[Dedo]

#18047

Sto se tice knjige molila sam da me ubiju moze se i kod nas procitati nekoliko stranica jer je prevodeno sa njemackog nekoliko stranica.Posebno me ponjekao naslov General sa ruzom,to se sve nalazi u toj knjizi.Dakle da imam vremena bilo bi lijepo cijelu knjigu prenijeti na stranicu,ali neka se cita istina pa nije ni vazno gdje je objavljeno.Koristim ovu priliku da se zahvalim clanu ove stranice pod nikom Svjedok i apelujem na sve ostale ako negdje procitaju bilo sta o genocidu neka nam skrenu paznju da i drugi mogu saznati o velikom cejestvu nekadasnjih komsija.Posebno junastvo su iskazali u Trnovu nad neduznom djecom iz Srebrenice,onako naoruzani specijalci pa jos da snimaju kolike su zvijeri.

[svjedok]

#18049

Oprostite pogrijesila sam adresu stranice, mjesto http://www.islambosna.com , sam trebala napisati http://www.islambosna.ba

Primite izvinjenje!

[mirsad_d]

#19026

[b]Omer ef. Drkić zapaljen je sa svojim džematlijama
Ubijeno 115 imama, a 88 njih bilo je zatočeno u logorima[/b]
Autor: F. VELE
Dnevni avaz
13.12.2009. 05:00

Džamija Ali-paše Rizvanbegovića: Ovdje je službovao imam Bećirević
Foto: Arhiv

Predanost narodu iz kojeg je iznikla, spremnost da uvijek bude uz njega i na bedemima njegovih interesa Islamska zajednica u BiH na najčasniji način potvrdila je u proteklom ratu. Njeni imami, hatibi, mualimi i mualime, kao i brojni drugi službenici IZBiH, bili su spremni dati i svoje živote za odbranu ideala islama i za opstanak svoga naroda.

Zarobljavali i palili

Dokaz tome su i bolne činjenice o tome da je tokom proteklog rata stradalo ukupno 115 imama i mualima, koji su srpski agresori i pripadnici HVO-a nemilosrdno ubijali širom naše zemlje. Više desetina imama ubijeno je ili nestalo samo u Srebrenici! Također, 88 vjerskih službenika bilo je zatočeno u zloglasnim logorima Republike Srpske i tzv. “Herceg-Bosne”.

Njihove sudbine u monografiji “Imami šehidi” sakupio je Muharem ef. Omerdić, šef Vjerskoprosvjetne službe Rijaseta IZ BiH.

U bolnom sjećanju Sarajeva i BiH možda najtužniji trag ostavila je velika tragedija porodice zamjenika reisu-l-uleme hafiza Ismeta ef. Spahića. Jednog “mirnog” dana u opkoljenom Sarajevu, u avgustu 1992. godine, granata ispaljena sa srpskih položaja u Velike Daire na Baščaršiji ubila je Spahićeve kćerke, svršenicu Gazi Husrev-begove medrese i studenticu Fakulteta islamskih nauka Almasu Spahić, te 31-godišnju Melihu i 26-godišnju Mahiru, kao i Melihinu sedmogodišnju kćerku Esmu. Stradale su još četiri osobe.

Taj dan bila je žalost u cijelom Sarajevu. Na dženazi svojim kćerima i unuci hafiz Ismet ef. Spahić rekao je:

– Govorio si, hafize, ne žalimo krv za odbranu napadnute nam domovine. Allah te stavio na iskušenje. Elhamdulillah!

U eksploziji navođene granate upućene na Rijaset IZBiH stradala je i Tenzila Hadžiabdić, uposlenica Izdavačke kuće “El-Kalem” i kćerka bivšeg reisu-l-uleme Islamske zajednice Jugoslavije Naima ef. Hadžiabdića, te njen maloljetni bratić i reisov unuk.

Sudbine neke od stradalih imama, kako su pokazala istraživanja, bile su stravične.

