-
Južna Afriko, spremi se za Bosnu i Hercegovinu!
Tmurna i tužna nedjelja u Bosni i Hercegovini, svi koji su gledali sinoćnju utakmicu, teško da su imali dobar san tokom protekle noći. A kako bi i imali kada se zna kakve je prilike naša reprezentacija propustila.
Utakmica svih utakmica kako je najavljivana, okončana je minimalnim porazom naše reprezentacije od reprezentacije Portugala koja spada u sam vrh svjetskog nogometa, rezultat od 1-0 za Portugal mnogi bi potpisali prije utakmice ali nakon sinoćnjih 90 minuta teško da je bilo ko mislio tako…
S mukom i dozom razočarenja sinoć sam napisao izvještaj sa utakmice u Lisabonu a onda ponovo odgledao utakmicu od prve minute, suludo nadajući se da će lopte Ibričića ili Džeke ići bar koji centimetar niže ispod grede ili pak da će Muslimović pogoditi mrežu Eduarda.
San nakon toga još dugo nije htio na oči, uspio sam zaspati negdje u zoru a u mojoj glavi kao i u glavama miliona Bosanaca i Hercegovaca ponovo je bio Džeko, Ibričić, Muslimović….Vodili smo sa 2-1, preokret smo napravili u posljednje dvije minute, Ćiro je krenuo prema tribini sa našim navijačima i ponosno paradirao pred njima, čekala se nova i velika pobjeda naše reprezentacije, ipak kroz nekoliko trenutaka shvatim da je sve ipak samo san…
Formacije, igrači, postavka igre, je li trebalo drugačije ući u sinoćnju utakmicu, sve mi se to vrzmalo a i sada vrzma po glavi. Ćiro će u srijedu biti primoran igrati bez Muratovića i Rahimića te stoga smatram da ako je kada došlo vrijeme da Pjanić počne od prve minute zajedno sa Misimovićem u veznom redu, onda je to sada, bez obzira na Ćirinu teoriju kako njih dvojica ne mogu igrati zajedno.
Na klupi imamo Bajramovića i Medunjanina koji nadamo se mogu biti dostojna zamjena Elviru Rahimiću na poziciji zadnjeg veznog igrača, znam da nisam selektor i da Ćiro to najbolje zna, a nadam se da će trener svih trenera u srijedu posao odraditi najbolje što može i da će nas odvesti u Južnu Afriku.
Gol u Zenici ne smijemo primiti a bez Spahića u odbrani bit će zaista teško zaustaviti Portugalce. Na klupi imamo Milenkovića, Pandžu, Mirvića, Mravca, čak četiri kandidata za poziciju stopera i mislim da koji god od njih četvorice dobije šansu dat će sve od sebe za uspjeh u utakmici koja je više od obične utakmice.
Jedva sam čekao jutro da počnem pisati ovu kolumnu i da sva moja nervoza, razočaranost i tuga izađe kroz tastaturu ali i sada je uistinu vrlo teško..
Pa treba li spominjati koliko bi pobjeda i prolaz na svjetsko prvenstvo značio našem narodu. Jučerašnji dan ličio je na najljepšu bajku, na ono što smo svi dugo željeli doživjeti, ulice u bh gradovima bile su u plavo žutoj boji, zastave Bosne i Hercegovine na svakom koraku, marketi a bogami i mesnice radili su duže od uobičajenog, mnogi su uz malo meze i dobre kapljice utakmicu gledali u svojim toplim domovima, sve je bilo u duhu neke praznične atmosfere.
Već sada mislim kako izdržati do srijede i do utakmice u Zenici, Sada su sve misli okrenute ka Bilinom Polju, bit će teško to vrlo dobro svi znamo ali vjerujemo da će naži zmajevi dati sve od sebe kako bi uspjeli nadoknaditi gol zaostatka iz Lisabona i da ćemo nakon 90 zeničkih minuta ponovo gledati sliku kako Ćiro i njegovi zmajevi trče počasni krug pred prepunim Bilinom Poljem koje im želi sreću na putu u Južnu Afriku…
VIDEO
http://www.youtube.com/watch?v=zIdtDjnchuQ
Ćiro: I dalje sam optimista
Izbornik nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine Miroslav Blažević uvjeren je da njegovi izabranici u Zenici mogu ostvariti dobar rezultat i izboriti plasman na Svjetsko prvenstvo.
