[ponekad ovdje]

in reply to: Humanitarne akcije #7049

–
Mustafa, vec sam ranije rekla da tu ne treba puno dodati. Posluzila sam se jedino jos ovim Sanelinim podacima iz foruma i iz maila kojeg je poslala Tevi.

Evo, pa i ostali mogu prokomentarisati:

[color=#0000FF]Vec duze vremena se bavimo mislju kako pomoci nasoj tesko oboljeloj sugradjanki Pezo Zekiji.
Kako i na koji nacin joj pomoci u ovim teskim trenutcima?

Dirljiva i potresna prica koju je napisao nas clan LLAMA, kao i veliko interesovanje naseg clana Sanele za Zekijino zdravlje, su bili podsticaj vise da se nesto napravi i da se nadje najbolji nacin kako pomoci nasoj sugradjanki.

U samom startu svoju zelju za akcijom i konkretnom pomoci iskazali su mnogi clanovi nase stranice i zato mi organizujemo jednu akciju pod nazivom:

POMOZIMO NASOJ SUGRADJANKI ZEKIJI PEZO

Kao sto nas clan LLAMA u svom tekstu rece, nisu toliko vazne pare koliko je bitan taj ljudski faktor, da se pokaze solidarnost i ljudska paznja, te da damo do znanja Zekiji da nije zaboravljena od svojih sugradjana, poznanika i prijatelja rahmetli Zopa…

Sanela je ovih dana u kontaktu sa svojim najblizim saznala da je Zekija tesko bolesna od najcesce bolesti danasnjice koja ne bira ni koga ce, ni kad ce uzeti maha, i da ce iz bolnice Kosevo u kojoj se trenutno nalazi biti skoro otpustena.

Stoga bi se trebali odazvati ovom apelu kako bi joj sredstva koja priberemo bila dostatna za daljnje lijecenje i kucnu njegu.

Akcija prikupljanja novcanih sredstava za lijekove i kucnu njegu nasoj sugradjanki Zekiji Pezo trajece od danas 30 oktobra pa do 7.11.2008 godine

Svi oni koji zele pomoci mogu to uplatiti na nas racun u BiH, a Braco ce odraditi svoj uobicajni dio posla kao i u predhodnim akcijama…[/color]

Naravno da treba jos dodati broj tog ziro racuna….

[ponekad ovdje]

in reply to: Humanitarne akcije #7047

Mustafa napisao:

Negdje sam u onim prvim druzenjima u rogatickoj dzamiji vidio i Zekiju ali ne mogu nikako da nadem te slike…….

[color=#0000FF]Mustafa, Kaza je nedavno prelistao sve stranice da nadje tu sliku ali nije uspio. Zambi mu je rekao da je ima na tim slikama u dzamiji.

Mozes li jos dodatno pokusati je naci, ja tu zenu uopste ne poznajem.

Treba slika BEZ OVOG OKA.[/color]

[ponekad ovdje]

in reply to: Humanitarne akcije #7045

Mustafa napisao:

Vec duze vremena se bavimo mislju da li i kako pomoci nasoj tesko oboljeloj sugradanki Pezo Zekiji. kako joj pomoci u ovim teskim trenutcima.
Dirljiva i potresna prica koju je napisao nas clan LLAMA kao i veliko i nteresovanje naseg clana sanele za Zekijino zdravlje su bili podsticaj vise da se nesto napravi i da se nade modus kako pomoci.
U samom startu svoju zelju za akcijom i konkretnom pomoci izkazali su mnogi clanovi i zato mi organizujemo jednu akciju pod nazivom

POMOZIMO NASOJ SUGRADANKI ZEKIJI PEZO

Kao sto LLAMA u svom tekstu rece nisu toliko vazne pare koliko je bitan taj ljudski faktor, da se pokaze solidarnost i ljudska paznja, te da damo do znanja Zekiji da nije zaboravljena od svojih sugradana, poznanika i prijatelja
rahmetlii Zopa…
Akcija prikupljanja novcanih sredstava za lijekove i kucnu njegu trajece od danas 30 oktobra pa do 7.11.2008 godine

Svi oni koji zele pomoci mogu to uplatiti na nas racun u BiH. a Braco ce odraditi svoj uobicajni dio posla kao i u predhodnim akcijama…

EVO NESTO NABRZAKA NAPISAH (na poslu sam) PA AKO NEKO IMA VREMENA NEKA MALO DOTJERA PA DA DANAS STAVIMO NA NASLOVNU::::::

[color=#0000FF]Mustafa ovo je dobro potpuno i ja cu pokusati zajedno s tobom da ovo privedemo kraju.

