-
Optužnica protiv komandanta holandskog bataljona za genocid u Srebrenici
Postupak su pokrenuli nekadašnji prevodilac Holandskog bataljona u Srebrenici Hasan Nuhanović i članovi porodice Rize Mustafića, koji je za ”Dačbat” radio kao električar
objavio Dnevni Avaz
SRNA 06/07/2010 14:10:00
Karemans pije sa zločincem MladićemČlanovi porodica žrtava iz Srebrenice pokrenuli su danas u sudu u holandskom gradu Arnhemu postupak za genocid i ratne zločine protiv nekadašnjeg komandanta Holandskog bataljona Unprofora Thoma Karemansa i njegovog zamjenika Roba Frankena, javio je dopisnik Srne iz Haga.
Postupak su pokrenuli nekadašnji prevodilac Holandskog bataljona u Srebrenici Hasan Nuhanović i članovi porodice Rize Mustafića, koji je za ”Dutchbat” radio kao električar.
Nuhanović je ostao bez oca i brata, koji su tražili zaštitu u bazi Holanđana, ali im je rečeno da moraju da je napuste. Posmrtni ostaci Nuhanovićevog oca pronađeni su 2007, a njegovog brata ove godine, i on će uskoro biti sahranjen u Srebrenici. Mustafić se vodi kao nestao.
Advokat Lizbet Zegfeld izjavila je da holandsko državno tužilaštvo nikada nije pokrenulo krivičnu istragu u vezi sa događajima u Srebrenici 1995. godine iako ga na to obavezuju evropski ugovori, i članovi porodica žrtava traže da se ona sada sprovede.
Postupak je pokrenut i protiv ađutanta Berenda Ostervena, a predmet je predat sudu Arnhemu koji je nadležan za krivične postupke protiv vojnih lica, prenose holandski mediji.
Pokrenut postupak za genocid protiv holandskih vojnika
Porodice žrtava iz SrebreniceObjavljeno 6.7.2010 u 13:52
MOJE VijestiČlanovi porodica žrtava iz Srebrenice pokrenuli su danas u sudu u holandskom gradu Arnhemu postupak za genocid i ratne zločine protiv nekadašnjeg komandanta Holandskog bataljona UNPROFOR-a Toma Karemansa i njegovog zamjenika Roba Frankena.
Postupak su pokrenuli nekadašnji prevodilac Holandskog bataljona u Srebrenici Hasan Nuhanović i članovi porodice Rize Mustafića, koji je za ”Dachbat” radio kao električar.
Nuhanović je ostao bez oca i brata, koji su tražili zaštitu u bazi Holanđana, ali im je rečeno da moraju da je napuste.
Posmrtni ostaci Nuhanovićevog oca pronađeni su 2007, a njegovog brata ove godine, i on će uskoro biti sahranjen u Srebrenici. Mustafić se vodi kao nestao.
Advokat Lizbet Zegfeld izjavila je da holandsko državno tužilaštvo nikada nije pokrenulo krivičnu istragu u vezi sa događajima u Srebrenici 1995. godine iako ga na to obavezuju evropski ugovori, i članovi porodica žrtava traže da se ona sada sprovede.
Postupak je pokrenut i protiv ađutanta Berenda Ostervena, a predmet je predat sudu Arnhemu koji je nadležan za krivične postupke protiv vojnih lica, prenose holandski mediji.
(Srna/MOJportal)Otkriće u Višegradu: Drina najveća masovna grobnica na Balkanu?!
Timovi na terenu: Prvi skeleti pronađeni u Skeli
Piše: Arijana Hamzić
23/07/10 11:21
Foto: Oslobođenje
Kada je zbog remonta brane smanjen nivo jezera, pojavili su se skeleti ubijenih Bošnjaka. Članovi Instituta za nestale osobe u narednih 25 dana tragaće za kostima u Drinskom jezeruČlanovi Instituta za nestale osobe, ekipe iz Sarajeva i Goražda, pretražuju ovih dana jezero Perućac na lokaciji između Žepe i Višegrada, nakon najave da je počeo remont Hidroelektrane Bajina Bašta, te da će nivo jezera biti smanjen za 15 metara. Opadanjem vodostaja jezera, pojavljuju se, naime, skeletni ostaci ubijenih Bošnjaka koji su 1992. godine bacani u Drinu iz Višegrada, Žepe, Foče i drugih mjesta smještenih uz ovu rijeku.