U ljeto 1992. godine Sakib ef. Bajrić iz džemata Klis kod Zvornika ubijen je zajedno sa svojih 700 džematlija i zakopan u masovnu grobnicu. Salih ef. Reko iz Gudelja kod Foče u junu 1992. godine ubijen je zajedno sa pet članova porodice, te su ih zapalili u porodičnoj kući. Fikreta ef. Balagića iz Biljana kod Ključa srpski agresori su zarobili sa još 250 njegovih džematlija i komšija i odveli pred Osnovnu školu u Biljanima, gdje su ih sve pobili, a tijela bacili u bezdan Lanište.

Među najstrašnijim sudbinama je ona 54-godišnjeg Mušana ef. Bećirevića iz džemata Buna kod Mostara. Naime, 15. avgusta 1993. godine pripadnici HVO-a, koji su okupirali Bunu, zarobili su Mušana efendiju i teško ga maltretirali. Zločinci su ga prisiljavali da pred njima klanja, a potom su ga zaklali u džamiji Ali-paše Rizvanbegovića i to naočigled više njegovih prestravljenih i bespomoćnih džematlija. Potom su zapalili džamiju i imamsku kuću. Posmrtni ostaci efendije Bećirevića pronađeni su tek ove godine u blizini džamije.

Penzionisani imam Rasim ef. Ćeman, koji je honorarno radio kao imam u Zecovi kod Prijedora, bio je zatočen u zloglasnimm logorima Keraterm i Omarska. Ubijen je rafalima iz vatrenog oružja. Ahmeta ef. Cvrčka ubila je “zolja” koju su ispalili pripadnici HVO-a prilikom napada na Novi Šeher.

Sulejman ef. Dizdarević i 19 njegovih džematlija u julu 1992. godine srpski zločinci silom su dotjerali u harem džamije u Čarakovu kod Prijedora, postrojili ih uz zid i strijeljali. Potom su na njih bacili džamijske ćilime i zapalili njihova tijela i džamiju! Tijelo Omera ef. Drkića iz Trnova do danas nikada nije pronađeno. Ovog imama u džematu Han-Ploča kod Kiseljaka pripadnici HVO-a zarobili su u napadu na selo 16. juna 1993. godine. Tom prilikom Omera efendiju i 39 njegovih džematlija zatvorili su u garažu mještanina Ahmeda Duharkića i zapalili ih!

Prema informacijama iz Rijaseta IZBiH, zločinac Mario Ilijašević više je dana nosao imamovu ahmediju i ponosio se zločinom koji su počinili on i njegovo društvo iz zloglasne jedinice “Maturice”. Čak je na ahmediji nacrtao križ! Njegovi suborci su ga zbog ovog prozvali nadimkom “Fes”!

Softa treće godine Gazi Husrev-begove medrese Reif ef. Fejzić posljednji je put viđen u Potočarima 11. jula 1995. godine, kada mu je jedan od četnika rekao da “ima dobar vrat”.
Sadika ef. Hasanovića iz Bratunca, oca imama i profesora zagrebačke medrese Aziza ef. Hasanovića, četnici su zarobili u julu 1995. godine u Srebrenici. Njegovo tijelo pronađeno je u masovnoj grobnici Glumina kod Zvornika, zajedno sa još 270 ubijenih Srebreničana.

Ahmeta ef. Lihovića 26. juna 1992. godine ubili su srpski zločinci, nakon što je bio prisiljen iskopati veliku grobnicu za četrdeset i trojicu svojih džematlija pobijenih u novoj mjesnoj džamiji.

Izdaja UNPROFOR-a

Bojovnici HVO-a na najsvirepiji način iživljavali su se i ubili Šabana ef. Mahmutovića iz Viteza. Njegovo mrtvo tijelo vezali su za auto i vukli ga cestom. Mehmed ef. Hajrić stradao je nakon što je, poslije pada Žepe, “pod zaštitom” UNPROFOR-a otišao u Rogaticu u bazu UN-a na pregovore s predstavnicima srpskog agresora. Na prevaru predstavnici međunarodne zajednice predali su ga u ruke agresora, koji su ga zatočili u koncentracioni logor u Rogatici, gdje je kasnije i ubijen.

