Forum Replies Created
-
AuthorPosts
-
in reply to: Naslovna stranica #21516
–
Ovo je vrlo znacajan text i lijepo prisjecanje na rogaticka stara vremena.Web,je li ovo testiranje sa slikama:) :)
Sad oni pojma nemaju sta ti od slika imas:)
in reply to: Naslovna stranica #21527–
Ovo je vrlo znacajan text i lijepo prisjecanje na rogaticka stara vremena.Web,je li ovo testiranje sa slikama:) :)
Sad oni pojma nemaju sta ti od slika imas:)
in reply to: Nasi problemi #21513–
Sanela je napisala komentar i to je njeno pravo, kao pravo i svih ostalih. Ja sam molila Kazu da joj ne odgovara, ali nije mogao.Ali ovo u kratkim porukama, bez texta samB) Licno mislim da nam je to nepotrebno i ja se nikada ni skim ne bih tako razgovarala.
in reply to: Nasi problemi #21522–
Sanela je napisala komentar i to je njeno pravo, kao pravo i svih ostalih. Ja sam molila Kazu da joj ne odgovara, ali nije mogao.Ali ovo u kratkim porukama, bez texta samB) Licno mislim da nam je to nepotrebno i ja se nikada ni skim ne bih tako razgovarala.
in reply to: O svemu pomalo #21490–
Ja mislim da on nece smjeti ni zaviriti u Rogaticu, jer oni koji imaju toliki jezik su uvijek kukavice. Pa eto čuće se, mozda i ja grijesim…..A da im je Zambi opasno prijetio citala sam i ja kad je Kazi pisao mailove, pa sad ne znam ni to…..
in reply to: O svemu pomalo #21495–
Ja mislim da on nece smjeti ni zaviriti u Rogaticu, jer oni koji imaju toliki jezik su uvijek kukavice. Pa eto čuće se, mozda i ja grijesim…..A da im je Zambi opasno prijetio citala sam i ja kad je Kazi pisao mailove, pa sad ne znam ni to…..
in reply to: Slike nasih mladih #21494–
Voli da se slika……..Faris:) :)
in reply to: Slike nasih mladih #21489–
Voli da se slika……..Faris:) :)
in reply to: O svemu pomalo #21409[color=#825900]webmaster napisao:
Kao sto Mustafa rece… prije 6 godina je napisala zadnji komentar.
Nisu cista posla ali i ja mislim da je Mustafa u pravu bolje da nista ne objavljujemo!
[/color]
Po svemu sto sam iscitala, mogu samo reci da je ova zena, hanuma jednog hadzije, moje ogromno razocarenje. Ona pamti nesto prije gotovo sest godina i iskopa temu u kojoj se najvise blatilo da bi se i ona izjadala. Kakav karakter, dragi Boze.:(in reply to: HODOLJUBLJA ZUKE DZUMHURA #21381–
(…)Iako je kao dvomjesečna beba iz Konjica u naramku odnesen u Beograd, gdje mu je otac Abduselam Džumhur službovao kao glavni imam vojske Kraljevine Jugoslavije, Zulfikara Zuku Džumhura su svi njegovi prijatelji i poznavaoci doživljavali kao čovjeka iz Konjica. Jer Zuko, iako nije živio u Konjicu, živio je sa Konjicem, gdje god da je bio, a nema gdje nije bio. U rodnom Konjicu mu je i mezar. Po vlastitoj želji, sahranjen je po muslimanskom običaju.
Zuko je, ma šta ta činjenica kome značila, bio i musliman. I antifašista. Gotovo da je nepoznato da mu je mlađi brat stradao u Sarajevu 1945. godine za vrijeme Luburićeve strahovlade. O tome nije govorio. Govorio je o drugim stvarima.
Gdje je sve bio, šta je sve vidio i šta je o tome što je vidio mislio, iza sebe je ostavio brojno vrijedno pisano svjedočanstvo kao i niz dokumentarnih emisija koje je u saradnji sa svojim jaranom rediteljem Mirzom Idrizovićem realizirao u produkciji TV Sarajevo pod nazivom Hodoljublja.