Pronađena starija osoba
Na lokaciji od Slapa u Žepi do šireg rejona Štitareva na području općine Višegrad, u četvrtak su članovi Instituta za nestale, u mjestu Skela, pronašli prve skeletne ostatke jedne ubijene osobe, no postoje saznanja da je najveći broj osoba koje su ubijane u gradovima uzvodno uz Drinu bačeni u rijeku, te da ostaci velikog broja njih nikada neće biti pronađeni ili će za to ipak trebati godine. Tim Instituta pretraživao je jezero čamcima u veoma teškim i nepristupačnim uslovima, no činiće to i u narednih 25 dana koliko će trajati remont brane.
Ostanak Bošnjaka nije bio opcija
e-novine Sense Tribunal
http://www.e-novine.com/region/region-bosna/40151-Ostanak-Bonjaka-nije-bio-opcija.html
26.08.2010 – 14:00
Ratni zločini u BiH
Photo: EPA/MICHAEL KOOREN[b]Na suđenju Zdravku Tolimiru nastavljeno svedočenje bivšeg predsednika Izvršnog odbora Žepe koji je u julu 1995. godine sa generalom Mladićem i njegovim pomoćnikom za bezbednost pregovarao o evakuaciji enklave pod nominalnom zaštitom UN
[/b]
Evakuacija civilnog stanovništva Žepe započela je 25. jula 1995. godine, dan nakon što je Hamdija Torlak, tadašnji predsednik Izvršnog odbora i član Ratnog predsedništva opštine Žepa, o tome potpisao sporazum sa Ratkom Mladićem. U paragrafu 7 “Sporazuma o razoružanju”, kako je glasilo zvanično ime dokumenta, je navedeno da će stanovnicima Žepe biti pružena mogućnost da “u skladu sa Ženevskim konvencijama, slobodno izaberu mesto boravka”. Svedok je taj paragraf danas opisao kao “pokriće za ono što zapravo nije bilo u skladu sa Ženevskim konvencijama”, budući da, kako je još jednom istakao, “ostanak muslimanskog stanovništva u enklavi nije bila realna opcija”.Evakuacija stanovništva enklave je trajala dva dana, a koordinirali su je – po Mladićevom nalogu – general VRS Zdravko Tolimir i pukovnik Armije BiH Avdo Palić, komandant Žepačke brigade. Uloga svedoka, kako je opisao, bila je da tokom Tolimirovog boravka u centru Žepe bude na kontrolnom punktu Unprofora u Bokšanici kao “garant bezbednosti srpskog generala”, kao neka vrsta taoca.
Na prikazanim video snimcima svedok je identifikovao lokaciju u Žepi odakle su autobusi sa ranjenicima, ženama, decom i starcima polazili prema Kladnju. Takođe je identifikovao pukovnika Avdu Palića, hodžu Mehmeda Hajrića koji je ujedno bio i predsednik Ratnog predsedništva, kao i Amira Imamovića, šefa civilne zaštite. General Tolimir se poslednjom proširenom optužnicom iz 2009. godine tereti i za smrt ove trojice “uglednih građana Žepe” koji nestali nakon pada enklave.
Avdu Palića svedok je poslednji put video 25. jula 1995. godine na kontrolnom punktu UN u Bokšanici. Čuo je da je Palić po povratku u Žepu zarobljen i od tada o njemu nije čuo ništa sve do “pre par godina”, kada su njegovi posmrtni ostaci pronađeni kod sela Vragolovi.
Na istoj lokaciji, otkriveni su i posmrtni ostaci Mehmeda Hajrića i Amira Imamovića, koji su zajedno sa svedokom zarobljeni 27. jula i zatočeni na poljoprivrednom dobru u Rogatici. Nekoliko sedmica su proveli zajedno u istoj prostoriji improvizovanog zatvora, a onda su Imamović i Hajrić odvedeni i od tada se o njima nije ništa znalo, sve dok im tela nisu pronađena kod Vragolova.
Na pitanje sudije Mindua zašto je on bio pošteđen, svedok je odgovarao na raspravi zatvorenoj za javnost. Jedino što se javno čulo bila je svedokova pretpostavka da su za njegovu poštedu zaslužni “neki video snimci”, čiji sadržaj i poreklo nije naveo.
Optuženi Tolimir će, kako se očekuje, sutra započeti unakrsno ispitivanje svedoka čije se ime, kako su se strane sporazumele, ne pominje javno u sudnici. Sem što ga je on sam u nekoliko navrata pomenuo, kako na video snimcima iz vremena pada Žepe tako i u sudnici.
