Forum Replies Created
-
–
MEHMEDALIJA MAK DIZDAR ( 1917. – 1971. )
Mehmedalija Mak Dizdar rođen je 17. oktobra 1917 u Stocu. Nakon završene osnovne škole u rodnom gradu, polazi u gimnaziju u Sarajevu. Godine 1936. završava gimnaziju i počinje se baviti novinarstvom. Tokom Drugog svjetskog rata Dizdar obavlja posao poštanskog službenika, da bi kasnije presao u ilegalnost. Nakon rata, radio je niz odgovornih funkcija u kulturnom zivotu Bosne i Hercegovine , bio glavni urednik TANJUG-a za BiH, urednik Oslobođenja, i zatim dugo godina urednik izdavackog preduzeca „Narodna prosvjeta“.
Od 1964. g do 1971 g. kada ovog pjesnika zatice smrt jednog avgustovskog predvecerja, Mak Dizdar je glavni urednik knjizevnog casopisa „Zivot“.Mak Dizdar je počeo pisati pjesme kao devetnaestogodišnji maturant. Njegov stariji brat Hamid, također pisac, uređivao je časopis Gajret, pa je Mak u njemu objavljivao svoje prve stihove..
Prvu zbirku poezije Vidovopoljska noć Mak Dizdar objavljuje 1936. godine.
Godine 1954. objavljuje zbirku poezije „Plivacica“, a zbirka „Okrutnosti kruga“ izlazi iz stampe 1961. godine.
„Kameni spavac“ izlazi 1966. godine, a „Modra rijeka“ 1969. godine.
Godine 1969. objavljuje knjigu “Stari bosanski tekstovi”Za pjesničko djelo Mehmedalija Maka Dizdar je dobio brojna priznanja i nagrade kao što su : Zlatni vijenac Struških večeri poezije, Dvadesetsedmojulsku nagradu BiH, kao i Zmajevu nagradu. Učestvovao je na brojnim književnim manifestacijama širom zemlje, čitajući svoju poeziju.
Ono što će snažno obilježiti Dizdarevu poetiku i izravno motivirati njegovu najpoznatiju zbirku poezije Kameni spavač jeste bogumilska tradicija Bosne i Hercegovine. On je pomno istraživao baštinu dobrih Bošnjana – epitafe na stećcima i predanja. Skupljao je tekstove brojnih kamenih natpisa na stećcima, darovnica, povelja, pisama i o tome ima jako puno pisanih tragova u njegovoj ostavstini.
Rezultate svoga rada objavio je u zbirci Stari bosanski tekstovi 1969. godine.Zbirka stihova koja spada u red vrhunskih djela bosanskohercegovačke književnosti jeste Kameni spavač. Mnogi kritičari smatraju da je Dizdarov pjesnički opus do pojave ove zbirke 1966. godine bio nepravedno zanemarivan. Zaista, Dizdar je punu pjesničku afirmaciju doživio upravo nakon pojave ove zbirke.
Ova zbirka je sva u znaku zapitanosti nad ljudskom egzistencijom sa scenografijom srednjovjekovne Bosne i bogumilskom kulturom, a u njoj je Dizdar posegnuo za motivima, postupcima i senzibilitetom njegovih ranijih pjesama. Neizostavna lokacija vezana za pjesme iz ove zbirke jeste stolačka Radimlja. Na motive pjesama direktno su uticali neki od natpisa stećaka Radimlje. Bez obzira na činjenicu da je gotovo cijeli svoj život proveo u Sarajevu, Dizdarev rodni grad Stolac također je tijesno vezan za cjelokupno književno stvaralaštvo ovog velikog pjesnika.Mak Dizdar je pisao i tekstove vezane za pitanja i problematiku jezika, socijalnu funkciju književnosti i pragmatičnost umjetnosti. Zajedno sa Alijom Isakovićem zalagao se za posebnu, bosansku varijantu srpskohrvatskog jezika. Jezik je inače bio jedna od glavnih Dizdarevih preokupacija pa je u svojoj poeziji posvećivao veliku pažnju jeziku i stilu. U mnogim pjesmama, posebno onima iz Kamenog spavača, koristio je specifičnu leksiku slavenske tradicije i time svoje djelo leksički obogatio.
Tokom 1970.g u “Zivotu” vodi i uredjuje raspravu o bosanskom jeziku i knjizevnosti, a u proljece 1971. godine vrhunac dostize kampanja beogradskih i sarajevskih listova protiv Maka Dizdara.
Umro je u Sarajevu 14.08. 1971.godine
Camil Sijaric na sahrani Maka Dizdara:
A se lezi dobri cojek i pjesnik Mak Dizdar. Mre na svojoj bastini, na plemenitoj, na zemlji Bosni. Cijelim svojim pjesnickim bicem stajao je uz svoju Bosnu. Iz one drevne, budio je Kamene spavace i pred nas ih ko stihove svoje izvodio da nam kaze : “Eto to su i takvi su bili oni sto leze pod steccima.” Daleko, pa preko svih “Modrih rijeka” bio je, presao i stigao u jednu davnu i daleku Bosnu, u onu sto je perom zivotozednim, a u studen kamen da ostane trajno, ispisala svoj prkos bosanski: “Necu Istok, necu Zapad, ni Carigrad, ni Rim necu. Necu dogme i necu negve, necu tudj skiftar i tudj oltar. Hocu svoju slobodnu bastinu i na svojoj bastini svoga dida, jer zemlja prkosna i ponosna kakva sam ja jos nigdje medju zemljama ne postoji.
ZAPIS O ZEMLJI
Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:
A kto je ta šta je ta da prostiš
Gdje li je ta
Odakle je
Kuda je
ta
Bosna
RektiA zapitani odgovor njemu hitan tad dade:
Bosna da prostiš jedna zemlja imade
I posna i bosa da prostiš
I hladna i gladna
I k tomu još
Da prostiš
Prkosna
Od
SnaMODRA RIJEKA
Nitko ne zna gdje je ona
malo znamo al je znanoiza gore iza dola
iza sedam iza osam
i još huđe i još luđe
preko mornih preko gorkihpreko gloga preko drače
preko žege preko stegepreko slutnje preko sumnje
iza devet iza deseti još dublje i još jače
iza šutnje iza tmačegdje pijetlovi ne pjevaju
gdje se ne zna za glas rogai još huđe i još luđe
iza uma iza bogaima jedna modra rijeka
široka je duboka jesto godina široka je
tisuć ljeta duboka jeo duljini i ne sanjaj
tma i tmuša neprebolnaima jedna modra rijeka
ima jedna modra rijeka –
valja nama preko rijeke