Treba lijepo napisati da je zena tesko bolesna od bolesti koja danas kosi ( ovu cu rijec zamijeniti, ne mogu u momentu da se izrazim )i ne bira koga ca, i da bolnicko lijecenje vise nema uspjeha te se mora podvrci kucnjoj njezi.

Kao sto LLAMA u svom tekstu rece nisu toliko vazne pare koliko je bitan taj ljudski faktor, da se pokaze solidarnost i ljudska paznja, te da damo do znanja Zekiji da nije zaboravljena od svojih sugradana, poznanika i prijatelja
rahmetlii Zopa… (OVO JE POSEBNO DOBRO )[/color]

[color=#800080]Evo sad BRACIN mail (Kaza ga sinoc zvao telefonom):

Vozdra Mehaga,[/color]

[color=#800080]Jedva sam ti prepoznao glas. Bilo je iznanada pa mi je trebalo malo vremena da se presaltam-

Jutros mi ja Camani provjerio racune i sve je OK.

Kad budes stavljao ovo u javnost daj naglasi da je ovo jedini nacin koji funkcionise jer sam do sada uvijek imao problema. Posalju neki i drugim putem pa onda moram ganjati po gradu koja je banka pa zaborave lozinke poslati i desavalo se da za istu posuljku idem vise puta. Izgubim puno vremena a i nahodam se. Bio je jedan slucaj kada me nazvao covjek iz Iliasa da dodem kod njega po pare. A najvaznije je da sa racuna imam zvanicni papir ko i koliko je poslao. Sta znas kako se moze okrenuti pamet.

Sto se mene tice bice mi drago da budem dio price.

Pozdravi Hafizu i Mecu.

Braco[/color]

[ponekad ovdje]

in reply to: S L I K E #7014

–
U ovim vec prohladnim danima cesto se sjetim ljeta… plahovite Drine…mirne malene Prace…lijepih druzenja i muhabeta na zeleeni i meraji, skoro pa kao nekad:)

najprije pored Drine kod moje tetke Tidze u Kazagicima, u njenom Polju pod orahom….

moj rodjak Zijo

pa onda pored Prace, bijase mnogo lijepo:)

bistrilo se sve i svasta:)

a i kahva se cejfila po istilahu:)

a i zensko drustvo na zeleeni

do sljedeceg ljeta ako Bog da pozdrav Svedjanima, Panoniji i Tisi:)

[ponekad ovdje]

in reply to: O svemu pomalo #7013

–
Ovo sa masinom je izmisljotina koja je i mene iznenadila i stvarno covjeka ne moze nista vise boljeti osim lazi, zato te razumijem potpuno.

Odnekud mislim da je pametnije da sutimo i glumimo iako nam nije svejedno.

S njima niko ne moze na kraj izaci i sve drugo je tesko produbljavanje.

Ako vi mislite drugacije pridruzicu se vasem misljenju bez problema.

STO SE TICE PITARA NEMAM RIJECI; BEZ TEXTA SAM:(

[ponekad ovdje]

in reply to: O svemu pomalo #7011

–
POGLAVICA ZELE:

Sve sto sam ucinio od mene halal bilo a Pitaru i ostalim poziv da isto ucine. Vididjeh i ja neke komentare i nebih o tome jer akcija nije pravljena zbog toga vec zbog nasih rahmetlija a to sam i u mom prvom postu napisao.
Na kraju spiska stoji i to da nije sve zavrseno i da se zainteresovani mogu javiti pa bih umijesto da komentarisemo ono sto nam je i pred Bogom i pred ljudima a pred nama samim ovo obaveza predlozio svima onim kojima je zao sto nisu znali za akcju da se ukljuce i pomognu da akcija bude dostojno zavrsena.
[b]Ovaj poziv bi mogao Pitar objaviti i na stranici Rogatica.com jer ja sam onemogucen pisati. Moze cak to uciniti i u moje ime ako smatra ispravnim ja nemam nista protiv.
Neka nam samo na hatru budu nasi mrtvi i nista drugo.[/b]

[ponekad ovdje]

in reply to: S L I K E #6986

–
Evo sa zadovoljstvom postavljam ovu lijepu sliku.

Nadam se da ce i vama biti isto toliko zadovoljstvo
je konacno vidjeti.

Nasa Sedina i njen suprug Safet:), i ja sam ih prvi put
vidjela na ovoj slici i jos nekoliko:)

[ponekad ovdje]

in reply to: Odrzavanje mezarja #6964

–
Mustafa,

rado bih od sveg srca pomogla ali sam na vratima, moram ici, samo sam jos sad provirila sta se desava, a Kaza dolazi tek u 5. Kuci sam kasno popodne.

Da je mene iko slusao ne bi sinoc nista pisao ali sam ja nemocna po tom pitanjuB)

[ponekad ovdje]

in reply to: Odrzavanje mezarja #6962

Mustafa napisao:

Braco je u pravu. Treba polahko bez nekih emocija, panike, brzopletog reagovanja.
Mislim da je Galiba najvise pogadalo to sto mi sutimo o akciji i nereagujemo….
Mislim da ova novootvorena diskusija ide njemu u prilog (trenutno)…..

Haris a kasnije Kaza nas pravo NALOZISE????!!!

Moramo polahklo ugasiti ovu vatru jer moze da plane veci pozar???!!!!!

POTPIS ZA SVE NAPISANO!!!!

[ponekad ovdje]

in reply to: Odrzavanje mezarja #6959

_

Evo Bracin mail od maloprije, sve je u pravu, JEDINO NE ZNA DA JE GALIB TO RADIO SA AMERIMA, vidim to iz maila, a vjerovatno ne zna ni da postoji ta stranica.

[color=#0000FF]Selam sve trojici,
Jutros citam pisanje po forumu i moram priznati da sam se dva puta vracao jer nista ne kontam.
Prvo ne kontam kako se lahko palite. Malo strpljenja prije reakcije. Ne mora se bas odmah odgovoriti na svaku. Ponekad je puno pametnije odloziti reakciju a vrlo cesto treba ignorisati budalostinje.u svi znamo svasta
Za mene su ovo budalostinje.
Ovoj stranjici fali malo ozbiljnosti i treba izbjegavati sve ono sto je moze devalvirati.
O Pitaru svi znamo svasta. Ja njega cak i razumijem. Od ranije on ima nekih kompleksa zbog neostvarenih zivotnih ciljeva i ambicija i razumljivo je da trazi ventil na koji ce se rasteretiti i nekoga ko ce ga saslusati i povjerovati u pricu. Veliki problem ima i sa savjescu zbog prodaje kuce. Vidim da ga to pravo muci. Pustite njemu njegovo. On ima pricu koju nikada ne dovrsi. Sad sam se sjetio jedne fine rijeci : “haklama” ( vrlo lahko je moguce da smo samo mi u Rogatici izmislili tu rijec ). Voli malo napuhati i uvelicati. Akcija koja se spominje je ustvari odlazak da se ocisti nekoliko mezarova svojih najblizih i to je sve. Po meni to je redovno odrzavanje sto bi svako od nas cim ima priliku morao uraditi. Slucajno su u Sehovini ocistili mezar Ragiba Capljica ( profulili jer je zarastao a nisu znali koji mezar traze ). Zato se odmah ulovili Camanija da istrese 50 mara. Ostali dio akcije su ljudi platili za par mezaroiva i to je sve. Od toga nema nista i laz ce zaustaviti sve dalje aktivnosti.
Postoji opasnost da stavimo tacku na akciju koja je zamisljena a to nebi valjalo. Istina ide sporo ali gurajte. Malo fali da i ja planem. Dosta.
Poselamite svoje.
Braco