Čuveni mostarski mujezin i imam Karađoz-begove džamije Salem ef. Mezit zarobljen je i ubijen 9. maja 1993. godine u Mostaru. Ubili su ga pripadnici HVO-a koji su ga najprije zarobili, zatočili u mostarskom logoru i mučili. Njegovo šehidsko tijelo bacili su na deponiju smeća. Salem ef. Mezit bio je prva žrtva odbijanja klanjanja dženaze jednom muslimanskom bojovniku HVO-a, nakon što je mostarski muftija Seid ef. Smajkić izdao fetvu da je haram klanjati dženazu muslimanu koji pogine kao pripadnik HVO-a. I Mustafa ef. Mujkanović iz Bratunca ubijen je nakon teških mučenja naočigled 1.500 zarobljenih Bošnjaka.

Ef. Ramić zaklan sa suprugom i četvero djece

Nakon što su ga najprije zarobili i teško mučili u svojim logorima, krajem maja 1993. godine srpske snage počinile su neviđeni zločin i ubile imama Hasiba ef. Ramića, njegovu suprugu Šefiku i četvero djece: Muhameda, Ahmeda, Melihu i Aminu.

Hasiba efendiju i njegovu suprugu krvnici su zaklali, a prije toga njihovu djecu. Najmlađu Aminu, koja je imala tek tri mjeseca, četnici su zadavili.

Imena ubijenih imama, hatiba, mualima i mualima

Hasan ef. Alekić, Amir ef. Aljović, Hašim ef. Atić, softa Adem Bajramović, Sakib ef. Bajrić, Fikret ef. Balagić, Osman ef. Baščelić, Mušan ef. Bećirević, Ale ef. Behar, Hasan ef. Bešlija, Abdulah ef. Čelebić, Rasim ef. Ćeman, Alija ef. Ćosić, Ćurtović ef. Nazif, Ahmet ef. Cvrčak, Mehmed ef. Delić, softa Fikret ef. Dizdarević, Sulejman ef. Dizdarević, Omer ef. Drkić, Murat ef. Drinjaković, Hajrudin ef. Dupovac, Amir ef. Duraković, Hasan ef. Duraković, Smail ef. Džafica, Safet ef. Đogić, Teufik ef. Đozić, Redžo ef. Efendić, softa Reif Fejzić, Fadil ef. Gadžo, Mensur ef. Goga, softa Sabahudin Habibović, Subhija Gramilo, Mehmed ef. Hajro, Mehmed ef. Hafizović, Tenzila Hadžiabdić, Senid ef. Hajdarević, Nermin ef. Halilović, Esed ef. Hasanović, Sadik ef. Hasanović, Hasan ef. Hasanović, Emina (r. Pašić) Hodžić, Hašim ef. Hodžić, Mustafa ef. Hodžić, Sulejman ef. Hodžić, Ćerim ef. Hrustanbegović, Džemal ef. Humić, Dževad ef. Huremović, Ejub ef. Husejnović, Rasim ef. Jašarević, Hasan ef. Jusić, Zahid Kabaš, profesor Raif Kadrić, softa Rasim Kaltak, Safet ef. Karaman, Fadil ef. Kasapović, softa Armin Kovač, Zijad ef. Krajina, Abdulah ef. Kubat, Spaho ef. Kurtović, Šaćir ef. Kurtović, Ahmet ef. Lihović, Ismet ef. Mačković, Mehmedalija ef. Mandžić, Junuz ef. Mekanić, Šaban ef. Mahmutović, Zahid ef. Makić, Ahmed ef. Memić, Munib ef. Memić, Sakib ef. Memić, Salko ef. Memić, Suljo ef. Memić, Almir ef. Mešić, Salem ef. Mezit, Ilijas ef. Milanović, Ramo ef. Muhić, Hasib ef. Mujić, Mustafa ef. Mujkanović, Fatima Mulić, Hamed ef. Murtagić, Nurudin ef. Mušić, Osman ef. Mustafić, Sado ef. Mustafić, Sead ef. Mustafić, Mustafa ef. Mušinbegović, Muhamed ef. Novalić, Mehmed ef. Omerbašić, Hazim ef. Omerčević, Ševal ef. Omerspahić, Idriz ef. Osmanović, Mehmed ef. Osmanović, Omer ef. Osmanović, Šemso ef. Osmanović, Mehmed ef. Pašić, Sinan ef. Pašić, Mesud ef. Pezić, Ferhad ef. Pirić, Hasib ef. Ramić, Salko ef. Ramić, Ramiz ef. Redžić, Salko ef. Reko, Adil ef. Rizvanović, Emir ef. Seferović, Hamid ef. Softić, Almasa Spahić, Asim ef. Stupar, Fahrudin ef. Subašić, Hasib ef. Šabanović, Sinanudin ef. Šećerović, Ismet ef. Šljivo, Nijaz ef. Šukrić, Fikret ef. Terzić, Ćamil ef. Tuzlak, Omer ef. Tuzlak, Nedžib ef. Zgrčo.

