[Teva]

#40046

Vikend u Rogatici (prica druga)

Kukavice, Herin Do

Subota 14 juli 2012

I evo nas vracamo se niz Pasic Kulu put Rogatice odakle odmah nastavljamo nanize kanjonom Rakitnice.
Teferic u Kukavicama, kako to lijepo zvuci poslije svih ovih turobnih, poagresijskih godina. Zracak nade koji ulijeva toplinu u insana i govori nam da nas jos ima, da ipak nismo nestali sa ovog naseg lijepog rogatickog podneblja.
Vijuga cesta ko i sama Rakitnica, sve je isto ko i prije dvadesetak godina samo auta urijetko prolaze i nikoga sresti. Brkin mlin, Tucin potok, Tvicina hair voda, Krivina puna udesno i odmah iza nje skrenusmo gore navise prema Gornjim Kukavicama.
Sve isto, ma koda ni drvece nije centa poraslo a i ko da je svaki kamen na istom mjestu ko prije, tobe jarabi.
Obnovljen je dobar dio kuca i s obzirom da je danas teferic imas osjecaj ko da se vrijeme vratilo na pocetak devedesetih. Srecemo poznata lica i domalo nas evo kod Doma. Sve puno auta i jedva nadjosmo mjesto skoro u jarku. Tresti muzika sa livade iznad brijega povrh samog doma. Idemo cestom navise ko da cemo Ziga kucama.

Sjecam se puno davnih vremena kada sam jos kao djecacic dolazio tu na teferic. Skupa sa mojim komsijom Ziikom Omeragicem kom su Zige i neka famelija mescin pa smo svracali i kod njih. Rucale se dobro pokajmacene i pomascene pite sa casom kisela mlijeka i sta jos ne. Ko sad da jedemo dodje mi nekako ukus na unutrasnju stranu usana. Nekad se i pendjeralo po Kukavicama… jah.

Udjosmo na tefericku livadu i gle cuda udarih prvo na mog dobrog ahbaba i starog radnog kolegu Alju Konakovica. Tu su jos njegova Rahima te Nijaz Sisic i Zulfo Sabanic, oba sa svojima. Reko da ja nisam pobrko pa stigli u Tmorni Do.
Nemoze biti jer danas popodne kontamo navratiti kod Vehke Camdzije na Herin Do. Salim se ja malo jer smo bili kontali ako bude vremena jutros skoknuti i do Tmornog Dola ali zadrzasmo se u Lepenici pa onda odosmo za Kozice pa se nedade.
A i Tmorni Do ce doci na red, ako Bog da, jer sam obeco Zuletu…
Obradovah se staroj raji pa reko Alji da i ovjekovjecimo fotografijom ovaj nas susret.
Zadnjih nekoliko predratnih godina sam, izmedju ostalih, provodio sa Aljom radeci u TPR-u na istom radnom mjestu. Ucio me metalnim majstorlucima i kako se uspjesno boriti kroz zivot… i evo me sucur Allahu dragom netreba mi pticijeg mlijeka. A poslijeratnih godina smo drugovali po Sarajevu dok nas sudbina ne baci na razlicite strane. On se vrati jos ja ako Bog da…
Odmah iza njih su tu Rasim i Mesud iz Kujundzijevica, prezime Susa a sa njima je i Fudo Ferizovic. Rale je isto nasa stara raja iz TPR-a. Trebal dalje nabrajati sve poznata lica, pun teferic.
I tako malo tamo malo vamo dok nestigosmo do pod sator da se osvjezimo. A i jes ugrijalo, gori zemlja. Nesmeta to mojim hodoljupcima pa se eno preznojavaju igrajuci u kolu. U pricama sa starom rajom leti vrijeme ko ludo.
Naravno da sam se sreo i sa Vehkom Camdzijom pa se podsjetismo da sam mu obeco, jos prije par godina, da cu navratiti kod njih na Herin Do…
Sta je ovom nasem narodu hoce aksam a niko se ne razilazi, tefericilo bi to haman svunoc…

