskih poteškoća, Allah će od njega otkloniti poteškoću na Sudnjem danu. Ko olakša nekome u teškom stanju, Allah će njemu olakšati na ovom i onom svijetu. Ko sakrije sramotu muslimana, Allah će sakriti njegovu sramotu na ovom i onom svijetu. Allah će pomoći Svoga roba sve dok rob pomaže svoga brata.”

Treće: Allah će radi tvojih dobrih djela otkloniti od tebe nedaće i probleme.
Imam Taberani u ”El-Kebiru” sa dobrim lancem prenosilaca od Ebu Umame, r.a., bilježi predaju da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Dobra djela čuvaju od nedaća, sadaka u tajnosti gasi Gospodarovu srdžbu, održavanje rodbinskih veza produžuje životni vijek.”

Vrata dobročinstva prema ljudima su višestruka, odnosi se na velike i male stvari.

Od muslimana se neće tražiti pravo na jednakost, nego pravo na dobročinstvo u djelima, a onaj ko ne može, onda i riječi grade isto kao i djela.

Ebu Bekr je u srcu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zaslužio mjesto zbog svog odnosa prema Poslaniku, s.a.v.s., kao što kaže: ”Allah me je poslao vama pa ste rekli: ‘Lažeš’, a Ebu Bekr je rekao: ‘Istinu govoriš.’ Pomogao me je svojim imetkom i žrtvovao je život. Pa hoćete li pustiti moje ashabe?!’ Ponovio je to dva puta. Tako da ga više niko nije smio vrijeđati.”

Pogledajmo primjer Hatidže, r.a., kada Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Opskrbljen ljubavlju prema njoj.”

Dostigla je deredže zbog svog odnosa prema Poslaniku, s.a.v.s., kao što imam Ahmed bilježi od Aiše, r.a., da je rekla: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., spominjao bi Hatidžu i mnogo bi je hvalio. Jednom sam osjetila ljubomoru pa sam rekla: ‘Mnogo je spominješ. Allah ti je dao bolju od nje.’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Allah mi je nije zamijenio boljom od nje. Ona je povjerovala u mene kad ljudi nisu. Vjerovala mi je kad su me drugi utjerivali u laž. Pomagala mi je svojim imetkom kada su mi to drugi uskratili.”’

Samo je Allahova vaga pravedna vaga, Poslanikova mjerila su mjerila istine, pa ako su ovi dostigli ovakve deredže, kako onda takva djela neće prevagnuti u srcima siromašnih i slabih?

Šta je moguće uraditi za druge ljude?

-Pomoći im da vrate dugove ili da im se odgodi ili čak i oprosti dug.
Poznato je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., izbjegavao zaduženom klanjati dženazu, također šehidu se sve oprosti osim dugova. Vjernik ako je prezadužen osjeća srčanu i duševnu tjeskobu. Jednom riječju, dužnik je poput zarobljenika. Ako mu pomogneš da vrati dug, ili mu olakšaš odgađanjem, ili mu oprostiš, uistinu je to veliko djelo. Buharija bilježi od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Ko odgodi dužniku dug ili mu ga oprosti, Allah će ga uvesti na Sudnjem danu u hladovinu kada druge hladovine ne bude.”

-Pomaganje samohranim majkama, udovicama i djeci

U oba Sahiha bilježi se predaja od Ebu Hurejre, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: ”Onaj ko pomaže udovicu i nevoljnike je poput mudžahida na Allahovom putu ili poput onoga ko noću klanja, a danju posti.”

Zamislite stanje velikog broja udovica, ako im se približimo, a recimo ne nose hidžab ili ne klanjaju ili se miješaju sa muškarcima, pa im pružimo utočište, onda se možemo nadati da će Allah nama pružiti utočište. Šta misliš u takvom stanju, da li će ona odbiti tvoje savjete i opomene?

Onaj jetim kojeg pomiluješ po glavi, ispuniš mu neke želje, brineš se o njemu, savjetuješ ga, takvo dijete će ti uvijek reći slušam i pokoravam se.

Dobročinstvo prema ljudima je skup metoda koja koristimo da bismo dospjeli do ljudskih srca do kojih i pored velikog umora ne možemo doprijeti.

Esbahani bilježi od Ibn Omera, r.a., da je neki čovjek došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: ”’Ko je najdraži Allahu, Allahov Poslaniče?” On reče: ”Najdraži Allahu je onaj ko najviše koristi ljudima. Najdraže djelo Allahu je da uneseš radost u srce muslimana tako što ćeš otkloniti od njega nedaću, dug mu vratiti ili mu glad utoliti. Da pomognem bratu u njegovoj potrebi draže mi je nego da budem u itikafu cijeli mjesec u ovoj mojoj džamiji. Onaj ko ide sa ciljem da pomogne svom bratu, Allah će mu stope učvrstiti na dan kada drugi budu posrtali.”

Ako ništa od ovoga spomenutog ne možeš učiniti, onda postoje drugi oblici dobrih djela kao što su:

-Zauzimanje u dobru time što ćeš posredovati za svog brata u bilo kakvom dobru.

-Lijepa riječ, kao što Uzvišeni kaže: ”Reci robovima Mojim, neka jedni drugima lijepe riječi govore…” (El-Isra, 53)

-Osmijeh prilikom susreta sa drugim ljudima, kao što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Nemojte omalovažavati bilo šta od dobročinstva makar se susreo sa bratom nasmiješena lica.”

-Obilazak bolesnoga ili koji je zapao u bilo kakvu nedaću, posjeta bolesniku ili iskazivanje saučešća kod smrti njemu bliskog.

Vrata dobra su otvorena sve dok Sunce ne izađe sa zapada, zato nemojte oklijevati, nego budite od onih koji rade, a malo pričaju.

[emira-tekija]

#14899

Kazao je Uzvišeni Allah dželle šanuhu: “Sjećajte se vi Mene, pa ću se i Ja sjećati vas! I zahvaljujte Mi, a ne budite Mi nezahvalni.” (El-Bekare: 152)

“O vi, koji vjerujete! Allaha često i mnogo spominjite!” (El-Ahzab 41)

“ … i muškarcima koji mnogo Allaha spominju i ženama, Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio. “ (El-Ahzab 35)

“I u sebi spominji Gospodara svoga ujutro i navečer, ponizno i sa strahopoštovanjem i ne podižući glas, i ne budi nemaran!” (El-Araf 205)

Kazao je Allahov Poslanik: “Meselul-l-lezi jezkuru Rabbehu ve-l-lezi la jezkuru Rabbehu meselu-l-hajji ve-l-mejjiti”

– Primjer onoga koji se sjeća svoga Gospodara spominjući Ga i onog koji Ga se ne sjeća je kao primjer živog čovjeka i mrtvaca.

