Forum Replies Created
-
Vikend u Rogatici (prica druga)
Kukavice, Herin Do
Subota 14 juli 2012
I evo nas vracamo se niz Pasic Kulu put Rogatice odakle odmah nastavljamo nanize kanjonom Rakitnice.
Teferic u Kukavicama, kako to lijepo zvuci poslije svih ovih turobnih, poagresijskih godina. Zracak nade koji ulijeva toplinu u insana i govori nam da nas jos ima, da ipak nismo nestali sa ovog naseg lijepog rogatickog podneblja.
Vijuga cesta ko i sama Rakitnica, sve je isto ko i prije dvadesetak godina samo auta urijetko prolaze i nikoga sresti. Brkin mlin, Tucin potok, Tvicina hair voda, Krivina puna udesno i odmah iza nje skrenusmo gore navise prema Gornjim Kukavicama.
Sve isto, ma koda ni drvece nije centa poraslo a i ko da je svaki kamen na istom mjestu ko prije, tobe jarabi.
Obnovljen je dobar dio kuca i s obzirom da je danas teferic imas osjecaj ko da se vrijeme vratilo na pocetak devedesetih. Srecemo poznata lica i domalo nas evo kod Doma. Sve puno auta i jedva nadjosmo mjesto skoro u jarku. Tresti muzika sa livade iznad brijega povrh samog doma. Idemo cestom navise ko da cemo Ziga kucama.Sjecam se puno davnih vremena kada sam jos kao djecacic dolazio tu na teferic. Skupa sa mojim komsijom Ziikom Omeragicem kom su Zige i neka famelija mescin pa smo svracali i kod njih. Rucale se dobro pokajmacene i pomascene pite sa casom kisela mlijeka i sta jos ne. Ko sad da jedemo dodje mi nekako ukus na unutrasnju stranu usana. Nekad se i pendjeralo po Kukavicama… jah.
Udjosmo na tefericku livadu i gle cuda udarih prvo na mog dobrog ahbaba i starog radnog kolegu Alju Konakovica. Tu su jos njegova Rahima te Nijaz Sisic i Zulfo Sabanic, oba sa svojima. Reko da ja nisam pobrko pa stigli u Tmorni Do.
Nemoze biti jer danas popodne kontamo navratiti kod Vehke Camdzije na Herin Do. Salim se ja malo jer smo bili kontali ako bude vremena jutros skoknuti i do Tmornog Dola ali zadrzasmo se u Lepenici pa onda odosmo za Kozice pa se nedade.
A i Tmorni Do ce doci na red, ako Bog da, jer sam obeco Zuletu…
Obradovah se staroj raji pa reko Alji da i ovjekovjecimo fotografijom ovaj nas susret.
Zadnjih nekoliko predratnih godina sam, izmedju ostalih, provodio sa Aljom radeci u TPR-u na istom radnom mjestu. Ucio me metalnim majstorlucima i kako se uspjesno boriti kroz zivot… i evo me sucur Allahu dragom netreba mi pticijeg mlijeka. A poslijeratnih godina smo drugovali po Sarajevu dok nas sudbina ne baci na razlicite strane. On se vrati jos ja ako Bog da…
Odmah iza njih su tu Rasim i Mesud iz Kujundzijevica, prezime Susa a sa njima je i Fudo Ferizovic. Rale je isto nasa stara raja iz TPR-a. Trebal dalje nabrajati sve poznata lica, pun teferic.
I tako malo tamo malo vamo dok nestigosmo do pod sator da se osvjezimo. A i jes ugrijalo, gori zemlja. Nesmeta to mojim hodoljupcima pa se eno preznojavaju igrajuci u kolu. U pricama sa starom rajom leti vrijeme ko ludo.
Naravno da sam se sreo i sa Vehkom Camdzijom pa se podsjetismo da sam mu obeco, jos prije par godina, da cu navratiti kod njih na Herin Do…
Sta je ovom nasem narodu hoce aksam a niko se ne razilazi, tefericilo bi to haman svunoc…Medju prvima krenusmo mi ali ne nanize vec navise. Vehko sa punim dzipom svoje druzine naprijed a mi za njima. Da makar zavida osejrimo malo pogled sa Herina Dola i da srknemo koji gutljaj kahve.
Stigosmo za cas i pred nama se ukazase kuce.
Ko iz bajke prokomentarisa neko od moji saputnika odusevljeno i bas je tako. Pet, sest kuca sve nanovo izgradjene i obasjane suncem koje je u laganom padu. Suncano predvecerje ijes pa to daje jos posebniju i carobniju ljepotu ovom divnom mjestu kao i prekrasnim pogledima na sve cetiri strane. Kako li tek izgledaju lijepo jutra sa izlazecim suncem…
Bijahosmo pocasceni kahvom, studenom limunadom i kolacima od oblande, kako ih ja zovem, mada je mescin ispravno oblatna.
O Vehki i njegovoj Vahidi necu puno pisati ovom prilikom jer sam im vec ranije posvetio jednu pricu na ovoj nasoj lijepoj rogatica.com…
Vehko dise punim plucima na svom ognjistu i pokazuje mi ponosno bukvu koju je oborio svojim rukama govoreci kako mu je to bio cejf. Svoj na svome ko u nekadasnja dobra vremena…
Zapocesmo dosta tema ali svaku ostavismo samo onako nacetu jer nam vrijeme nedozvoljava, Mrak nas pokri neprimijetno pa pri odlasku sa Herina Dola moradosmo obecati nasim Camdzijama da cemo opet navratiti a sutra cemo se svakako vidjeti, na druzenju kod Mehmedovica na Sokolovini ispod samog Hrida.