Iako smo izgubili nisam nezadovoljan. Ovaj nam rezultat ostavlja dosta nade da u uzvratnom susretu možemo ostvariti pobjedu i plasman na Svjetsko prvenstvo, rekao je Ćiro nakon utakmice.
Malo je nedostajalo da naša reprezentacija u Lisabonu zabije pogodak, koji bi u konačnici mogao biti zlata vrijedan.
Imali smo mnogo prilika i velika je nesreća što nismo iskoristili niti jednu. Ali neka nam se to vrati u Zenici, dodao je Blažević.
Queiroz: BiH je pokazala kvalitetu
Portugalski izbornik Carlos Queiroz bio je jako zadovoljan nakon minimalne pobjede svojih izabranika nad Bosnom i Hercegovinom u prvoj utakmici baraža za Svjetsko prvenstvo.
Imali smo nekoliko dobrih prilika, a najvažnije je što smo pobijedili bez primljenog gola. Sada krećemo s pripremama za uzvrat u Zenici, rekao je Queiroz odmah nakon završetka utakmice.
Bosna i Hercegovina se pokazala kao jako kvalitetna reprezentacija, tako da ćemo u uzvratu morati biti na najvećoj razini želimo li prolaz dalje, dodao je portugalski izbornik.
ATMOSFERA U SARAJEVU
Svaki televizor u Sarajevu večeras je prikazivao utakmicu između Portugala i BiH. Teško da se može naći neko ko je propustio prvo poluvrijeme najvećeg sportski događaj 2009. godine. Pogledajte atmosferu sa ulica glavnog grada. Ispred BBI centra
]u Domu mladih u Sarajevu
Tako blizu, a tako daleko
Reprezentacija naše zemlje nije imala snage za plasman na SP. Naši momci su i u drugoj utakmici poraženi sa 1:0 od Portugala. U ovom trenutku smo ostvarili svoj maksimum.
Prvo poluvrijeme utakmice proteklo je u ne baš zanimljivoj utakmici. Važnost utakmice učinila je svoje, pa su oba tima igrala nešto opreznije. Prilika nije bilo mnogo, po jedna prava s obe strane.
Portugal je na početku imao jednu priliku, ali je Hasagić sjajno odbranio. U nastavku utakmice igralo se uglavnom na sredini terena, a prvu priliku naši igrači su napravili sredinom prvog dijela kada je Džeko odlično primio loptu prsima i spustio je za Medunjanina koji šutira preko gola.
Nakon toga je Vedad Ibišević jednu loptu opalio s više od 20 metara od gola Portugala, ali je bio to lagan plijen za Eduarda. Do kraja prvog dijela smo imali još jednu odličnu priliku kada je po desnoj strani sjajno prošao Bajramović i našao Pjanića u kaznenom prostoru, ali se vezista Lyona nije najbolje snašao i prilika odlazi u nepovrat.
U drugo poluvrijeme smo ušli s tri napadača krenuvši na sve ili ništa. Umjesto Medunjanina ušao je Muslimović. Krenuli smo ofanzivno što je otvorilo mnogo prostora Portugalcima koji to vješto koriste i prave nekoliko prilika pred golom Hasagića.
U 56. minuti šok za sve navijače našeg tima. Raul Meireles je sjano pobjegao našoj odbrani i matirao Hasagića za 1:0. Primljeni pogodak unio je nervozu u naše redove i nije bilo šanse za povratak.
Primljeni pogodak poremetio je koncepciju igre našeg tima. Nije bilo nikakve igre. Uglavnom se u drugom dijelu preskakala igra, tražili su se visoki igrači, ali to nije dalo uspjeha.