Zatim je kazao: “Ela unebbi ukum bi hajri e’a malikum ve ezkaha inde melikikum ve erfe’iha fi deredžatikum ve hajrin lekum min infaki-z-zehebi ve-l-veriki ve hajrin lekum min en telkav aduvvekum fe tadribu eanakahum ve jadribu e’anakak-um? Kalu, bela! Kale zikru-l-Lahi te’ ala”

– Želite li da vas obavijestim o vašem najboljem djelu, koje je uz to najkreposnije kod vašeg Vladara, korisnije od udjeljivanja zlata i srebra, značajnije i od borbe protiv vašeg neprijatelja? Ashabi odgovoriše: Da, želimo! – Sjećanje na Allaha Uzvišenog.

Kazao je i ove riječi: Uzvišeni Allah kaže: Ene inde zanni abdi bi, ve Ene me‘ahu iza zekereni, fe in zekereni fi nefsihi – zekertuhu fi Nefsi, ve in zekereni fi melein- zekertuhu fi melein hajrin minhum, ve in tekarrebe ilejje šibren tekarrebtu ilejhi zira‘an, ve in tekarrebe ilejje zira‘an tekarrebtu ilejhi ba‘an, ve in etani jemši etejtuhu herveleten”

– Rekao je Allah, dželle šanuhu: – Ja sam sa Svojim robom kada misli o Meni. S njim sam kad god Me se sjeti. Ako Me se sjeti u osami, i Ja se sjetim njega kad sam sam; ako Me se, pak, sjeti dok je u društvu, i Ja se njega sjetim u još ljepšem društvu. Kad mi se približi za pedalj, i Ja se njemu približim za lakat, a ako Mi se približi za lakat, Ja se njemu približim za rukohvat.Najzad, ako Mi se približi hodom, Ja ću se njemu približavati žurbom.

A kazao je i ovako: “Ve’an Abdillahi bin Busr, radi-je- l-Lahu anhu, enne redžulen kale: “ja Resula-l-Lahi, inne šerai’al-islami kad kesuret alejje fe ahbirni bi šej‘in etešebbesu bihi” – Kale – “La jeza-lu lisanuke retiben min zikril-l-Lahi”.

– Od Abdullaha sina Busra, r.a., prenosi se da je neki čovjek rekao Božijem Poslaniku: “O Božiji Poslaniče, meni se čini da ima puno islamskih propisa, pa mi kaži neke najvažnije, kojih ću se pridržavati”, pa mu je rekao: “Neka ti jezik neprestano spominje Allaha, dželle šanuhu”

Kazao je i: “Men kare e harfen min Kitabi-l-Lahi fe lehu bihi hasenetun vel-hasenetu bi ašri emsaliha, ve la ekulu: elif-lam-mim-harfun ve lakinne elifun harfun, lamun harfun, mimun harfun”

– Ko prouči (pročita) slovo iz Allahove Knjige pribavio je sebi dobro, a za to dobro stječe se deset drugih dobara. Nisam kazao: “elif-lam-mim” – jedno je slovo, nego “elif” je slovo, “lam” je slovo i “mim” je slovo.

Zabilježen je i ovaj hadis: “Ve anUkbete bin Amirin, radijel-l-Lahu ‘anhu kale: haredže Resulu-l-lahi (sallallahu `alejhi we sellem) ve nahnu fi-s-suffe fe kale: ejjukum juhibbu en jagduve kulle jevmin ila buthanin ev ile-l-akiki fe je‘ti minhu bi nakatejni kevmavejni fi gajri ismin ve la kati‘ati rahimin?-fe kulna: Ja Resule-l-lahi, nuhibbu zalike. Kale: e fela jagdu ehadukum ile-l-mesdžidi fe ju‘allimu ev jakre‘u ajetejni min Kitabi-l-Lahi azze ve dželle, hajrun lehu min nakatejni, ve selasun hajrun lehu min selasin, ve erbe‘un hajrun lehu min orbe’in, ve min e‘adadihinne mine-l-ibili”

– Prenosi se od Ukbeta, sina Amirova, da je rekao: ” Dok smo mi boravili na sofi, izišao je Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, i obratio nam se: “Ko od vas ne bi želio svakog dana osvanuti u Buthani ili u Akiki i da mu k tome budu darovane po dvije velike jednogrbe deve na halal način i ne kao poklon rodbine?” Odgovorili smo: “Svi bismo to željeli, Allahov Poslaniče.” Tada nam on reče: “Zar niko među vama ne želi poraniti u džamiju i u njoj poučavati ili sam proučavati (čitati) dva kur’anska ajeta – što mu je korisnije od dvije deve; tri ajeta su mu na taj način vrednija od tri deve; četiri od četiri deve i tako redom.”

Kazao je i sljedeće: “Men ka’ ade mak ‘aden lem jezkuri-l-Lahe fihi kanet ‘alejhi min-l-Lahi tiretun,ve men idtadže’a mudtadže’an lem jezkuri-l-Lahe fihi kanet’ alejhi tiretun”

– Ko sjede u društvo ne spomenuvši pritom Allaha, Allah se srdi na njega a, također, ko legne ne spomenuvši Allaha, Allah se srdi na njega.

Kazao je i ovo:”Ma dželese kavmun medžlisen lem jezkuru-l-Lahe fihi ve lem jusallu ala nebijji-him illa kane alejhim tiretun, fe in šae‘azzebehum ve in ša egafere lehum”

– Grupa koja se okupi na jednom mjestu, a pritom ne spomene Allaha i ne donese salavat na svoga Poslanika, na sebe je navukla Allahovu srdžbu. Ako htjedne, Allah će ih kazniti, a ako ne, oprostit će im.

Sličnu poruku kazao je drugom prilikom Poslanik: “Ma min kavmin jekumune min medžlisin la jezku-rune-l-Lahe fihi illa kamu an misli džusseti himarin ve kane lehum hasretun”

– Skupina koja napusti sijelo ne spomenuvši pri tome Allaha kao da je ustala iza leša magarca, i oni su u teškoj nesreći.

