Forum Replies Created

Viewing 15 posts - 106 through 120 (of 292 total)
  • Author
    Posts
  • pasa
    Participant
      Post count: 295
      in reply to: Svijet #40298

      .

      pasa
      Participant
        Post count: 295
        in reply to: Svijet #40297

        Erdogan: Izrael je teroristička država

        Još 2010. godine bili su prijatelji i čvrsti saveznici. Danas je turski premijer Erdogan Izrael opisao kao ‘terorističku državu’. Povod su napadi izraelske vojske na pojas Gaze.

        Turski premijer Redžep Tajip Erdoan opisao je u ponedjeljak Izrael kao “terorističku državu” zbog bombardiranja Gaze, naglašavajući neprijateljstvo s tim negdašnjim turskim saveznikom s kojim je Ankara prekinula odnose 2010. godine.

        Erdoganova izjava je uslijedila nakon gotovo sedam dana palestinskih raketnih napada na Izrael i izraelskih zračnih udara na Pojas Gaze. Izraelska raketa ubila je najmanje 11 palestinskih civila, među kojima četvero djece, u nedjelju u Gazi.

        “Oni koji povezuju islam s terorizmom zatvaraju oči pred masovnim ubojstvima muslimana, okreću glave od masakra djece u Gazi”, rekao je Erdoan na konferenciji Euroazijskog islamskog vijeća u Istanbulu. [b]”Zbog toga razloga, ja kažem da je Izrael teroristička država i njezina su djela teroristička”, kazao je, prenijela je Hina.
        [/b]
        Veze između Izraela i Turske, nekoć jedine muslimanske izraelske saveznice, prekinute su nakon što su izraelski marinci napali 2010. godine brod koji je prevozio pomoć za Gazu. Pritom je ubijeno devetero Turaka.

        Ankara je protjerala izraelskog ambasadora i zamrznula vojnu suradnju nakon objave izvještaja UN-a o tom incidentu u septembru prošle godine. Izvještaj nije sadržavao zahtjev Izraelu da se ispriča. Prema izvještaju, izraelska blokada Pojasa Gaze bila je legalna, ali je upad izraelskih komandosa na brod predstavljalo neopravdanu upotrebu sile, unatoč snažnome otporu posade broda. Ranije ovoga mjeseca Turska je počela suđenje u odsutnosti četvorici izraelskih vojnih zapovjednika zbog napada 2010. godine.

        Turski ministar vanjskih poslova Ahmet Davutolu trebao bi otputovati u Gazu u utorak sa skupinom ministara vanjskih poslova iz Arapske lige.

        pasa
        Participant
          Post count: 295
          in reply to: Srpska posla #40291

          Pravoslavna crkva sprječava obnovu Careve džamije u Foči

          Počela je obnova Careve džamije u Foči, koja je tokom posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini srušena do temelja. Džamiju je 1501. godine podigao sultan Bajazit II, a u prethodnim ratovima je više puta uništavana. Temelj za ponovnu izgradnju džamije udaren je uoči ovogodišnjeg Kurban-bajrama, uprkos pokušajima Srpske pravoslavne crkve (SPC) da spriječi njenu ponovnu gradnju. SPC tvrdi da se na mjestu Careve džamije nekada nalazila crkva i traži da se džamija pravi na nekoj drugoj lokaciji.

          Predsjednik građevinskog odbora Careve džamije u Foči Sulejman Pilav izjavio je za agenciju Anadolija da lokalne vlasti u Republici Srpskoj nisu podlegle pritiscima Pravoslavne crkve.

          „Ovo što pokušava Srpska pravoslavna crkva, to ne pokušavaju organi vlasti. Da nismo imali dokumenta koja dokazuju da je ovdje bila džamija, ne bi ni počeli ponovnu gradnju“, kazao je Pilav.

          Otkrio je kako je priča o tome da je na ovom mjestu ustvari bila crkva potekla od inžinjera arhitekture Alije Resulovića koji je, kada je pisao o Foči, napisao da je pored Careve džamije nađen kameni cvijet koji bi, kako je smatrao Resulović, mogao biti ostatak neke crkve.

          „Međutim, iskopinama se nije ništa dokazalo, niti se može dokazati jer tu nikada nije bila crkva. To znaju svi ljudi i postoji posjedovni list u svim organima vlasti gdje je ovo zemljište upisano kao zemljište Islamske zajednice Foča“, istakao je Pilav i dodao da Srpska pravoslavna crkva na razne načine pokušava da opstruira početak gradnje džamije, iako postoji validna i punosnažna građevinska dozvola.

          Ovo nije prvi put da Srpska pravoslavna crkva pokušava dokazati da su se na mjestima gdje su bile džamije, koje su sravnjene sa zemljom tokom agresije, ustvari nalazile crkve. Pilav je naglasio kako je SPC tvrdila da se crkva nalazila i na mjestu srušene Aladža džamije.