A sad nam valja stici jos na sijelo u Podljun kod nasih Ajanovica…
Podljun i Sokolovina u sledecoj prici, ako Bog da…
Igra kolo, Huso snima
Alija i Rahima Konakovic sa svojim drustvom
Stare kolege: Ja, Aljo i Rahima
Rogaticki momci: Zlatko, Keva i ja
Pod satorom 1
Alma, Belma, Esma, Adem, Ferida, Vehko…
Pod satorom 2
Rasim Susa, Mesud Susa, ja i Fudo Ferizovic. Iza je Haso Ajnadzic sa svojom rajom
Tefericlije
Dom u Kukavicama
Dolazak na Herin Do – Vehkin ranc
Herin Do
Herin Do
Herin Do, posledni tracci sunca
Vehkin hastal sa klupama
Zalazak sunca na Herinom Dolu, moja ekipa
Mala raja
Ja i Vehko
Pogled i Adem
Edhem, Adem, Vahida, Fata, Esma, Belma, ja, Vehko i Ferida
Fata, Esma, Belma, ja, Ferida, Vehko, Edhem, Adem i Vahida
Belma i zeko
Lovacki trofejiStavi ovu za naslovnu a slike pod brojem 46 i 47 imaju malo jpg ostale veliko JPG. ;)
Vikend u Rogatici (prica druga)
Kukavice, Herin Do
Subota 14 juli 2012
I evo nas vracamo se niz Pasic Kulu put Rogatice odakle odmah nastavljamo nanize kanjonom Rakitnice.
Teferic u Kukavicama, kako to lijepo zvuci poslije svih ovih turobnih, poagresijskih godina. Zracak nade koji ulijeva toplinu u insana i govori nam da nas jos ima, da ipak nismo nestali sa ovog naseg lijepog rogatickog podneblja.
Vijuga cesta ko i sama Rakitnica, sve je isto ko i prije dvadesetak godina samo auta urijetko prolaze i nikoga sresti. Brkin mlin, Tucin potok, Tvicina hair voda, Krivina puna udesno i odmah iza nje skrenusmo gore navise prema Gornjim Kukavicama.
Sve isto, ma koda ni drvece nije centa poraslo a i ko da je svaki kamen na istom mjestu ko prije, tobe jarabi.
Obnovljen je dobar dio kuca i s obzirom da je danas teferic imas osjecaj ko da se vrijeme vratilo na pocetak devedesetih. Srecemo poznata lica i domalo nas evo kod Doma. Sve puno auta i jedva nadjosmo mjesto skoro u jarku. Tresti muzika sa livade iznad brijega povrh samog doma. Idemo cestom navise ko da cemo Ziga kucama.Sjecam se puno davnih vremena kada sam jos kao djecacic dolazio tu na teferic. Skupa sa mojim komsijom Ziikom Omeragicem kom su Zige i neka famelija mescin pa smo svracali i kod njih. Rucale se dobro pokajmacene i pomascene pite sa casom kisela mlijeka i sta jos ne. Ko sad da jedemo dodje mi nekako ukus na unutrasnju stranu usana. Nekad se i pendjeralo po Kukavicama… jah.
Udjosmo na tefericku livadu i gle cuda udarih prvo na mog dobrog ahbaba i starog radnog kolegu Alju Konakovica. Tu su jos njegova Rahima te Nijaz Sisic i Zulfo Sabanic, oba sa svojima. Reko da ja nisam pobrko pa stigli u Tmorni Do.
Nemoze biti jer danas popodne kontamo navratiti kod Vehke Camdzije na Herin Do. Salim se ja malo jer smo bili kontali ako bude vremena jutros skoknuti i do Tmornog Dola ali zadrzasmo se u Lepenici pa onda odosmo za Kozice pa se nedade.
A i Tmorni Do ce doci na red, ako Bog da, jer sam obeco Zuletu…
Obradovah se staroj raji pa reko Alji da i ovjekovjecimo fotografijom ovaj nas susret.
Zadnjih nekoliko predratnih godina sam, izmedju ostalih, provodio sa Aljom radeci u TPR-u na istom radnom mjestu. Ucio me metalnim majstorlucima i kako se uspjesno boriti kroz zivot… i evo me sucur Allahu dragom netreba mi pticijeg mlijeka. A poslijeratnih godina smo drugovali po Sarajevu dok nas sudbina ne baci na razlicite strane. On se vrati jos ja ako Bog da…
Odmah iza njih su tu Rasim i Mesud iz Kujundzijevica, prezime Susa a sa njima je i Fudo Ferizovic. Rale je isto nasa stara raja iz TPR-a. Trebal dalje nabrajati sve poznata lica, pun teferic.
I tako malo tamo malo vamo dok nestigosmo do pod sator da se osvjezimo. A i jes ugrijalo, gori zemlja. Nesmeta to mojim hodoljupcima pa se eno preznojavaju igrajuci u kolu. U pricama sa starom rajom leti vrijeme ko ludo.