Prašo Selimir, dipl.el.ing

ENERGOINVEST – SUE[/color]

[ponekad ovdje]

in reply to: slikarstvo #6867

–
MERSAD BERBER

Mersad Berber je rodjen 1.1.1940. godine u Bosanskom Petrovcu, u Bosni i Hercegovini. Slikarstvo je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti (ALU) u Ljubljani 1963. godine, u klasi profesora Maksima Sedeja. Postdiplomski studij grafike, kod profesora Rike Debenjaka, na ALU u Ljubljani, dovršava 1965. godine.

Kolektivno izlaže od 1961. godine, a prvu je samostalnu izložbu imao već 1965. godine u Gradskoj galeriji, Ljubljana. Od tada započinje umjetnikovo višestrano predstavljanje javnosti, koje je doskora zadobilo interkontinentalne razmjere.

Izvanredni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu postaje 1978. godine. Profesor Berber pripada, u međuvremenu, među najpoznatije i najtraženije suvremene svjetske umjetnike, a njegovi radovi su sada sastavni dio brojnih javnih i privatnih zbirki kao i muzeja u čitavom svijetu. Tate Gallery u Londonu je 1984. godine otkupila njegov rad čime ga je neupitno svrstala uz bok svih velikana okupljenih u ovom najprestižnijem svjetskom muzeju.

Započevši s 1966. godinom pa do danas dobio je pedesetak umjetničkih nagrada, među kojima su i nagrade gradova Banja Luke i Sarajeva, više nagrada u Zagrebu, Beogradu i Rijeci, te značajne nagrade u Dubrovniku, Trstu, nagrade sarajevskog lista “Oslobođenje” te nagrada ZAVNOBIH-a (1992). Među svjetske važne nagrade nezaobilazno treba izdvojiti one u Sao Paolu, Alessandriji, Firenzi, Tokiju, New Delhiju (Velika premija Lalit Kala Academy, 1978. kao i I. nagradu World Book Fair, 1980. godine), Monte Carlu (Nagrada ICOM-a, 1978. godine), Madridu, Leipzigu, Varni, Krakowu (Trijenale 1997. godine).

Opsežne monografije objavljene su 1980. i 1985. godine u izdanju Mladinske knjige, Ljubljana, te 1997. godine u izdanju Sol Intercontinental, Ljubljana.

Od 1992. godine živi i radi u Zagrebu.

[ponekad ovdje]

in reply to: Knjige bosanskog Podrinja #6866

–
Prva knjiga koju sam procitala, a koja govori o ratnim strahotama bosanskog Podrinja bila je knjiga Nune Agica ZIVI STITOVI, a druga je bila RATNI DNEVNIK GORAZDE 1992-95, Tarika Sarajlica. Obadvije sam citala davno, odmah po izlasku, a narocito mi je u sjecanju ostao RATNI DNEVNIK borca GRADA HEROJA GORAZDA, ali recenzija prof. Nedzada Ibrisimovica govori sve.

Knjige bosanskog Podrinja: GORAZDE

RATNI DNEVNIK GORAZDE 1992-95
Sarajlic Tarik (1968-1995)

Recenzija

Ratni dnevnik Tarika Sarajlica je dar i bastina koju nam je mogao ostaviti samo covjek divovske snage, ljudina kakvog moze poroditi samo zemlja – zemlja Bosna. Baseskija je svoj Dnevnik sabirao u drugacijem protoku vremena, a ovdje imamo ispisanu zbilju nekoliko krvavih godina bosnjacke borbe i stradanja, radjanja naroda i drzave pod smrtnom prijetnjom potpunog unistenja. Svaki dan ove knjige, iz dana u dan, ispisan je nesmisljenom snagom golog fakta zbijenog u viseznacnom bljesku intenzivnog prozivljavanja kada se ne bira rijec i ne vaga misao, a cinjenica zurno otima od zaborava i skrto upisuje vlastiti sud i osjecaj.