          „Zbog ovakvih tvrdnji mi smo dvije-tri godine, a možda i više, čekali građevinsku dozvolu iako je bila prikupljena i predana sva potrebna dokumentacija Ministarstvu za prostorno uređenje RS-a“, kazao hadži Sulejman Pilav. Sada dozvola postoji i nastavak akcija Pravoslavne crkve protiv ponovne izgradnje džamije usmjeren je na provociranje malobrojnih Bošnjaka povratnika u Foču. U ovom gradu, prije napada srpske vojske 1992. godine, Bošnjaci su bili većina. Stotine su pobijene, a ostali protjerani. Sve džamije su srušene do temelja.

          „Danas je Careva džamija, kao i Aladža džamija, ruševina koju su u ovoj agresiji srušili neljudi i nevjernici koji su bili u Srpskoj vojsci. Džamija je tada minirana, a njeno kamenje od kojeg je bila izgrađena je odvezeno i bačeno u rijeku Drinu“, otkrio je predsjednik Građevinskog odbora za gradnju Careve džamije.

          Danas, 20 godina nakon Careve, Aladža i drugih džamija u Foči, ekipa agencije Anadolija je zajedno sa Sulejmanom Pilavom obišla novopostavljene temelje Careve džamije. Brzina gradnje zavisit će od sredstava, a iz Foče je upućen poziv svima da pomognu.

          „Kad se obnovi, ova džamija će puno značiti za cijeli kraj, prvenstveno za grad Foču, kao centralna džamija. Ona će također predstavljati i poziv Bošnjacima-muslimanima da se vrate u svoj kraj. Ja se nadam da, kako bude nicala munara, da će se isto tako uspravljati Bošnjaci“, zaključio je Sulejman Pilav.

          (Anadolija)

          pasa
          Participant
            Post count: 295
            in reply to: svjedocenja #40263

            Evo citam ova svjedocenja nasih dobrih sugradjana koji su prosli najgora iskusenja u ratu.
            Jako me potrese svako svjedocenje o zlocinima koje su ucinili ovi cetnicki monstrumi nasim najmilijim.
            Samo kada pomislim kako je moglo biti tim nevinim ljudima koji su bili zatoceni u srpskim logorima pod sapom najgorih zlocinaca, dna ljudskog roda sto je hodao ovim dunjalukom. A najteze mi pada to sta su prosle zene i djevojke koje su silovane i zlostavljane.
            Mislim da s vremena na vrijeme treba da se prisjetimo svega sta se desavalo u ratu jer mi i dalje zivimo sa tim zlocincima ( ili pored njih) koji jedva cekaju slijedecu sansu da ponovo krenu u svoj sejtanski pir.

            Izdvajam nekoliko recenica iz svjedocenja :
            1
            [b]Jedno veče naizmjenično su me silovala trojica četnika. Od njih poznajem Z., M., K., V., M. – svi iz Rogatice, a jedan je bio iz Srbije, kojem ne znam ime, on je bio u maskirnoj uniformi, naoruzan automatom, pistoljem i nozem.

            Za vrijeme silovanja su me tukli nogama, rukama, prijetili nozem da će me zaklati i psovali “(edit by webmaster) majku”, govorili da sam “balijska kurva”, i da sam “Turkinja”. U tome se naročito isticao srbijanac kome ne znam ime i M.

            Kako sam do te kobne noći u učionici bila “virgo intacta”, sve je to meni bio sok, da sam tek nakon dolaska u učionicu vidjela ogromne modrice po vratu, leđima, kićmi, jer su me tukli vojničkim čizmama, kundakom, nozem.[/b]
            2
            Krajem oktobra 1992. god. u nasu prostoriju dosao je M.V., rekao je ostalim zenama da idu na spavanje, a meni da ostanem tu. Odveo me je u svoju spavaonicu gdje mi je naredio da se skinem. Natjerao me je da legnem, osamario me, ja sam se branila, ali bezuspjesno, silovao me je. On je prvi muskarac sa kojim sam spavala. Nakon silovanja on je ostao u toj prostoriji. Isti dan u logor Rasadnik dosla su trojica koja su trazila da vode mene, M. i Dz. (zaboravila sam im prezimena). M.V. nije dozvolio da vode njih dvije, a mene sa autom (zuti “golf”) odvezli su u Gračanicu u jedan stan. Naredili su mi da se okupam hladnom vodom, tu su me tjerali da stavljam njihove polne organe u usta, gurali su mi četku za kosu u vaginu i td. Potom su mi naredili da legnem. Kada me je jedan od njih silovao, druga dvojica su gledala, poslije su me silovali i druga dvojica. Ja sam vristala, branila se, međutim, sto sam se vise branila, oni su postajali gori. Stavljali su mi cijevi od pistolja u usta, noz pod grlo i prijetili mi da će me ubiti. U taj stan, taj dan dolazio je M.V.- komandir srpske policije (koji je naredio moje dovođenje u stan) i on me je silovao. Oko tri sata poslije ponoći jedan od njih, golfom (crvene boje), vratio me je u logor Rasadnik. Nakon 20 dana u logoru Rasadnik, smjenjen je M.V. i na njegovo mjesto postavljen je V.
            ( mislim da su ovo inicijali M.V. = Mladen Vasiljevic )
            3.
            [b]Dobro pamtim taj dan.Tog 19.decembra 1992.godine,oko 21 sat,pozvao me je u svoju kancelariju.Tu,
            u njegovoj kancelariji sam zatekla MUJU KEPESA i sa njim jos tri Bosnjaka.Naredio mi je da se poklonim i da poljubim ruku jednog starijeg,bradatog cetnika.Prvo sam sutjela i stajala,a kada me je udario u slabinu,prisla sam mu i taj stari cetnik me je grubo odgurnuo.Pala sam,a upravnik Vinko Bojic mi je naredio da ustanem i da policijskom palicom tucem tri Bosnjaka koja su tu bila.Morala sam uzeti palicu i pocela sam kao da ih tucem,a onda mi je Vinko prisao,istrgao mi palicu i poceo njome jako da tuce i njih i mene.Muju Kepesa je udarao palicom i parao mu nozem tijelo.Sest njegovih cetnika mu se pridruzilo
            udarajuci Kepesa i gazeci ga nogama.Svuda oko nas,po podu,bila je krv…Zaprijetili su nam da nikada nikome ne smijemo reci sta se sve tu dogodilo,ne zbog toga sto se oni”nekoga plase”,kako je vriskao Bojic,”vec zato sto moramo pokorno da ih slusamo”………….[/b]