[mirsad_d]

#19279

Ratni zločinac Stojan Perković sporazumno priznao krivicu
Perković se obavezao da će dati izjavu kojom će izraziti pokajanje pred žrtvama
Autor: FENA
23.12.2009. 14:20

Rogatica

Optuženi Stojan Perković (65) sporazumno je priznao krivicu za krivično djelo zločin protiv čovječnosti, počinjeno na području općine Rogatica u periodu od juna do kraja 1992.

U skladu sa sporazumom tužitelj u ovom predmetu suglasan je da se optuženom Stojanu Perkoviću izrekne kazna zatvora u trajanju od deset do 14 godina, koju mu na osnovu ovog sporazuma odredi Sud BiH.

Potpisujući sporazum, optuženi se odrekao prava na suđenje i prava na žalbu na presudu koju mu na osnovu sporazuma izrekne Sud BiH.

Stojan Perković obavezao se da će prije izricanja presude dati izjavu kojom će izraziti pokajanje pred žrtvama za njegovo sudjelovanje u izvršenju krivičnog djela koje priznaje.

Postupajući tužitelj je prije zaključenja sporazuma upoznao oštećene sa zaključenjem ovog sporazuma i pravnim posljedicama koje iz toga proizilaze.

Oštećeni su upoznati da se zaključenjem ovog sporazuma o priznanju krivice zadovoljavaju interesi pravde, žrtava i javnosti, skraćuje se krivični postupak, a žrtve se pošteđuju ponovnih dolazaka i svjedočenja o potresnim događajima na području Rogatice u drugoj polovini jula 1992.

Optuženi Perković potvrđuje da je izjavu o priznanju krivnje dao dobrovoljno, svjesno i s razumijevanjem, nakon što je upoznat sa sadržajem sporazuma, saopćeno je iz Tužiteljstva BiH

[Sedina]

#20090

http://www.youtube.com/watch?v=mGPD54CzDAE

http://www.youtube.com/watch?v=t8NteC_SRUY

http://www.youtube.com/watch?v=yHJz_8WPexc

http://www.youtube.com/watch?v=BBNVKKa8D6k

[Podrinjac]

#20109

ovi civili u autobusima jesul pobijeni ili su ih pustali ovi DOBROTVORCI srpski??

[Sedina]

#20114

A sta se desavalo s civilima iz SC u Rogatici??
Sta je bilo s civilima iz Potocara???……
Nazalost,nekad se na pitanje odgovori pitanjima,a da svi znamo kakva je sudbina bila onih cijim su zivotima srbi raspolagali.

[Teva]

#21867

[Teva]

#21890

[Dedo]

#21872

Bosnjaci su uvijek veliki optimisti;

Treba razmisliti zbog cega je taj monstrum bas potrazio utosiste u Spaniji,zato sto su to saveznici srpski jos iz davnih vremena.
Moje misljenje je da ga nikad nece izruciti BiH jer mnogo simpatizera fasizma jos zivi u Spaniji.

Kod Bosnja prvo reagira srce pa onda pamet; nemojte zaboraviti onaj ko je rekao Amin da nas nestane 92 g i danas ne misli drugacije,tako cijeli zapad prizeljkuje da sa karte nestane ta drzava koja se zove BiH EVROPO STIDI SE TI I TVOJA DEMOKTATIJA:

[Dedo]

#21896

Bosnjaci su uvijek veliki optimisti;

Treba razmisliti zbog cega je taj monstrum bas potrazio utosiste u Spaniji,zato sto su to saveznici srpski jos iz davnih vremena.
Moje misljenje je da ga nikad nece izruciti BiH jer mnogo simpatizera fasizma jos zivi u Spaniji.