I upravo u toj riječi se krije jedna bitna odlika ovog velikana pisane i žive riječi kakav nam se zadugo neće pojaviti. Zuko je bio hodoljub koji je rekao da ne treba da putuju ljudi koji nisu radoznali, koji ne znaju da gledaju, jer to su onda bačene pare. Njegova Hodoljublja su bila mnogima podstrek da krenu na putovanja.
Izvjesna Merima iz Banje Luke se Zuki sa svojih putovanja javlja razglednicom. Ona kaže: “Hodamo istim gradovima u kojima si ti bio, gledamo iste građevine koje si gledao, a niti znamo da gledamo niti vidimo na način na koji si ti gledao, vidio i kako si ispričao.”
Zuko je bio čovjek koji je znao, a nije solio pamet. Znanje je dijelio neprimjetno. Jednom je rekao da ga je stid sjediti sa Krležom kad vidi koliko Krleža zna, a on ne zna. A koliko je Zuko znao, najbolje svjedoči pismo koje mu iz Pariza piše prijatelj Vlado Bulatović Vib. U tom pismu Vib Zuki govori o jednoj TV emisiji koju je gledao na francuskoj televiziji u kojoj je bilo riječi o jednom špijunu koji se zvao Cicero. O špijunu je govorio jedan ugledni član francuske akademije nauka i umjetnosti. Akademik u toj emisiji kaže kako o tom špijunu ne bi znao ništa da mu o njemu nije ispričao Zuko Džumhur. “Samo da znaš koliko se namučio da izgovori tvoje ime”, piše Vib.
Zuki su pisali znani i neznani. Od velikog Danila Kiša do anonimnog Trajčeta Karanfilovića koji moli Zuku da se kao slavna ličnost zauzme za njegov slučaj pa će mu onda podići spomenik sa Politikom u jednoj, a televizorom u drugoj ruci.
Ova razglednica kao i druge, zajedno sa pismima i dopisnicama koje su za života znani i neznani pisali Zuki, a većina ih počinje sa Dragi druže Zuko…, danas se nalaze u Konjicu, kod Edhema Badžaka, dugogodišnjeg novinara Oslobođenja.
Nakon Zukine smrti 27. novembra 1989. godine u Herceg-Novom, taj dio zaostavštine je njegovom prijatelju Badžaku donijela Zukina Vezira. “Nije rekla ni piši, ni ne piši”, prisjeća se Badžak. Trinaest godina poslije Badžak kaže da bi grehota bilo tu zaostavštinu smatrati samo svojom svojinom i odlučuje se podijeliti je sa publikom, prijateljima i poštovaocima Zukina djela.
Kao Zukin prijatelj, Badžak je često bio u prilici družiti se sa njim. Od 1978. godine pa sve do Zukine smrti, Badžak je svoje susrete sa njim vrijedno bilježio. Nešto od tih zapisa svojevremeno je objavljivano kao feljton u Oslobođenju. To zapisano, uz brojne Zukine crteže, od kojih su dobar dio originali, sada je u knjizi koja uskoro treba da ugleda svjetlo dana pod naslovom Vremeplov Zuke Džumhura, podijeljeno u nekoliko cjelina.
Pored one koju će zauzeti pisma i druga korespondencija, tu su Priče sa Neretve, Sarajevske godine i Beogradske uspomene. Svaka od tih cjelina sadrži u sebi dovoljno zanimljivih i nepoznatih dijelova koji će upotpuniti sliku o Zuki Džumhuru. On tu sliku sam nesvjesno potpisuje kada pokušava otvoriti jedna avlijska vrata u Konjicu iza kojih pretpostavlja da je u njegovom djetinjstvu živio jedan njemu tajnovit čovjek. Otvara vrata, upada u avliju, a tamo dijete koje ga pita da nije zalutao. “Jesam, sine. Ja sam iz jednog drugog svijeta.”
Nisvet Džanko
DANI
14.Juni 2002.
in reply to: HODOLJUBLJA ZUKE DZUMHURA #21380–
“Što god dalje putujem, sve sam bliži svome rodnom mjestu, kazivao bi nenadmašni hodoljubac Zulfikar-Zuko Džumhur po povratku sa svojih čestih hodoljublja.