            Nakon svega ovaoga ostalo nam je sa molimo Allaha Velicanstvenog da nas ojaca i da snagu , te da nam se nikada na ponovi ovo, da zrtvama nadoknadi na buducem svijetu, a da zulumcare kazni i na ovom i na buducem svjetu.
            Allahu Gospodaru spasi nas a zlocinacke-zulumcare kazni najtezom kaznom. Amin

            pasa
            Participant
              Post count: 295
              in reply to: Adeti #39995

              Klanje kurbana za mejjita ili za sebe?

              PITANJE:

              Selam alejkum!

              Imam pitanje u vezi kurbana. Naime, moja porodica, kao i većina bosanskih porodica u našem komšiluku, klala je prije rata kurban i namjenjivala za svoje mrtve. U to vrijeme nažalost nisam bila u vjeri, ali sada jesam, hvala Allahu koji me uputio. Učeći o našoj vjeri i upoznavajući sestre muslimanke iz raznih krajeva svijeta, čula sam različite odgovore povodom ovog pitanja o kurbanu. Postala sam zbunjena i ne znam šta da radim. Imam nijjet, inšallah, da ove godine zakoljem kurban i nanijjetim na sebe lično i zanima me da li je to ispravno. Kao što sam već navela, dobila sam razne odgovore: za mrtve, za žive, za bolesne, za koga hoćeš i dr. Stoga me zanima šta je ustvari ispravno i da li postoji poseban nijjet za kurban? Da vas dragi Allah nagradi za vaš odgovor! Amin!

              ODGOVOR:

              Uvažena i cijenjena sestro u vjeri, vaša namjera je ispravna, najprioritetnije je da kurban koji želite zaklati – zakoljete za sebe i svoju porodicu. Jedan kurban, npr. ovca, po mišljenju većinskog dijela učenjaka, dovoljna ja za cijelu jednu porodicu. Što se tiče propisa klanja kurbana, on se prvenstveno, kao i svi ostali propisi, odnosi na žive ljude, na one koji su u mogućnosti.

              Što se tiče klanja kurbana na ime mrtvih, nakon što čovjek zakolje kurban za sebe i svoju porodicu, ispravno je da je to dozvoljeno učiniti, sa namjerom udjeljivanja sadake na njihovo ime. Uvaženom učenjaku današnjeg vremena šejhu Bin Bazu, rahimehullah, postavljeno je pitanje o klanju kurbana za mrtve, pa je kazao: ”Ako bi zaklao kurban sa namjerom kurbana, u danima kurbana, za svoga oca, djeda ili nekog drugoga, to nema nikakve smetnje. Također, ako bi zaklao kurban kao vid sadake siromasima, to je dozvoljeno, zato što sadaka koristi mejjitu kao i živome, bez obzira da li se udjeljivalo meso, novac ili hrana. Sve to koristi mejjitu, a i živom čovjeku. Zabilježeno je da je Allahov Poslanik upitan o čovjeku koji udijeli sadaku za svoju umrlu majku, da li ona ima sevap – nagradu za to, pa je kazao: ”Da.” U hadisu koji je zabilježio imam Muslim spomenuto je da je Poslanik kazao: ”Kada preseli neko od sinova Ademovih, prekinu se njegova djela osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje kojim će se drugi koristiti, ili čestito dijete koje će moliti za njega.”

