Forum Replies Created
-
Neretvanski Rafting
Konjic, nedjelja 08 juli 2012
Nece ovo biti prica o neninom mlinu sa Varosista koju poodavno zagovaramo ja i moj ahbab Enes Ajnadzic. Bice i to u skorije vrijeme a za danas rjecito-slikovita prica sa naseg prosloljetosnjeg druzenja na planinskoj ljepotici rijeci Neretvi. I to ne na onom donjem dijelu gdje je uhvacena u akumulativna jezera raznih hidrocentrala od Jablanice do Mostara vec onog dijela gore iznad Konjica gdje je cas plahovita i neukrotiva, cas mirna i ko ogledalo ravna…
Stigo je Ajnadzic to jutro kod nas u Hadzice. Zateko nas je kako sjedimo na meraji ispred kuce a i kahva je cekala jos samo njega pa da provri. Popismo uz muhabetli raspolozenje, onako bez srkleta pa kad bi vrijeme potrpasmo se i krenusmo prema Brdjanima dole povrh Konjica kod nasih Halilovica.
Ja sam se vec ranije ujutro pobrino za logistiku tj. ice i pice a i badzan Kemo je odradio svoj dio posla. Pobrino se da nas camac sa svim pratecim rekvizitima ceka gore iznad Glavaticeva povrh Borackog jezera a obezbijedio je i dobrog momka, vrsnog camdziju i jos boljeg rostiljdziju. Sve to u jednoj osobi a kasnije saznadoh i planinara Sanjina, pa onda nemoze biti da nam nebude lijep i kako treba dan.
Badzan je to onako na svoj nacin pa smo izbjegli organizovanost nego da se provedemo bas onako kako nama bude cejf. Bez hice i srkleta.
Poslije uobicajene ceremonije u Brdjanima krenusmo za Konjic gdje trebamo pokupiti Mumeta sa posla da vrati auto i da dodje po nas na odredjeno mjesto. U koliko sati javicemo mu na vrijeme. Dok cekamo Mumeta iskoristismo ja i Ajnadzic te skoknusmo malo do obnovljene konjicke cuprije koja spaja dvije Neretvanske obale…Evo nas penjemo se uzbrdnim krivinama prema Borackom jezeru. Iznenadjujuce koliko je jak saobracaj pa je tu i nekoliko autobusa. Poso narod na kupanje i uzivanje a cesta nije bas posiroka pa se valja ponegdje i mimoilaziti.
Hele proputovasmo dvadeset i koji kilometer, ostade nam i Boracko sa desne strane a mi odosmo dalje gore prema Glavaticevu. Ko nije cuo za Glavaticevsku pastrmku…Spustismo se polaznom mjestu ovog naseg Neretvanskog raftinga. Upoznasmo se sa nasim camdzijom Sanjinom i odmah se bacismo na oblacenje kupace odjece kao i prsluka za spasavanje. Nas camdzija se odmah dao na poso objasnjavajuci nam sta i kako i dajuci nam korisne savjete. Posebno se pobrino o maloj raji i profesionalno pripremio i njih i nas za predstojecu avanturisticku uzivanciju.
Vrelina i jes ali nas opali hladnoca studene Neretve kada zagazismo prema camcu koji je vec bio na jednom razljevu gdje voda nije ni duboka ni brza. Camac se vec nalazio na sredini rijeke.Zaplovismo niz prve brzace uz odusevljenje svih i galamu mladjarije. Mene uhvati onaj lijepi osjecaj kad mi je bas lijepo i kad uzivam gledajuci radost i obradovanost drugih. Ajnadzic koda je znao pa je zabiljezio i taj momenat
Napitke i pica smo poredali unutar camca, okolo, i zacas su bili neretvanski studeni. Mislio sam da sam pripremio previse toga ali se pokazalo koliko god da poneses nije previse, iscrpi voda. Spustali smo se niz brzace pa opet lagano i bez veslanja plovili mirnim dijelovima uz cesto zaustavljanje zbog kupanja i skakanja sa raznih stijena.
Trajalo je satima pa smo i ogladnili bas u pravo vrijeme kada je nas camdzija reko da cemo praviti pauzu za rucak.
Ukaza se veliko drustvo razne raje na pjescanoj plazi na kojoj su bili pripremljeni ozidani kamenom rostilji i napravljene klupe i stolovi onako od drveta da se uklapa u sacuvanu prirodnu ljepotu. Uzivali smo kupajuci se i suncajuci cekajuci da rostiljski rucak bude gotov. Pomalo se iznenadjujem koliki broj camaca proplovljava pored nas niz Neretvu. Sta je ovo jel citava Bosna danas na Neretvi. Nije samo Bosna, ima i brace Arapa…Poslije rucka i dobrog izlezavajuceg odmora krenusmo dalje. Provimo Neretvom i svako malo vidis pri obali camac a narod maksimalno uziva. Dobacujemo jedni drugima i salimo se na razne nacine. Poseban ugodjaj sam dozivio ploveci pored razljeva gdje se ulijeva Bjelasnicka Rakitnica u Neretvu. Dosta puta smo bili gore i na Rakitnici, kako samoj, tako i nad njenim dubokim kanjonom…
Tesko bi bilo dalje pisati o ovim nasim Bosansko-Hercegovackim prirodnim ljepotama zato u nastavku pogledajte slike i par kratkih video zapisa sa naseg druzenja.