BOROVČANIN BEZ PRIVREMENE SLOBODE
G / DEN HAAG | 13.10.2010.
http://www.sense-agency.com/tribunal_(mksj)/borovcanin-bez-privremene-slobode.25.html?news_id=12116
Ljubomir Borovčanin u sudnici TribunalaSuci uvažile stav optužbe da je rizik od bjekstva časnika policije bosanskih Srba Ljubomira Borovčanina uvećan nakon izricanje 17-godišnje zatvorske kazne za zločine u Srebrenici i Žepi i odbacile njegov zahtjev za desetodnevni dopust pod nadzorom kako bi posjetio rodbinu prije transfera u zemlju u kojoj će služiti ostatak kazne
Pretresno vijeće sudije Parkera odbacilo je zahtjev obrane da se Ljubomiru Borovčaninu, bivšem zapovjedniku združenih snaga policije bosanskih Srba angažovanih u srebreničkoj operaciji, osuđenom na 17 godina zatvora, odobri desetodnevni boravak na privremenoj slobodi. Odluka je donesena prošlog četvrtka a objavljena danas, pošto je sa nje skinuta oznaka povjerljivosti.
Borovčanin je u zahtjevu kao razlog za privremeno puštanje na slobodu naveo posjetu bolesnom ocu i dodao da takav dopust najvjerojatnije neće biti moguć jednom kada iz pritvora Tribunala bude upućen na izdržavanje kazne u treću zemlju. Naglasio je i da najvjerojatnije nikada više neće vidjeti oca ako zahtjev ne bude odobren. Budući da je suđenje završeno, branitelji tvrde da on nema interesa utjecati na žrtve i svjedoke i naglašavaju da ne postoji rizik od bjekstva, budući da Borovčaninu – do odsluženja dvije trećine kazne – ostaje još samo šest godina.
U odgovoru tužitelja se naglašava da “razdvojenost od obitelji upravo i treba biti posljedica presude za kaznena djela i da se odnosi na sve osuđenike”, kao i da posjet obitelji prije transfera u zemlju u kojoj će služiti preostali dio kazne ne potpada pod “posebne okolnosti “koje opravdavaju puštanje na privremenu slobodu.
Optužba je također ukazala da bi njegov boravak na slobodi negativno utjecao na svjedoke koji pred Državnim sudom u Sarajevu, svjedoče u predmetima koji se odnose na srebreničke zločine kao i da Borovčanin sada – nakon što je osuđen na 17 godina zatvora – ima veće razloge za bijeg. Pretresno vijeće je odbilo zahtjev optuženog upravo zbog toga što nije uvjereno da bi se on vratio sa privremene slobode, uzimajući u obzir i činjenicu da se prije uhićenja i transfera u Hag skrivao dvije i po godine.
Ljubomiru Borovčaninu se, podsjećamo, sudilo zajedno sa još šestoricom časnika vojske i policije bosanskih Srba. Presudom iz lipnja ove godine bivši oficiri VRS Vujadin Popović i Ljubiša Beara osuđeni su na doživotne zatvorske kazne, dok su preostalih pet osuđenika dobili ukupno 89 godina zatvora. Borovčaninova presuda je u međuvremenu postala pravomoćna, budući da ni optužba ni obrana nisu na nju uložili žalbe[b]Pred licem pravde
Megavati bili preči od ljudskih sudbina[/b]
14.11.2010
Alen Bajramović
http://www.slobodnaevropa.org/content/plp_nestali_perucac/2219284.html
[img size=150]
http://img703.imageshack.us/img703/9359/cd9cb9ba104e4348ac45a87.jpg%5B/img%5D
Ekshumacije na Perućcu, septembar 2010.Na prostoru bivše Jugoslavije još uvijek se traga za više od 14.600 nestalih osoba. Prema posljednjim podacima objavljenim u izvještaju EK, 10.402 ih je sa područja BiH. Sporost u identifikacijama, političke prepreke i pravna neažurnost učinili su da se u proces traženja nestalih uvuče sumnja i nepovjerenje.
Perućac – akumulacijsko jezero HE Bajina bašta jedna je od najvećih masovnih grobnica u regionu. Otkrivena je nakon što se voda povukla zbog remonta koji je radila Elektroprivreda Srbije. Na potezu između Višegrada i Bajine Bašte u susjednoj zemlji, za dva i po mjeseca pronađeni su ostaci najmanje 97 osoba. Većina iz posljednjeg rata. Porodice žrtava narednu priliku neće dobiti još deceniju, pa su sami, uz istražitelje Instituta za nestale i dobrovoljce, uz ograničene resurse i izuzetno teške uslove, iskopavali posmrtne ostatke.
No, ni to nije bilo dovoljno da se iskopavanje ove grobnice privede kraju. Okončano je 6. oktobra puštanjem u rad HE. Tako su megavati, uz nemoć BiH da se izbori diplomatskim sredstvima za dužu odgodu, pomračili posljednju nadu porodicama.