              Rezime: Udjeljivanje sadake na ime mejjita koristi mejjitu, po konsenzusu islamskih učenjaka, kao što će mu koristiti dova koja se upućuje za njega. Ako čovjek klanjem kurbana bude namjeravao sadaku na ime oca, djeda ili nekog drugog, ili ga zakolje u danima kurbana na ime kurbana za njih – želeći tim kurbanom Allahovo zadovoljstvo, bez da to čini u određenim danima, osim ako je u pitanju Kurbanski bajram ili neko drugo blagoslovljeno vrijeme kao mjesec ramazan, devet dana zul-hidždžeta, sve je to dozvoljeno i nagradu će imati onaj ko je to zaklao kao i mejjit na čije se ime to zaklalo.” (Fetve Bin Baza, 13 tom, str. 255) A Allah najbolje zna!
              Na pitanja odgovorio Pezić Elvedin, prof.
              http://www.n-um.com

              pasa
              Participant
                Post count: 295
                pasa
                Participant
                  Post count: 295

                  Plač mladića na početnom tekbiru

                  Priredio: Haris Hećimović
                  Imam jedne džamije ispričao je događaj koji se desio u njegovoj džamiji: Sjedio sam u džamiji između ezana i ikameta učeći Allahovu, tebareke ve te’ala knjigu, kada se iza mene, kod ulaznih vrata, začula nekakva buka koja je zbunila sve prisutne, pa smo se okrenuli da vidimo o čemu se radi. Vidio sam mladića koji je stajao kod vrata, a zatim velikom brzinom pao na sedždu pred vratima džamije, preko obuće koja je tamo stajala. Pomislio sam da je to neki bolesni mladić koji je zalutao u džamiju. Međutim, moje čuđenje je raslo sa svakim njegovim pokretom! Mladić se podigao sa sedžde, laganim koracima ušao u džamiju, stao na jedno mjesto, a zatim, sa potpunom skrušenošću i bogobojaznošću donio početni tekbir te klanjao dva rekata. Po završetku dva rekata, mladić je uzeo mushaf i počeo da uči Kur’an sve do ikameta. Ustali smo, klanjali namaz, a zatim sam požurio prema onom mladiću da vidim o čemu se radi. Kada sam mu se približio, vidio sam njegovo lice obliveno suzama. Poselamio sam ga i dalje ne znajući da li je mladić pri zdravoj pameti ili nije. Nakon njegovog odgovora, upitao sam ga za zdravlje i stanje, a on je učtivo odgovorio na moja pitanja.

                  Zatim sam rekao: “Brate moj, vidio sam te ispred džamijskih vrata kako si pao na sedždu preko obuće ljudi, je li se nešto desilo pa si to uradio? Šta je razlog takvog postupka?”

                  Mladić je rekao: “Da, vallahi, dosta toga se desilo!”

                  Upitao sam: “Šta se desilo?”

                  Kazao je: ‘’Čuo sam hadis u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Ko bude klanjao Allahu četrdeset dana u džematu, prispjevši na početni tekbir, bit će mu upisano da je čist (spasen) od dvije stvari: čist (spasen) je od Vatre i čist (spasen) je od nifaka (licemjerstva).” (Tirmizi, poglavlje “O posebnosti početnog tekbira”, br. 241.; šejh Albani kaže da je hadis hasen)
                  Zatim, mladić nastavi: “A, ovaj današnji dan je meni 39. dan otkad nisam propustio početni tekbir u džematu! Ali danas me uhvatio neki nemar, te sam zaspao. Probudio sam se a u džamijama je ezan već bio proučen. Skočio sam poput ludog čovjeka i počeo brzo da abdestim, zatim sam ušao u auto i počeo da vozim ka džamiji plačući i moleći Allaha da mi ne uskrati taj veliki hajr koji je obećao onima koji četrdeset dana budu klanjali u džematu stižući na početni tekbir! Stigao sam ispred mesdžida i nisam čuo nikakve glasove. Kroz glavu mi je prolazilo to da ću ljude zateći na ruku’u, na sedždi, ili na bilo kojem drugom namaskom pokretu.

                  Došao sam do vrata, a srce kao da mi je doprlo do grla od žurbe, umora i velikog uzbuđenja! Međutim, vidio sam ljude koji sjede učeći Kur’an iščekujući ikamet. U tom trenutku niko nije bio sretniji od mene. Nisam se više kontrolirao, nego sam samo pao Allahu, azze ve dželle, na sedždu, baš tamo kod obuće, iz ogromne zahvalnosti što nisam zakasnio na početni tekbir.”

                  Potom mladić reče: “I ti se pitaš zašto plačem? Pitaš se zašto suze na mome licu? Ja uživam u svakom početnom tekbiru! Imam neopisivo prelijep osjećaj u tom trenutku dizanja ruku i izgovaranja ‘Allahu ekber’”!

                  Ovaj mladić je ubijeđen u iskrenost riječi Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem! Ovaj mladić zna da u njegovom govoru nema trunke laži! On je ubijeđen da, ako ispuni ono što je rekao Poslanik, da će biti čist od nifaka i sačuvan od Vatre!