Nervoza u redovima našeg tima prouzrokovala je veliki broj žutih kartona. Pred kraj utakmice smo ostali i bez Salihovića, koji je zaradio crveni karton. Crveni karton Salihovića izazvao je reakciju na tribinama, pa su poletjeli tvrdi predmeti u teren. Pomoćni sudija je dobio udarac u glavu i sigurno je da nam slijedi novčana kazna.
Tužno, nema šta. Toliko smo se nadali, ali nismo uspjeli. Ipak, treba biti realan da smo u ovom trenutku dali svoj maksimum. Bez četvorice standardnih igrača nismo ni mogli više. U jednom trenutku se učinilo da je loš teren zbog kojeg su se prije utakmice žalili gosti više loše utjecao na naše igrače.
Gotove su još jedne kvalifikacije. Treba pustiti da prođe koji dan, pa onda u miru hladne glave donositi zaključke.
sportsport
VIDEO:
http://www.youtube.com/watch?v=I0hiMbg_ea8&feature=player_embedded
Miroslav Ćiro Blažević:
Neće me niko otjerati
Sve sam napravio što sam mogao, ali nisam uspio • Kada sam čuo da je Slovenija prošla, htio sam propasti u zemlju od tuge
Autor: A. NOVALIJA
20.11.2009. 07:36
– Zločin je da mi nismo prošli – uzdahnuo je selektor nogometne reprezentacije Miroslav Blažević u kasnim satima u noći sa srijede na četvrtak.
Ćiro je nakon ispadanja od Portugala bio u dubokoj depresiji. Neutješan. Nije ni pokušavao naći utjehu.
– Ovo je toliko tužno. Isto kao kad neko umre, pa pričaju kako je veliki bio ili ti kažu da ne plačeš. Ostaje samo tišina i patnja dok ne crkneš. Patim do boli. Ne mogu se oteti dojmu da nas je peh pratio od početka. Na izvlačenju smo dobili najtežeg protivnika. Sve bismo ostale prošli osim ovih Portugalaca. I bez ova četiri igrača – rekao je Ćiro.
Pali u nastavku
Slijedio je komentar o utakmici koja je odnijela nadu.
– Portugal smo ugušili, smanjili im kvalitet sa žarom i energijom u prvom poluvremenu. U nastavku smo pali. Kod gola svi igrači stadoše, čekaju da sudija dosudi igranje rukom. A, Italijan se pravio Englez.
Blažević treba odmor i fizički i psihički od svega što se dešavalo u posljednjim danima. Želimo da ostane, ali odluku donosi samo on.
– Neće mene niko otjerati. Dobro ću razmisliti, jer sam stvarno umoran. Iscrpio sam se. Dao sam sve što može jedan trener. Ovo su najbolji ljudi na svijetu i zbog njih se ne mogu lako povući. Sve sam napravio što sam mogao, ali nisam uspio – ponovio je svoje mišljenje Blažević.
Sa ocjenom da nije uspio se ne slažemo. Ćiro je uspio. Napravio je reprezentaciju BiH kojoj ljudi vjeruju. Doveo nas je do drugog mjesta u grupi i baraža. Stvorio je kult reprezentacije. Prvi put smo mi drugima uzimali igrače i to dva puta (Asmir Begović i Haris Medunjanin). Do sada je bilo obratno.
– Ako sam znam, Bog me ubio. Plana nikakvog nemam. Izgubljen sam u ovom času. Jako volim ovu zemlju, igrače, publiku koja je potpuno ista kao ona 1982. godine. Možda bi mlađi trener trebao doći – uzdahnuo je Ćiro.
Onda je govorio o problemima u svom radu. Odnosi u Predsjedništvu i Izvršnom odborom NSBiH su ga, kaže, često bacali u očaj.