A mi smo to kasno popodne i u Brdjanima a i pijuci kahvu kod nas na meraji u Hadzicima govorili da ovo treba svake godine ponoviti.
I hocemo, ako Bog da…
Stigo je Ajnadzic u Hadzice: Enes, dedo Mumin, ja, Esma, Rusko i Zenga
Novi, stari most u Konjicu: Ajnadzic i Cengic
Rusko, Sumeja, Alis i Belmo
Belmo, Enes i ja
Alis, Sumeja, Belmo, Rusko i Enes
Sanjin, Belmo, Enes, Rusko, ja, Alis i Sumeja
Patka i njenih petsest pacica u Neretvi (sredina slike)
Sumeja i Alis
Kuhari: Kemo i Sanjin
Kuhari i degustatori: Sanjin, Kemo, Enes i ja
Rucak: Belmo, Rusko, ja, Enes, Alis i Sumeja
A camci plove, plove
Pazi da ne ispadne badzane: Kemo
Braca Arapi, Sumeja i Alis
Momenat: Alis i Sumeja
Sumeja i Alis
Belmo i Rusko
Braco i seka: Rusko i Sumeja
Ajnadzic i Sanjin
Skok sa stijene: Belmo
Mala plaza
Prevrt ili skok, uglavnom plivaju…
Brzac 1
Brzac2: Rusko
Brzac 3
Dzamija u Dzajicima
Dzajici: Sejina vikendica i Kasimov rafting
Ko smije i skoci…
Raja na jednoj od plaza
Hadzici, povratak kuci i kahva: Dedo Mumin, Zenga, Ekrem, Dina, Esma i EnesSlike iz Ajnadzicevog albuma
Sumeja i ja
Na ovom mjestu je Neretva najuza
Usce Rakitnice u Neretvu
Ajnadzic i Cengic
VodopadNeretvanski rafting 2012 – dio 1 (i bordo navija za Zelju)
Neretvanski rafting 2012 – dio 2 (Nedime imas najljepse ime)
Rogaticki Motori (kazivanje 3)
Sjecanje na Besima Begica
Dobih ovu dole poruku od mog jarana (dopisnika sa lica mjesta ove nase rogatica.com) pa odmah odlucih da otvorim dusu i pustim da iz nje izadje moje sjecanje na naseg rahmetli Besima…
[color=#0088ff]Dragi moj jarane
Šaljem ti slike mezara našeg rahmetli jarana Besima.S obzirom da će vrlo brzo godišnjica njegove smrti 20 februar,ja bih te zamolio ako možeš da napišeš par rečenica kao sjećanje, o našem jaranu,izvidžaču,planinaru i Zlatnom Ljiljanu….
Selam tebi i tvojima pa se čujemo.[/color]Dijete sa dzade.
Volim ovako da pocnem ovo sjecanje na naseg rahmetli Beska.
Rodjen kao sin jedinjak u roditelja majke Fatime i oca Muje koji su zivjeli na onom mjestu gdje se sastaju Toplik i Glavna ulica, tacnije u jednom od stanova iznad Minimarketa ili ranije Hajrine prodavnice.
Majka Fatima je radila kao kurir u trgovackom preduzecu Promet u nasoj Rogi a otac Mujo je bio zaposlen u rogatickoj Klaonici.
Mujo veseljak covjek, miran i uvijek sa osmijehom na licu…
Fatima razgovjetna, jako pametna i odvazna zena i sama heroj ove zadnje agresije na nas. Svoju hrabrost je iskazala na samom nasrtaju dusmana na nas rodni grad kada je krenula da izvuce tijelo rahmetli Paje koji je poginuo u bolnickom parku. Kazu da je bio kreno da unisti agresorsko oklopno vozilo, vjerovatno tenk. Po nekima kreno je Paja sa flasom benzina…
Nista cudno jer smo napadnuti dojucerasnjim komsijama potpomognutim jna silom i ostalom bratijom im od tamo preko Drine.
Morali smo se u prvim danima braniti onako goloruki kako smo i cime stizali…Besima sam znao jos od prvih skolskih dana ali nase druzenje je pocelo tamo negdje u drugoj polovici sedamdesetih godina. Imali smo istu pasiju, volili smo druzenje kroz pohode u prirodu.
Medju prvima smo bili prilikom ponovnog podizanja odreda izvidjaca u nasoj Rogi a i planinarskog drustva, Bogami.
Neka mi nezamjere ostali nasi drugovi sto ih nepominjem jer ovu pricu posvetih samo nasem rahmetli izvidjacu.