                  Dragi moj brate i sestro, osjećaš li ti isto što i ovaj mladić? Uživaš li ti u početnom tekbiru namaza u džematu? Jesi li od onih koji klanjaju u džematu? Klanjaš li uopće redovno i na vrijeme? Da li si ti ovako ubijeđen u ono što su ti kazali Allah i Njegov Poslanik?
                  Ovo su pitanja na koja ja ne želim tvoj odgovor! Na ova pitanja odgovori sam sebi!
                  izvor : http://www.minber.ba

                  pasa
                  Participant
                    Post count: 295

                    Istigfar je pečat svih ibadeta

                    Priredio: Admir ef. Zekić

                    Uzvišeni Allah u Kur’anu je naredio često činjenje istigfara i tako ohrabrio i podstakao vjernike na traženje oprosta, objasnio plodove i vrijednosti istigfara, posebno njegovu vrijednost na kraju djela obožavanja Allaha i na završetku svih ibadeta. Poslanik, alejhis-selam, prakticirao je da istigfarom zapečati svoja dobra djela, što je potvrđeno u Muslimovom Sahihu. Prenosi se od Sevbana, radijallahu anhu, da je rekao: “Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završio namaz, izgovorio bi tri puta estagfirullah.” Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u 18. ajetu sure Ez-Zarijat:

                    [b]”Oni su u praskozorje oprost od grijeha molili.”
                    [/b]
                    Ovaj ajet opisuje vjernike koji Allaha obožavaju i u noći mu se klanjaju dok drugi ljudi spavaju, ali i pored toga, nakon tih ibadeta, traže oprost za svoje grijehe (čine istigfar). Zato se i zadnjem ajetu sure El-Muzzemmil, koja se još naziva i sura noćnog namaza, naređuje traženje oprosta:

                    [b]”I molite Allaha da vam oprosti, jer Allah prašta i milostiv je.”
                    [/b]
                    Čovjeku koji uzima abdest propisano je da na koncu svoj abdest zapečati istigfarom jer zaista je najbolja završnica svih dobrih djela – tevba i istigfar.

                    Ovu abdestku dovu prenosi Omer, radijalahu anhu, od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ”Ko god se abdesti, upotpunjavajući svoj abdest, pa potom kaže:

                    ‘Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, Allahu moj, učini me od onih koji se često kaju i mnogo čiste! Sigurno će mu se otvoriti svih osam džennetskih kapija da uđe na koju želi.”’

                    Kada Uzvišeni govori o hadžu i o samoj završnici hadža, kaže: ”…zatim krenite odakle kreću ostali ljudi i tražite od Allaha oprosta, jer Allah, uistinu, prašta i samilostan je.” El-Bekare 199. U riječima ‘’…a zatim krenite”, misli se na polazak prema Mini desetog zul-hidžeta, dan kada hadžija ulazi u samu završnicu svoga hadža.

                    Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prakticirao je da i svoja sijela, sastanke, završava dovom i pečati istigfarom, kao što stoji u hadisu: ”Slavljen neka si, Allahu moj, i Tebi svaka hvala. Svjedočim da nema boga osim Tebe, od Tebe oprost tražim i Tebi se kajem.”

                    Kao i prethodnu, tako i ovu dovu nakon sijela bilježi Ebu Davud od Ebu Hurejre, radijalahu anhu, da je Allahov Poslanik rekao: “Onaj ko se zadesi na sijelu, i pri tome izgovori nešto ružno, a zatim prije nego što napusti sijelo kaže: [b]’Allahu moj, slava i zahvala Tebi pripada, svjedočim da nema boga osim Tebe, Tebi se kajem i od Tebe oprost molim’, bit će mu oprošteno ono što je počinio na tom sijelu.”
                    [/b]
                    Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, okončao je svoj plemeniti život ostvarivši potpuno robovanje Allahu i savršenu pokornost, istigfarom, čineći istigfar i izgovarajući šehadet.

                    Aiša, radijallahu anha, prenosi da je čula Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, kako na samrtnoj postelji, dok je bio naslonjen na nju leđima, tiho izgovara ovu dovu: “Allahu, oprosti mi i smiluj mi se! Pridruži me društvu Najuzvišenijeg”. Preselio je sa istigfarom na usnama jer je Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, i za vrijeme svog čistog i plemenitog života stalno svoje usne vlažio istigfarom.

                    Čovjeka koji preseli nakon učinjenog dobrog djela, nakon ramazana, hadža ili ‘umre, prve generacije muslimana smatrali su i nadali se da je od džennetlija. Stalno su činili dobra djela i na koncu pečatili svoje živote istigfarom i šehadetom.

                    Kada su na samrtnoj postelji upitali Alaa bin Zijada šta ga je rasplakalo, rekao je: ”Tako mi Allaha, cijelog života sam se nadao da ću smrt dočekati sa tevbom i šehadetom.” Prisutni ga upitaše: ”Šta ćeš (uraditi)?”, a on reče: ”Donesite mi vodu”, te se abdesti, zatim zatraži čistu i novu odjeću, te se obuče i okrenu se prema Kibli. U tom položaju pomjerio je glavu dva do tri puta, a zatim mu je glava klonula ustranu i tako je preselio.

                    Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da nas učvrsti na putu islama, da pomogne našoj ugroženoj braći i sestrama, a posebno onima u Palestini, Siriji i Burmi, da od nas primi namaze, post, učenje Kur’ana, zekat, sadekatul-fitr, dove i sva dobra djela, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca, da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećani Džennet, u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!