[emira-tekija]

#16077

1. Uputa: “Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali.” [Sura El-Bekara 2]

2. Oprost i znanje: “Ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost (znanje) darovati, pa ćete Istinu od neistine moći rastaviti i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam.” [Sura El-Enfal 29]

3. Izlaz iz nevolje – 4. Opskrba odakle se čovjek ne nada: “A onome ko se Allaha boji, on će izlaz naći i opskrbiće ga odakle se ne nada.” [Sura Et-Talak 2-3]

5. Pomoć: “Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje.” [Sura En-Nahl 128]

6. Zaštita: “A Allah štiti one koji Ga se boje.” [Sura El-Džasije 19]

7. Ljubav: “Jer Allah zaista voli pobožne.” [Sura Et-Tevbe 7]

8. Dostupnost i lahkoća u svemu: “A onome ko se Allaha boji, On će sve što mu treba učiniti dostupnim.” [Sura Et-Talak 4]

9. Oprost grijeha – 10. Uvećavanje nagrade: “A onome ko se Alaha boji – On će preko raznih postupaka njegovih preći i još mu veliku nagradu dati.” [Sura Et-Talak 5]

11. Primanje dijela: “Allah prima samo od onih koji su bogobojazni.” [Sura El-Maida 27]

12. Postignuće željenog: “I Allaha se bojte, jer ćete tako postići ono što želite.” [Sura Ali Imran 130]

13. Dobre vijesti: “I neka se ničega ne boje i ni za čim ne tuguju Allahovi štićenici, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali, za njih su dobre vijesti i na ovom i na onom svijetu.” [Sura Junus 62-64]

14. Ulazak u Džennet: “Za one koji se budu bojali Allaha biće, zaista. dženneti uživanja u Gospodara njihova.” [Sura El-Kalem 34]

15. Spas od Džehennema: “I svaki od vas će do njega stići! Gospodar tvoj se sigurno tako obavezao. Zatim ćemo one koji su se grijeha klonili spasiti.” [Sura Merjem 71-72]

[emira-tekija]

#16078

Islam je vjera koja usmjerava čovjeka da u ovodunjalučkom životu gradi tvrðavu ahlaka, jer jak moral je garancija napretka, kako pojedinca tako i zajednice. Mnogo je dokaza koji govore o bitnosti ahlaka i rekaika, a to potvrðuju i predaje koje su došle sunnetom Allahovog Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, u kojima se spominje da će jedna od najtežih stvari na Mizanu biti lijep ahlak i da će Poslaniku, alejhis-salatu ves-selam, biti najbliži oni koji imaju lijep ahlak.

Jedna od tih tema je i samokontrola ili suzdržavanje. Da bismo shvatili važnost teme neophodno je istaći koliko je života izgubljeno zbog nemogućnosti kontroliranja srdžbe?! Koliko je brakova izgubljeno zbog nedostatka ove osobine?! Koliko je djece i odraslih svoj dio života provelo kao invalidi zbog nemogućnosti kontroliranja svojih postupaka?! Koliko je…???

O vrijednosti suzdržavanja govori nam i Kur’an kada opisuje one koji zaslužuju džennetske bašče, izmeðu ostalog, kao ”…i oni koji koji svoju srdžbu kontrolišu i drugima opraštaju…” (Ali Imran, 133).

Da neko ne posjeduje osobinu suzdržljivosti, govore nam sljedeće stvari:

-da se osoba vrlo brzo uzbudi i razljuti i da brzopleto reaguje, a to često biva u situaciji kada se ne udovolji zahtjevima takve osobe, naročito ako je u pitanju nešto što je vezano za islam;
-nekontrolisanost govora, tako da vrlo brzo iznosi mišljenja i uvrede na račun drugih ili onih koji ga po njemu ne razumiju ili ne udovoljavaju njegovim zahtjevima.

Od stvari koje pomažu u postizanju samokontrole su:

-proširivanje islamskog znanja, jer osoba koja više zna, svjesnija je odgovornosti koju ima za svaki postupak i riječ. Znanje je brana koja nas udaljava od lošeg i čuva od toga da nas ponese bujica zla.
-Kontrolisanje govora; dovoljno je da znamo da je jezik jedna od dvije stvari koje će ljude najviše odvoditi u Vatru.
-Čvrsto okretanje ka Allahu u svakoj situaciji i spoznaja da nas Uzvišeni Allah vidi i čuje u svakoj situaciji pa se trebamo stidjeti Njega.
-Kloniti se društva koje pomaže u izgradnji ružnih osobina i koje čovjeka namjerno dovode u situaciju da gubi kontrolu nad svojim riječima i postupcima.
-Vježbanje strpljivosti.
-Praktikovanje onoga čemu nas uči islam da umanjuje srdžbu, kao učenje euze, abdest, promijeniti stanje u kojem se nalazimo, tj. ako stojimo da sjedemo itd.
Ugledanje na bolje od nas po pitanju samokontrole.

[emira-tekija]

#16080

Jedan je mladić htio otići u Mekku da obavi Umru. Pripremio je kamilu i hranu i krenuo na put. Nakon nekoliko sati putovanja ugleda oazu pogodnu za odmor. Sjede u hlad ispod jednog drveta i zaspa dubokim snom. Dok je spavao, njegova kamila je hodala okolo sve dok nije ušla u obližnji vrt. Počela je jesti plodove u vrtu rušeći sve što joj se našlo na putu. Vrt je čuvao jedan starac. Pokušao je istjerati kamilu, ali nije uspio. Plašio se da će kamila uništiti cijeli vrt, pa ju je zaklao.

Kada se mladić probudio, potražio je kamilu i našao ju zaklanu u vrtu. Čuvar vrta dođe i mladić ga upita: – Ko je zaklao kamilu?

Čuvar mu ispriča šta se dogodilo, a mladić se toliko razljuti i jednim udarcem ubi starca. Pokaje se zbog onog što je uradio, no u tom trenutku dođoše starčevi sinovi koji ga odvedoše vladaru pravovjernih, Omeru ibn el – Hattabu radijallahu anhu, tražeći zadovoljenje pravde. Mladić pred halifom Omerom priznade zločin i iskreno se pokaja.

– Ja mogu jedino da ti presudim po Allahovom zakonu – reče halifa.

