Forum Replies Created
-
“Moj put u Islam”- Žana Pajović
Na početku želim da kažem da sve što sam znala o islamu je to da muslimani čitaju Kur’an i ne jedu svinjetinu. Odrasla sam sa njima, jedan od boljih drugova mi je musliman i baš čudno je to da nikada ga nisam pitala šta je zapravo islam.
Mediji su čudo, predstavljaju islam u najgorem smislu. Muslimane kao teroriste, a istina je potpuno drugačija.
Rođena sam u pravoslavnoj porodici, krštena sam sa 9 godina,u crkvu nisam išla niti sam čitala Bibliju, jer moja otac je ateist mada i okolina je takva da ići u crkvu znači da si ‘lud’. Nemojte misliti da nisam bila vjernik, jer jesam. Vjerovala sam u Isusa kao božijeg sina svim svojim bićem. Slavila Božić i Vaskrs. Vjerovala u njegovo raspeće i da je dao život za naše grijehe. Krst i ikonu bogorodice sa Isusom sa krštenja sam čuvala sve ove god uz sebe.
Kako je sve krenulo? Hm, bio je to jedan zahtjev za prijateljstvo na društvenoj mreži “facebook. Prihvatila sam iako je ime ‘Svijetlo Istine’ meni tada bilo smiješno. Na pitanje ‘Ko si ti?’ dobila sam odgovor ‘Tvoje svijetlo istine’. Odmah me ubacio u grupu ‘Islam ili Hrišćanstvo’ u kojoj sam ostala čisto da vidim šta se tamo dešava.Bilo je svega.Hrišćani su branili svoje, muslimani svoje.Boljelo me, priznajem, kad god bi muslimani govorili ‘Isus nije razapet, Isus je musliman, Isus nije bog’ i nekad sam ih i vrijeđala kako iznose laži, branila sam hrišćanstvo svom silom. Rekli su mi ‘Imaš čuda u Kur’an-u, imaš dokaze’ a ja sam rekla ‘Kunem se nikad Kur’an čitati neću’. Ušla sam u drugu grupu (pri čemu ostajem u prvoj) i zid je ispunjavao samo hrišćanski teolog, a muslimani su samo komentarisali. Bio je tu jedan musliman koji je tako lijepo govorio. Tako je smireno komentarisao. On mi je slao dokaze iz Kur’ana i ja sam čitala. Vjerovala sam u sve to ali sam odbijala da prihvatim istinu. Muslimani su predstavljali svoju vjeru kako treba i ja sam to vidjela, ali nisam htjela da to prihvatim. U onoj prvoj grupi sam rekla muslimanima da odlazim iz nje i da će mi Bog dati vremena da shvatim šta je istina. Njihov odgovor je bio ‘Otkud znaš, možeš sutra umrijeti?’. Ja sam im odgovorila ‘Ja vjerujem’ i otišla s obije grupe. Ostala sam u kontaktu s nekima od njih, jednim bračnim parom iz Srbije i još nekima. Plakala sam, lila suze i govorila Bogu da me ne ostavlja. Jedna žena (bračni par iz Srbije) mi je slala videe o hrišćanima koji su prešli na islam. Zatim sam je pitala šta je to dova, i ona mi je rekla ‘ Ispruži svoje ruke ka nebu i zamoli Boga da učini tvoja prsa prostranim i da te uputi na pravi put’. Uradila sam to. Nikada neću to zaboraviti. Znala sam da me Bog neće, nisam dovila Isusu već Bogu. I onda sam jedne noći sanjala da sa drugaricom tražim nekog i ne mogu da ga nađem.Tu mi ona kaže nešto što u nisam shvatila u snu i ja je pitam ‘Otkud ti to?’ a ona odgovara ‘ ‘Pa iz Kur’ana’. Kada sam se probudila pomislila sam da to nije ništa, samo san. Ali Bog me ne pušta, ja opet sanjam san kako šetam s nekim i taj neko govori mi o nečemu s akcentom da to nije istina, a ja mu odgovaram ‘Allaha mi istina je’. Znala sam da je to to, Bog me uputio. Ušla sam na net, našla Kur’an i čitala. Nisam sumnjala, šta mi nije bilo jasno pitala sam muža ove žene. Čak mi je na engleskom tumačio moj drug Arap iz Egipta, zatim sam stala posle 20 i nešto sura. A znate zašto? Jer Božja Riječ bi trebalo da se lično čita. I muž ove žene mi je donio Kur’an iz Srbije. Tada sam prvi put čula Arapski jezik na cd-u, srce mi je lupalo prejako. Jedva sam čekala da dođem kući da čitam Kur’an.
Abdest? Smješno, nisam imala pojma šta je to, ali Kur’an se ne smije čitati ako si nečist. Ušla sam na net i posmatrala grupu ‘Islam ili Hrišćanstvo’. Uvidjela sam čovjeka kako na fin način komunicira te mu poslala poruku na”facebooku” s pitanjem ‘Da li si spreman?’. Njegov odgovor je bio ‘Zavisi za šta’ na što sam ja sam odgovorila ‘Da me učiš Islamu’, a on je na to odgovrio ‘Za to sam uvijek spreman’. Moram napomenuti da nikad prije nismo komunicirali. Ja sam mu saopštila svoju situaciju, čitala sam Kur’an, a on mi je tumačio mjesec dana. Pored njega tu su bili još mnogi koji su mi pomagali. Kad sam pročitala Kur’an u koji nisam imala sumnje i koji sam
čitala sa suzama na licu, odlučila sam prihvatiti islam. Izgovorila sam šehadet pred svjedokom i sada pred svima vama svjedočim da ja srcem vjerujem a jezikom izgovaram da nema Boga osim Allaha i svjedočim da ja srcem vjerujem a jezikom izgovaram da je Muhammed Njegov Poslanik i Njegov rob!