Naravno da sam se sreo i sa Vehkom Camdzijom pa se podsjetismo da sam mu obeco, jos prije par godina, da cu navratiti kod njih na Herin Do…
Sta je ovom nasem narodu hoce aksam a niko se ne razilazi, tefericilo bi to haman svunoc…Medju prvima krenusmo mi ali ne nanize vec navise. Vehko sa punim dzipom svoje druzine naprijed a mi za njima. Da makar zavida osejrimo malo pogled sa Herina Dola i da srknemo koji gutljaj kahve.
Stigosmo za cas i pred nama se ukazase kuce.
Ko iz bajke prokomentarisa neko od moji saputnika odusevljeno i bas je tako. Pet, sest kuca sve nanovo izgradjene i obasjane suncem koje je u laganom padu. Suncano predvecerje ijes pa to daje jos posebniju i carobniju ljepotu ovom divnom mjestu kao i prekrasnim pogledima na sve cetiri strane. Kako li tek izgledaju lijepo jutra sa izlazecim suncem…
Bijahosmo pocasceni kahvom, studenom limunadom i kolacima od oblande, kako ih ja zovem, mada je mescin ispravno oblatna.
O Vehki i njegovoj Vahidi necu puno pisati ovom prilikom jer sam im vec ranije posvetio jednu pricu na ovoj nasoj lijepoj rogatica.com…
Vehko dise punim plucima na svom ognjistu i pokazuje mi ponosno bukvu koju je oborio svojim rukama govoreci kako mu je to bio cejf. Svoj na svome ko u nekadasnja dobra vremena…
Zapocesmo dosta tema ali svaku ostavismo samo onako nacetu jer nam vrijeme nedozvoljava, Mrak nas pokri neprimijetno pa pri odlasku sa Herina Dola moradosmo obecati nasim Camdzijama da cemo opet navratiti a sutra cemo se svakako vidjeti, na druzenju kod Mehmedovica na Sokolovini ispod samog Hrida.
A sad nam valja stici jos na sijelo u Podljun kod nasih Ajanovica…
Podljun i Sokolovina u sledecoj prici, ako Bog da…
Igra kolo, Huso snima
Alija i Rahima Konakovic sa svojim drustvom
Stare kolege: Ja, Aljo i Rahima
Rogaticki momci: Zlatko, Keva i ja
Pod satorom 1
Alma, Belma, Esma, Adem, Ferida, Vehko…
Pod satorom 2
Rasim Susa, Mesud Susa, ja i Fudo Ferizovic. Iza je Haso Ajnadzic sa svojom rajom
Tefericlije
Dom u Kukavicama
Dolazak na Herin Do – Vehkin ranc
Herin Do
Herin Do
Herin Do, posledni tracci sunca
Vehkin hastal sa klupama
Zalazak sunca na Herinom Dolu, moja ekipa
Mala raja
Ja i Vehko
Pogled i Adem
Edhem, Adem, Vahida, Fata, Esma, Belma, ja, Vehko i Ferida
Fata, Esma, Belma, ja, Ferida, Vehko, Edhem, Adem i Vahida
Belma i zeko
Lovacki trofeji
Rogaticki Motori (kazivanje 2)
Tri ratna druga
Omar i Mjesecari – Nebom stupa (Ratni spot BiH)
http://www.youtube.com/watch?v=S4VH1BSVhoU
Dvadeset godina evo prodje kako dusmani ruku digose na vas trojicu, na vas dvadest i trojicu… ko zna koliko nas je tacno mucki ubijeno tog 8 juna krvave ’92. Neponovila se.
Ko zna koliko nas je tacno mucki ubijeno te krvave ’92, pa ’93, ’94, ’95… Niko to tacno nezna.
A zasto, zato sto je u bolesnim umovima proradio onaj mitski, divljacki nagon za ubijanjem neduznih dobrih ljudi i otimanjem onog dobra koje su oni stvorili svojim vrijednim i postenim radom…Ovu pricu o rogatickim Motorima posvjecujem njima trojici: Zopu (Jasmin Pezo), Cajetu (Nihad Cengic) i malom Adi (Adonis Mladenovic). Da im dragi Allah podari lijepi dzennet.
Pisacu vise o njima trojici i zivotu vezanom za njih trojicu. Od prije, jer nihovo poslije zna samo dragi Allah.
O nasem postenom i vrijednom Bosnjackom narodu je vec sve receno i napisano na sijasete i hejbete puta.
Znaju to vise i dusmani sami mada jedna stvar nikad nece biti jasna ni nama ni njima.
Kako to da oni dusmani sa onolikom cetnickom bratijom potpomognutom silama jna avijacije, raznih teskih i lahkih artiljerija, oklopnih i tenkovskih jedinica, te sa onolikim savremenim pjesadijskim naoruzanjem neuspjedose da pokore jedan mali i miroljubivi Bosnjacki narod koji bijase “naoruzan” samo sa trofejnim i nesto lovackog oruzja.
Il je ipak tacna ona:
Boj ne bije svijetlo oruzje, vec boj bije srce u junaka.