Medju prvima krenusmo mi ali ne nanize vec navise. Vehko sa punim dzipom svoje druzine naprijed a mi za njima. Da makar zavida osejrimo malo pogled sa Herina Dola i da srknemo koji gutljaj kahve.
Stigosmo za cas i pred nama se ukazase kuce.
Ko iz bajke prokomentarisa neko od moji saputnika odusevljeno i bas je tako. Pet, sest kuca sve nanovo izgradjene i obasjane suncem koje je u laganom padu. Suncano predvecerje ijes pa to daje jos posebniju i carobniju ljepotu ovom divnom mjestu kao i prekrasnim pogledima na sve cetiri strane. Kako li tek izgledaju lijepo jutra sa izlazecim suncem…
Bijahosmo pocasceni kahvom, studenom limunadom i kolacima od oblande, kako ih ja zovem, mada je mescin ispravno oblatna.
O Vehki i njegovoj Vahidi necu puno pisati ovom prilikom jer sam im vec ranije posvetio jednu pricu na ovoj nasoj lijepoj rogatica.com…
Vehko dise punim plucima na svom ognjistu i pokazuje mi ponosno bukvu koju je oborio svojim rukama govoreci kako mu je to bio cejf. Svoj na svome ko u nekadasnja dobra vremena…
Zapocesmo dosta tema ali svaku ostavismo samo onako nacetu jer nam vrijeme nedozvoljava, Mrak nas pokri neprimijetno pa pri odlasku sa Herina Dola moradosmo obecati nasim Camdzijama da cemo opet navratiti a sutra cemo se svakako vidjeti, na druzenju kod Mehmedovica na Sokolovini ispod samog Hrida.
A sad nam valja stici jos na sijelo u Podljun kod nasih Ajanovica…
Podljun i Sokolovina u sledecoj prici, ako Bog da…

Igra kolo, Huso snima

Alija i Rahima Konakovic sa svojim drustvom

Stare kolege: Ja, Aljo i Rahima

Rogaticki momci: Zlatko, Keva i ja

Pod satorom 1

Alma, Belma, Esma, Adem, Ferida, Vehko…

Pod satorom 2

Rasim Susa, Mesud Susa, ja i Fudo Ferizovic. Iza je Haso Ajnadzic sa svojom rajom

Tefericlije

Dom u Kukavicama

Dolazak na Herin Do – Vehkin ranc

Herin Do

Herin Do

Herin Do, posledni tracci sunca

Vehkin hastal sa klupama

Zalazak sunca na Herinom Dolu, moja ekipa

Mala raja

Ja i Vehko

Pogled i Adem

Edhem, Adem, Vahida, Fata, Esma, Belma, ja, Vehko i Ferida

Fata, Esma, Belma, ja, Ferida, Vehko, Edhem, Adem i Vahida

Belma i zeko

Lovacki trofeji

[Teva]

#40758

Vikend u Rogatici (prica treca)

Sijelo i piknik u Rogatici

Subota 14 i nedjelja 15 juli 2012

I evo nas po mraku pravo sa Herina Dola stigosmo u Rogaticu na sijelo kod nasih Ajanovica.
Jutros iz Lepenice, u Kozice, pa u Kukavice, poslije na Herin Doo i evo nas u Podljun…