Sjećate se mog druga s početka? Kad sam mu rekla da sam muslimanka nije mogao da vjeruje!
Sada klanjam i učim i dalje.
Put do istine je dug, a ja sam uz Allahovu pomoć zakoračila njime i molim Allaha da uz Njegov pomoć prođem kroz kapije Njegovog Dženneta!
Reći će neki da sam slabić, a ja njima poručujem da sam jaka!
Najljepše riječi su Allahove riječi, a On kaže ‘NISU SLIJEPE OČI, SLIJEPA SU SRCA U GRUDIMA’, ‘A SHVATAJU SAMO RAZUMOM OBDARENI’.
Allah da nagradi sve koji su mi pomagali!“Moj put u Islam”- Žana Pajović
Na početku želim da kažem da sve što sam znala o islamu je to da muslimani čitaju Kur’an i ne jedu svinjetinu. Odrasla sam sa njima, jedan od boljih drugova mi je musliman i baš čudno je to da nikada ga nisam pitala šta je zapravo islam.
Mediji su čudo, predstavljaju islam u najgorem smislu. Muslimane kao teroriste, a istina je potpuno drugačija.
Rođena sam u pravoslavnoj porodici, krštena sam sa 9 godina,u crkvu nisam išla niti sam čitala Bibliju, jer moja otac je ateist mada i okolina je takva da ići u crkvu znači da si ‘lud’. Nemojte misliti da nisam bila vjernik, jer jesam. Vjerovala sam u Isusa kao božijeg sina svim svojim bićem. Slavila Božić i Vaskrs. Vjerovala u njegovo raspeće i da je dao život za naše grijehe. Krst i ikonu bogorodice sa Isusom sa krštenja sam čuvala sve ove god uz sebe.
Kako je sve krenulo? Hm, bio je to jedan zahtjev za prijateljstvo na društvenoj mreži “facebook. Prihvatila sam iako je ime ‘Svijetlo Istine’ meni tada bilo smiješno. Na pitanje ‘Ko si ti?’ dobila sam odgovor ‘Tvoje svijetlo istine’. Odmah me ubacio u grupu ‘Islam ili Hrišćanstvo’ u kojoj sam ostala čisto da vidim šta se tamo dešava.Bilo je svega.Hrišćani su branili svoje, muslimani svoje.Boljelo me, priznajem, kad god bi muslimani govorili ‘Isus nije razapet, Isus je musliman, Isus nije bog’ i nekad sam ih i vrijeđala kako iznose laži, branila sam hrišćanstvo svom silom. Rekli su mi ‘Imaš čuda u Kur’an-u, imaš dokaze’ a ja sam rekla ‘Kunem se nikad Kur’an čitati neću’. Ušla sam u drugu grupu (pri čemu ostajem u prvoj) i zid je ispunjavao samo hrišćanski teolog, a muslimani su samo komentarisali. Bio je tu jedan musliman koji je tako lijepo govorio. Tako je smireno komentarisao. On mi je slao dokaze iz Kur’ana i ja sam čitala. Vjerovala sam u sve to ali sam odbijala da prihvatim istinu. Muslimani su predstavljali svoju vjeru kako treba i ja sam to vidjela, ali nisam htjela da to prihvatim. U onoj prvoj grupi sam rekla muslimanima da odlazim iz nje i da će mi Bog dati vremena da shvatim šta je istina. Njihov odgovor je bio ‘Otkud znaš, možeš sutra umrijeti?’. Ja sam im odgovorila ‘Ja vjerujem’ i otišla s obije grupe. Ostala sam u kontaktu s nekima od njih, jednim bračnim parom iz Srbije i još nekima. Plakala sam, lila suze i govorila Bogu da me ne ostavlja. Jedna žena (bračni par iz Srbije) mi je slala videe o hrišćanima koji su prešli na islam. Zatim sam je pitala šta je to dova, i ona mi je rekla ‘ Ispruži svoje ruke ka nebu i zamoli Boga da učini tvoja prsa prostranim i da te uputi na pravi put’. Uradila sam to. Nikada neću to zaboraviti. Znala sam da me Bog neće, nisam dovila Isusu već Bogu. I onda sam jedne noći sanjala da sa drugaricom tražim nekog i ne mogu da ga nađem.Tu mi ona kaže nešto što u nisam shvatila u snu i ja je pitam ‘Otkud ti to?’ a ona odgovara ‘ ‘Pa iz Kur’ana’. Kada sam se probudila pomislila sam da to nije ništa, samo san. Ali Bog me ne pušta, ja opet sanjam san kako šetam s nekim i taj neko govori mi o nečemu s akcentom da to nije istina, a ja mu odgovaram ‘Allaha mi istina je’. Znala sam da je to to, Bog me uputio. Ušla sam na net, našla Kur’an i čitala. Nisam sumnjala, šta mi nije bilo jasno pitala sam muža ove žene. Čak mi je na engleskom tumačio moj drug Arap iz Egipta, zatim sam stala posle 20 i nešto sura. A znate zašto? Jer Božja Riječ bi trebalo da se lično čita. I muž ove žene mi je donio Kur’an iz Srbije. Tada sam prvi put čula Arapski jezik na cd-u, srce mi je lupalo prejako. Jedva sam čekala da dođem kući da čitam Kur’an.