Boj je bilo srce u nasih gazija…Zop
58. PEZO (Meho) JASMIN 19.06.1964 Rogatica
Kako je to samo divan momak bio, ma nijednu mu mahanu nisi mogo naci. Crne ko ugarak kose sa repovima, povisok, posirokih pleca i sa mendjuhom u lijevom uhu. Nosio je uglavnom crnu koznu ili plavu texas jaknu. Ko i vecina raje uglavnom. Crne samotne pantole dole uske i dobre dublje crne plisane cipele jal alstarke. Samo sto smo ih mi zvali sangajke. Bilo tako moderno ko evo sto se moda vrati i ove 2012–e godine…
Jedinak u majke Zekije koji je jako rano osto bez svog babe pa je svu brigu o njemu morala brinuti ona, majka. Zivjeli su njih dvoje u stanu na Toliku a majka Zekija je radila, cini mi se, u Sjemecovoj menzi…
Mladji od mene 2 godine pa samim tim ga poznajem jos iz nizih razreda osnovne skole, kokad smo bili mala Carsija pa se svi znali. Medjutim posto mi je blizi i bratski drazi tamo negdje u srednjoj skoli iz razloga jer se jaranio sa mojim mladjim bratom Cajetom. Ustvari jaranili se skupa sa ostalom rajom Motorima, a imam nijet o dosta njih napisati pokoju…
I eto sudbina je htjela i da zajedno budu ubijeni, vjerovatno sugradjanskom dusmanskom rukom…
Zop je bio uvijek veseo i raspolozen za salu ali mu ipak ponekad nisi mogo znati da li se zeza ili ozbiljno misli. Ustvari kod njega je sve bilo na salu pa makar i ozbiljno bilo.
Kad bi se poceo umiljavati oko mene odmah sam znao da im (raji) nesta treba i da su njega poslali. Uglavnom sam znao i sta im treaba ali bi se i ja ko fol pravio…
Pored Sehinog kafica koji su Motori redovno posjecivali nekako je Toplik zadnjih godina bio baza. Tu se raja okupljala sa prva veceri ili ako se prije izlaska sjedilo Zarijekom ili Podskolom onda se prvo islo u Toplik pa odatle dalje. Iz Toplika se raja i razilazila kucama, najcesce u sitne sate. Znali su to i ponocni milicajci pa bi i oni navrati da prekrate vrijeme.
U vise navrata bi raja iz prve postave Motora negdje pred sami razlaz ostani bez cvonjka, a jos bi po jednu, pa bi im onda ja priskoci u pomoc. Ali ne onako nego bi morali dati nesto u zalog, pa kad vrate pare onda i ja njima vratim zalog. Svaki put je bilo u redu sve do jednom.
Bili meni oni moji Gorazdaci (ni). Taj put je zalog bila ona Zopova crna kozna jakna sa ispletenim epaletama. Bila dobra pravo.
Razisla se raja u neka doba a moji Gorazdaci kod mene na konak. Valjda pohladno bilo sutradan a onaj Alija bio bez jakne pa obuko Zopovu. Medjutim kad smo se opet sastali, do par dana, nema Zopove jakne. Ovom bilo zapelo i on je prodo. Kako je i da li je Zopu konpenziro jaknu nesjecam se vise…
Zop se jos ko momcicak poceo zabavljati sa Nermom i ljubav potraja nekoliko godina ali im se na kraju nesta nedade, razidjose se…
Kad sam neke godine odlucio da uradim mezar mom bratu Cajetu nisam mogao a da ne naumim da uradim i Zopu. Tih poratnih godina jos nisam iso u Rogaticu pa sam zamolio mog starog ahbaba Mumu Ajanovica kad ode da svrati na Toplik do Zopove majke Zekije i da je upita da mi dozvoli da uradim oba mezara. Majka Zekija se tada bila vratila u Rogaticu da zivi. Prico mi je Muma da je zaplakala kad joj je prenio moju poruku i rekla da je ona vec uplatila da se uradi mezar. Udareni su bili sehidski nisani ali je trebalo postaviti i ploce oko meza i mihrab. Tako su oba mezara uradjena u priblizno vrijeme. Mezar malog Ade je vec bio uradjen.
Majka Zekija tugujuci godinama za svojim sinom jedinkom se razbolila i umrla je prije par godina u gorazdanskoj bolnici…Caje
[img size=150]
http://www.rogatica.com/xlsfiles/images/thumbnails/10a97a061c.jpg%5B/img%5D68. CENGIC (Sejdalija) NIHAD 10.07.1965 Rogatica
Istom smo dusom disali ja i moj mladji brat Caje, ako se to tako moze reci, koo braca rodjena.
Mladji od mene tri godine ali tu razliku nisi mogo nikad primijetiti. Malo nizi rastom ali zato siri u plecima pa smo imali isti broj garderobe i obuce. Nikad nismo razdvajali sta je cije, oblacio ko je sta htio. Nekako su nam i roditelji kupovali iste stvari dok smo bili manji.
Caje mi je bio brat milion posto onakav kakvog si brata samo pozeliti mogo.