                    Oproštenje molimo od Tebe, milostiv budi i smiluj nam se!

                    izvor : http://www.minber.ba

                    pasa
                    Participant
                      Post count: 295
                      pasa
                      Participant
                        Post count: 295
                        in reply to: Ratni zlocini #39247

                        Kusic postao knjizevnik.
                        SubhanAllah.
                        Kusic nije znao nikada da sastavi prostu recenicu. Naziv knjige je ” Za cast i slobodu”. Kakva cast ? Valjda je njemu CAST da ubija neduzne ljude ! CAST mu je da siluje zarobljene zene. CAST mu je da nece da kaze gdje su kosti nasin neduznih sugradjana ! 20 godina casti !

                        Allahu Velicanstveni , kazni ovog Kusica krvoloka i njegove “casne” saborce silovatelje nezasticenih zena najtezom kaznom.
                        Kazni ih i na ovom svijetu da bude pouka drugim.
                        Sprijeci njihove spletke JaRabi, a nas ojacaj i otvori nam oci da vidimo ko su nam neprijatelji i od nas ih udalji.
                        Kazni zulumcare za njihove zulume.
                        Amin Gospodaru Pravedni

                        pasa
                        Participant
                          Post count: 295
                          pasa
                          Participant
                            Post count: 295


                            http://www.youtube.com/watch?v=oKcNr5iG7W8&feature=player_detailpage

                            Kad u jami osvanu i tamnice dopanu,
                            Jusuf l’jepi uzdahnu: «Dosta mi je Allah moj!»

                            Kiridžije žed nose, kofu praznu donose,
                            nad jamu se nadnose: Dosta mi je Allah moj!»

                            Dok Aziz ne usnije, produ teške godine,
                            do teobe njezine: «Dosta mi je Allah moj!»

                            Eto dana radosnog i mog babe kaharnog,
                            i devleta rahatnog: Dosta mi je Allah moj!»

                            Svaka noćca dan rodi, Allah muku providi;
                            svemu kraj se nahodi: Dosta mi je Allah moj!»

                            Hasta traži dermana, asker svoga sultana,
                            ašik dragog insana: «Dosta mi je Allah moj!»

                            pasa
                            Participant
                              Post count: 295

                              Mnogi bosnjaci cesto rasprevljaju o tome jesu li muslimani ili ne. Dali neko moze biti musliman a da ne ispunjava uslove za to ? Odgovor se nalazi u tekstu ispod. :

                              ISLAMSKI SARTI

                              Omer ibn Hattab, r.a. pripovijeda: “Jednog dana smo sjedili kod Allahovog Poslanika s.a.v.s., te se iznenada pojavi jedan čovjek izuzetno bijele odjeće, jako crne kose, bez ikakvih znakova putovanja na sebi, a niko od nas ga nije poznavao. Približi se Allahovom Poslaniku s.a.v.s. i sjede pored njega tako što je prislonio svoja koljena uz njegova i svoje ruke stavio na njegove noge i potom reče:

                              “O Muhammede, obavijesti me o Islamu!” Allahov Poslanik s.a.v.s. mu reče:”Islam je da posvjedočiš da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik, da obavljaš namaz, da daješ zekat, da postiš ramazan i da hodočastiš Bejtullah, ako si u mogućnosti.”

                              On tada reče:”Istinu si kazao.”Mi smo mu se čudili (veli Omer), pita a zatim potvrđuje.Zatim ponovo reče:”Obavijesti me o Imanu!” Alejhisselam reče:”Iman je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove Knjige, Njegove Poslanike, Sudnji Dan i da vjeruješ da je sve određeno, bilo dobro bilo zlo.” Čovjek opet reče:”Istinu si kazao.” Zatim reče:”Obavijesti me o Ihsanu (savršenstvu u vjeri)! Alejhisselam mu reče:”Ihsan je da robuješ Allahu kao da Ga vidiš jer ako ti Njega ne vidiš On tebe zaista vidi.”Zatim reče:”Obavijesti me o posljednjem času (kada će doći)?” Alejhisselam reče:”Upitani o tome ne zna ništa više od onoga koji ga je upitao.” “Obavijesti me o njegovim predznacima”, reče on. Alejhisselam reče:” Da robinja rodi sebi gospodaricu, da vidiš gole i bose čobane, čuvare stada kako se nadmeću u visini palača.”Poslije toga je onaj čovjek otišao, a nakon izvjesnog vremena Allahov Poslanik s.a.v.s. mi reče:”O Omere, znaš li ko je bio onaj čovjek?” Ja mu odgovorih:”Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.” On mi tada reče:”To je bio Džebrail, došao je da vas poduči vašoj vjeri.”

                              Islamskih sarta ima pet i to su:

                              [color=#FF6600]1. OCITOVATI PRIPADNOST ISLAMU KELIME-I- SHEHADET

                              2. KLANJATI PROPISANE NAMAZE

                              3. POSTITI MJESEC RAMAZAN

                              4. ZEKAT DAVATI

                              5. HADZDZ OBAVITI

                              [/color]

                              Ove islamske duznosti su naredjene u Kur’anu i Sunnetu Muhammeda a.s. i svaki musliman I muslaimanka su duzni da ih izvrsavaju u svom zivotu.