Abdest? Smješno, nisam imala pojma šta je to, ali Kur’an se ne smije čitati ako si nečist. Ušla sam na net i posmatrala grupu ‘Islam ili Hrišćanstvo’. Uvidjela sam čovjeka kako na fin način komunicira te mu poslala poruku na”facebooku” s pitanjem ‘Da li si spreman?’. Njegov odgovor je bio ‘Zavisi za šta’ na što sam ja sam odgovorila ‘Da me učiš Islamu’, a on je na to odgovrio ‘Za to sam uvijek spreman’. Moram napomenuti da nikad prije nismo komunicirali. Ja sam mu saopštila svoju situaciju, čitala sam Kur’an, a on mi je tumačio mjesec dana. Pored njega tu su bili još mnogi koji su mi pomagali. Kad sam pročitala Kur’an u koji nisam imala sumnje i koji sam
čitala sa suzama na licu, odlučila sam prihvatiti islam. Izgovorila sam šehadet pred svjedokom i sada pred svima vama svjedočim da ja srcem vjerujem a jezikom izgovaram da nema Boga osim Allaha i svjedočim da ja srcem vjerujem a jezikom izgovaram da je Muhammed Njegov Poslanik i Njegov rob!
Sjećate se mog druga s početka? Kad sam mu rekla da sam muslimanka nije mogao da vjeruje!
Sada klanjam i učim i dalje.
Put do istine je dug, a ja sam uz Allahovu pomoć zakoračila njime i molim Allaha da uz Njegov pomoć prođem kroz kapije Njegovog Dženneta!
Reći će neki da sam slabić, a ja njima poručujem da sam jaka!
Najljepše riječi su Allahove riječi, a On kaže ‘NISU SLIJEPE OČI, SLIJEPA SU SRCA U GRUDIMA’, ‘A SHVATAJU SAMO RAZUMOM OBDARENI’.
Allah da nagradi sve koji su mi pomagali!Koristi hidžame / Miran san
Božiji Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, podsticao je muslimane da se liječe hidžamom: “Zaista je hidžama najidealniji (lijek) kojim se liječite.“ (Buhari);“Zaista je hidžama najbolje sa čime ste se liječili, ili (hidžama) je (jedan) od vaših najidealnijih lijekova.“ (Muslim). Inače, ljudsko tijelo neprestano proizvodi crvena krvna zrnca usljed čega dolazi do njihovog povečavanja i upravo hidžama radi na postizanju ravnoteže u krvi,odnosno izbacivanju nepoželjne krvi z ljudskog tijela. Koristi hidžame su slijedeće:– poboljšanje protoka krvi kroz mozak,
– liječenje starih krvnih zrnaca,
– stimuliranje rada jetre,slezene i želuca,
– liječenje grčenja mišića vrata,leđa i stopala,
– liječenje migrene,
– putem aktiviranja cirkulacije krvi i poboljšavanja njenog kvaliteta i podizanja imunog sistema,poboljđšava se vid i liječe se bolesti očiju,
– liječenje opće slabosti,
– liječenje bolesti probavnog sistema,
– liječenje bola u nervima,
– reguliranje krvnog pritiska,
– oslobađanje tijela od loše krvi,
– aktiviranje imunog sistema,
– rješavanje od toksina,
– liječenje povišene mokračne kiseline,
– liječenje oštećenja pamćenja,
– preventiva moždanog udara.
Naučno je dokazano da je hidžama periodični proces pregleda krvi, što dovodi do aktiviranja ćelija i uklanjanja nakupljenih toksina (otrova) i jačanja imunog sistema.
________________________________________MIRAN SAN
Plemeniti Kur’an ukazao je na važnost sna koji pruža odmor tijelu. Da nije sna, život živih bića ne bi mogao opstati na Zemlji. Jeste li ikada razmišljali šta bi se dogodilo ako ne biste spavali? Zaista bi život bio vrlo neugodan, prevladavala bi tjeskoba i bile bi poremećene funkcije, te bi se premorili dijelovi tijela do mjere uništenja, oslabilo bi pamćenje, smanjio bi se tjelesni imunitet i pojavila bi se različita oboljenja, rce bi se umorilo i nebi bilo odmorno, tjelesne ćelije brzo bi starile i umirale…i kraj bi bio smrt.
Zbog toga su savremena istraživanja otkrila važnost sna za život živih bića, i nazvali su ga mirnim snom ,tj.san koji garantirapotpuni odmor tijelu i koji je neophodan za zdravlje tijela i duše. Pojedini naučnici su snimali lica osobe koje nisu spavale 30 sati i primjetili su da su lica postala manje privlačna, a mnoštvo oboljenja se ispoljilo nakon ponavljanja nespavanja u dugim vremenskim periodima. Britanski medicinski časopis objavio je istraživanje koje je potvrdilo da nespavanje u dovoljnim vremenskim periodima dovodi do mnogih poremećaja i slabog zdrastvenog stanja,kao što može dovesti do prerane smrti.
Naravno,dugo spavanje nije ništa manje opasno od nedovoljnog spavanja. Plemeniti Kur’an ukazao je da san „subat“ za tijelo, tj.odmor. Rekao je Uzvišeni Allah:“…i san vaš počinkom učinili“ (Nebe,9),a subat i jezičkoj terminologiji znači odmor. Također, uzvišeni Allah, rekao je u prijevodu značenja drugog ajeta: “On vam je noć učinio pokrivkom, sam vam je učinio počinkom, a dan da se krećete.“(Furkan, 47).