Cim izlazimo iz auta cuje se graja odozdo iz Ajanovica basce, tacnije od Aidinog ljetnikovca. I ne samo od ljetnikovca vec se cuje djecija vika iz mraka sa svih bascanskih coskova. Boze da li se meni ovo prividja il sam se stvarno vratio dvije decenije unazad. Carolija, sta li ?
Nije, Bogami je ovo stvarnost.
Brzo napravih par slika sa terase dok jos vidim ljepotu rogatickih insana, dok nije nestala.
Polahko silazimo i odmah na meraji za prvim stolovima sjedi omladina, ona mladja nasa rogaticka raja sto su tek mladi tinejdjeri i jos djeca bili onog zlog vremena kada smo ni krivi ni duzni krvavim cetnickim kamama ubijani i istjerani iz naseg grada, sa nasih ognjista.
A ona djecica sto se cuju iz coskova basce su njihova djeca. Pomalo cudan osjecaj, film isjecen za dvadesetak godina, pa umjesto one omladine sada vidis tridestogodisnju raju i njihovu djecu.
Lijepo, ljepota i snaga Bozija.
Dalje sve redom poznata i draga lica, nasa Rogaticka.
Sa svima se lijepo selamimo, pitamo za zdravlje, najmilije i staru raju.
Tu su i oni malo stariji vec odavno nasi penzioneri. Veliki nas je broj za dugim, jedan dodrugog u L poredanim hastalima. Mnoge nisam vidio dvije decenije pa je time moja radost jos veca…

Tu je i nasa domacica Aida, uvijek vesela, raspolozena i spremna za sve sto je vezano za nasu raju i nas rodni grad. U Ajanovica bascu svrati veliki broj Rogaticana koji dodju u nasu Rogaticu.
Necu puno o Aidi ali moram reci da se ona samoinicijativno i svakodnevno zauzima da nasa mezarja budu uredjena preko citave godine. Necu puno ni o ljepoti Ajanovica basce i Aidinog cvijetnjacima uredjenog ljetnikovca, imaju slike pa pogledajte…

Dok smo mi sijelili, gore na ulici se pored djece okupio i veliki broj nase omladine. Odnekud se nadjose i lopte pa se tu vece Podljun vratio u ona stara, nekadasnja lijepa vremena. Nekako je bas sve izgledalo ko nekad jer su i duse nas prisutnih bile ispunjene bas nekadasnjim lijepim osjecajem. Nekadasnjim vremenima kad nismo imali briga.
Sijelili smo do u neka doba muhabeteci i pjevajuci pjesme uz gitaru nasih kantautora Brace i Zene.
Narode nas Rogaticki hvala vam za ovo lijepo i ugodno sijelo.
A nas narod kaze:
Sve sto je lijepo bilo red bi bio da se i ponovi, ako Bog da…

Sutradan nismo bas ni poranili ko sto smo bili planirali. Nismo ni mogli kad smo u Lepenici legli tek u neka doba, u sitne sate rekli bi a valjalo je i doruckovati sa Ademova rostilja.
I tu negdje oko podne stigosmo na Sokolovinu gore iznad Podhrida kod nasih Mehmedovica.
U dogovoru sa Aidom ranije sam ja kontaktiro Ruleta pitajuci ga da nam daa njihovu bascu sa vocnjakom na raspolaganje. Bili smo planirali da se narod razmjesti onako po hladovinama ispod vocki medjutim ispalo je drugacije i puno bolje.
Rule je vec bio postavio cardak na zeleni iznad kuce a stolove i stolice na betonskoj ploci ispred kuce, gledajuci na samu Rogaticu.
Slobodno smijem reci da je odatle najljepsi pogled i da se cijela Rogatica najbolje vidi. Imas osjecaj da ako bi samo zakoracio bio bi na dzadi ispred robne kuce. Nemozes se nagledati Carsije.
Mada sam ja pito Ruleta samo za bascu i da nam da razanj na kom cemo okrenuti janjca, on je spremio sve od rostilja pa do raznosokovnih pica.
Naravno sve za teferic je bila ranije pripremila Aida pa sad imadosmo svega daleko vise nego sto je bilo potrebno.
Bio je narucen i janjac u Rogatici ali smo tu izvisili pa je moja poruka svima da ako idu za Rogaticu ponesu sve potrebno sa sobom ili da unaprijed obezbijede kod nasih povratnika. Tako nam u pomoc priskocise i dvojica nasih Pavica juniora i zacas odletise kombijem do Brcigova odakle se vratise sa janjscem sredjenim za razanj. Hvala im bas velika.
A tek Rabija, Ruletova majka tj. udova naseg Fahre rahmetli. Ja ono u zivotu nisam vidio. Isli smo moja Esma i ja kod njih i u Visoko gdje smo domacinski docekani ali ovo u Rogatici se neda opisati.
Rabija citav dan vesela i raspolozena i toliko obradovana da se ovo druzenje Rogaticana desava bas kod nje kuci. Kazem ja njoj da je lokacija izabrana bas zbog najljepseg pogleda na nas rodni grad. Aktivna je Rabija bila citav dan oko priprema svega i pogoscavanja nase raje. Kazem ja vama da je to tesko opisati.
Rekla nam je jos da iduce godine hoce ona sama da sve obezbijedi i pocasti narod. Morali smo joj obecati. I uz pripremanje i sluzenje je stigla da nam isprica mnoge dogodovstine iz zivota nje i njenog rahmetli Fahre. Pisano je o njima dvome na ovoj nasoj lijepoj stranici ali bi vrijedilo jednom sve to sabrati u jednu njihovu zajednicku monografiju. Ako Bog da…
Tefericili smo vazdan, druzeci se, muhabeteci i sejreci nasu Carsiju.
U neko doba smo se polahko i nerado poceli razilaziti jer je vikend na izmaku i veci nas mora nazad prema Sarajevu a mi kuci u Hadzice.
Milina oko srca mi i sada dok pisem ovu pricu a i uvijek kada razmisljam o tom lijepo provedenom vikencu u nasoj Rogatici.
Rajo, narode od srca vam hvala svima kad smo omogucili jedni drugima da se sretnemo i druzimo ko nekad… Volimo vas i do sledeceg druzenja u nasem rodnom gradu… ako Bog da…