– Ovo je turbulentno društvo, a mene je interesirao samo mir, makar i po cijenu da izgubim navijače. Animozitet između njih je toliko velik da bi se od toga mogao napraviti sjajan film. Čujem kako predsjednik Čolaković, koji nije tako loš, priča kako u reprezentaciji nema hijerarhije i da kad je tako vlada anarhija. A, kod mene je disciplina bila perfektna. Oni mene nisu slijedili. Više su se zabavljali Munjom (generalni sekretar Munib Ušanović) nego ekipom. Pitanja hoće li Munja biti ponovo izabran ili ko će ga naslijediti su bila češća nego gdje ćemo i kako na pripreme. A, Munja je od njih najbolji. U ovim trenucima poraza, on je tu sa mnom, a njih nema – u dahu je ispričao Blažević.
Onda se tema promijenila. Na red su opet došle utakmice i rezultati baraža.
Prisluškuju telefone
– Kada sam čuo da je Slovenija prošla, htio sam propasti u zemlju od tuge. Prije godinu smo se u Mariboru šprdali sa njima – prisjetio se Ćiro.
Po rukama je vrtio telefone, koji su neprestano zvonili.
– Imam pet telefona, a četiri mi prisluškuju. Ne znam koji im je k…c da mi to rade.
I na kraju razgovora sa novinarima, opet o ostanku ili odlasku.
– Razmišljao sam da se prestanem baviti ovim poslom. Imam na stolu tri ponude, a borim se mišlju da više ne radim – rekao je Blažević, kojem ugovor sa NSBiH ističe u junu 2010. godine.
Židak molio Ćiru da ostane
Novinar zagrebačkog “Jutarnjeg lista” Tomislav Židak je po Blaževićevom imenovanju za selektora BiH u svom listi najavio da će Ćiru pljuvati po Baščaršiji. Godinu i po kasnije, u srijedu navečer je govorio da je zbog Ćire više u BiH nego u Hrvatskoj te je molio Blaževića da ostane na klupi naše reprezentacije.
Incko me dirnuo
– Dirnuo me Valentin Incko nakon utakmice. Oči su mu bile pune suza, a onda je meni bilo još teže nego što jeste. On voli ovaj narod. U reprezentaciji je vidio to što mu može pomoći da ujedini ovaj narod i ovu zemlju – kaže Blažević.
Ovakve publike nigdje nema
– Ovakve publike nigdje nema. Onaj aplauz nakon poraza, pa to nigdje nisam doživio. Niti jedna publika se ne bi ponašala kao naša u onim teškim trenucima kada smo ispali – naglasio je selektor.
Napadači se nisu iskazali
Ne možemo vjerovati da u dvije utakmice Portugalu nismo zabili go. Zakazalo je naše najjače oružje – napad.
– Našim napadačima to ne ide na čast. U 180 minuta su ostali bez gola. U Bundesligi zabijaju bez milosti, ali na čast njemačkom prvenstvu ovo što imaju Portugalci je nešto drugo, brže, žustrije – govori Blažević.
Hasagić izgubio živce
Otkrio je Ćiro i šta se događalo u svlačionici poslije utakmice.
– Naš golman je na mene ostavio utisak smirenog momka, ali nakon utakmice je pukao potpuno. Udario je nogom u zid i noga je natekla. Ovi stariji, iskusniji igrači su bili devastirani, dramatično su doživjeli ovo ispadanje – rekao je Blažević.
Komšićeva podrška
Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željkao Komšić uputio je telegram fudbalskoj reprezentaciji naše zemlje i selektoru Miroslavu Blaževiću nakon utakmica baraža za nastup na Svjetskom prvenstvu protiv slekcije Portugala.
“Sa velikim zanimanjem pratio sam vaš nastup uživajući u sjajnoj utakmici. Iako se niste uspjeli plasirati na Svjetsko prvenstvo, igrom, borbom i ponašanjem na terenu dostojno ste reprezentovali našu zemlju Bosnu i Hercegovinu”, stoji u Komšićevoj podršci bh. reprezentativcima i selektoru.
Safet Sušić novi selektor bh. reprezentacije!
