-
Post count: 2088Post count: 2088Post count: 2088Post count: 2088Post count: 2088Post count: 2088
Rođen je novi Vranješ
Pise: Muhamed Kapetanović
Almir Suljević Foto:Nekoliko puta sam pokušavao ugovoriti susret sa Almirom Suljevićem, mladim Bosancem, juniorskim rukometnim reprezentativcem Švedske, ali nije išlo. Jednostavno, termina za razgovor nije bilo. U prvi mah sam pomislio da se radi o mladiću koji se već podobro (a prerano!) zanio slavom, ali nisam bio u pravu.
Slučaj je htio da sam se prošle sedmice našao na rukometnoj utakmici između “Redbergslida” i “Treleborga”, koja je igrana u Göteborgu. I to pomalo u nezgodnoj situaciji, ne znajući za koga ću navijati. Da li za goste, koje je predvodio Denis Bahtijarević, ili domaćine, čiji je važan igrač Almir Suljević. Odlučih da navijam za oba Bosanca, a rezultat me nije zanimao.
Utakmicu sam posmatrao sa Sanjinom Bahtiarevićem, Almirovim trenerom u juniorskoj reprezentaciji, i usput sam dobijo dosta informacija o mladiću zbog koga sam i došao na utakmicu.
Ko je od ovih Almir? – upitah Sanjina, jer Almira ranije nisam vidio.
– Lako ga je prepoznati, veli Sanjin. To je ona momčina što „razvaljuje” protivnika.
Jedan drugi stručnjak, Šveđanin, koji je također pratio meč, samo dodade:
– Vjerovatno novi Ljubomir Vranješ!
Da, mnogi ovog našeg 18-godišnjaka upoređuju sa rukometnim asom Vranješom, koji je sa Švedskom osvajao najveće svjetske trofeje, a sad se priprema za „penziju”, ostavlja loptu i kreće u trenerske vode.
Primjećujem da je Almir znatno višlji od Ljubomira.
– Pa, to mu je i prednost, veli Sanjin.
Dobila je Almirova ekipa i ovu bitku, a on je bio jedan od zaslužnijih za pobjedu. Nakon meča, mada znojan, nije se ni presvukao, došao je k nama na tribine. No, odmah se vidjelo da je škrt na riječima.
– Uživam u ovoj igri. Ne opterećujem se velikim ambicijama, ali želim ostvariti što više mogu, kaže.
Almir je imao samo dvije godine kada je u ratnom vihoru s roditeljima došao u Švedsku. Ovdje je rastao i odrastao, stasao i do reprezentativnog sastava juniorske reprezentacije Švedske, koja je na posljednjem Evropskom prvenstvu u Brnu osvojila bronzanu medalju. Standardni je prvotimac elitnog tima iz Göteborga. Trener mu je donedavno sjajni as Magnus Wislander. Ima od koga da uči.
– Ja ne mogu dobiti bolje rukometno obrazovanje nego što ga imam. I Magnus i Johan Eklund su suvereni treneri, kaže Almir.
Mada rešeta protivničke mreže na elitnoj rukometnoj sceni, Almir čvrsto stoji na zemlji. Prvi zadatak mu je škola:
– Završna sam godina u Rukometnoj gimnaziji i to ću okončati, pa ćemo vidjeti šta dalje. Diploma je važnija od golova.
Razmišlja li i o „A” selekciji Švedske?
– Ne, ne opterećujem se sada time. Moje je da radim i učim, a treneri su tu da o tome jednog dana odluče. Naravno, i ja, kao i svi sportisti, želim biti među najboljima.
Može li u budućnosti švedski državni dres zamijeniti bosanskohercegovačkim?