Imali smo mi i treceg starijeg, al je on bio drugaciji od nas dvojice. Naravno volili smo ga i cijenili kako to i dolikuje prema starijem bratu…
Cesto dok razmisljam o zivljenju, kako nas dvojice tako i nase porodice, uhvatim sebe sa osmijehom na licu. Tako nerijetko razmisljam o nasim prvim djecackim koracima, tamo dokle sjecanja dopiru. Sjetim se prvomajskih uranaka sa naseg imanja na Biljinovcu na koje su nas vodili babo i majka. Kako smo samo slatko pucali babine raznjice, i sad mi je njihov ukus u ustima, i zaljevali ih jupijem il cocktom. Sjecam se prvih rodla (sanki), prvih kuleta, pa prvog bicikla poni koje je babo kupio starijem bratu ali smo polahko i nas dvojica prispjeli da ga vozikamo. Pa vazdusne puske iz koje nas je babo ucio pucati…
Postadosmo tako i nas dvojica momcicci pa nasa bratska ljubav predje u bratsko drugovanje. Nismo nikada nista skrivali jedan od drugog pa su i nase tajne bile zajednicke. U neko doba od stale koja je billa u nasoj avliji prepravismo uz malu nadogradnju i postade solidna kucica. Preselismo se nas dvojica mladjih burazera pa imadosmo svoju povecu sobu, predsoblje, kuhinjicu i kupatilo sa kadom. U sobu ubacismo jedno kreve, kupih ugao sa trosjedom i dvosjedom (obadvoje na izvlacenje) imadosmo pecicu, gramofon a kupismo i kasetofon sa dvije glave.
Postade to utociste Motora i spavaonica sve raje iz drugih carsija sa kojima smo drugovali da li po moru, raznim koncertima, urancima i sta ti ja znam.
Uglavnom vise Motori nisu imali problem smjestaja gostujuce raje koja dodje sa strane.
Jednom cu posebnu pricu posvetiti raji sa strane tj. iz drugih carsija, kao i dogodovstinama iz ove nase kucice. Sad da kazem da nas je tu znalo spavati po petnestak sigurno, ako ne i vise. Sjecam se kako sam se jednom dobro ismijo probudivsi se i vidim naseg ljiljana kako spava. Zakoracio jednim koljenom na dvosjed a drugi mu na podu. Obgrlio rukama ono drvo sto je bilo sa strane. Kako li se samo drzo onako spavajuci da nepadne…
A Caje dusa od brata bio. Nikad se nismo niti jednom rijecju porjeckali pa se i sad pocesto zapitam kako je to bilo moguce. Sad evo covjek sa rodjenom djecom pa se ponekad razlikuju misljenja. Doduse urijetko, il je to iz razloga sto covjek pomalo stari pa sto je saam nekad ciniti volio nevoli da mu to djeca sad rade. A nekad nisi ni razmisljo kako je roditeljima kad te nema po svunoc a i nejavis se…
Drugovanje jos cvrsce nastavismo nas dvojica burazera uclanjenjem u odred izvidjaca u nasoj Rogi. Tutnjaze, logorovanja, orjentaciona takmicenja. Obadvojica postadosmo vodnici a on napredova i dalje. Ode i zavrsi skolu za nacelnika odreda na Borackom jezeru. Kako je to sve nekad daleko izgledalo.
Poslije osnovne buraz Caje upisa ekonomsku, zavrsi je i poslije nekog vremena zaposli ga nas babo ko trgovca kod sebe u Promet. Tacnije kod Dzanga u salon namjestaja. Prodavali namjestaj, isli na montaze po kucama i ustanovama i zivilo se fino…
Motori rogaticki dozivise svoj vrhunac tamo negdje ’83 kada su pustili duge kose, uveliko slusajuci rock i tutnjajuci po koncertima, rock urancima, moru.
Cika Krluc ih prozva Motorima i to ime im ostade do danas a evo otici ce i u rogaticku historiju.
Jedna Raja, jedna Carsija ili Jedna Carsija, jedna Raja.
Svejedno
Kako su prolazile godine kazu da smo ja i moj buraz Caje sve vise licili jedan na drugog.
Motori se osisase a onda pusti kose druga raja: Ibro Hadzija, Cober, ja, Dine, Nane, Mirho metalac, Hasko i ostali pa se poce po nasoj Rogi pominjati ime “Mali Motori”.
Ovoj raji cu posvetiti jednu posebnu pricu, jer to stvarno zasluzuju a bilo je i raznih dogodovstina…
Buraz osisan a sad ja cupav pa bunilo raju po carsiji a koji nas nisu bas dobro poznavali. Kokad si jedan dan u onom smedjem mantilu mogo viditi Cajeda a drugi dan mene. Tako je isto bilo i sa mojom koznom jaknom motorkom, jedan dan je oblacio ja, drugi dan on.
Kazu da se onaj Miso cudio i pito, kako to da je onaj Cengic jedan dan fino podsisan a drugi dan naveze kosu al mu nevidis da je navezo. Duga mu i fina…
Dosta o mom bratu Cajetu u ovoj prici a pisacu ja jos dosta o njemu u narednim nastavcima ovog mog serijala o Motorima…Adonis
[img size=150]
http://www.rogatica.com/xlsfiles/images/thumbnails/0b60303130.jpg%5B/img%5D
53. MLADENOVIC (Tihomir) ADONIS 14.02.1972 RogaticaNi dvadeset i jednu nije imo…
Mladji od mene punih deset godina ali smo drugovali dosta, pogotovo u kombinaciji sa Coberom i Rikijem rahmetli.