Predhodno zančenje ajeta potvrdili su naučnici, tj.da je san odmor za organe tijela i da nije njega tijelo bi se umorilo, onemoćalo i oboljelo. I dan danas učenjaci su u nedoumici po pitanju pojave sna i nisu mu još našli adekvatno pojašnjenje. Čak, štaviše, pojava sna ruši iz temelja teoriju „evolucije“ u kojoj su ubjeđeni ateisti. Ukoliko su stvorenja nastala slučajno, putem evolucije i prirodne selekcije, pa kako je priroda znala za potrebu stvorenja za snom? Jer da nije sna,život ne bi nastavio sa postojanjem.
Zista, ovo je mudžiza na koju je ukazao Kur’an u prijevodu značenja ajeta: “I jedan od dokaza Njegovih je san vaš noću i po danu,i nastojanje vaše da steknete nešto iz obilja Njegova; to su zaista, pouke za ljude koji čuju.“ (Rum,23). Predhodni ajet je mudžiza i postojanje sna u svijetu živih biža je dokaz Allahove moći i a je On za sve u ovom svemiru postavio precizan sistem. Pa da li ćemo zahvaljivati Allahu na ovoj ogromnoj blagodati?
Izvor: Informativni islamski časopis Asr br.43,str.31
Koristi hidžame / Miran san
Božiji Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, podsticao je muslimane da se liječe hidžamom: “Zaista je hidžama najidealniji (lijek) kojim se liječite.“ (Buhari);“Zaista je hidžama najbolje sa čime ste se liječili, ili (hidžama) je (jedan) od vaših najidealnijih lijekova.“ (Muslim). Inače, ljudsko tijelo neprestano proizvodi crvena krvna zrnca usljed čega dolazi do njihovog povečavanja i upravo hidžama radi na postizanju ravnoteže u krvi,odnosno izbacivanju nepoželjne krvi z ljudskog tijela. Koristi hidžame su slijedeće:– poboljšanje protoka krvi kroz mozak,
– liječenje starih krvnih zrnaca,
– stimuliranje rada jetre,slezene i želuca,
– liječenje grčenja mišića vrata,leđa i stopala,
– liječenje migrene,
– putem aktiviranja cirkulacije krvi i poboljšavanja njenog kvaliteta i podizanja imunog sistema,poboljđšava se vid i liječe se bolesti očiju,
– liječenje opće slabosti,
– liječenje bolesti probavnog sistema,
– liječenje bola u nervima,
– reguliranje krvnog pritiska,
– oslobađanje tijela od loše krvi,
– aktiviranje imunog sistema,
– rješavanje od toksina,
– liječenje povišene mokračne kiseline,
– liječenje oštećenja pamćenja,
– preventiva moždanog udara.
Naučno je dokazano da je hidžama periodični proces pregleda krvi, što dovodi do aktiviranja ćelija i uklanjanja nakupljenih toksina (otrova) i jačanja imunog sistema.
________________________________________MIRAN SAN
Plemeniti Kur’an ukazao je na važnost sna koji pruža odmor tijelu. Da nije sna, život živih bića ne bi mogao opstati na Zemlji. Jeste li ikada razmišljali šta bi se dogodilo ako ne biste spavali? Zaista bi život bio vrlo neugodan, prevladavala bi tjeskoba i bile bi poremećene funkcije, te bi se premorili dijelovi tijela do mjere uništenja, oslabilo bi pamćenje, smanjio bi se tjelesni imunitet i pojavila bi se različita oboljenja, rce bi se umorilo i nebi bilo odmorno, tjelesne ćelije brzo bi starile i umirale…i kraj bi bio smrt.
Zbog toga su savremena istraživanja otkrila važnost sna za život živih bića, i nazvali su ga mirnim snom ,tj.san koji garantirapotpuni odmor tijelu i koji je neophodan za zdravlje tijela i duše. Pojedini naučnici su snimali lica osobe koje nisu spavale 30 sati i primjetili su da su lica postala manje privlačna, a mnoštvo oboljenja se ispoljilo nakon ponavljanja nespavanja u dugim vremenskim periodima. Britanski medicinski časopis objavio je istraživanje koje je potvrdilo da nespavanje u dovoljnim vremenskim periodima dovodi do mnogih poremećaja i slabog zdrastvenog stanja,kao što može dovesti do prerane smrti.
Naravno,dugo spavanje nije ništa manje opasno od nedovoljnog spavanja. Plemeniti Kur’an ukazao je da san „subat“ za tijelo, tj.odmor. Rekao je Uzvišeni Allah:“…i san vaš počinkom učinili“ (Nebe,9),a subat i jezičkoj terminologiji znači odmor. Također, uzvišeni Allah, rekao je u prijevodu značenja drugog ajeta: “On vam je noć učinio pokrivkom, sam vam je učinio počinkom, a dan da se krećete.“(Furkan, 47).
Predhodno zančenje ajeta potvrdili su naučnici, tj.da je san odmor za organe tijela i da nije njega tijelo bi se umorilo, onemoćalo i oboljelo. I dan danas učenjaci su u nedoumici po pitanju pojave sna i nisu mu još našli adekvatno pojašnjenje. Čak, štaviše, pojava sna ruši iz temelja teoriju „evolucije“ u kojoj su ubjeđeni ateisti. Ukoliko su stvorenja nastala slučajno, putem evolucije i prirodne selekcije, pa kako je priroda znala za potrebu stvorenja za snom? Jer da nije sna,život ne bi nastavio sa postojanjem.