– Tu nije odlučujuće pitanje šta bih ja želio, već šta je realno. Ne znam sve te međunarodne propise, jer sam već standardni član juniorske selekcije Švedske. S druge strane, s našim rukmetnim selektorima nisam u kontaktu i da sve bude tužnije Iris (Ganibegović) i ja igrali smo na Evropskom prvenstvu u Brnu baš protiv selekcije BiH. Neke stvari, nažalost, idu i mimo naših želja i osjećanja, kaže Almir Suljević, kome svi proriču blistavu rukometnu karijeru.Arnela Husić sa dvije evropske medalje
Mnogi su joj predviđali blistavu karijeru u švedskoj reprezentaciji, a onda su stvari i događaji krenuli neželjenim tokom. Uslijedile su povrede, te nekoliko porodičnih problema, što je mladu Banjalučanku dovelo do misli o prestanku bavljenja karateom.
Međutim, Arnela se na najbolji način vratila sportu. Uz podršku obitelji, kluba i trenera, koji je poštuje poput svoje kćerke, smogla je snage da se poslije preloma noge u Beogradu oporavi i vrati na najbolji način.
– Ova mi je godina bila počela na najbolji način. Nakon što sam, zajedno sa bratom, osvojila crni pojas – drugi dan, u martu sam osvojila prvo mjesto na Prvenstvu Švedske, a onda mi se u aprilu desio Beograd! Na Evropsko prvenstvo, koje se tamo održavalo, otputovala sam presretna, nadajući se nekoj medalji, ali mi se dogodilo nešto najgore što se jednom sportisti može dogoditi. U borbi za finale povrijedila sam koljeno. Noga me je prestala slušati, jednostavno je nešto puklo. Nisam dobila udarac, htjela sam udariti, ali se noga samo povila, pukla. Mislila sam da niko tada nije bio nesretniji od mene. Teško je bilo zadržati suze. Umjesto sa medaljom, vratila sam se na štakama. Uslijedila je operacija. Pokazalo se da je jedan dio meniskusa pukao, dio lopatice i još jedan dio je bio istegnut. Uslijedio je period oporavka, da bi prije petnaest dana bila pozvana na Evropsko prvenstvo u London. Niko se nije usuđivao vjerovati u neki uspjeh, jer je to bilo prvo takmičenje poslije povrede u Beogradu. Bila sam iznenađena i obradovana pozivom. Pitala sam doktora koliki je rizik da obnovim povredu i on je rekao da je sve u redu. Počeli smo protiv Portugala i to mi je bio najgori meč u životu. Poslije sam pobijedila Engleskinju.
To je bio specijalan susret, jer je ona imala fantastičnu podršku publike, koja mi je aplaudirala kada sam je pobijedila. Pobijedila sam i predstavnice Srbije i Poljske i tada je bilo jasno da je bronzana medalja moja. Od sreće sam počela plakati, a plakala je i moja koleginica iz kluba, koja kao ni ja nije mogla vjerovati da je sve to moguće… Sa ekipom sam osvojila treće mjesto nakon što sam pobijedila protivnicu iz Italije, a u borbi protiv Poljske sugerirano mi je da se čuvam jer moja eventualna pobjeda ništa nije značila, s obzirom da su druge dvije članice reprezentacije već bile izgubile. Tako sam se kući vratila sa dvije brozane medalje. Ko je to mogao i zamisliti? Još ni sama nisam stigla shvatiti da sam ovo uspjela nakon šest mjeseci kako sam bila povrijeđena, ali sve se može kad se hoće, samo treba čovjek imati volju.
Kavi su daljni planovi?
– Planirala sam ovih dana otputovati na Thailand, jer mi poslije svih ovih napornih i teških dana treba odmor. Vidjećemo šta će od svega biti zbog ovih događaja na Thailandu. Razmišljam o Svjetskom prvenstvu u Japanu sljedeće godine. Nadam se da ću biti u sastavu švedske ekipe koja će na njemu nastupiti, kaže Arnela, koja osim karatea, stiže raditi u Ängelholmu, ali i studirati u Malmöu.
- You must be logged in to reply to this topic.