Jedini panker u raji i na Carsiji kolko ja mogu da znam. On i njegovi, Sexpistolsi, Pekinska patka i Pankrti. I sad se sjecam one njegove: Mama, tata, pas i kravata, ta, ta, ta…
Divan momak, pravi, za njega je raja uvijek bila na prvom mjestu.
Strahovito je volio nenu, majku od njegove mame Vesne i dajdje mu Abede Mesica, naseg rogatickog brice i dobrog glasa. Za zapjevati imo dara…
Jedne prilike slavili mi Adin rodjendan a gdje bi drugo nego na Trgu u neninim mu stanu. Zima je jos bila. Gdje je Ado nenu bio otpremio nesjecam se al je nama bila zgoda za dobra derneka. Svi se okupili al samo muski dio. Zenski dio raje se okupio isto tako na Trgu i samo sa onu stranu obdanista. I tamo se slavi rodjendan, kod Tanje.
Naravno u neko doba smo se izmijesali kod nas u neninom stanu.
Napravismo i belaj razbismo jedan luster, tacnije ja. Nije to nama bio problem tu noc al jeste sutradan kad smo ustali. Popodne dolazi nena, stacemo sad.
Odemo da kupimo novi al poskupi nam. Na kraju se odlucismo i kupismo jedan bascanski, oni puno jeftiniji.
Kasnije je Ado govorio neni kako joj onaj nije bio lijep pa joj on kupio drugi…
Mogo je Ado otici kod oca tamo preko Drine. Al nije htio, osto je sa svojom rajom…Ovu pricu o tri ratna druga cu ostaviti nedovrsenu jer se nadam da cu sakupiti vise svjedocenja i jednog dana uspjeti napisati desavanja i ono sto su dozivili njih trojica od samih priprema i pocetka srbocetnicke agresije, pa do onog kobnog 8 juna ’92.
Znam da je buraz izaso sa rajom gore na Hrid, Ljun… i da su se vracali u grad po potrebstine.
Znam da je kreno sa sobom ponio babinu lovacku pusku sa kombinovku.
Znam da je babo poslije svog ranjavanja od granate kuci u Gracanici i poslije djelimicnog oporavka iso gore i nosio im hranu koju bi majka pripremila.
Znam da se meni licno jos nije javio niko od Motora a koji su bili sa one druge strane…
Znam… al jos neznam…P.S. Ovdje ispod su sacuvane poruke koje sam dobio proteklih godina a govore o tim teskim, neponovilo se, vremenima…
1) Sedina
Selam Teva, evo gledah one slike tvoje famelije,pa da ti kazem,kad sam pisala ono u svjedocenjima kad su cetnici pucali na nas kod osnovne skole onaj momak sto je uletio iz Kruscice je bio tvoj rahmetli Caje. Puska mu objesena virila iza vrata ispod mantilica, a preko prsa se vidio kais sto je drzo. Zao mi sto ti ovo kazem znam da ce te potresti, al ne mogu ni da sutim vise. Nisam htjela da pisem tamo na stranici da nebi bilo ispiranja po ustima. Bozjeg davanja bas Tevin brat,al eto da znas ti i da budes jos ponosniji na njeg. Puno selama tebi i tvojima.Odlomak iz svjedocenja, Noc kad su gorili Bjelogorci:
…Isli smo pored osnovne skole,sa strane gdje je sala,kad su ponovo poceli pucati po nama.Meci su se odbijali o zeljeznu ogradu a mi smo samo polegli na zemlju zaklonjeni onim topolama.U kracim intervalima je neprestano pucalo po nama,nisu nam dali glave dici,a nisu ni pogadjali….srece.Na jednom iz Kruscice preko mosta utrca nas momak,znala sam ga iz vidjenja,ime mu ne znam,i uputi se pravo gore nama,ne ode tamo ispred skole da izbjegne jad u kojem smo se mi nasli.Pocnemo ga dozivati da stane,da ne ide gore nama,poginuce,pucaju,al nista,on jos uspori korak,popravi jaknu,uspravi se,ruke u dzepove i smirom i sredinom djade.Sad mi je vec bilo jasno da to namjerno radi,jer cuo nas je,al nisam mogla skontati odakle mu tolika hrabrost.Mi lezimo na trotuaru a on sredinom k’o u po mira,prkosi cetnicima, i kako nam prilazi pita:
-“Na vas pucaju?
-Ja,vrati se!-govorimo mu svi skoro u glas,al on ne remeti.
-“Normalno nece mene.Ovo je komsija s Matinog brda.
-Pa sto hoce u nas!-kaze tetak rahmetli.-Sto mi djecu gadja,majci rodjenoj oba uha jednim metkom probusio!
Tu nam nije bilo smjesno,al poslije smo ga rahmet mu dusi stalno zezali za ovu kletvu.
-“Imate rusake….sumljivi ste him,a mene je jutros komsija ispratio u carsiju,ma znaju sta jedemo tako da ga ja i ne brinem.
Reko:-Evo bacicu rusak,pa nemam nista vazno u njemu.
-“Ma nije to,;-nasmija se.Vidi da dolazite odnekle.Sigurno ste svasta vidjeli,pa da vas usutka na vrijeme.
-Pa sta cemo sad?Znas li nam ti ista predloziti?