Zista, ovo je mudžiza na koju je ukazao Kur’an u prijevodu značenja ajeta: “I jedan od dokaza Njegovih je san vaš noću i po danu,i nastojanje vaše da steknete nešto iz obilja Njegova; to su zaista, pouke za ljude koji čuju.“ (Rum,23). Predhodni ajet je mudžiza i postojanje sna u svijetu živih biža je dokaz Allahove moći i a je On za sve u ovom svemiru postavio precizan sistem. Pa da li ćemo zahvaljivati Allahu na ovoj ogromnoj blagodati?
Izvor: Informativni islamski časopis Asr br.43,str.31
Islam i ekologija – Humano postupanje prema živim bićima
Piše: Amir Durmić
Ovdje možemo spomenuti i činjenicu da, kada se radi o životinjama, sigurno ne postoji nijedna religija, pokret ili udruga koja sa životinjama postupa humanije i milostivije od Islama. čak i kada ih sa opravdanim razlogom ubijaju na šerijatski propisan način, muslimani to rade humano, bez mučenja ili paganskih običaja kao što je čest slučaj sa sljedbenicima mnogih objavljenih ili ne objavljenih vjera. Kaže Muhammed s.a.v.s. : ” Uistinu je Allah prema svemu propisao dobročinstvo, pa kada ubijate, radite to na najljepši način, kada koljete, radite to na najmilostiviji način. Neka svako od vas dobro naoštri svoj nož kako bi olakšao svojoj žrtvi ‘( Muslim, br.1955, od Šeddada b. Evsa r.a. ).Poslanik s.a.v.s. je jedne prilike ugledao čovjeka koji je svoju nogu stavio na vrat ovce i pred njenim očima oštrio svoj nož želeći da je prekolje, pa mu se Poslanik s.a.v.s. obratio riječima: ” Zašto to nisi učinio ranije? Zar želiš da je usmrtiš dva puta? ”. ( Hakim 4/231, i ocjenio ga vjerodostojnim, i podržao ga Zehebi. Takoðer šejh Albani ga smatra ispravnim. Es-sahiha br.24 ). Posebna prijetnja upućena je onima koji namjerno muče životinje ili se na njima iživljavaju. Od Abdullaha b. Omera se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: ” Ko bude mučio nešto što ima dušu a zatim se ne pokaje, Allah će njega mučiti na sudnjem danu ”. ( Ahmed 2/92, sa ispravnim lancem prenosilaca po ocjeni šejha Ahmeda Šakira r.h. br.5661). Poznat je slučaj žene koja je ušla u vatru zbog mačke koju je zatvorila, nije je nahranila ni napojila, niti ju je pustila da sama sebi traži opskrbu pa je umrla. (Buhari, br. 3482, Muslim, br. 2242, od Abdullaha b. Omera r.a.) Iz ove predaje vidimo da nehumani odnos prema životinji može biti razlogom kazne u džehennemu, ali isto tako milosrðe prema životinjama može biti razlogom oprosta grijeha i ulaska u džennet. Allah je oprostio prostitutki iz Benu Israila koja se smilovala žednom psu i napojila ga. ( Muslim, br. 2245, od Ebu Hurejre r.a). U mučenje životinja spada i organiziranje borbi pasa, bikova, pijetlova ili nekih drugih životinja, što je od davnina poznat običaj, prilikom čega priproste mase ispoljavaju niske strasti, uživajući u patnji tih nerazumnih bića, kladeći se na svoje favorite. Ovih godina pod pritiskom kojekakvih udruga ” prijatelja životinja ”, mnoge evropske države zabranjuju javno organiziranje ovakvih borbi, pa je čak i Španija najavila zabranu ubijanja bikova prilikom tradicionalnih korida po kojima je ova zemlja nadaleko poznata, čemu se mase žestoko protive i najavljuju prosvjede. Opet je islam daleko prije ” civilizirane ” Evrope dao svoju riječ o ovome: Od Abdullaha b. Abbasa se prenosi da je rekao: ” Poslanik s.a.v.s. je zabranio meðusobno zavaðanje životinja ”. ( Tirmizi, br. 1708, Ebu Davud, br.2562, sa slabim lancem prenosilaca kako kaže šejh Albani r.h. Vidjeti: Gajetul-meram, br.383 i Daiful-džamia br.6036 ). Iako je ova predaja slaba, nema nikakve sumnje da je njeno značenje ispravno, zbog već navedenih hadisa koji jasno brane mrcvarenje i paćenje životinja, a i slična predaja se prenosi od Abdullaha b. Omera sa dobrim lancem prenosilaca. ( Predaju bilježi Buhari u Edebul-Mufredu, br.1232, a Albani je ocijenio dobrom ). Imam Zehebi r.h , u svome djelu El-kebair, spominje, da je organiziranje borbi pasa, bikova i pijetlova, bio jedan od običaja pokvarenjačkog naroda kome je bio poslan Lut a.s.(Vidjeti: El-kebair, od spomenutog autora str.63, bez lanca prenosilaca ). Islam ide i dalje od spomenutog, pa čak brani i pretjerano umaranje životinja prilikom obavljanja poslova. Ušavši u jedan vrt, Poslaniku s.a.v.s. je prišla deva koja je cvilila a oči su joj suzile. Nakon što ju je pomilovao, deva se smirila, a Poslanik s.a.v.s. je upitao za njenog vlasnika. Javio se neki mladić Ensarija i potvrdio da je deva njegova. Tada mu Poslanik s.a.v.s. reče:
” Zar se Allaha ne bojiš u pogledu ove životinje koju ti je Allah podčinio. Ona mi se žali da je izgladnjuješ i pretjerano umaraš. ” (Ahmed 1/205, Ebu Davud br.2549. Ahmed Šakir r.h. ga je ocijenio vjerodostojnim u opaskama na Ahmedov Musned, br.1754, kao i šejh Albani r.h. u Es-sahiha, br.20 ). Ebu Derda r.a je imao devu po imenu Demun, pa kada bi je neko od njega iznajmio, on bi mu govorio: ” Nemojte na nju tovariti toliko i toliko, jer nije u stanju da to ponese ”. Kada mu se približila smrt, obraćao se ovoj devi govoreći:
” Nemoj me optuživati sutra kod moga Gospodara, jer nisam na tebe tovario osim onoliko koliko si bila u stanju ponijeti ”. Omer b. Abdul-Aziz je imao slugu koji bi svakog dana odlazio na pijacu i obavljao poslove sa mazgom koja je bila Omerovo vlasništvo pa bi uobičajeno zaraðivao i donosio po jedan dirhem. Jednog dana je sluga donio dirhem i po, pa ga je Omer r.h. upitao: ” Šta se desilo?”, a mladić reče: ” Dobar promet na pijaci ”. ” Ne, nego si je previše opteretio! ”, reče Omer, pa mu naredi da mazgu odmori tri dana. ( obje predaje su vjerodostojne. Vidjeti: Es-sahiha, 1/ 68-69). Na žalost, većina čovječanstva zna samo za krajnosti, pa dok jedni uživaju u patnji životinja, drugi pretjeruju u ljubavi prema njima, dajući im prednost nad ljudskim bićima. Zbog toga u mnogim, pogotovo Evropskim državama, u kućama nema više mjesta za djecu već samo za kućne ljubimce, a statistike pokazuju utroške koji se računaju u milijardama, koji godišnje odu na brigu o ljubimcima.Sađenje drveća i kultiviranje zemljišta
” Svaki čovjek jedna sadnica ”, je dobro poznata krilatica koja se naročito potencira zadnjih decenija, kada zbog nekontrolirane sječe šuma, planeta zemlja ostaje bez svojih pluća, a mnoge životinje bez svojih staništa. U suštini, eksploatacija šuma i ne bi bio toliki problem kada bi se uz svako posječeno stablo zasadilo novo. Opet, ako pogledamo u sunnet Allahovog poslanika s.a.v.s., nalazimo nevjerovatan poticaj muslimanima, da što aktivnije učestvuju u saðenju drveća i usjeva koji će biti od koristi za sva stvorenja. Prenosi Enes b. Malik r.a., da je Poslanik s.a.v.s. rekao:
” Koji god musliman posadi sadnicu ili usije usjev, pa od toga bude jeo čovjek, ptica, životinja, ili bilo šta drugo, on će od toga imati koristi do Sudnjeg dana ”. ( Buhari, br. 2320 i Muslim, br. 1553 ). Poticani ovim i sličnim hadisima, muslimani su od vremena poslanstva do današnjih dana sadili voćke i ostale biljne kulture, kako bi sebi obezbjedili nagradu trajne sadake. Jedne prilike je Ebu-Derda r.a., u Damasku sadio sadnicu, pa ga je neki čovjek u prolazu upitao: ” Zar to činiš a ti si ashab Božijeg poslanika s.a.v.s.?”, na što mu on reče: ” ne požuruj se da me osudiš, ja sam čuo Allahovog poslanika s.a.v.s. da je rekao: Ko god posadi sadnicu pa sa nje bude jeo čovjek, ili bilo koje drugo Allahovo stvorenje, to će mu se računati sadakom ”.
( Ahmed 6/444, sa dobrim lancem prenosilaca, kako kaže šejh Albani r.h. Vidjeti: Sahihu Tergib, br. 2600 ). Još čudnija od ove predaje ono što nam prenosi Enes b. Malik r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: ” Ukoliko nastupi sudnji dan, a u ruci jednoga od vas bude palmina sadnica, neka je posadi ako može ”.
( Ahmed 3/183, Buhari u Edebul-mufredu br.479, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-sahiha, br. 9 ). Iako nastup sudnjeg dana označava brzu propast kosmosa i svega što je u njemu, Poslanik s.a.v.s. preporučuje da se i zadnji trenutci dunjaluka iskoriste za ovo plemenito djelo.
Slična nagrada očekuje i one koji kultiviraju besplodnu i opustošenu zemlju. Kaže Poslanik s.a.v.s., u hadisu koga prenosi Džabir r.a.: ” Ko (obradom i trudom) kultivira besplodno zemljište, za to mu pripada nagrada, a ono što sa nje pojedu živa bića, računa mu se kao sadaka ”. (Ahmed 3/313, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca po ocjeni šejha Albanija r.h. Vidjeti: Sahihul-džamia br.5974 i Es-sahiha br. 568 ).Voda, neprocjenjivo blago
Pitka voda je velika Allahova blagodat koju često zanemarujemo, a njenu istinsku veličinu shvaćaju samo oni koji su bili iskušani sa žeðu. Kaže Allah u prijevodu značenja: ” Kažite vi meni, vodu koju pijete, da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo? Ako želimo možemo slanom da je učinimo – pa zašto niste zahvalni?”