Kada je do Slapa kod Žepe 1992. godine doplutalo prvo tijelo, Mehmed Tabaković ni slutio nije da je to samo početak užasnih zločina u Podrinju. Imao je tada 60 godina i sa grupom stanovnika Žepe iz jezera Perućac izvukao je 128 tijela.
„Ne znam ja dan i datum. Znadem da smo mi počeli ko smije da izađe na jezero ovdje, iz zaliva Žepe rijeke, i sa čamcem uzme mrtvaca i uvuče ga ovamo. Bilo šta da imaš, kakvu žicu, pa za čamac i gore na ušće – tu smo kopali. Znadem da smo jedan dan ukopali 20 i nekoliko, a to je kad je pobijena smjena radnika muslimana u Višegradu u Terpentinu,“ priča on.
18 godina poslije Salem Fejzić sa svoje 74 godina još uvijek traga za 32 ubijenih u njegovom selu Barimo kod Višegrada. Najmlađa žrtva imala je 12, a najstarija 92 godine.
„Najviša grobnica jedana u cijeloj Bosni i Hercegovini jezero Bajina Bašta. Tu se nikad za nikad ne mogu naći sve kosti. Dabogda da se nađe četvrti dio kostiju ovdje,“ kaže Fejzić.
Bez adekvatne podrške države
Meho Baždar izgubio je roditelje. Zapaljeni su u porodičnoj kući u selu Medna Luka kod Rogatice. Njegov sin jedinac u 15. godini života preživio je strijeljanje. Meho nema lijevu ruku, ali i on je bio na jezeru Perućac.
Ekshumacije na Perućcu, septembar 2010.„Što god se nađe, uzuvar je da nečija porodica smiri dušu.“
Otežano kretanje kroz mulj, visoke temperature, zmije, zadah raspadnute prirode, dvije obale duge više od 100 kilometara – samo je pokušaj da se dočara ambijent iz najveće masovne grobnice na Balkanu. Esad Hrustić izgubio je oca Bešira, koji je 1992. ostao u Višegradu vjerujući da je JNA i njegova vojska.
„Razlog mog dolaska nije samo on. Tu je mnogo familije koja je nestala, mnogo prijatelja. Svaka kost, svaki trag će vjerovatno učiniti da mi savjest bude još čistija,“ kaže on.
Stotine ljudskih života u ovom dijelu Evrope nisu bile vrijedne da se zbog njih, a ne zbog kvara, isprazni jezero jedne hidroelektrane. Dva i po mjeseca ekshumacija protekla su u borbi sa vremenom, kojeg nije bilo dovoljno da se sve temeljito istraži, jer megavati su bili preči od ljudskih sudbina.
Predsjedavajući Skupštine općine Višegrad Bilal Memišević, koji je tek nedavno pronašao dijelove skeletnih ostataka svoga oca, nije iznenađen što ni najhumaniji od svih poslova u ovoj zemlji nema adekvatnu podršku države.
„Kada je državni nivo u pitanju te podrške i nema. Ali evo, i neko logično pitanje: kako će je i biti kada polovina države zanemaruje ili negira genocid i ono što se Bošnjacima na ovim prostorima desilo? Ili zanemaruje jednu od većih ili najvećih grobnica na području BiH. Ili da suzimo taj prostor – na području istočne Bosne. Mislim da i ovaj drugi dio BiH – i Federacija i kantoni – nije na najbolji način odgovorio ovom pitanju. Dakle, Ovdje su samo građani, pojedinci i Institut koji vodi uvaženi Amor Mašović odgovorili na pravi način,“ navodi Memišević.
U državi u kojoj su zločinci i heroji davno zamijenili uloge, a živi se još uvijek plaše mrtvih, u državi u kojoj se povjerenje na izborima stiče širenjem mržnje, ništa nije iznenađenje. Ipak, građani i narodi, nacionalne manjine i ostali u BiH slažu se barem u tome da žele mir, bolji život i da više nikada ne traže kosti svojih najdražih. Upravo zbog toga oni koji ih predstavljaju trebali bi podržati proces traženja nestalih i pokazati pijetet prema svim žrtvama.
Godinama se čekaju sudski epilozi
Istočno Sarajevo
|Objavljeno 28.12.2010. u 15:49
http://www.sarajevo-x.com/bih/clanak/101228086
Iako je nadležno za područje na kojem je tokom rata stradalo oko 9.000 ljudi, pravosuđe u Istočnom Sarajevu je za sedam godina rada procesuiralo samo jednu osobu za ratne zločine, piše BIRN – Justice Report.