Mladić zatraži od halife da odgodi presudu na dva dana kako bi otišao kući da izmiri svoje dugove.

– Dovedi nam nekoga ko će jamčiti tvoj povratak, pa, ako se ti ne vratiš, da nad njim izvršimo presudu.

– Ja, vladaru pravovjernih – reče mladić – nisam kod kuće i ne znam nikoga ko bi se za mene založio.

Među prisutnima se nalazio ashab, Ebu Zerr el-Gifari radijallahu anhu, koji reče:

– Vladaru pravovjernih! Nudim svoju glavu, ako se ovaj mladić ne vrati za dva dana.

Na dan izvršenja presude svi su iščekivali mladićev povratak. Iznenada prisutni ugledaše mladića, koji se žurno približavao kako ne bi zakasnio. Svi su iznenađeno gledali.

– Zašto si se vratio, kada si mogao da izbjegneš presudu? – upita ga halifa.

– Vladaru pravovjernih, učinio sam to, kako ne bi rekli da je među muslimanima nestalo povjerenja – odgovori mladić.

– A ti, Ebu Zerre – upita halifa – zašto si se zauzeo za ovog nepoznatog mladića?!

– Učinio sam to kako ne bi rekli da je među muslimanima nestalo hrabrosti!

[Mare]

#16159

Stari(Novi)most u Mostaru

[Bulbul]

#16187

Mare ti si svijetska legenda, to brato moj!!!!!!:)

[emira-tekija]

#16213

Prenosi se da se jedan covjek rasrdio na zenu i rekao joj

prijeteci: “Ucinit cu te nesretnom!“ Ona mu odgovori smireno:

“Ne mozes me uciniti nesretnom, kao sto ne mozes da me ucinis

sretnom.“ Muz onako bijesan joj rece:

“Kako mislis da ne mogu?“ Zena samopouzdano odgovori: “Kada

bi sreca bila u plati ti bi mi je uskratio, ili u nekoj stvari ti bi mi

je zabranio, ali je sreca u necemu drugom sto ti ne posjedujes.“

Covjek iznenadjen upita: “A sta je to?“ Ona odgovori: “Srecu

nalazim u imanu, iman mi je u srcu, a vlasnik mog srca je samo

moj Gospodar.“

[emira-tekija]

#16217

renosi se da je Sekik el-Belhi rekao Hatimu: ”Proveo si sa mnom dugo vremena, pa sta si naucio?” Hatim mu je odgovorio: ”Naucio sam osam stvari:

Prvo… posmatrao sam ljude i vidio sam da svako ima nekoga koga voli, pa kada ga spuste u kabur rastane se sa voljenim. Zato sam ja ucinio da moj voljeni budu moja dobra djela koja ce sa mnom biti i u kaburu.
Drugo…razmisljao sam o Allahovim rijecima: I dusu od prohtjeva uzdrzi, pa sam se potrudio da odbacim strast kako bih ustrajao u pokornosti Allahu, s.v.t.
Trece… vidio sam da sve sto ljudi posjeduju ima svoju vrijednost zbog koje se odredjena stvar i cuva, a zatim sam razmislio o Allahovim rijecima: Ono sto je kod vas – prolazno je, a ono sto je kod Allaha – vjecno je. (En-Nahl, 96.) I kad god sam imao nesto vrijedno kod sebe, zrtvovao sam ga kako bih ga ucinio neprolaznom vrijednoscu kod Allaha, s.v.t.
Cetvrto… vidio sam da se ljudi ponose imetkom, porijeklom i ugledom, pa sam razmisljao o rijecima Uzvisenog: Kod Allaha je najugledniji onaj koji je najbogobojazniji. (Hudzurat,13.)
I nastojao sam da se okitim bogobojaznoscu kako bih kod Allaha bio ugledan.
Peto… vidio sam da ljudi jedni drugima zavide, pa sam se vratio na kur’anske rijeci: Mi im dajemo sve sto im je potrebno za zivot na ovom svijetu. (Ez-Zuhruf , 32.)
Zbog toga sam ostavio zavidnost.
Sesto.. .vidio sam da su ljudi neprijatelji jedni drugima, pa sam se sjetio kur’anskog ajeta: Zaista vam je sejtan neprijatelj, pa ga drzite za neprijatelja. (El-Fatir, 6.)
Pa sam ostavio neprijateljstvo prema ljudima i sejtana uzeo kao jedinog neprijatelja.
Sedmo… vidio sam da su ljudi spremni i na samoponizavanje radi dunjalucke opskrbe, pa sam se sjetio Allahovih rijeci: Na Zemlji nema ni jednog zivog bica, a da ga Allah ne hrani. (Hud, 6.) Pa sam se pozabavio onim sto je Njegovo kod mene, a ostavio ono sto je moje kod Njega.
Osmo… vidio sam da se ljudi pretezno oslanjaju na svoju trgovinu, svoje bogatstvo i zdravlje, pa sam se ja oslonio samo na Allaha, s.v.t.”

[emira-tekija]

#16221

Majka vjernika Sevda

Sevda je bila supruga Sekrana u vrijeme Objave i skupa primiše Islam. Kada se

pojačalo tlačenje Kurejšija prema ashabima Allahova Poslanika učini Hidžru Sekran sa svojom ženom u Abesiniju, napustivši rodbinu i imetak na Allahovom putu. Tamo se razbolje pa se vrati u Mekku sa Sevdom i ubrzo potom umrije.

Kada je umrla majka vjernika Hatidža otišla je Havla bint Hakar kod Poslanika i

rekla mu:

-Spopala te usamljenost od kad si izgubio Hatidžu, o Božiji poslaniče?

-Tako je, pazila mi je kuću i podigla djecu, -odvrati Resulullah.

-Pa što se ne oženiš Božiji poslaniče? -upita ga Havla.

-A ko… poslije Hatidže? -reče Resulullah.

-Djevojka ili udovica? -upita Havla.

-Ko od djevojaka? -upita Resulullah.

-Kćerka onog ko ti je najpreči od svih Allahovih stvorenja, kćerka Ebu Bekra,

prvog čovjeka koji ti je povjerovao i podržao te.

-A koja udovica? -na to će Resulullah.

-Sevda, povjerovala je u ono s čime si poslan i slijedila te na tome.

-Otiđi onda i spomeni me kod njih, -reče joj Božiji Poslanik.