( El-Waki’a, 68-70 ). Zasigurno ljudima ne bi trebalo veće iskušenje od toga da im Allah pitku vodu učini slanom ili da im oteža dolazak do nje: ” Reci: Šta mislite, ako vam vode presuše – ko će vam tekuću vodu dati? ” (El-Kalem, 30 ). Zbog globalnog zatopljenja i zagaðenja, uz još mnoge druge faktore nesmotrenog ljudskog djelovanja, poput bespotrebnog trošenja vode, nestašica pitke vode se već nameće kao ozbiljna prijetnja i problem. Neki analitičari čak smatraju da bi voda mogla biti jedan od glavnih uzroka ratova u budućnosti. Opet, vraćajući se sunnetu Allahovog Poslanika s.a.v.s., nalazimo jasne preporuke da se voda ne troši uzalud i da se ne rasipa, pa makar to bilo i prilikom uzimanja abdesta, koji je osnovni uvjet za obavljanje namaza, najvrjednijeg djela u Islamu. Muhammed s.a.v.s. je jednom naišao pored Sa’da r.a koji je uzimao abdest, pa mu je rekao: ” Kakvo je to rasipanje, o Sa’de?”, a ovaj priupita: ” Zar se i prilikom abdesta može rasipati (voda)? ”. ” Da, pa makar se nalazio pored rijeke koja teče ”, odgovori Poslanik s.a.v.s. ( Ahmed, 2/221, od Abdullaha b. Amra r.a. Ahmed Šakir r.h. ga je ocijenio vjerodostojnim, a šejh Albani r.h dobrim. Vidjeti Es-sahiha, br. 3292). Uz ovo još možemo reći da je Poslanik s.a.v.s. zabranio mokrenje u stajaću vodu, ( Muslim, br. 281, od Džabira r.a.) što takoðer može aludirati na izbjegavanje onečišćenja vode.
Na kraju zaključujemo, da uz ovakve dokaze sa sigurnošću možemo ustvrditi, da su muslimani ustvari prvi ekolozi i zaštitnici životinja koji se pojavili na zemlji. Stoljećima prije udruga zelenih, muslimani su iz gore navedenih razloga, preventivno čuvali svoj okoliš, dok ” civilizirani ” čovjek prvo uništi pa onda propiše zakon o zaštiti. Allaha molimo, da nam boravak na ovom dunjaluku učini prijatnim i da nam otvori oči i srca pa da u svemu što nas okružuje vidimo Njegovu mudrost i blagodat, i da Mu na tome budemo zahvalni.Islam i ekologija – Humano postupanje prema živim bićima
Piše: Amir Durmić
Ovdje možemo spomenuti i činjenicu da, kada se radi o životinjama, sigurno ne postoji nijedna religija, pokret ili udruga koja sa životinjama postupa humanije i milostivije od Islama. čak i kada ih sa opravdanim razlogom ubijaju na šerijatski propisan način, muslimani to rade humano, bez mučenja ili paganskih običaja kao što je čest slučaj sa sljedbenicima mnogih objavljenih ili ne objavljenih vjera. Kaže Muhammed s.a.v.s. : ” Uistinu je Allah prema svemu propisao dobročinstvo, pa kada ubijate, radite to na najljepši način, kada koljete, radite to na najmilostiviji način. Neka svako od vas dobro naoštri svoj nož kako bi olakšao svojoj žrtvi ‘( Muslim, br.1955, od Šeddada b. Evsa r.a. ).Poslanik s.a.v.s. je jedne prilike ugledao čovjeka koji je svoju nogu stavio na vrat ovce i pred njenim očima oštrio svoj nož želeći da je prekolje, pa mu se Poslanik s.a.v.s. obratio riječima: ” Zašto to nisi učinio ranije? Zar želiš da je usmrtiš dva puta? ”. ( Hakim 4/231, i ocjenio ga vjerodostojnim, i podržao ga Zehebi. Takoðer šejh Albani ga smatra ispravnim. Es-sahiha br.24 ). Posebna prijetnja upućena je onima koji namjerno muče životinje ili se na njima iživljavaju. Od Abdullaha b. Omera se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: ” Ko bude mučio nešto što ima dušu a zatim se ne pokaje, Allah će njega mučiti na sudnjem danu ”. ( Ahmed 2/92, sa ispravnim lancem prenosilaca po ocjeni šejha Ahmeda Šakira r.h. br.5661). Poznat je slučaj žene koja je ušla u vatru zbog mačke koju je zatvorila, nije je nahranila ni napojila, niti ju je pustila da sama sebi traži opskrbu pa je umrla. (Buhari, br. 3482, Muslim, br. 2242, od Abdullaha b. Omera r.a.) Iz ove predaje vidimo da nehumani odnos prema životinji može biti razlogom kazne u džehennemu, ali isto tako milosrðe prema životinjama može biti razlogom oprosta grijeha i ulaska u džennet. Allah je oprostio prostitutki iz Benu Israila koja se smilovala žednom psu i napojila ga. ( Muslim, br. 2245, od Ebu Hurejre r.a). U mučenje životinja spada i organiziranje borbi pasa, bikova, pijetlova ili nekih drugih životinja, što je od davnina poznat običaj, prilikom čega priproste mase ispoljavaju niske strasti, uživajući u patnji tih nerazumnih bića, kladeći se na svoje favorite. Ovih godina pod