Sleze ramenima a ocima razgleda oko sebe.
-“Pokusajte pretrcati i sakriti se za ovaj betonski zid,zaklonicete se i kolko.
A stvarno ,preko puta nesto izbetonirano u kocku,nisam to ranije nikad ni primjetila,cini mi se da su govorili da su tu odlagali smece sa pijaca,ne znam tacno za sta je to sluzilo.
I vec ledjima okrenut nama,samo rece:-“Nek vam je sa srecom.”
-Fala ti puno,i tebi isto momak,- i ostasmo smirom da lezimo.Ocekali smo da zamakne izmedju kuca da nebi smo isprovocirali pucnjavu,da ga komsije cetnici ne ubiju “greskom” jer su nas htjeli…Noc kad su gorili Bjelogorci…..
http://rogatica.com/index.php?option=com_kunena&Itemid=53&func=view&catid=11&id=10059#10059
2) Amra
E mi smo taj dan bili svi u apoteci. Ja isla da mi oni daju flasicu za bebe i cucle i oni su bili dole i dali mi to. Ja i Fudo rahmetli smo sa njima ispusili po jednu plavu moravu i mi se vratili kuci a oni ostali.
Da bi do jedno sat vremena Seha rahmetli protrcao ispod zgrade moje ka bolnici, javio neko Sehi rahmetli da su njih trojica rahmetli zarobljeni a tacan ti je to datum 8 juni.Sve ja to znam jer je Adonis bio u magacinu, Zop oko kase se vrtio a Caje je bio ispred vrata i kad smo na onom podzidu naslonjeni ispusili, samo je Zop onako ostro rekao: Idi sad kuci ne kreci se ovda jer nije sigurno.
Na bolnickom podzidu od ograde bolnice.
I stvarno izgledao je zabrinuto dok mi je Adonis iz magacina iznosio u kesi par cucli i flasicu i zezo me, kao da imam srece sto su pronasli sto sam trazila.A nama je jedan Srbin, ja njima stvarno neznam imena jer se sa njima nisam ni druzila stanovao je kod crkve, dostavio vrecu plave morave. I sve bi nam javi kad nailazi kolona vojske kroz Rogu da se muskinje skloni, a ko je on bio ja stvarno neznam jer je on Srbin kontaktirao sa rahmetli Fudom
I Fudo je sa njima o tome razgovar a sve bi nam taj Srbin javi kad ce koja vojska naici kroz Rogu i u kolko sati…3) Elida
Sjecam se da si bio u Vlasenici, zao mi je strasno divna ti je porodica Kako su nas samo primili, moj je otac vec bio u logoru u Foci u kp domu pa sam bila isprepadana do bola. Sjecam se da smo isli kod Cajinog druga oni se jos niceg nisu bojali u Rogatici. Da me snajper negdje ne nadje ja se sve sklanjala a Caje mi se smijao, kaze sta ti je bona.4) Enisa
Cekaj. Caje i Zop rahmetli su mi donijeli hranu za dijete, bila sam dole u zgradi kod onog Mirse, neznam kako se prezivo crni onaj Coco su ga zvali. Mislim jest dole u njihovoj zgradi a Mirso moj rahmetli bio u Zlatnom Dolu. Nikad to necu da zaboravim i zato ovo sto sam ti napisala molim te da mi ispunis ovu zelju. Moj brat rahmetli se zvao Edis, poginuo je u zivom stitu prema Brcigovu.
Mezari rahmetli Ade, Cajeta i Zopa
Ado
Bio si nas ponos i radost, sreca i sva nasa nadanja, ni dvadesetjednu nisi imao a tvoju mladost i snove tvoje, je prekinula ruka dusmanska.
Cuce sa lijeva rahmetli Zop i rahmetli Caje
Rahmetli babo Sejdalija i rahmetli Caje
Meru i rahmetli Caje
Stoji treci sa lijeva rahmetli Caje
Sjedi prvi sa lijeva rahmetli Caje
Stroji skroz naprijed rahmetli Caje
Drugi sa lijeva rahmetli Caje
Sa braticnom nam Alisom rahmetli Caje
Prvi sa lijeva rahmetli Zop
Sjedi skroz naprijed rahmetli ZopRogaticki Motori (kazivanje 1)
Ma moram.
Pisalo se o Rogatickim Motorima ali sve je to bilo onako sturo i kratko a nemoze tako jer su oni ipak obiljezili jednu epohu nase Rogatice. I to onu zadnju to jeste zadnju desetinu i vise godina naseg bitisanja u rodnom nam gradu.Sva Carsija jedna raja
Rahmetli Zop, rahmetli Caje, rahmetli Alem, Sef, Sile, Meru, Miki, Kreso, Senad Serdzo, Vahid Vlaski, Stuks, Sisko Ljiljan, Drobi… generacije sezdeset i neke… Gracanica, Podljun, Holuc, Toplik, Kruscica, Podhrid, Zakula, Pasic Kula, Kukavice, Golubovici…
The Doors
Riders on the stormhttp://www.youtube.com/watch?v=DKbPUzhWeeI&feature=results_main&playnext=1&list=PL06C8CB7922D957C7
Nije samo sto se niko nenakanjuje da pise o Rogatickim Motorima vec i mislim da to ipak ponajbolje mogu ja. Razlog je jednostavan jer sam im svima bio koo stariji brat. Bio sam u toku svih desavanja mada nisam bas precesto vidjan sa njima u drustvu, a mozda i jesam.