Pod sadrvanom 1: Galib, Esma, Fata, Belma, Adem, Mahmut, hadzi Fatima i Pemba

Raja na zeleni: Stoji nasa domacica Aida

Pod sadrvanom 2: Hajrija i Niho Colic, Aljo Causevic, Zambi (stoji), ja i Aljinica

Sijeldzije 1

Sijeldzije 2

Hastal male raje

Mala i malo veca raja 1

Mala i malo veca raja 2

Nasi kantautori: Zeno i Braco

Sutradan na Sokolovini: Adem, Belma, Esma, Rabija Mehmedovic i Aida

Kruske nase domacice Rabije

Stize i motorizovani Keva

Okupljamo se polahko 1: Sabina, Rabija, Senada, Hajrija i malac Ruletov

Okupljamo se polahko 2: Rule (nas domacin), Irfo, Adem, Dado, Busen, Niho i Keva

Za rostilj se pobrinula Ruletova hanuma

Pogled na Ljun

Pogled na Carsiju

Omer Zimic sa svojom porodicom je stigo iz Tuzle

Osman Vatres sa podignutom rukom

Opet Keva sa sljemom al sa lopatom

Jos uvijek pristize raja

Nasi mesari: Rabija, Rule i Keva

Stize i raja sa Herina Dola: Vehko, Vahida, Rabija i Edhem

Raja iza coska

Zajednicki rucak 1

Rogatica cijela iz tri dijela 1

Rogatica cijela iz tri dijela 2

Rogatica cijela iz tri dijela 2

Zajednicki rucak 2

Vehko i ja

Belma, Esma, Rabija Nalbantic i Carsija

Na kraju stize i nas hadzija Enver Kazic

Uvijek nasmijana nasa domacica Rabija i moja Esma

ROGATICA – RODNI GRAD

http://www.youtube.com/watch?v=iBz0qKtMDiQ

MAJ U ROGATICI

http://www.youtube.com/watch?v=A6s39g0yJkE

[Teva]

#40920

Neretvanski Rafting

Konjic, nedjelja 08 juli 2012

Nece ovo biti prica o neninom mlinu sa Varosista koju poodavno zagovaramo ja i moj ahbab Enes Ajnadzic. Bice i to u skorije vrijeme a za danas rjecito-slikovita prica sa naseg prosloljetosnjeg druzenja na planinskoj ljepotici rijeci Neretvi. I to ne na onom donjem dijelu gdje je uhvacena u akumulativna jezera raznih hidrocentrala od Jablanice do Mostara vec onog dijela gore iznad Konjica gdje je cas plahovita i neukrotiva, cas mirna i ko ogledalo ravna…