U Okružnom sudu i tužilaštvu Istočno Sarajevo ističu da se ne susreću s posebnim problemima pri procesuiranju ratnih zločina, te da je ovakvo stanje proizašlo iz “tužilačkih odluka” i predstavlja “rad i rezultat rada na određenom predmetu”.
S druge strane, žrtve proteklog rata gube povjerenje u ove institucije i zalažu se da Državno tužilaštvo preuzme procesuiranje ratnih zločina koje je u nadležnosti entitetskog pravosuđa.
U nadležnosti pravosudnih institucija u Istočnom Sarajevu je 14 općina, među kojima su Višegrad, Rogatica i Vlasenica, a gdje je, prema podacima Istraživačko-dokumentacionog centra (IDC), ubijeno i nestalo oko 9.000 ljudi.
Iako na predmetima ratnih zločina rade od 2003. godine, Okružno tužilaštvo je podiglo jednu optužnicu za ratne zločine – protiv Jusupa Ahmetovića, bivšeg pripadnika “vojnih formacija Republike BiH”, kojom ga je teretilo da je 1992. godine počinio zločin protiv civilnog stanovništva srpske nacionalnosti na području općine Milići. Pravosnažnom presudom iz decembra 2009. godine, Ahmetović je oslobođen svih optužbi.
Rajko Čolović, glavni tužilac Okružnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu, kao odgovor na pitanje zašto su imali samo jednu optužnicu, kaže da “optužnica ne može biti ni više ni manje od onog rezultata do kojeg se dođe istragom”.
“Svakako bi se i ovo tužilaštvo odlučilo na optuživanje u predmetima u kojima se ispune uslovi, odnosno istragom dođe do osnovane sumnje za postojanje krivičnog djela i odgovornosti osumnjičenih. Ukoliko nije došlo do tih rezultata, tada se istraga obustavlja. I jedno i drugo su tužilačke odluke i predstavljaju rad i rezultat rada na predmetu”, navodi Čolović u pisanom odgovoru, odbijajući višestruke zahtjeve novinara BIRN – Justice Reporta za razgovorom.
Okružnom tužilaštvu Istočno Sarajevo ustupljen je jedan predmet iz Suda BiH. Radi se o Zariju Ostojiću, protiv kojeg se trenutno vodi postupak, a u toku je izvođenje dokaza Odbrane.
Prvobitno je optužnicu protiv Ostojića podiglo Tužilaštvo Tuzlanskog kantona, ali je Državni sud ovaj predmet ocijenio manje osjetljivim i prebacio ga na daljnje procesuiranje mjesno nadležnom tužilaštvu.
Ostojić je optužen da je, kao pripadnik “rezervnog sastava policije – specijalne jedinice Stanice javne bezbjednosti Vlasenica, odnosno vojske Srpske Republike BiH”, učestvovao u maltretiranju zatvorenika u logoru Sušica u Vlasenici.
Prema Državnoj strategiji za procesuiranje ratnih zločina, koja je usvojena prije dvije godine, Sud BiH donosi odluku o osjetljivosti predmeta i odlučuje da li će ga zadržati u svojoj nadležnosti ili proslijediti mjesno nadležnom sudu.
Izgubljeno povjerenje
Za neke od općina koje spadaju u nadležnost Okružnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu, a među kojima su Višegrad, Rogatica i Vlasenica, Haški tribunal i Sud BiH su utvrdili da su tokom rata na njihovoj teritoriji počinjeni neki od najsvirepijih zločina.
Žrtve sa ovih područja polako gube nadu da će oni koji su odgovorni za njihove patnje biti dovedeni pred lice pravde.
“U Istočnom Sarajevu do danas nisu ništa uradili na procesuiranju ratnih zločina, iako su im mnogi nadohvat ruke. Znamo gdje žive, čak odemo i slikamo i dokažemo da se oni tu nalaze, međutim stvar je do Tužilaštva”, kaže Bakira Hasečić iz Višegrada, dodajući da je preko svog udruženja “Žena – žrtva rata” nekoliko puta pokušavala stupiti u kontakt sa Okružnim tužilaštvom u Istočnom Sarajevu, ali bezuspješno.
Haški tribunal je utvrdio da je u Višegradu 1992. godine pokrenuta “sistematska zločinačka kampanja” koja je uključivala ubistva, silovanja i maltretiranja nesrpskog stanovništva, koja je kulminirala “u jednu od najraširenijih i najokrutnijih kampanja etničkog čišćenja”, gdje su ubijene stotine muškaraca, žena i djece.