Kod Bosnja prvo reagira srce pa onda pamet; nemojte zaboraviti onaj ko je rekao Amin da nas nestane 92 g i danas ne misli drugacije,tako cijeli zapad prizeljkuje da sa karte nestane ta drzava koja se zove BiH EVROPO STIDI SE TI I TVOJA DEMOKTATIJA:

[Mare]

#22746

Alija, Izdao Si Srebrenicu !!!

Otvoreno pismo Sefera Halilovica Aliji Izetbegovicu:

SARAJEVO – Sefer Halilovic, bivši nacelnik Glavnog štaba Armije BiH, uputio je juce otvoreno pismo Aliji Izetbegovicu, u kojem ga optužuje da je “izdao i prodao Srebrenicu”.

“Ovih dana navršava se osam godina od srebrenicke tragedije, koju ste ti i tvoji trabanti izdali i prodali”, kaže Halilovic na pocetku otvorenog pisma upucenog Izetbegovicu.

Halilovic je juce reagovao na otvoreno pismo Izetbegovica od 28. juna ove godine. U tom pismu Izetbegovic je reagovao na tvrdnje Slobodana Miloševica, bivšeg predsjednika SR Jugoslavije, koji je pred Haškim tribunalom izjavio da mu je on, kao predsjedavajuci Predsjedništva BiH, 1993. godine nudio zamjenu Srebrenice za Vogošcu. Izetbegovic je u javnom pismu tvrdio da je Miloševic izjavu izvukao iz svjedocenja Sefera Halilovica u Hagu.

Negirajuci da je u Hagu davao iskaze o bilo kojem drugom predmetu osim o zlocinima u Grabovici, za koje je optužen u Haškom tribunalu po komandnoj odgovornosti, Sefer Halilovic u jucerašnjem pismu kaže Izetbegovicu:

“Dobro si me zadeverao sa ovim podmetanjem kukavicjeg jajeta u Hagu, pa ti nisam stigao ranije odgovoriti. Odlucio sam reagirati, jer tvoje pismo sadrži nekoliko konstatacija vezanih za moje ime i u cjelini sugerira morbidnu laž da sam ja odgovoran za tragediju koja se u Srebrenici dogodila 1995. godine, iako sam ja tvojom odlukom udaljen iz Armije 26. oktobra 1993. godine nakon višednevnih maltretiranja i iživljavanja od strane službi državne i vojne bezbjednosti”.

Halilovic objašnjava da je njegov iskaz haškim istražiteljima iskljucivo vezan za pitanja zlocina u Hercegovini, a ne u istocnoj Bosni.

On je spomenuo i “tajne sporazume”, koje je Izetbegovic potpisivao. “Ako si zbog godina ili starosti zaboravio, podsjecam te da si 16. septembra 1993. godine sa Momcilom Krajišnikom tajno potpisao Zajednicku deklaraciju o podjeli BiH na tri etnicke republike, koja u stavu pet kaže ”da oformimo radnu grupu za posebna pitanja koja se odnose na teritorijalno razgranicenje izmedu dviju republika u buducoj uniji BiH, ukljucujuci istocnu Bosnu”, a dva dana prije toga sa Tudmanom si potpisao Deklaraciju o bošnjacko-hrvatskom razgranicenju. I u jednom i u drugom tajno potpisanom dokumentu stoji da se Republika Srpska i HR Herceg Bosna, nakon dvije godine, mogu referendumom izjasniti žele li ostati u uniji BiH ili se prikljuciti Srbiji i Hrvatskoj”, navodi Halilovic u svom pismu i podsjeca Izetbegovica da mu može poslati ova dva dokumenta koja je potpisao.

Bivši general ARBiH, podsjetio je Izetbegovica i na održavanje bošnjackog Sabora u Sarajevu, septembra 1993. godine, “gdje je trebalo proglasiti bosansku republiku – bošnjacku nacionalnu državu bez Srebrenice”.