Stigo je Ajnadzic to jutro kod nas u Hadzice. Zateko nas je kako sjedimo na meraji ispred kuce a i kahva je cekala jos samo njega pa da provri. Popismo uz muhabetli raspolozenje, onako bez srkleta pa kad bi vrijeme potrpasmo se i krenusmo prema Brdjanima dole povrh Konjica kod nasih Halilovica.
Ja sam se vec ranije ujutro pobrino za logistiku tj. ice i pice a i badzan Kemo je odradio svoj dio posla. Pobrino se da nas camac sa svim pratecim rekvizitima ceka gore iznad Glavaticeva povrh Borackog jezera a obezbijedio je i dobrog momka, vrsnog camdziju i jos boljeg rostiljdziju. Sve to u jednoj osobi a kasnije saznadoh i planinara Sanjina, pa onda nemoze biti da nam nebude lijep i kako treba dan.
Badzan je to onako na svoj nacin pa smo izbjegli organizovanost nego da se provedemo bas onako kako nama bude cejf. Bez hice i srkleta.
Poslije uobicajene ceremonije u Brdjanima krenusmo za Konjic gdje trebamo pokupiti Mumeta sa posla da vrati auto i da dodje po nas na odredjeno mjesto. U koliko sati javicemo mu na vrijeme. Dok cekamo Mumeta iskoristismo ja i Ajnadzic te skoknusmo malo do obnovljene konjicke cuprije koja spaja dvije Neretvanske obale…

Evo nas penjemo se uzbrdnim krivinama prema Borackom jezeru. Iznenadjujuce koliko je jak saobracaj pa je tu i nekoliko autobusa. Poso narod na kupanje i uzivanje a cesta nije bas posiroka pa se valja ponegdje i mimoilaziti.
Hele proputovasmo dvadeset i koji kilometer, ostade nam i Boracko sa desne strane a mi odosmo dalje gore prema Glavaticevu. Ko nije cuo za Glavaticevsku pastrmku…

Spustismo se polaznom mjestu ovog naseg Neretvanskog raftinga. Upoznasmo se sa nasim camdzijom Sanjinom i odmah se bacismo na oblacenje kupace odjece kao i prsluka za spasavanje. Nas camdzija se odmah dao na poso objasnjavajuci nam sta i kako i dajuci nam korisne savjete. Posebno se pobrino o maloj raji i profesionalno pripremio i njih i nas za predstojecu avanturisticku uzivanciju.
Vrelina i jes ali nas opali hladnoca studene Neretve kada zagazismo prema camcu koji je vec bio na jednom razljevu gdje voda nije ni duboka ni brza. Camac se vec nalazio na sredini rijeke.

Zaplovismo niz prve brzace uz odusevljenje svih i galamu mladjarije. Mene uhvati onaj lijepi osjecaj kad mi je bas lijepo i kad uzivam gledajuci radost i obradovanost drugih. Ajnadzic koda je znao pa je zabiljezio i taj momenat
Napitke i pica smo poredali unutar camca, okolo, i zacas su bili neretvanski studeni. Mislio sam da sam pripremio previse toga ali se pokazalo koliko god da poneses nije previse, iscrpi voda. Spustali smo se niz brzace pa opet lagano i bez veslanja plovili mirnim dijelovima uz cesto zaustavljanje zbog kupanja i skakanja sa raznih stijena.
Trajalo je satima pa smo i ogladnili bas u pravo vrijeme kada je nas camdzija reko da cemo praviti pauzu za rucak.
Ukaza se veliko drustvo razne raje na pjescanoj plazi na kojoj su bili pripremljeni ozidani kamenom rostilji i napravljene klupe i stolovi onako od drveta da se uklapa u sacuvanu prirodnu ljepotu. Uzivali smo kupajuci se i suncajuci cekajuci da rostiljski rucak bude gotov. Pomalo se iznenadjujem koliki broj camaca proplovljava pored nas niz Neretvu. Sta je ovo jel citava Bosna danas na Neretvi. Nije samo Bosna, ima i brace Arapa…