Da se razumimo i sam bih tesko mogao dati odgovor kad bi mi neko reko da mu nabrojim Rogaticke Motore. Moro bih se zamisliti dobro pa bih vjerovatno poceo nabrajati ovim redoslijedom kao sto sam ovdje gore… i onda bih stao govoreci, ma j… se, sva ti je Carsija bila Motori.I jes tako, svi smo bili jedna raja.
Imam namjeru, ako Bog da, kazati dosta pojedinacno o mnogima iz raje a sada cu pokusati ovu prvu pricu posvetiti ovoj grupi gore pobrojanih Cupavaca. Onda cu uz to prisloniti i ove nekolke slike nastale te davne ’83 u nasoj Rogi.
Na licnu zalost bas te citave godine sam bio primorano odsutan sluzeci “ko fol” narodu…Generacija rockera, rekao bih slobodno.
Radjani onih godina kada je svijetom vec vlado bunt i kada je istovremeno stvaran Hipi pokret, kada se savjesna omladina potpomognuta mladim muzicarima digla protiv nasilja u svijetu, protiv Americke agresije na Vijetnam…
Odrastali u tinejdzere uz muziku: Doorsa, Deep Purplovaca, AC/DC, Stonsa, Flojdova, ZZ Topovaca… Dzeniske, Hendrixa, Zepelina… sa jedne i: Dugmica, Indexa, Yu grupe… Leb i sol, Atomasa, Drugog Nacina… pa i onog cetnika iz Beograda… sa druge strane.Bila su to vremena kada smo bili mladi, bezbrizni i kada su nam najveca briga bile cure u koje smo se zaljubljivali a one ko fol nisu marile za to. Bile su to godine kada su se zaljubili Vahid i njegova Masa i evo ih sada, tridesetak godina kasnije… skupa tamo negdje u Vogosci. Godine kada su se zaljubili Senad Serdzo i njegova Amela, njih eno tamo negdje preko bare u Kaliforniji i dozivljavaju ono sto smo tada citali u knjizi Kalifornija Bluz. Godine kada su se zaljubili Meru i njegova Dina a njih eno dole na Ilidzi Sarajevskoj…
Bile su to godine kada si bezbrizno izlazio navece na korzo nebrinuci se sto nemas ni cvonjka u dzepu jer si znao da ce ti cim udjes kod Sehe ili nas Toplik odmah neko zvati pice, pivu uglavnom.
Namjerno kazem nas Toplik jer sto je za rockere u Sarajevu bio Rock kod Vijecnice il Kaktus na Skenderiji, to je za nas zadnjih godina naseg bitisanja u nasoj Rogi bio Toplik. Kazu da se Daca nista nije promijenio i da je osto raja i cista obraza… kazu.
U Sarajevo smo redovno i dzuntile odlazili na rock koncerte, na rock uranke, pa nerijetko i u druge glavnije gradove bivse nam drzavetine…Jos ko mladi tinejdzeri, tek stasali, dzuntile odlazili na more u Budvu, Becice, Dubrovnik, Makarsku… gdje bi od ranog sabaha pa do podne radili na plantazama beruci breskve… a onda izlezavanje na plazi do predvece, trebe i nocni zivot. Cure volile sa rajom, naravno bili jaka konkurencija domorocima (mjesnoj omladini) pa je znalo doci i to zescih konflikata….
A u Rogi krstarili Carsijom, vrijeme provodili uglavnom u Topliku ili dole negdje ZaRijekom ili PodSkolom… uz crno vino, kasetofon il gitaru…
Cesto poslije prestajanja nocnog zivota u nasoj Rogi smo zavrsavali kod nas kuci, tacnije u kucici do roditeljske u kojoj smo zivili ja i moj brat rahmetli Caje sve do onog momenta ’89, dok njemu ne saopstise da sam se ja ozenio, tacnije uteko sa curom… sleperom dole prema Visegradu…
P.S. Za uvod je dovoljno i u sledecih dosta kazivanja cu se dotaci nacetih tema uz price o pojedincima onakim kakve ih ja nosim u svom uglavnom lijepom sjecanju…
Trenutno u pripremi su price: Tri ratna druga, Sef, Drobi… a bice ih, ako Bog da…
Peace
Park ‘83: Sile, Senad, Miki, rahmetli Alem, rahmetli Zop, rahmetli Caje, Kreso, Stuks, Sef i mali blizanci
Park ‘83: Vahid, Kreso, rahmetli Alem, rahmetli Caje, Stuks i iza leze rahmetli Zop i Miki
Park ‘83: Vahid, Stuks, rahmetli Alem i stoje Kreso i rahmetli Caje
Hipi klupa ‘83: rahmetli Alem, Sef, Stuks, Miki, rahmetli Zop, rahmetli Caje i Sile
Kod poste ‘83: Stuks, Sile, Kreso, Senad, rahmetli Zop, Sef i Miki
Kod poste ‘83: Stuks, Sef i Miki
Pisac ovih kazivanja: Teva, otprilike ‘96JANIS JOPLIN Mercedes Benz (1970)