Ode Havla kod Sevde i reče joj:

-Da znaš šta ti Allah posla od hajra i bereketa. Poslao me Božiji Poslanik da te

zaprosim njemu!

-Nadala sam se potajno, -na to će Sevda.. Dođi, pa spomeni to mome ocu!

Bješe Sevdin otac stari dedo i kad ču razlog dolaska Havlinog pozva kćerku i reče joj:

-O kćeri, ova veli da je posla Božiji Poslanik da te zaprosi njemu, a on je prilika

plemenita roda, pa jesi li suglasna da te udam za njega?

Sevda odvrati potvrdno i otac reče da se pozove Allahov Poslanik. Po svom

dolasku zatraži Resulullah od Sevde da odredi čovjeka od njena roda koji će je udati, te odredi Sevda Hatiba sina Amrovog.

Mehr Sevdin je iznosio 400 dirhema. Nakon vjenčanja, povede je Božiji Poslanik

svojoj kući.

Sevda je bila prva supruga Allahovog poslanika nakon Hatidžine smrti. Ovo se

vjenčanje zbilo u Mekki, desete godine po Objavi. Nakon Resulullahove Hidžre u

Medinu i nakon što se pobratiše Medinjani sa muhadžirima i podiže se mesdžid i

sagradi Resulullah sebi dvije sobice, posla Zejda sina Harisova i Eba Rafiu u Mekku pa dopratiše Sevdu i kćeri Allahova Poslanika Um Kulsum i Fatimu i Zejdovu ženu Um Ejmen. Ebu Bekrov sin Abdullah povede porodicu svoga oca i sestru Aišu, koju je vjenčao Allahov Poslanik kad i Sevdu.

Poslanik je boravio dan u Sevdinoj, a dan u Aišinoj sobi. Sevda bješe presretna u

kući Allahova poslanika, brinući se za njegove kćeri i premda bješe krupna žena, lahkoća njene duše unosila je radost u srce Resulullahovo. Reče mu jedne prilike:

-Klanjala sam iza tebe nočas Božiji poslaniče, pa si toliko stajao na rukuu da sam

se uhvatila rukom za nos da mi ne bi krv potekla!

Na to se nasmješi Božiji Poslanik.

Kasnije je Resulullah oženio Omerovu kći Hafsu i Zejneb kći Huzejme koja

umrije nakon osam mjeseci i bi prva koja se ukopa od majki vjernika. U njenu je sobu

došla Um Seleme, koju je Poslanik oženio nakon Zejnebine smrti.

Sevda je znala koliko je Allahov Poslanik volio Aišu, a sama je već bila zašla u

godine, pa mu reče jednog dana:

-O Allahov Poslaniče, neka moj dan pripadne Aiši, a ja ti halalim za to moje

pravo, a nemoj me puštati, jer želim da budem među tvojim ženama na Ahiretu.

Kada je Resulullah otišao na oprosni hadž, poveo je i svoje supruge. Kad se

jednom okupiše svi skupa, upitaše Božijeg poslanika:

-Koja će od nas prva za tobom?

On odgovori:

-Najduže ruke!

Supruge Allahova Poslanika uzeše mjeriti čija je najduža podlaktica, pa ispade Sevdina.

Nakon što preseli Resulullah na Ahiret, Sevda više nije htjela ići na hadž rekavši:

-Ne želim drugog hadža nakon Oprosnog.

U vrijeme halife Omera posla halifa Sevdi vreću srebrenjaka. Kad Sevda vidje

vreću nasmješi se:

-U vreći? Kao da su hurme!

Potom naredi da se podjele siromasima Medine.

Bješe Sevda uistinu prva od Resulullahovih supruga koja preseli za njim, u

hilafetu Omerovom.

Tada reče Aiša, kći Ebu Bekra:

-Tad saznadosmo da je dužina njene ruke značila mnoštvo sadake….

[emira-tekija]

#16244

Čovjek se vratio s posla kasno, umoran i nervozan i nađe svog 5-godišnjeg sina kako ga čeka na vratima.

SIN: ‘Tata, smijem li te nešto pitati?’

OTAC ‘Da, naravno, reci, što je?

SIN: ‘Tata, koliko zarađuješ na sat?’

OTAC: ‘To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš?’ kaže gnjevno

SIN: ‘Samo sam želio znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na sat?’

OTAC: ‘Ako već moraš znati, zarađujem 50 dolara na sat.’

SIN: ‘Oh,’ dječak odgovori, spuštene glave.

SIN: ‘Tata, molim te, možeš li mi posuditi 25 dolara?’
Otac je bio bijesan ‘Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 25 dolara taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu besmislicu, tada se okreni i odi ravno u sobu i razmisli zašto si tako sebičan. Ja ne radim svaki dan za takve dječje idiotarije!’
Dječak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata.
Čovjek je sjeo i postao još ljući zbog dječakovog pitanja…kako se usuđuje pitati takva pitanja samo da bi dobio novac?’
Nakon nekih sat vremena, malo se smirio pa razmislio:

Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 dolara…stvarno ne pita često novac….
Čovjek je otišao u njegovu sobu i otvorio vrata.
‘Jesi zaspao, sine?’, upitao je.

‘Ne, tata, budan sam” odgovori dječak.

‘Razmišljao sam…možda sam bio prestrog prema tebi maloprije. Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 25 dolara koje si tražio.’
Dječak se uspravio, smiješeći se. ‘Oh, hvala ti, tata!’, poviknuo je. Tada, posegnuvši ispod jastuka, izvukao je snop zgužvanih novčanica.
Kad je vidio da dječak već ima novac, opet se počeo ljutiti.

Dječak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.
‘Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš?’, planu otac

‘Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam.’, odgovori dječak.

‘Tata, sada imam 50 dolara. Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dođi sutra doma ranije. Želim večerati s tobom.”

Otac je bio slomljen. Zagrlio je sina i molio ga za oprost.

Ovo je samo kratki podsjetnik za sve vas koji naporno radite. Ne smijemo dozvoliti da vrijeme prolazi mimo nas bez da provedemo neko vrijeme s ljudima koji nam puno znače, koji su bliski našem srcu. Sjeti se podijeliti tih 50 dolara s nekime koga voliš.

Da umremo sutra, kompanije za koje radimo će nas lako zamijeniti. Ali obitelji i prijateljima koji ostanu za nama nedostajat ćemo do kraja života.