                              pasa
                              Participant
                                Post count: 295

                                O ti koji želiš dobro, približi se Allahu!

                                Prošla je već jedna trećina mjeseca ramazana! Sve ono što smo uradili, bilo dobro ili loše, zapisano je i bit će nam predočeno na Sudnjem danu. Onaj ko je uradio dobro, neka zahvali Allahu koji mu je to omogućio, a onaj ko je uradio nešto drugo mimo dobra, neka krivi samog sebe i svoju nemarnost, i neka se pokaje svom Gospodaru, jer On je Milostiv i prima pokajanje.

                                Dragi moj brate i cijenjena sestro u vjeri! Ne očajavaj i ne predaji se! Neka su ti uvijek Allahove riječi na umu: “Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv!'” (Prijevod značenja Ez-Zumer, 53.)

                                Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Onaj ko se trudi u postizanju dobra, biva mu to dato, a onaj ko se čuva od zla, biva zaštićen od njega!” (Darekutni, hadis hasen, Sahihu Džami`a, 2328, Albani) Odazovi se pozivu svoga Gospodara: “O ti koji želiš dobro, približi se (Allahu i Njegovoj pokornosti, sa dodatnim naporom u činjenju Njegovih ibadeta), a ti koji želiš zlo (koji želiš nepokornost), udalji se (ostavi nepokornost i vrati se Allahu, jer je došlo vrijeme za pokajanje i traženje oprosta)!” (Tirmizi, Ibn Madže, Ahmed, hadis hasen, Sahihu Džami`a, 759, Albani i Tuhvetu Ahvezi, Mubarekfuri)

                                I znaj, dragi moj brate i cijenjena sestro, da “Allah oslobađa određeni broj Svojih robova od Vatre svake noći” (Tirmizi, Ibn Madže, Ahmed, hadis hasen, Sahihu Džami`a, 759, Albani), pa budi i ti jedan od njih. Pred tobom su brojne neiskorištene prilike kojima ćeš popraviti prethodno učinjeno, a na jednu takvu priliku sugerira Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svojim riječima: “Ko provede Lejletul-kadr, vjerujući i očekujući nagradu, bit će mu oprošteno prethodno učinjeno” (Buharija, 37, Muslim, 759.);

                                “Onome ko provede Lejletul-kadr u ibadetu, vjerujući u njenu vrijednost i nadajući se onome što je kod Allaha, bit će oprošteni mali grijesi mimo velikih.” (Šerhu Muslim, Nevevi) Pred tobom je noć koju je naš Gospodar opisao na ovaj način: “Noć kadr bolja je od hiljadu mjeseci – meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake, sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane.” (Prijevod značenja El-Kadr, 3-5.)

                                Zato se potrudi u njoj i čini dobra djela, i uzmi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao svog uzora. Plemeniti ashab Ebu Zerr, Allah bio sa njim zadovoljan, kazuje nam šta je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prakticirao činiti u zadnjih deset neparnih noći ramazana: “Postili smo ramazan sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i on nije izlazio da klanja sa nama ništa u tom mjesecu sve dok nije nastupilo zadnjih sedam noći ramazana, pa je tu sedmu preostalu noć klanjao sa nama sve dok nije prošla trećina noći. A kada je nastupila šesta preostala noć, nije izašao da klanja sa nama. Kada je nastupila peta preostala noć, klanjao je sa nama sve dok nije prošla polovina noći.

                                Rekao sam mu: ‘O Allahov Poslaniče, kada bismo ostatak noći proveli klanjajući?’ Odgovorio mi je: ‘Ako čovjek klanja sa imamom sve dok ne završi klanjanje, upisat će mu se noćni namaz.’ Preostalu četvrtu noć nije klanjao sa nama, a kada je nastupila treća preostala noć, okupio je u mesdžidu svoju porodicu, žene i muškarce i klanjao je sa nama toliko dugo da smo se uplašili da nam ne prođe “felah”. Upitali su: ‘Šta je felah?’ Reče: ‘Sehur’, i nije klanjao sa nama ostatak ramazana.” (Ebu Davud, hadis sahih, Sahihu Ebu Davud, 1375. Albani)

                                Aiša, Allah bio sa njom zadovoljan, opisuje Poslanikove postupke u zadnjim danima ramazana: “Trudio bi se u zadnjih deset dana više nego u nekim drugim danima” (Muslim, 1175.); “Probdio bi noći i budio bi porodicu radi noćnog namaza, trudeći se iznad uobičajenog” (Muslim, 1174.)

                                “Klanjao bi trećinu ili polovinu noći, ili je klanjao sa ashabima i svojom porodicom koji su se bojali da im ne prođe sehur” (Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, hadis sahih, Albani u knjizi Salatu teravih).