Poslije rucka i dobrog izlezavajuceg odmora krenusmo dalje. Provimo Neretvom i svako malo vidis pri obali camac a narod maksimalno uziva. Dobacujemo jedni drugima i salimo se na razne nacine. Poseban ugodjaj sam dozivio ploveci pored razljeva gdje se ulijeva Bjelasnicka Rakitnica u Neretvu. Dosta puta smo bili gore i na Rakitnici, kako samoj, tako i nad njenim dubokim kanjonom…

Tesko bi bilo dalje pisati o ovim nasim Bosansko-Hercegovackim prirodnim ljepotama zato u nastavku pogledajte slike i par kratkih video zapisa sa naseg druzenja.

A mi smo to kasno popodne i u Brdjanima a i pijuci kahvu kod nas na meraji u Hadzicima govorili da ovo treba svake godine ponoviti.
I hocemo, ako Bog da…

Stigo je Ajnadzic u Hadzice: Enes, dedo Mumin, ja, Esma, Rusko i Zenga

Novi, stari most u Konjicu: Ajnadzic i Cengic

Rusko, Sumeja, Alis i Belmo

Belmo, Enes i ja

Alis, Sumeja, Belmo, Rusko i Enes

Sanjin, Belmo, Enes, Rusko, ja, Alis i Sumeja

Patka i njenih petsest pacica u Neretvi (sredina slike)

Sumeja i Alis

Kuhari: Kemo i Sanjin

Kuhari i degustatori: Sanjin, Kemo, Enes i ja

Rucak: Belmo, Rusko, ja, Enes, Alis i Sumeja

A camci plove, plove

Pazi da ne ispadne badzane: Kemo

Braca Arapi, Sumeja i Alis

Momenat: Alis i Sumeja

Sumeja i Alis

Belmo i Rusko

Braco i seka: Rusko i Sumeja

Ajnadzic i Sanjin

Skok sa stijene: Belmo

Mala plaza

Prevrt ili skok, uglavnom plivaju…

Brzac 1

Brzac2: Rusko

Brzac 3

Dzamija u Dzajicima

Dzajici: Sejina vikendica i Kasimov rafting

Ko smije i skoci…

Raja na jednoj od plaza

Hadzici, povratak kuci i kahva: Dedo Mumin, Zenga, Ekrem, Dina, Esma i Enes

Slike iz Ajnadzicevog albuma

Sumeja i ja

Na ovom mjestu je Neretva najuza

Usce Rakitnice u Neretvu

Ajnadzic i Cengic

Vodopad

Neretvanski rafting 2012 – dio 1 (i bordo navija za Zelju)

Neretvanski rafting 2012 – dio 2 (Nedime imas najljepse ime)

[Teva]

#41210

Kod Anesa, Erve i male Hane

Hadzici, ponedjeljak 02 juli 2012

I tako vrijeme leti a i ja polahko nalazim smiraj dusi, poslije nekoliko mjeseci slatkih furtutmi, pa se prihvacam plajvaza da nastavim zapisivati ova moja putesejstvuja prosarana raznim susretima i druzenjima sa nasom rogatickom rajom diljem lijepe nase Bosne… pa i ostatkom dunjaluka.

Danasnja prica nece biti duga jer je to bio jedan od najsladjih proslogodisnjih susreta odnosno druzenja, posjeta nasim Cohodarima u Hadzicima.
Ovu pricu sam itekako osto duzan nasim dragim humanitarcima koji su rado uzeli ucesce i pripomogli nase: Anesea, Ervu i malu Hanu.
Pripomogli, kako novcano a tako Bogami i lijepom odjecom i obucom za nasu malu Rogaticanku Hanu.
Tom prilikom im i predadoh prikupljena srestva, hvala vam nas dobri narode Rogaticki.