Njegovim Konjičanima koji su, kao i većina građana njemu posljednje, a nama bivše zajedničke domovine, s nestrpljenjem očekivali televizijske storije o zanimljivim krajevima i ljudima koje je Zuko pohodio, činilo se da se on niotkud nije vratio, već da je u njihove sokake došao maločas, pravo s njihovog televizijskog ekrana.
Stoga, ni vijest o Zukinom odlasku na njegovo posljednje hodoljublje sa kojeg neće ni pisati ni pripovijedati, među njegovim poštovaocima nije primljena kao vijest o smrti već kao početak Zukinog života u njihovim sjećanjima.Tog 27. novembarskog prohladnog, a sunčanog jutra u njegovoj Gornjoj mahali prepričavalo se da je Zuko običavao reći da je na posljednje putovanje najljepše poći tako što će čovijek obući bijelu košulju i otići bez pompe, bez velikih riječi i halabuke. Poštovao se taj njegov životni stav i dva dana kasnije kada je, po njegovoj izričitoj želji sahranjen na haremu Musala odakle puca direktan pogled na konjičku staru čaršiju i na njegovu Gornju mahalu u kojoj je rodjen(…)
S dozom blagog humora, baš kakav se mogao čuti u Zukinom pripovijedanju s njegovih hodoljublja, običan svijet, a Zuko se upravo u tom miljeu lijepo osjećao, prisjećao se kako je Zuko, pri usputnom susretu s njima i o smrti govorio više kao o nastavku životnog puta, nego kao o završetku života. Neko reče da je Zuko od ljudi pravio prijatelje. Bio je isti i na televizijskom ekranu, pred slikarskim platnom ili nad listom bijele hartije na kojoj će tek ispisati svoja blistava zapažanja sa putovanja bijelim svijetom, kao i onda dok za kafanskim stolom sjedi sa sebi ravnim ili sa običnim svijetom iz konjičkih sokaka, sa sarajevske čaršije, mostarskog Kujundžiluka, sa hercegnovske rive ili s beogradskog Dorćola u koji je bio beskrajno zaljubljen i čijim se ljepoticama divio do kraja života. Zuku su svi smatrali mudrim čovjekom. A ni njemu nikada nije bilo dosta druženja, priče i pripovijedanja, pa mu je i posljednja, nažalost, neostvarena, želja bila da posljednje godine života provede tako što će zdrav i horan u svome Konjicu pripovijedati i družiti se sa dragim i bliskim ljudima”(…)
(novireporter.com )
in reply to: O svemu pomalo #21379–
Ima li kakvog habera od te Elvedine? Covjek ne moze da vjeruje sta sve ljudi a i poneke zene mogu naskrabati.Web, kad ce onaj intervju sa Hakijom, necel jos vise poludjetiB)
in reply to: Mustafa Sirbic #21375–
PoukaDa okusim sočnost priče
i izvučem pouku.Kroz stoljetni bijeg vode
od izvora do obale.Kroz put od ničeg do sočne voćke.
Da Adem sazna imena stvari
da Otac moj se poduči
da to dođe do mene.Da danas srednji put naslućujem
kroz pouku drevnih priča
da odam počast mačevima
da mir razumno zavolim.Svakako ne biti pokvaren
osjetivši
da moj je dan – neka noć.U blagosti sa djetetom
znati granicu vrta svog
a toliko će biti voćke plod
koliko puta sam shvatioI sve na kraju
i sam pouka nekom da sam
ili makar eto
dobar znakMustafa Širbić
in reply to: Rodjendanske cestitke #21374–
Sretan rodjendan Teva, i neka ti svaki dan bude divan,
nasmijan, sunčan dan…….:)in reply to: O svemu pomalo #21361–
Ustvari evo link nasigurno:
http://www.rogaticani.com/forum/viewtopic.php?f=20&t=31&st=0&sk=t&sd=a&start=279
-
AuthorPosts