Kandidati za funkciju selektora bili su i Sergej Barbarez, te Ljupko Petrović i Blaž SliškovićSafet Sušić danas je izabran za novog selektora fudbalske reprezentacije BiH jednoglasnom odlukom članova Izvršnog odbora Fudbalskog saveza BiH (FS BiH).
Agencija Onasa saznala je iz izvora bliskih FS BiH da su svi prisutni članovi Izvršnog odbora, njih 13, glasali za Sušića.
Jedini Sušićev protukandidat bio je Sergej Barbarez, ali nije dobio povjerenje članova Izvršnog odbora FS BiH.
Jedan od zahtjeva članova Izvršnog odbora bio je da se Sušić preseli iz Pariza, gdje trenutno živi, u Sarajevo, što je, kako nezvanično saznajemo, i dogovoreno na obostrano zadovoljstvo.Safet Sušić rođen je 13. aprila 1955. godine u Zavidovićima, a karijeru je počeo u lokalnoj Krivaji, odakle je prešao u Fudbalski klub Sarajevo.
Za tim sa Koševa od 1972. do 1982. godine odigrao je 350 utakmica i postigao 250 golova.
Narednih devet sezona proveo je u Paris Saint-Germainu, kada je i uslijedio veliki procvat ovog kluba.
Karijeru je završio u francuskom Red Staru.
Za reprezentaciju bivše Jugoslavije Sušić je odigrao 54 utakmice i postigao 21 gol, a njegov početak reprezentativne karijere još niko nije ponovio.
Debitovao je za Jugoslaviju 5. oktobra 1977. godine u Budimpešti protiv Mađarske i postigao dva gola, da bi već u narednom susretu protiv Rumunije u Bukureštu zabilježio het-trik.
Za najboljeg fudbalera bivše Jugoslavije proglašen je 1979. godine, a 2000. godine povodom proslavljanja 50 godina Evropske fudbalske federacije (UEFA) zvanično je proglašen za najboljeg fudbalera BiH 20. stoljeća.
Trenersku karijeru počeo je 1994. godine u Kanu (Cannes), a vodio je i turske klubove Istanbulspor, Konyaspor, Ankaraspor, Rizespor, kao i Al-Hilal iz Saudijske Arabije.
Safet Sušić-Pape na klupi BiH naslijediće Miroslava Ćiru Blaževića, koji je reprezentaciju BiH odveo do baraža za Svjetsko prvenstvo 2010. godine, gdje je Portugal bio uspješniji.
Baljić:
Sušić i igrači trebaju apsolutnu podršku
Pape je jednostavan, normalan i dobar čovjek i odličan trener
Baljić u “Avaz Twist Toweru”: Imamo dobru reprezentaciju, trebat će nam i malo srećeŽelja mi je da jednog dana sjedim na klupi kao trener neke velike ekipe. Ali, prvo da završim školovanje pa ću onda polako razmisliti šta i kako – kaže Elvir Baljić, nekadašnji reprezentativac BiH i nogometaš madridskog Reala, koji je prije nekoliko dana dobio UEFA trenersku licencu A i odmah upisao program za najviši PRO stepen u Centru za edukaciju kadrova NSBiH.
Za vrijeme boravka u Sarajevu, Baljić se susreo s novim selektorom reprezentacije BiH Safetom Sušićem, koji ga je trenirao 2005. godine u turskom klubu Konjaspor.
Ugled u Turskoj
– Pape je čudo. Tako je jednostavan, normalan i dobar čovjek i odličan trener. Konju je digao na noge, u cijeloj Turskoj ima veliki ugled kao trener. S njim je bilo sjajno raditi. Imao je savršen odnos s igračima. Igrali smo, slobodno se može reći, za njega. Toliko smo ga poštovali i cijenili – kaže Baljić u razgovoru za “Dnevni avaz”.
Vodeći reprezentaciju BiH, Sušić će imati težak zadatak da ostvari uspjeh u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo.
– Veoma je bitna atmosfera. Imamo dobru ekipu i uz malo sreće u žrijebu možemo mnogo napraviti. No, izuzetno je važno da selektor i igrači imaju apsolutnu podršku. Vidjeli smo kako se sve okrenulo za 180 stepeni kada smo ispali od Portugala u baražu. Poraz sve okrene naopačke. A to se nije trebalo desiti. Zato Sušiću treba dati podršku – smatra Baljić.