Izuzetno dragocjen i u isti mah bolan i potresan dokument koji, kao slika bosanska i pouka bosanska, ostaje za trajno izucavanje, udzbenik i vrelo uputa u pragmi pogresnog koraka i pozeljnog ishoda koji tako cesto malo zavise od zelje, cina i namjere samoga aktera zbivanja, ali i dokument zivog i aktuelnog ako se cita i sazima u svjetlu opceg bosnjackog interesa svih sfera.

Ako za ratne Bosanske godine nikad, zapravo, ni ne znamo koliko su trajale, jer nam se cini da su munjski zatrijestale ponad nasih glava i prosle u trenu, cas da su trajale nekim cudnim nemjerljivim, gustim i u isti mah, rastegljivim vremenom koji se ne mjeri nikakvim sahatom, ovaj Dnevnik, sazimajuci oba ta osjecanja, cesto, samo u jednom svom pasusu, u samo jednom zabiljezenom danu nudi gradju za cijele knjige i upucuje nas da odgonetamo svaki podatak koji svaki put kazuje mnogo vise nego sto kazuje tako, na brzu ruku i u zurbi zapisan – zato sto kazuje o nama i zato sto mu prepoznajemo svaki korak i svaki skriveni uvir.

Bosnjackom narodu, Bosnjackoj istoriji i Bosnjackoj kulturi posrecilo se da dodje u posjed ovog djela koje je samo po sebi jedan podvig i mi cemo Ratni Dnevnik Gorazde 1992 – 1995. Tarika Sarajlica nositi sa sobom do svake nase sljedece pobjede i njegovi zapisi bice neumrli dio naseg sjecanja i nase sudbine. U isti mah, dok citate ovaj dnevnik, kao da vas odozdo, izmedju redova i sa ispisanih stranica ove knjige neprekidno gleda sam autor i vi, kao da cujete njegov glas i zvuk rijeci koje izgovara njegova dusa i vidite izraz njegova lica, jer je Dnevnik pisan potpuno iskreno i slobodno, tacno onako po naravi naseg covjeka Bosnjaka i borca koji je branio i odbranio svoju rodnu grudu i narod svoje oaze slobode – Gorazde.

Cesto su to zestoke rijeci, zestoki izrazi, zestoki nedvosmisleni sudovi, grub vojnicki jezik, kao kad covjek razgovara sam sa sobom a zna da ga niko ne cuje, kad se povjerava samo sebi, ili sam sa sobom zustro raspravlja, pa ipak slika o svemu kazanom je jasna, dokumentovana i pregledna. Borceva biljeska, u ovom njegovom intimnom Dnevniku, u trenutku kada je biljezena, pod vatrom u stvarnom i prenesenom smislu rijeci, ma koliko u tom trenutku bili subjektivna sada, pred nasim ocima, ona je objektivna, viseznacna, viseslojna, uputna, poucna, ukazujuca, osim sto je, naravno, svaki put duboko potresna. Zar treba smetnuti s uma nasu pogubnu ljudsku mahanu – sveopsta zaboravnost?

Uvjeren sam da ce ovaj Dnevnik po svojim brojnim kvalitetima biti neiscrpno vrelo inspiracije za knjizevnike, naucnike, vojne strucnjake i mnoge citaoce koji ce citajuci ovaj Dnevnik, ponovo prozivjeti ono sto su vec prozivjeli, pa radilo se o ma kom djelu branjene Bosne i Hercegovine a ne samo Gorazda.

Recenzent: Prof. Nedzad Ibrisimovic

——————————————————————————–

Knjiga je formata B-5 sa tvrdim povezom u boji i ima 444 stranice teksta sa 28 fotografija u boji. Prihodi od prodaje ove knjige idu u humanitarne svrhe.

Knjigu mozete naruciti od:
Smail Sarajlic
Zmaja od Bosne 4
73000 Gorazde, BiH
Tel: (00387) 38 22 55 47

Cijena knjige:
25 DM (KM) za BiH
35 DM (KM) za inostranstvo

[ponekad ovdje]

in reply to: Poezija #6801

–
HANARIN POGLED

Juce me susrete Hanara i rece mi u prolazu:
Nije misao koplje da joj sagledas metu.