Provodismo prve sastanke u podrumu one gore skole, kasnije dobismo prostorije u podrumu suda koje pocesmo opremati polahko. Za sredstva se snalazismo svakako. Nesto nam je pripadalo od opstine sto je davano za sport i ostala drustva, slasmo dopise firmama koje nam dodjeljivase novcana a Bogami i materijalna srestva (satore, cebadi, kreveta…).
Nebijase bas dovoljno pa izbacismo i one tone sitnog ili ti otpada od cumura iz one jedne prostorije gdje otvorismo prvi kafic u gradu. Nazvasmo ga Atomsko Skloniste.
Sve plafone prostorija odreda uradismo skoljkama od jaja…
Naucismo azimute, skice, itinerere, profile terena, azimute… pa krenusmo po takmicenjima.
Besim je bio tankovijast, njezan, isto tako tankovijastih dugih prstiju na rukama. Kad bi neko imo takve prste govorilo se ima “gospodske ruke”. Nosio je prsten cini mi se na kaziprstu (malo neuobicajeno) a izmedju kaziprsta i palca na onoj meksini imo je istetoviran pis (peace). Onako neupadljivo ali je govorio sve o onima koji su volili taj symbol mira.
Vodimo ljubav a ne rat, znacilo je to kod nas tada. Malo mladji od Hipi generacije ali smo bili na tom putu…Na nogama gojzerice smedje, pravo dobre, poskupe i mogle su se kupiti samo u Planici. Izrazito uske farmerice, isto tako teksas jakna i crna kozna. Preko ramena tasna, komandirka.
Kosa crna ko ugarak sa repovima do rameena.
Za krompir bi uvijek govorio kompir, bez slova r, tako volio. Mene zvao Krelac, i to samo on.
Zasto, ni danas tacno neznam ili mozda zato sto sam volio za vrijeme nasih odmaranja traziti rupe od cvrcaka izvlaceci ih iz njih sa podebljom slamkom vukuci je gore dole.
Jedne prilike na pripremnom ili republickom takmicenju kod nas u Rogi (nesjecam se tacno) zadesismo se nas petorica u Kovanju tu negdje blizu Ciglane. Uglavnom je on u tim slucajevima imo busolu u rukama. Trebalo je skinuti azimute da bi mogli odrediti sledecu kontrolnu tacku. Trazili smo poravno mjesto kad neko zavika, eno starog sporeta. Idealan za topografsku kartu razastrijeti na njemu. Sva petorica se obradovasmo i u momentu svi zanijemismo. Istovremeno se prolomi smijeh iz nasih grla. Smijali smo se ko ludi.
Busola i zeljezo nemogu zajedno jer magnet na vrhu igle onda nemoze odrediti sjever ili u nasoj prilici ugao u stepenima koji nam je trebao. Igla se u tom slucaju vrti ko luda…Ovdje pocinje dio sjecanja o kom najradije nebih piso ali moram jer je tako bilo, zivotna istina.
Bio je zaljubljen u svoju dragu isto ko i ona u njega. Zabavljali se dugi niz godina, jos od samog pocetka osamdesetih. Lijepo ih bilo vidjeti a i odgovarali jedno drugome, ko medovi slatki.
Jedini problem koji im se stavio na put je taj sto je njegova draga pripadala onom drugom narodu koji nas je pobio i protjerao iz naseg grada.
Sta se i kako odigralo neznam tacno ali su se njih dvoje rastali. Nju su poslali njeni fameliji tamo negdje daleko a on je dospio u Gorazde sa ostalim nasim narodom i rajom.
Odmah je stao ponosno i prkosno na branik nase domovine stiteci nasa dobra i nasu nejac Bosnjacku od krvolocnih nemani. Bio je hrabar, odvazan i isao je tamo gdje su samo najhrabrijii smjeli. Od onog njeznog, dobre i neiskvarene duse insana posto je covjek beton…
Ranjavan je par puta od cega zadnji put na Banj Stijeni. Dobro ga strefilo tako da se godinama borio za ozdravljenje.Dragi Besime dobio si sve bitke protiv neprijatelja krvolocnog, odbranili smo nase postojanje i nasu Bosnu, ponosnu… ali ovu drugu bitku je izgubilo tvoje tijelo i pored tvoje velike borbe i ljubavi prema tvojim najmilijim.
Preselio si prije tacno 7 godina, 20.02. 2006 godine
Iza tebe je ostala tvoja supruga, tvoj sin Jasmin i mi tvoja raja… da tebe i druge nase gazije nedamo zaboravu.
Dok disemo mi i vi zivite sa nama…Rahmet ti dusi izvidjacu, hvala ti za sva nasa druzenja po bosanskim vrletima… i u nasoj Rogi…
Ell Fatiha
“Zlatni ljiljan” sa istočne granice BiH
Heroji Bosne i Hercegovine 1992 – 1995
Mezar rahmetli Besima
Tri ljiljana zlatna – Besim rahmetli u narandzastoj majiciInsert iz filma: Kosa (hair)
Hair – Let the Sunshine In
Peace