Rekoh da necu puno pisati o nasim Cohodarima jer sam sve ispiso u onoj prosloj prci koja nas je i ponukala da paznju pridamo ovoj skromnoj nasoj rogatickoj porodici

Sa Zemom (Anesom) sam se bratski izljubio a bratski ima i toga jer su nase porodice vezane mlijekom. Jedna je majka dojila njegovu sestru i mog rahmetli brata.
Obradovani obadvojica ovim susretom pa ga poslije srdacnog selamljenja onako gledam.
Nema vise onog nestasnog djecaka sto je znao na upit, kud si to poso, odgovoriti, haj ti svojim putem a ja odoh svojim. Sad je nas Anes ozbiljan covjrek na cijem se licu odmah da primijetiti da ga zivot nije mazio a ni sad ga nemazi Vallahi…

Od onih ratnih teskih dana, zarobljavanja od strane ustasa, prebijanja, lijecenja u Italiji, pa do rodoljubivog povratka u Bosnu
Reko bi covjek tad su prosle Zemine teskoce cim agresija stade odbranucem nase jedne i jedine, ali nisu…
Zemine teskoce se nastavise i to propracene jos i neimanjem krova nad glavom.
Ja kazem teskoce ali je to blaga rijec za ono sto on hud predevera a i sad devera, samo sto je sad puno lakse jer ima potporu svojih mezimica, supruge Erve i njihove male kcerkice Hane.
Stambeno su evo situirani ali tesko je jer nemaju stalnih primanja. Zemo tu i tamo nesto uspije saletiti, zaraditi tako da maker nisu gladni.
Prestankom agresije naseg Anesa spodbise psihicki problemi nastali kao trauma pa u neko doba dobi i malu invalidsku penziju ali mu je domaci neljudi ukidose. Dze ce im dusa njihova nevaljala.
Pokazuje mi Zemo dva debela fascikla puna raznih nalaza sa visegodisljeg lijecenja po zdravstvenim ustanovama. Ruku na srce malo sam o tim njegovim psiho mukama znao a da jesam ranije bih stupio sa njim u kontakt jer mislim da bi mu bilo lakse kad bi se imo kome makar izjadati.
Kaze Zemo da ga te njegove tablete znaju osamutiti pa da se tada skroz cudno osjeca, a mora ih trosit…

Okreno se nas Anes vjeri pa je citava kuca u tom znaku a tu se i vrti uglavnom oko Hadzicke Centralne Dzamije. Ponesto uradi, malo nadgleda internet salu pa ga efendija Hazim i nagradi. A znam ja efendiju Hazima. Kad sam u Bosni i ako sam u prilici tu sam na dzumi sa mojim puncem. Moj punac Mumin i efendija Hazim su dobri ahbabi…

A moja Esma i Anesova Erva se zabavile oko male Hane pa se igraju sa njom i svaki cas joj oblace nesto drugo, probaju.
Zanemarile one nas, zanemarili i mi njih.
Bijase to lijepo druzenje tokom posjete nasim Cohodarima, vrijeme brzo proleti pa mi moradosmo krenuti.
Obecasmo da cemo opet navracati, da nasa druzenja ce se nastaviti i da ih necemo zaboraviti.

Allahimanet Zemo, sad ce juli pa se vidimo opet, ako Bog da InsaAllah…

Ja sam mala Rogaticanka Hana

A mi smo: mama Erva, mala Hana i babo Anes

A tu su: teta Esma, mala Hana i mama Erva

Ja puno volim tetu Esmu a i ona voli mene

Opet teta Esma, mala Hana i mama Erva

A ovo su babo Anes i amidza Teva

Detalj iz stana nasih Cohodara – 1

Detalj iz stana nasih Cohodara – 2

Detalj iz stana nasih Cohodara – 3

Detalj iz stana nasih Cohodara – 4

[Author]

Posts