Protekle kvalifikacije pratio je od početka do kraja. Neke utakmice gledao je uživo, a većinu na televiziji.
– Ma, sekunda nam je nedostajala protiv Portugala. Prvu utakmicu odigrali smo u velikom stilu, ali nismo imali sreće. U revanšu, bez četvorice standardnih, nismo ni imali velikih izgleda – kaže naš sagovornik.
Druga planeta
Baljić je imao sjajnu karijeru u Turskoj. Igrao je za najveće klubove, Galatasaraj i Fenerbahče, ali ipak mu je kruna bio potpis za Kraljevski klub. Kada je u ljeto 1999. godine za 26 miliona eura prešao u Real Madrid iz Fenerbahčea, bio je to potez karijere.
– Sve na jednu stranu, a Real Madrid je druga planeta. Osvojio sam Ligu prvaka. Iskusio radost, ali i najveća razočarenja. Nikada neću prežaliti povredu koljena. U Estoniji sam zabio četiri gola i tadašnji trener Džon Tošak rekao mi je da počinjem protiv Barcelone na Kamp nou.
Na posljednjem treningu, međutim, povrijedim se, okliznem i pukne mi koljeno. To razočarenje nikada neću zaboraviti. Poslije mi se isto desilo u Turskoj, kada sam bio u Galatasaraju – priča i zaključuje nedavnom zgodom:
– Ostao sam u dobrim odnosima sa suigračima. Kada je Španija nedavno igrala u Zenici, otišao sam u hotel gdje su bili smješteni. Kasiljas (Casillas) je skočio da se pozdravi kada me vidio. Hijero (Hierro) isto tako. S Del Boskeom (Bosque) imam sjajan odnos. On je fantastičan trener i drago mi je što sa Španijom ima uspjeha.
Nestalo motiva
Baljić je 2008. u Istanbulsporu karijeru završio s nepune 34 godine. Prerano?
– Nisam mogao više. Nestalo je motiva, gladi koja te tjera naprijed. Koljeno nije moglo više izdržati napore. Najviše su mi smetali stalni karantini, putovanja, odvojenost od porodice… Odlučio sam tako i nisam požalio. Kada nešto radiš, trebaš biti u tome 100 posto, a ja nisam takav da se švercam i zato sam prestao – kaže Baljić.
Tenis s Bolićem
Skoro dvije godine nakon što je odigrao posljednji meč, Baljić izgleda kao da je u punoj formi.
– Igram redovno skvoš. To me veoma iscrpi. S Bolićem igram tenis. Bola je trenutno bolji, ali se trudim da ga stignem – kaže on.
Strah od aviona
Baljić nam je u razgovoru priznao da se boji leta avionom i da je jedva pristao da ovog puta poleti ka Sarajevu.
– Uvijek prije leta provjeravam vremensku prognozu. Znalo se desiti da otkažem let u posljednji čas. Kada se sjetim kakvim je avionima reprezentacija BiH u postratnim vremenima išla na neka putovanja, ne mogu povjerovati da sam i ja letio u tome – govori on.
Život u Istanbulu
Baljić se opredijelio za život u Istanbulu. Tamo je zasnovao porodicu, kojoj je potpuno okrenut.
– Držim mjenjačnicu novca. Uskoro ću možda postati trener. Vezan sam uz Istanbul, koji je jedan od najljepših, ali i najzakrčenijih gradova. Ta gužva jedino je što mi smeta tamo.
Stalno se pokušava riješiti taj problem, ali mi se čini da je to nemoguće. Širi se metro, napravljen je tunel koji ispod mora povezuje Evropu i Aziju, planira se i treći most na Bosforu, ali sumnjam da će mnogo pomoći – priča Baljić.
Autor: A. NOVALIJA
Avaz
- You must be logged in to reply to this topic.