Halilovic kaže da je Izetbegovic i tada devetoclanoj delegaciji Srebrenicana nudio zamjenu Srebrenice za Vogošcu, pozivajuci se na svjedocenje Hakije Meholjica koji je potvrdio da je delegacija odbila ovu Izetbegovicevu ponudu.

“Osim Hakije Meholjica, Amerikanac David Rodhe je u svojoj knjizi pisao o tome kako si ‘neutralizirao odbranu Srebrenice’ izvlacenjem Nasera Orica iz ovog grada”, piše Halilovic i spominje izjave i pisanja Ricarda Holbruka i Muhameda Filipovica o ”pregovorima o prodaji Srebrenice”.

Halilovic istice da je pod njegovom komandom Armija BiH oslobodila Srebrenicu 1992, a 1993. godine ju odbranila, nakon cega su došli “plavi šljemovi”.

“I umjesto da se u periodu od ’93. do ’95. iskoristi da se u Srebrenicu i Žepu dovedu novi ljudi i prebace vece kolicine naoružanja, nego što su to tvoji lojalni, debeli generali uradili, sve si, zajedno s njima, uradio da taj prostor zaboraviš kako bi odgovornost bila prebacena na medunarodnu zajednicu, a da vi ne biste bili odgovorni”, kategorican je Halilovic.

On je odbacio optužbe da je sam razoružao Srebrenicu, dodajuci da se poslije demilitarizacije tog grada formiralo nekoliko brigada i bataljona, te remonta radionica i ratna bolnica. Halilovic to ilustruje i podatkom da je tada u Srebrenici postojla “divizija od 12.000 ljudi, a da je u trenutku pada Srebrenice bilo svega 6.000 vojnika”.

“Djeci Srebrenice ceš morati odgovoriti zašto si odbio moj prijedlog o formiranju 8. istocnobosanskog korpusa, zašto si nakon mog udaljavanja iz ARBiH polovinu vojnika u 28. diviziji proglasio viškom, zašto si za dvije godine dostavio manje oružja, nego što sam ja za dva mjeseca u vrijem ofanzive na Srebrenicu 1993. godine”, kaže Halilovic u pismu upucenom Aliji Izetbegovicu.
P.S. “BABO” PRODA SVOJU DJECU.

[Mare]

#22767

Alija, Izdao Si Srebrenicu !!!

Otvoreno pismo Sefera Halilovica Aliji Izetbegovicu:

SARAJEVO – Sefer Halilovic, bivši nacelnik Glavnog štaba Armije BiH, uputio je juce otvoreno pismo Aliji Izetbegovicu, u kojem ga optužuje da je “izdao i prodao Srebrenicu”.

“Ovih dana navršava se osam godina od srebrenicke tragedije, koju ste ti i tvoji trabanti izdali i prodali”, kaže Halilovic na pocetku otvorenog pisma upucenog Izetbegovicu.

Halilovic je juce reagovao na otvoreno pismo Izetbegovica od 28. juna ove godine. U tom pismu Izetbegovic je reagovao na tvrdnje Slobodana Miloševica, bivšeg predsjednika SR Jugoslavije, koji je pred Haškim tribunalom izjavio da mu je on, kao predsjedavajuci Predsjedništva BiH, 1993. godine nudio zamjenu Srebrenice za Vogošcu. Izetbegovic je u javnom pismu tvrdio da je Miloševic izjavu izvukao iz svjedocenja Sefera Halilovica u Hagu.

Negirajuci da je u Hagu davao iskaze o bilo kojem drugom predmetu osim o zlocinima u Grabovici, za koje je optužen u Haškom tribunalu po komandnoj odgovornosti, Sefer Halilovic u jucerašnjem pismu kaže Izetbegovicu:

“Dobro si me zadeverao sa ovim podmetanjem kukavicjeg jajeta u Hagu, pa ti nisam stigao ranije odgovoriti. Odlucio sam reagirati, jer tvoje pismo sadrži nekoliko konstatacija vezanih za moje ime i u cjelini sugerira morbidnu laž da sam ja odgovoran za tragediju koja se u Srebrenici dogodila 1995. godine, iako sam ja tvojom odlukom udaljen iz Armije 26. oktobra 1993. godine nakon višednevnih maltretiranja i iživljavanja od strane službi državne i vojne bezbjednosti”.