“Imam spisak policajaca od 1992. do 1996. godine. Petorica su u zatvoru, a još ih preko 15 radi. Sve se može nabaviti kad se hoće. Ali nemam više snage da kao papagaj ponavljam. To je katastrofa. Žrtve se bore da se predmeti vrate na Sud BiH. Šta je trebalo, da ubiju čitav narod u jednom gradu da bi se sudilo na Sudu BiH?!”, kaže Hasečić.
Prema njenim riječima, potrebno je da zločine počinjene u Višegradu procesuira državno pravosuđe te da se izbjegnu “entitetska suđenja”.
“Šta god progovorimo, vršimo pritisak. Ne vršimo pritisak, mi samo govorimo o dokazima i činjenicama. A njihovo je samo da rade svoj posao. Međutim, oni ne rade ništa”, dodaje Hasečić.
I predstavnici drugih udruženja žrtava nisu proteklih godina uspjeli uspostaviti saradnju sa Okružnim tužilaštvom u Istočnom Sarajevu, te zbog toga nemaju povjerenja u njegov rad.
Dževad Bektašević, predsjednik Udruženja “Porodice žrtava rata Vlasenica 1992-95”, tvrdi da Okružno tužilaštvo “ništa ne radi”, te da nema informaciju o tome da su ikada vodili bilo kakvu istragu za zločine na području Vlasenice. On također ističe da nije znao da se pred Okružnim sudom vodi proces protiv Zarija Ostojića.
“Tu optužnicu je podiglo Kantonalno tužilaštvo u Tuzli. Radi se o osobi koja je premlatila jednog zatočenika. Sigurno da treba i to procesuirati, ali da se radi jedan takav slučaj u odnosu na hiljade ubijenih, zaista je neprimjereno. Takav odnos dovoljno govori šta možemo očekivati. Zaista ne mogu da ubijedim sebe da očekujem neku bitnu promjenu. To je ponižavajuće, katastrofalno, nemam riječi koju bih upotrijebio…”, kaže Bektašević.
Udruženje koje Bektašević zastupa nije nikada podizalo prijavu za zločine u Vlasenici jer, kako kaže, zločini koji su počinjeni “nisu za privatnu tužbu”, već bi istrage trebale biti pokrenute “po službenoj dužnosti”.
“Ako je postojao Krizni štab, on je morao znati za logor Sušica, jer je tu bio čitav sistem – od privođenja, do obezbjeđenja, maltretiranja… jer taj logor je egzistirao tri mjeseca. Mislim da je to trebalo biti pokrenuto po službenoj dužnosti, a ne po prijavi”, smatra Bektašević.
Prema presudama Haškog tribunala, u aprilu 1992. godine Vlasenicu su preuzele “srpske snage”, koje su početkom juna osnovale logor Sušica. Do oktobra te godine kroz ovaj logor je prošlo oko 8.000 muškaraca, žena i djece nesrpske nacionalnosti, koji su boravili u “očajnim životnim uslovima”.
Rad bez “izdvojenih” problema
U pravosudnim institucijama u Istočnom Sarajevu ističu da se pri procesuiranju ratnih zločina nisu susretali s nekim problemima, te da mogu pružiti zaštitu svjedocima ukoliko je to potrebno.
“Do sada se ovaj sud nije suočio s bilo kakvim problemima u procesuiranju predmeta ratnih zločina. Smatramo da će donesena Strategija popraviti, poboljšati i ubrzati rješavanje predmeta ratnih zločina po pitanju stvarne i mjesne nadležnosti sudova”, kaže Senaid Ibrahimefendić, predsjednik Okružnog suda u Istočnom Sarajevu.
Glavni okružni tužilac Čolović pojašnjava da nemaju problema sa dovođenjem optuženih pred sud, a ni materijalni troškovi za pribavljanje dokaza ne utiču na rad. Kada je u pitanju zaštita svjedoka, Čolović kaže da je mogu obezbijediti ukoliko bude potrebno.
Ipak, žrtve se i dalje pitaju kako, unatoč tome, još uvijek na optuženičkoj klupi nisu vidjeli one koji su im tokom rata nanijeli najveće zlo.
“Vjerujem u pravdu, a isto tako vjerujem da ona nikad u potpunosti nije dostižna. Vjerujem da bi oni trebali, ako ništa, opravdati te plate koje primaju i očekivanja ljudi koji čekaju da ta pravda pokuca na njihova vrata i da kroz sudske epiloge bude potvrđeno ono što im je učinjeno. Taj epilog i izrečena pravična kazna bi bili jedan vid satisfakcije i reparacije za žrtve”, kaže Bektašević.