Objavio/la faris1412 u 00:03, 0 komentar(a), print, #
13.06.2009.
Gledanje u svog Gospodara s.w.t.

Prenosi se od Džerira b. Abdullaha da je rekao: «Bili smo kod Vjerovjesnika, s.a.v.s, pa je pogledao jedne noći u mjesec i rekao: «Vi ćete vidjeti svoga Gospdoara kao što vidite ovaj mjesec, a u to viđenje nećete nimalo posumnjati. Pa ako možete izdržati da ne budete savladani (snom) da bi obavili namaz prije izlaska sunca i prije njegovog zalaska, učinite to!» Zatim je proučio: «I veličaj Gospodara svoga i zahvaljuj Mu prije sunčeva izlaska i prije zalaska.»(Buhari) Muslim je dodao;: «tj. sabah i ikindija.»

[emira-tekija]

#16245

rimjer inteligencije Ebu Hanife

Imam Ebu Hanife je svojom oštroumnošću, izuzetnom inteligencijom i vanrednom snalažljivošću rješavao akutne probleme tadašnjeg islamskog svijeta, i, bez sumnje, bio najveći autoritet tog vremena. On nije rješavao samo šerijatsko pravna i druga pitanja veoma važna za razvoj islamske misli uopće, već je svojom otvorenošću, prisnošću i stalnim komuniciranjem sa običnim ljudima rješavao i njihove, naoko, najobičnije probleme, ali za njih, u tom momentu, nerješive enigme. Njegova rješenja su se razlikovala od drugih: bila su jasna, jednostavna, prirodna! Upravo zbog tih karakteristika njegova rješenja su bila nenadmašna i sva druga su padala u sjenu!

Ebu Hanife i nevjernik

Nije bio rijedak slučaj, u prvim stoljećima islama, da dođe do naučnih rasprava između islamskih i neislamskih intelektualaca. Takvu raspravu inicirao je jednom prilikom i vizantijski vladar, upravo u vremenu imama Ebu Hanife, poslavši svog najvećeg intelektualca sa tri pitanja u Kufu.
Tadašnji halifa ponudio je islamskim znamenitim učenjacima da se upuste u raspravu s vizantijskim izaslanikomm, ali su se oni ustručavali da se odvaže na taj korak. Jedini koji se na to odvažio bio je Ebu Hanife.
Inače, rasprave su bile javne i njima su prisustvovali brojni znatiželjnici. Kada je imam Ebu Hanife ušao u salu predviđenu za dijalog, vidio je da vizantijski učenjak sjedi na jednoj vrsti minbera, predviđenog samo za velikane.

Ebu Hanife mu se približio i upitao ga:
– Jeste li Vi došli pitati?

On je odgovorio:
– Da!

Tada mu je Ebu Hanife rekao da siđe sa tog mjesta, jer je to mjesto predviđeno za one od kojih se traži rješenje i odgovor, a ne za one koji pitaju! Vizanijac, bez komentara, prihvati taj prigovor i kada imam Ebu Hanife sjede na to mjesto, pozove ga da počne sa prvim pitanjem.

– Šta je postojalo prije Boga?! – glasilo je pitanje vizantijskog učenjaka.

Ebu Hanife ga, umjesto odgovora, upita:
– Da li se Vi razumijete imalo u matematiku?!

On odgovori u čudu:
– Svakako da se razumijem!

Ebu Hanife ga ponovo upita:
– Ima li ijedan broj prije broja jedan?

Vizantijac odgovori:
– Ne. On je prvi i prije njega nema ništa.

Tek tada mu Ebu Hanife odgovori:
– Kada prije broja jedan nema ništa, pa kako da bude nešto prije Jednog, Jedinog Allaha!

Tada on uputi drugo pitanje:
– Gdje se nalazi Bog, na kojem mjestu i na kojoj strani?

Ebu Hanife ga ponovo upita:
– Recite mi, kada upalite svijeću, ma koju stranu ona baca svjetlost?

Vizantijac odgovori:
– Na sve strane podjednako!

Ebu Hanife mu, tada, odgovori:
– Kada u slučaju svijeće, koju je napravio neznatan rob Allahov, ne možete opredijeliti stranu na koju baca svjetlost, kako, onda, to možete učiniti sa Gospodarom neba, Zemlje i svega što je stvorio?!

Nakon toga, vizantijski predstavnik pređe i na treće pitanje, koje je glasilo:
– Šta sada radi Bog?

Ebu Hanife mu mirno odgovara:
– Skida sa minbera i ponižava nevjernike kao što ste Vi, a podiže ugled vjernicima, kao što sam ja.

Nakon toga vizantijski učenjak pokupi svoje stvari i poražen se vrati u svoju domovinu.
Značajno je napomenuti, kako navodi El-Hatib el-Havarizmi, da je tada Ebu Hanife bio mladić i da ni blizu nije bio dostigao zrelost i znanje koje će tek kasnije dostići!
NAPOMENA: Iz knjige «Ebu Hanife i namaz u hanefijskom mezhebu, dr. Šefik Kurdić, Zenica, 2001»

[emira-tekija]

#16246

Ukrasi koje ce Džibril sa zemlje podici

U smrtnoj bolesti, dolazi melek Džibril a.s., melek koji je bio zadužen za dostavljanje objave Poslaniku s.a.v.s., pa Muhammed, s.a.v.s., ga pita: “O, Džibrilu, hoceš li silaziti na Zemlju poslije moje smrti?”
Znaci, Muhammed, s.a.v.s., pita meleka koji je zadužen za dostavljanje objave, da li se njegova misija na Zemlji završava završetkom objave, odnosno smrcu Poslanika, s.a.v.s. “Da”, odgovori Džibril. “Sici cu na Zemlju deset puta kako bi sa Zemlje podigao deset ukrasa.” “Šta ceš podići, Džibrilu!”
– “Prvo: Što cu podici sa Zemlje je ljubav iz ljudskih srca”
– “Drugo: Podici cu bereket sa Zemlje”
– “Trece: Podici cu samilost od rodbine”
– “Cetvrto: “Podici cu stid od žena”
– “Peto: Podici cu darežljivost od bogataša”
– “Šesto: Podici cu strpljivost od fukare, strpljivost od siromaha”
– “Sedmo: Podici cu pravednost od vladara”
– “Osmo: Podici cu skrušenost i pobožnost od uleme”
– “Deveto: Podici cu Kur’an iz Mushafa ”
– “…i deseto: Podici cu iman iz ljudskih srca “