Halilovic objašnjava da je njegov iskaz haškim istražiteljima iskljucivo vezan za pitanja zlocina u Hercegovini, a ne u istocnoj Bosni.

On je spomenuo i “tajne sporazume”, koje je Izetbegovic potpisivao. “Ako si zbog godina ili starosti zaboravio, podsjecam te da si 16. septembra 1993. godine sa Momcilom Krajišnikom tajno potpisao Zajednicku deklaraciju o podjeli BiH na tri etnicke republike, koja u stavu pet kaže ”da oformimo radnu grupu za posebna pitanja koja se odnose na teritorijalno razgranicenje izmedu dviju republika u buducoj uniji BiH, ukljucujuci istocnu Bosnu”, a dva dana prije toga sa Tudmanom si potpisao Deklaraciju o bošnjacko-hrvatskom razgranicenju. I u jednom i u drugom tajno potpisanom dokumentu stoji da se Republika Srpska i HR Herceg Bosna, nakon dvije godine, mogu referendumom izjasniti žele li ostati u uniji BiH ili se prikljuciti Srbiji i Hrvatskoj”, navodi Halilovic u svom pismu i podsjeca Izetbegovica da mu može poslati ova dva dokumenta koja je potpisao.

Bivši general ARBiH, podsjetio je Izetbegovica i na održavanje bošnjackog Sabora u Sarajevu, septembra 1993. godine, “gdje je trebalo proglasiti bosansku republiku – bošnjacku nacionalnu državu bez Srebrenice”.

Halilovic kaže da je Izetbegovic i tada devetoclanoj delegaciji Srebrenicana nudio zamjenu Srebrenice za Vogošcu, pozivajuci se na svjedocenje Hakije Meholjica koji je potvrdio da je delegacija odbila ovu Izetbegovicevu ponudu.

“Osim Hakije Meholjica, Amerikanac David Rodhe je u svojoj knjizi pisao o tome kako si ‘neutralizirao odbranu Srebrenice’ izvlacenjem Nasera Orica iz ovog grada”, piše Halilovic i spominje izjave i pisanja Ricarda Holbruka i Muhameda Filipovica o ”pregovorima o prodaji Srebrenice”.

Halilovic istice da je pod njegovom komandom Armija BiH oslobodila Srebrenicu 1992, a 1993. godine ju odbranila, nakon cega su došli “plavi šljemovi”.

“I umjesto da se u periodu od ’93. do ’95. iskoristi da se u Srebrenicu i Žepu dovedu novi ljudi i prebace vece kolicine naoružanja, nego što su to tvoji lojalni, debeli generali uradili, sve si, zajedno s njima, uradio da taj prostor zaboraviš kako bi odgovornost bila prebacena na medunarodnu zajednicu, a da vi ne biste bili odgovorni”, kategorican je Halilovic.

On je odbacio optužbe da je sam razoružao Srebrenicu, dodajuci da se poslije demilitarizacije tog grada formiralo nekoliko brigada i bataljona, te remonta radionica i ratna bolnica. Halilovic to ilustruje i podatkom da je tada u Srebrenici postojla “divizija od 12.000 ljudi, a da je u trenutku pada Srebrenice bilo svega 6.000 vojnika”.

“Djeci Srebrenice ceš morati odgovoriti zašto si odbio moj prijedlog o formiranju 8. istocnobosanskog korpusa, zašto si nakon mog udaljavanja iz ARBiH polovinu vojnika u 28. diviziji proglasio viškom, zašto si za dvije godine dostavio manje oružja, nego što sam ja za dva mjeseca u vrijem ofanzive na Srebrenicu 1993. godine”, kaže Halilovic u pismu upucenom Aliji Izetbegovicu.
P.S. “BABO” PRODA SVOJU DJECU.

[Mustafa]

#22758

AKTUELNO:

CEKAJUCI RASPLET!!!!

[Mustafa]

#22775

AKTUELNO:

CEKAJUCI RASPLET!!!!

[Author]

Posts