Monstuozne laži Karadžićeve odbrane: “ARBiH zabranila izlazak iz Sarajeva, pad Rogatice bio dogovoren”
Redakcija/Srna 13/01/2011 14:01:00
http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/iz-minute-u-minutu/24537-Monstuozne-lai-Karadieve-odbrane-ARBiH-zabranila-izlazak-Sarajeva-pad-Rogatice-bio-dogovoren.html
Novinar BBC-a potvrdio da je vojska RS progonila nesrbe i opsadom gušila glavni grad BiHOdbrana ratnog zločinca Radovana Karadžića zatražila je od sudskog vijeća donošenje zaključka kako je “Tužilaštvo ponovo prekršilo pravilo o blagovremenom objelodanjivanju oslobađajućeg materijala”, a kao pravni lijek je predložen novi prekid suđenja u trajanju od tri mjeseca, prije nego što počne izvođenja dokaza po dijelu optužnice koji se odnosi na općine u BiH.
Zahtjev je upućen nakon što je odbrana “utvrdila da joj je sa zakašnjenjem predat dokument koji je mogao biti korišćen u unakrsnom ispitivanju generala Dejvida Frejzera”.
Odbrana ratnog zlikovca je precizirala “da se radi o memorandumu koji je poslat iz sarajevske kancelarije Centra za ljudska prava UN, od 17. avgusta 1994., a “sadrži informacije dobijene tog dana na sastanku sa komandantom UNPROFOR-a Anreom Subirom”.
U njima se, “građanima Sarajeva od strane Armije BiH onemogućava da napuste grad iz političkih razloga i da je prisilno preseljenje građana iz Rogatice, koje je u medijima nazivano etničkim čišćenjem, bilo dio dogovora dvije strane”.
Prema procjenama nezavisnih analitičara ovo je još jedan u nizu trikova kojima od početka suđenja pribjegava odbrana kako bi se proces odužio u nedogled.
Inače, nakon tronedjeljne pauze svjedočenjem britanskog novinara Džeremija Bouena (Jeremy Bowen) nastavljeno je Karadžiću.
Svjedok optužbe Bouen, koji je tokom rata u BiH 1992-1995 bio dopisnik Televizije BBC, izjavio je da su snage bosanskih Srba provodile etničko čišćenje čije su “najveće žrtve bili Muslimani”. Napomenuo je da su sve zaraćene strane progonile stanovništvo drugih nacionalnosti.
Tužioci su u sudnici prikazali više Bouenovih izvještaja o protjerivanju nesrba, u kojima su ljudi u zbjegovima govorili da su nasilno otjerani iz svojih domova i opisivali ubistva i druge zločine koje su, prema njihovim riječima, počinili srpski vojnici.
Bouen je rekao da nikada nije vidio masovnije srpske zbjegove, iako su mu oficiri Vojske RS govorili da ih je bilo.
Britanski novinar posvjedočio je i da mu je Karadžić 1992. izjavio da se ponosi Banjalukom kao gradom u kojem nesmetano živi po “30.000 Muslimana i Hrvata”, ali da su istovremeno međunarodni izaslanici Dejvid Oven (David Owen) i Sajrus Vens (Cyrus Vance) imali dokaze o protjerivanju nesrba iz grada i rušenju njihovih bogomolja.
“Činjenice da se odvija etničko čišćenje već tada su bile neoborive”, naglasio je svjedok. Rekavši da je bio očevidac progona tokom cijelog rata u BiH, naznačio je da se priroda etničkog čišćenja s vremenom mijenjala.
Dok su 1992. nesrbi nasilno i zločinima protjerivani, kasnije je etničko čišćenje postalo “institucionalizovano” u srpskim vlastima, kazao je Bouen. Kao primjer je naveo situaciju u Bijeljini, odakle je 1994. za BBC izvijestio o djelovanju “komisije za slobodno kretanje civila” preko koje su posljednji preostali Bošnjaci napuštali grad.
U izvještaju, prikazanom u sudnici, šef te komisije Vojkan Đurković tvrdio je da Bošnjaci odlaze dobrovoljno i da bi trebalo da budu zahvalni srpskim vlastima koje im to omogućavaju. Za sebe je kazao da je “socijalni radnik” i da bi trebalo da dobije “Nobelovu nagradu za mir zato što je spasao hiljade ljudi”. Bošnjaci koji su napuštali Bijeljinu, tada su Bouenu rekli da odlaze pošto su bili izloženi raznim vrstama pritisaka.
O ratnoj situaciji u Sarajevu, svjedok je rekao da je opsada grada bila “oružje” VRS jednako kao “meci i granate”. Bosanski Srbi služili su se opsadom kao sredstvom pritiska ili “omčom oko vrata stanovništva” koju su “zatezali ili popuštali” u zavisnosti od razvoja događaja u drugim krajevima BiH.