A ni ljubav rijeka da joj u dno uronis.

I znaj, Amra, da je radost podijeljena izmedju svjetla i boje
jer, i jedno i drugo, oci su prirode.

I tek kad Mahrur sagleda sebe u njima,
podijeli imanja svoja i štapom razmahnu na
strane svijeta cetiri, govoreci:”Evo mi cio svijet”!

Ali, na svijetu slijepih je najvise,
i rijeci moje ne dopiru do njih.
Jer, moj put nije staza utrta.

I znaj, Amra,
oni koji biraju puteve utrte,
ne pale svjetla onima koji dolaze!

Hamza Humo

[ponekad ovdje]

in reply to: slikarstvo #6798

–
SAFET ZEC

Slikar i grafičar, rođen je 1943. u Rogatici. Već kao dječak strastveno se posvećuje crtanju i slikanju. Rijetkom marljivošću i zanosom, pogotovo kroz petogodišnje studiranje na Umjetničkoj školi u Sarajevu, ostvaruje briljantna i virtuozna likovna djela. 1964. upisuje se na Akademiju likovnih umjetnosti u Beogradu. 1969. diplomira, a 1972. završava i postdiplomski studij u klasi profesorice Ljubice Sokić. Sedamdesetih godina za likovnu kritiku postaje jedan od glavnih eksponenata poetskog realizma. Početkom devedesetih jedan je od najznačajnijih umjetničkih stvaralaca u zemlji i njen predstavnik na mnogim internacionalnim izložbama. Do 1989. živi i radi sa porodicom u Beogradu. Narednih godina je ponovno u Sarajevu. Tu ga 1992. zatiče rat, zbog kojeg napušta grad i zemlju. Iste godine dolazi u Italiju, u Udine. Sva djela ostaju u sarajevskog atelijeru. Počinje sve iz početka. Ponovno se strastveno predaje radu. Napušta poetski realizam, da bi se vratio prvo, crtanim strukturama na grafičkim pločama i tuš perom crtanim slikama na kartonima i panoima. Ubrzo se vraća i crtačko-materičnom ekspresivnom rukopisu, virtuoznim senzacijama, onoj energiji i temama koje na žalost napustio odlazeći na Akademiju. U Udinama upoznaje tiskara Corrada Albicocca, u čijem atelijeru i dan danas realizira grafička izdanja. 1994. postavljena je prva muzejska izložba u Italiji, gdje se talijanskim radovima priključuje desetak radova iz prethodnog perioda, doneseni iz jedne njemačke galerije. 1996. dobitnik je značajnog Grand prix-a za crtež Alpe-Jadran u Ljubljani. U istom gradu 1998. održava se velika samostalna izložba Slike, crteži i grafike (1992.-1998.), u dva izložbena prostora, MGLC Vila Tivoli i Cankarjev Dom. Tom prilikom je promovirana i prva likovna monografija Safet Zec. Od 1998. živi i radi, sa porodicom u Veneciji. U svibnju 2001. u Sarajevu je po prvi put prikazan čitav luk Zecovog stvaralaštva. Prvi put je izložen malobrojni rani sarajevski opus na koji je Zec posebno ponosan. Također su po prvi put spojena djela iz Italije sa djelima iz sarajevskog atelijera. Želja umjetnika je bila da svoju retrospektivnu izložbu prvo prikaže u Sarajevu, gdje je za njega sve i počelo. Nakon Sarajeva izložba je postavljena u francuskom gradu Lille. Danas živi i radi u Veneciji i u Sarajevu, a njegova djela su izložena u značajnim europskim i svjetskim galerijama i muzejima.

[ponekad ovdje]

in reply to: O svemu pomalo #6716

–
Web, sto smanji ona slova zastite:laugh: , pa Shana nije dobro vidio:laugh: pa ti uzeo tekst i sliku Esme Palic sa danjasnjeg naslova. Eno nas reklamiraju na toj njihovoj stranici:laugh:

a Zele opet prica sam sa sobom B)

[Author]

Posts