[emira-tekija]

#16247

25 GODINA U KABURU

Piše: Harmin Suljić
Mejit u kaburu prođe kroz nekoliko faza u vremenu od 25 godina. U prvoj noći tijelo počne da truhne oko trbuha i spolnog organa. Subhanallah, stomak i spolni organ su nešto najbitnije čovjeku u njegovom životu, i veoma mnogo se trudi se da zadovolji potrebe i jednog i drugog, a, kojeg li apsurda, ovo dvoje će mu uništiti život i na ovom i onom svijetu, udaljit će ga od Allaha, a prvi će se raspasti. Nakon toga tijelo poprima zelenu boju. I to nakon što se uljepšavalo, koristeći različita kozmetička sredstva, ovaj put će se zadovoljiti samo sa jednom bojom po cijelom tijelu. Drugi dan počinju se raspadati ostali unutrašnji organi: jetra, pluća, crijeva…
Treći dan, iz tijela se počne osjećati neugodan vonj.
Nakon prve hefte, tijelo se počinje nadimati, što je posebno izraženo na licu, očima, jeziku i obrazima.
Nakon deset dana, nadimaju se stomak, želudac i crijeva.
Nakon dvije hefte, počne opadati kosa. Nakon petnaestog dana zelena muha osjeti vonj mejita na udaljenosti od 5 km, a ubrzo nakon toga crvi prekriju cijelo tijelo mejita.
Nakon šest mjeseci, od tijela ne ostane ništa osim skeleta.
Nakon dvadeset i pet godina, ovaj skelet se pretvori u prah osim jednog malog dijela kosti koja se nalazi na kraju kičme (repnjača).
To je, braćo, tijelo kojem poklanjate toliko pažnje, ali će se ono ipak na kraju raspasti, osim tijela šehida. Zato nemojte dozvoliti da vam život prođe u naslađivanju i zadovoljavanju tjelesnih požuda. Neka vam posjeta kaburima bude navika. Allahov Poslanik, s.a.v.s., posjećivao je mezarje Bekiju svake hefte. Također se prenosi da je naređivao posjećivanje kabura: ”Bio sam vam zabranio posjećivanje kabura, ali sada vam dozvoljavam; posjećujte ih jer će vas to podsjetiti na smrt.” ”I tako mi vremena, čovjek je doista na gubitku, osim onih koji vjeruju i dobra djela čine, onih koji jedni drugima preporučuju istinu i koji jedni drugima preporučuju strpljivost.” (El-Asr)

[emira-tekija]

#16810

Jedan dan života u Islamu

Ovaj tekst Vam toplo, toplo preporučujemo, jer je prepun korisnih savjeta i dovi za razne prilike.

Jutarnje obaveze i adabi

Čim se izjutra probudiš, radosna srca sjeti se Allaha, dž.š., uzmi abdest i klanjaj na vrijeme sabah-namaz. Nauči i redovno uči dovu kod ustajanja, kojom činimo zahvalu Allahu na daru još jednog dana u ovozemnom životu. Dova glasi: El-hamdu-lillahi-llezi ahjana be’ade ma ematena ve ilejhin-nušur (Hvala Allahu koji nas oživljava, nakon što nas (snom) umrtvi. Njemu se konačno sve vraća). Učenjem dova i zikrova, koji će biti spomenuti, mi se Gospodara svoga sjećamo, Njega spominjemo i veličamo i samo Njemu zahvaljujemo. To od nas i traži naš Stvoritelj: «O vjernici često Allaha spominjite, i ujutro i naveče Ga veličajte.» (El-Ahzab, 41-42).

Ujedno, tim učenjima postižemo zaštitu i čuvanje od šejtanskih uznemiravanja, nevolja i raznih neugodnosti. Prouči dovu i kada oblačiš odjeću: Elhamdu lillahillezi kesani haza ve rezekanihi min gajri havlin minni va la kuvvetin. (Hvala Allahu koji me je odjenuo (obukao) i opskrbio bez moje pomoći i moći.)

Muhammed, a.s, preporučuje nam učenje još nekih dova tokom jutra. Kada pođeš u nužnik prouči: Allahumme inni e’uzu bike minel-hubsi vel-habaisi. (Bože, tražim zaštitu kod Tebe od džina, muških i ženskih i svega štetnog i lošeg), a kada izađeš iz nužnika kaži: Gufraneke. (Za oprost Te molim!.)

Prije uzimanja abdesta reći: Bismillahi. (U ime Allaha). Iza abdesta prouči kelimei šehadet: Ešhedu en la ilahe illellahu vahdehu la šerike lehu ve ešhedu enne muhammeden abduhu ve resuluhu. (Ko prouči ovo biće mu otvoreno svih osam džennetskih kapija i biće rečeno: ulazi na koju hoćeš).

Poslije namaza i zikra iza namaza prouči nešto iz Kur’ana i pročitaj prijevod značenja tih ajeta. Kako je lijepo početi svaki novi dan sa učenjem Kur’ana. Obično se ujutro uče zadnji ajeti sure El-Hašr.

Muhammed, a.s, kaže: «Prouči suru Ihlas, Felek i Nas po tri puta kada osvaneš i kada omrkneš, biće ti dosta od svega.» «Ko god prouči svako jutro i svako veče tri puta: Bismillahillezi la jedurru me’asmihi šej’un fil-erdi va la fissema’ ve huvessemiul alim, neće mu ništa nauditi.» (Počinjem s imenom Allaha uz cije ime ne može nauditi ništa na zemlji, ni na nebu, a On sve čuje i sve zna.)

Nađi vremena da klanjaš barem dva rekata jutarnjeg duha namaza. Muhammed, a.s, je rekao: «Svako jutro na svaki vaš zglob daje se sadaka; svaki tesbih (subhanallah) je sadaka, svako (izgovoreno) el-hamdu lillah je sadaka, svako la ilahe illellah je sadaka, svaki tekbir je sadaka, naređivanje dobra je sadaka, odvraćanje od zla je sadaka, a zamjena za sve to je klanjanje dva rekata duha-namaza.»

Pokušaj se odvići spavanja iza sabah-namaza, jer je u jutru bereket, to je najljepši dio dana u kojem smo najsposobniji za svakodnevne obaveze. Kada izlaziš iz kuće prouči: Bismillahi tevekkeltu alellahi ve la havle ve la kuvvete illa billah, jer onome ko ovo prouči kaže se: Upućen si, zaštićen si, sačuvan si, i od njega šejtan pobjegne.