Svakodnevno granatiranje i snajperisanje sijalo je strah među civilima, jer u Sarajevu “nije bilo sigurnog mjesta”, naglasio je Bouen. Život stanovništva bio je, prema riječima svjedoka, znatno otežan i nedostatkom vode i struje, hrane i nedovoljnom medicinskom zaštitom. Bouen nastavlja svjedočenje na suđenju Karadžić, optuženom za genocid u Srebrenici i još sedam bosanskih opština; artiljerijske i snajperske napade na civile u Sarajevu; etničko čišćenje nesrba širom BiH i uzimanje vojnika Unprofora za taoce 1992-95.
Haški tribunal
Karadžić traži novi prekid suđenjaObjavljeno 13.1.2011 u 13:22
http://www.mojevijesti.ba/novost/68599/karadzic-trazi-novi-prekid-sudjenja
[img size=150]
http://img267.imageshack.us/img267/7845/karadzicusudnici.jpg%5B/img%5D
Odbrana nekadašnjeg predsjednika Republike Srpske (RS) Radovana Karadžića zatražila je da sudsko vijeće donese zaključak da je Tužilaštvo ponovo prekršilo pravilo o blagovremenom objelodanjivanju oslobađajućeg materijala, a kao pravni lijek je predložen novi prekid suđenja u trajanju od tri mjeseca, prije nego što počne izvođenja dokaza po dijelu optužnice koji se odnosi na opštine u BiH.Zahtjev je upućen nakon što je odbrana utvrdila da joj je sa zakašnjenjem predat dokument koji je mogao biti korišćen u unakrsnom ispitivanju generala Dejvida Frejzera.
Precizirano je “da se radi o memorandumu koji je poslat iz sarajevske kancelarije Centra za ljudska prava UN, od 17. avgusta 1994, a sadrži informacije dobijene tog dana na sastanku sa komandantom UNPROFOR-a Anreom Subirom: da bosanska vlada sprečava svoje građane da napuste grad iz političkih razloga i da je prisilno preseljenje građana iz Rogatice, koje je u medijima nazivano etničkim čišćenjem, bilo dio dogovora dvije strane”.
U zahtjevu se ističe da se “oslobađajuća priroda dokumenta ogleda u činjenici da je predat po pravilu 68 i u činjenici da informacija suprotna dvema osnovnim tvrdnjama iz optužnice – o oduzimanju prava na slobodno kretanje u Sarajevu i optužbama o progonu i prinudnom premještanju iz opštine Rogatica”.
Karadžić naglašava da je, u slučaju da je dokument na vrijeme bio obelodanjen, on o tome mogao da ispita generala Frejzera, koji je bio vojni asistent generala Subira. Dokument koji je odbrani objelodanjen 7. januara ove godine, kako se navodi, u posjedu Tužilaštva se nalazi “najmanje deset godina”.
(Srna/MOJportal)Na francuskim Alpama
Uhapšen “Škorpion” koji je učestvovao u genocidu u Srebrenici
Milorad Momić, bivši pripadnik srpskih paravojnih snaga koji je učestvovao u genocidu Srebrenici u julu 1995. godine uhapšen je u ponedjeljak u zoru na francuskim Alpama gdje se sklonio prije nekoliko godina pod lažnim imenom, saopćila je policija.
Milorad MomićSrbijanske vlasti su izdale evropsku potjernicu za 47-godišnjim Miloradom Momićem zbog zločina protv čovječnosti, a uhapšen je blizu Grenobla dok je išao na svoje radno mjesto, u firmu specijaliziranu za izradu fasada, javila je agencija AFP.“Nije pružio otpor”, saopćila je policijska brigada koja je pristupila hapšenju ovog vojnika. “Krio se u Francuskoj pod pseudonimom Guy Monier (Gi Monije) i s lažnim dokumentima”, precizirala je policija.
Momić je pripadao specijalnoj jedinici “Škorpioni” koja je učestvovala u ubijanju 8.000 Bošnjaka u Srebernici 1995. godine, u najstrašnijem masakru u Evropi od Drugog svjetskog rata, javila je agencija AFP.
Četiri pripadnika “Škorpiona” su osuđena u aprilu 2007. godine na kazne do 20 godina zatvora u Srbiji.
“Škorpioni” su formirani pri srbijanskom ministarstvu unutarnjih poslova i učestvovali su u sukobima u Hrvatskoj (1991-1995) i u Bosni i Hercegovini (1992-1995), a zatim su poslani na Kosovo za vrijeme rata od 1998. do 1999. godine.
sarajevo x
- You must be logged in to reply to this topic.