                                Uzadnjim ramazanskim noćima zamoli svoga Gospodara dovom na koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao Aiši, Allah bio sa njom zadovoljan, a također i svom ummetu. Naime, Aiša ga je upitala: “Kada bih znala u kojoj je noći Lejletul-kadr, šta bih u njoj učila?”, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, joj odgovara: “Reci: ‘Gospodaru moj, zaista si Ti Onaj koji praštaš i voliš oprost, pa mi oprosti?” (Tirmizi, Ibn Madže, hadis sahih, Silsiletu Sahihe 3337. Albani)

                                I sam razlog nepoznavanja tačnog vremena Lejletul-kadra podstiče nas na činjenje dobrih djela kako bismo je, Allahovim dopustom, proveli u ibadetu i na taj način zadobili obećanu nagradu. Rekao je imam Begavi, rahimehullah, pojašnjavajući mudrost razilaženja u tačnom određivanju noći Lejletul-kadr: “Uopćeno, Allah je ostavio nejasnom ovu noć ovome ummetu, kako bismo se potrudili u ibadetu u noćima ramazana, želeći je doživjeti, kao što je skrio sat (čas) u petku u kojem se uslišava dova, kao što je skrio “srednji namaz” između pet namaza, Svoje najuzvišenije ime, Svoje zadovoljstvo sa pojedinim ibadetima kako bismo ih sve nastojali obavljati, Svoju ljutnju na određene grijehe kako bismo se svih njih klonili, kao što je skrio čas nastupanja Sudnjeg dana kako bismo se trudili u ibadetima plašeći se njegovog nastupanja.” (Tefsirul-Begavi)

                                Itikaf

                                Pokušaj se osamiti sa samim sobom i svojim Gospodarom, subhanehu ve te ‘ala. Osami se u itikafu i iskreno Mu se pokaj. Zatraži oprost za svoje grijehe: “Zaista je vaš Gospodar, tebareke ve te ‘ala, “stidljiv” i plemenit. Stidi se Svoga roba kada podigne svoje ruke prema Njemu da mu ih vrati prazne.” (Edu Davud, Ibn Madže, hadis hasen, Sahihu Džami`a, 2070, Albani)

                                Itikaf je bio Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, praksa, koju je upražnjavao u svakom ramazanu sve dok nije preselio svome Gospodaru. Osamljivao se sa samim sobom, radi Allaha, subhanehu ve te’ala, čineći različite oblike ibadeta. Prenosi se od Aiše, Allah bio sa njom zadovoljan, da je rekla: “Poslanik je ulazio u itikaf u zadnjih deset dana ramazana sve dok ga Allah nije usmrtio, zatim su poslije njegove smrti itikaf činile njegove supruge”. (Buharija, 2026, Muslim, 1171-5.)

                                “Dok je u godini u kojoj je umro, neka je na njega Allahov mir i spas, proveo u itikafu dvadeset zadnjih dana ramazana.” (Buharija, 2044.

                                Sadekatul-fitr

                                U ramazanu postač ima priliku očistiti svoj post od pogreške i bezvrijednog govora davanjem sadakatul-fitra. U njemu je čišćenje za tijelo, hrana za miskina i saosjećanje sa siromahom. Propisao ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na velikog, malog, muško, žensko, roba i slobodnog. (Buharija, 1511.) Udjeljuje ga musliman za sebe i za one koje je dužan izdržavati, kao što su žena, djeca i rodbina, koja ima pravo na njegovo izdržavanje. Također, ukoliko je žena trudna, mustehab je dati sadekatul-fitr za to još nerođeno dijete.

                                Bajram

                                Nemoj lišiti samog sebe radosti velikog islamskog praznika, Ramazanskog bajrama… Nemoj da dozvoliš sebi a da se ne raduješ, kada se svi muslimani raduju na Bajram, zato što su proveli ramazan u pokornosti svome Gospodaru i što su se klonili grijeha, i što su “pohranili” dobra djela za Dan kada će sresti svoga Gospodara: “Postaču pripadaju dvije radosti: radost kada se iftari i radost kada sretne svoga Gospodara.” (Buharija, 7492.)

                                Zašto da učiniš dan radosti svih muslimana postača danom svoje žalosti za onim što te je prošlo od dobrih djela i zlatnih prilika za pokajanje i traženje oprosta. Muslimani se raduju i smiju, a ti tuguješ i plačeš za svojim grijesima i kaješ se u vrijeme kada ne koristi i kada je kasno. Uzdigni se!

                                Kreni snažnim i stabilnim stopama prema svome Gospodaru i Njegovom Džennetu čija je širina kao širina nebesa i Zemlje: “Nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje”. (Prijevod značenja Ali Imran, 133.), i: “Nadmećite se da u Gospodara svoga zaslužite oprost i Džennet, prostran koliko su nebo i Zemlja prostrani, i pripremljen za one koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju. To je Allahova blagodat koju će dati onome kome On hoće; a u Allaha je blagodat velika” (Prijevod značenja El-Hadid, 21.);

                                “Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! A ja sam se zaista ogriješio prema sebi! (Prijevod značenja El-Enbija, 87.)

                                Mr. Osman Smajlovic – Islamski casopis “El-Asr”
                                http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=x6LsOZZSvAI

                                pasa
                                Participant
                                  Post count: 295
                                Viewing 15 posts - 106 through 120 (of 292 total)