Obaveze i adabi tokom dana

Pazi na čistoću i urednost. Na posao odlazi na vrijeme. Nikada ne kasni i ne izostaj sa radnih obaveza, jer je to emanet tebi povjeren. Radi marljivo, savjesno i odgovorno. Obavljaj namaze na vrijeme i u džematu. Ako ne stigneš u džamiju, formiraj džemat i kad si kod kuće, i na poslu, i na putu, jer i dvojica čine džemat. Budi pod abdestom ako ti to zdravlje omogućava. često se sjećaj i spominji Allaha dž.š. učenjem dova i zikra.

Zahvaljuj Allahu na blagodatima riječima: “El hamdu lillah”, jer je to garancija trajnosti tih blagodati. Kada nešto planiraš kaži: “Inša-Allah” (ako Allah da) (Kehf, 23-24); kada se necemu diviš reci: “Maša-Allah, la kuvvete illa billah” (Maša-Allah! – moc je samo u Allaha!) (Kehf, 39); kada se čudiš ili nečem obraduješ, reci: “Subhanellah! Allahu ekber!” ; kod iznenadne nevolje ili elementarne nepogode izgovori: La ilahe illellah!

Ko stigne, pored svakodnevnih obaveza neka tokom dana prouči 100 puta Subhenellahi ve bi hamdihi, jer su to Allahu najdraže riječi , i sa njima se postiže oprost grijeha. Iz Kur’ana neka uči: suru El-Vakia (koja otklanja siromaštvo), suru Jasin (za otklanjanje brojnih životnih teškoća) te suru Mulk za koju Muhammed, a.s, kaže: «U Kur’anu ima jedna sura od 30 ajeta koja će se zauzimati (činiti šefa’at) za onoga ko je uči, dok mu ne bude oprošteno, ta sura je Tebarekellezi bi jedihil-mulku…»

Izvršavanjem svih ibadeta i propisanih obaveza i spomenutim učenjima jačamo iman, izgrađujemo ahlak – svoje ponašanje i odnos prema drugima, što je najvažnije za muslimansku zajednicu. Odnose i ophođenja sa familijom, komšijama, radnim kolegama, prijateljima i drugima treba da krasi plemenitost, susretljivost, poštenje i ljubaznost. Sljedeći ajet i hadis trebalo bi da nas vode i usmjeravaju u tim nastojanjima.

Allah, dž.š, kaže: «Ti sa svakim lijepo! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!» (El-E’araf, 199), a Muhammed, a.s, je rekao: «Pravi musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku mirni drugi muslimani.» Upitajmo se, da li su, uistinu, od našeg govora i naših postupaka mirna i zaštićena naša braća. Dakle, od nas se traži ljubaznost i dobrota prema drugima, počev od svojih najbližih.

I lijepa riječ je sadaka, selam i osmijeh upućen bratu dobro su djelo. Ne budi mrzovoljan i neraspoložen u ophođenju sa drugima. Druži se sa učenim, dobrim i čestitim muslimanima. Kloni se društva neznalica, smutljivaca i grješnika. Budi darežljiv i nastoj pomoći drugima. Racionalno i svrsihodno koristi vrijeme i ne budi besposlen. Uči, čitaj, obrazuj se i odgoji sebe i porodicu u vjeri.

Prije jela operi ruke, prouči “Bismillahi”, jedi desnom rukom i jedi umjereno, poslije jela operi ruke i usta i učini zahvalu Allahu dovom: “El-hamdu lillahillezi at’amena ve sekana ve dže’alena minel-muslimin.” (Hvala Allahu koji nas je nahranio, napojio i ucinio muslimanima.) Budi skroman i zadovoljan onim što imaš. Moli Allaha dovom za uputu, spas i dobro svoje familije, bliže i dalje rodbine i druge braće u vjeri. Čuvaj i njeguj rodbinske i komšijske odnose, poštuj učene i starije i budi milostiv prema mladima.

Adabi i učenja prije spavanja

Kada ulaziš u kuću prouči dovu: Bismillahi veledžna ve bismillahi haredžna ve ala rabbina tevekkelna. (U ime Allaha ulazimo, u ime Allaha izlazimo, na našeg Gospodara se oslanjamo, potom se nazove selam ukućanima.)

Analiziraj kako si proveo protekli dan, šta si dobro uradio i jesi li izvršio sve obaveze. Prouči zikr pred spavanje, a to je već spomenuti zikr koji se uči i ujutro. Prouči još iz Kur’ana “Amene-rresulu i Ajetul-kursijju, jer Muhammed, a.s, kaže: «Ko prouči naveče zadnja dva ajeta sure El-Bekare (Amene-rresulu…), dovoljno mu je.»

«Kad legneš u svoju postelju prouči Ajetul-kursijju tada će nad tobom biti jedan cuvar s Allahove strane, i šejtan ti se neće približiti sve dok ne svane.» Dova pred samo spavanje je: Bismikellahumme emutu ve ahja.” (Allahu, s Tvojim imenom umirem i živim.) Nemoj predugo spavati. Po mogućnosti klanjaj kijamu-llejl (noćni namaz), dok drugi spavaju.

Možda će se nekome učiniti da ovih obaveza i učenja ima previše u jednom danu. Međutim, koliko neki provode vremena u igri i zabavi, dangubi, beskorisnim razgovorima, gledanju televizije i slično, za spomenute zikrove, učenja i druge hairli poslove zasigurno treba manje vremena.

I, na kraju, evo još dvije poznate dove: kur’anska dova koju je Muhammed, a.s, najcešće ucđčio: “Rabbena atina fid-dun’ja haseneten ve fil-ahireti haseneten vekina azaben-nar.” (Gospodaru naš, daj nam dobro na ovom svijetu, i dobro na budućem svijetu-ahiretu, i sačuvaj nas kazne Džehennema) i dova kojoj Muhammed, a.s, podučava jednog ashaba, rekavši mu: «Ona ti sadrži cijeli tvoj dun’ja i ahiret”.»: “Allahummagfirli, verhamni, vehdini, ve afini, verzukni.” (Allahu, oprosti mi, smiluj mi se, uputi me, sačuvaj me, opskrbi me.)

[Author]

Posts