pritiskom kojekakvih udruga ” prijatelja životinja ”, mnoge evropske države zabranjuju javno organiziranje ovakvih borbi, pa je čak i Španija najavila zabranu ubijanja bikova prilikom tradicionalnih korida po kojima je ova zemlja nadaleko poznata, čemu se mase žestoko protive i najavljuju prosvjede. Opet je islam daleko prije ” civilizirane ” Evrope dao svoju riječ o ovome: Od Abdullaha b. Abbasa se prenosi da je rekao: ” Poslanik s.a.v.s. je zabranio meðusobno zavaðanje životinja ”. ( Tirmizi, br. 1708, Ebu Davud, br.2562, sa slabim lancem prenosilaca kako kaže šejh Albani r.h. Vidjeti: Gajetul-meram, br.383 i Daiful-džamia br.6036 ). Iako je ova predaja slaba, nema nikakve sumnje da je njeno značenje ispravno, zbog već navedenih hadisa koji jasno brane mrcvarenje i paćenje životinja, a i slična predaja se prenosi od Abdullaha b. Omera sa dobrim lancem prenosilaca. ( Predaju bilježi Buhari u Edebul-Mufredu, br.1232, a Albani je ocijenio dobrom ). Imam Zehebi r.h , u svome djelu El-kebair, spominje, da je organiziranje borbi pasa, bikova i pijetlova, bio jedan od običaja pokvarenjačkog naroda kome je bio poslan Lut a.s.(Vidjeti: El-kebair, od spomenutog autora str.63, bez lanca prenosilaca ). Islam ide i dalje od spomenutog, pa čak brani i pretjerano umaranje životinja prilikom obavljanja poslova. Ušavši u jedan vrt, Poslaniku s.a.v.s. je prišla deva koja je cvilila a oči su joj suzile. Nakon što ju je pomilovao, deva se smirila, a Poslanik s.a.v.s. je upitao za njenog vlasnika. Javio se neki mladić Ensarija i potvrdio da je deva njegova. Tada mu Poslanik s.a.v.s. reče:
” Zar se Allaha ne bojiš u pogledu ove životinje koju ti je Allah podčinio. Ona mi se žali da je izgladnjuješ i pretjerano umaraš. ” (Ahmed 1/205, Ebu Davud br.2549. Ahmed Šakir r.h. ga je ocijenio vjerodostojnim u opaskama na Ahmedov Musned, br.1754, kao i šejh Albani r.h. u Es-sahiha, br.20 ). Ebu Derda r.a je imao devu po imenu Demun, pa kada bi je neko od njega iznajmio, on bi mu govorio: ” Nemojte na nju tovariti toliko i toliko, jer nije u stanju da to ponese ”. Kada mu se približila smrt, obraćao se ovoj devi govoreći:
” Nemoj me optuživati sutra kod moga Gospodara, jer nisam na tebe tovario osim onoliko koliko si bila u stanju ponijeti ”. Omer b. Abdul-Aziz je imao slugu koji bi svakog dana odlazio na pijacu i obavljao poslove sa mazgom koja je bila Omerovo vlasništvo pa bi uobičajeno zaraðivao i donosio po jedan dirhem. Jednog dana je sluga donio dirhem i po, pa ga je Omer r.h. upitao: ” Šta se desilo?”, a mladić reče: ” Dobar promet na pijaci ”. ” Ne, nego si je previše opteretio! ”, reče Omer, pa mu naredi da mazgu odmori tri dana. ( obje predaje su vjerodostojne. Vidjeti: Es-sahiha, 1/ 68-69). Na žalost, većina čovječanstva zna samo za krajnosti, pa dok jedni uživaju u patnji životinja, drugi pretjeruju u ljubavi prema njima, dajući im prednost nad ljudskim bićima. Zbog toga u mnogim, pogotovo Evropskim državama, u kućama nema više mjesta za djecu već samo za kućne ljubimce, a statistike pokazuju utroške koji se računaju u milijardama, koji godišnje odu na brigu o ljubimcima.Sađenje drveća i kultiviranje zemljišta
” Svaki čovjek jedna sadnica ”, je dobro poznata krilatica koja se naročito potencira zadnjih decenija, kada zbog nekontrolirane sječe šuma, planeta zemlja ostaje bez svojih pluća, a mnoge životinje bez svojih staništa. U suštini, eksploatacija šuma i ne bi bio toliki problem kada bi se uz svako posječeno stablo zasadilo novo. Opet, ako pogledamo u sunnet Allahovog poslanika s.a.v.s., nalazimo nevjerovatan poticaj muslimanima, da što aktivnije učestvuju u saðenju drveća i usjeva koji će biti od koristi za sva stvorenja. Prenosi Enes b. Malik r.a., da je Poslanik s.a.v.s. rekao:
” Koji god musliman posadi sadnicu ili usije usjev, pa od toga bude jeo čovjek, ptica, životinja, ili bilo šta drugo, on će od toga imati koristi do Sudnjeg dana ”. ( Buhari, br. 2320 i Muslim, br. 1553 ). Poticani ovim i sličnim hadisima, muslimani su od vremena poslanstva do današnjih dana sadili voćke i ostale biljne kulture, kako bi sebi obezbjedili nagradu trajne sadake. Jedne prilike je Ebu-Derda r.a., u Damasku sadio sadnicu, pa ga je neki čovjek u prolazu upitao: ” Zar to činiš a ti si ashab Božijeg poslanika s.a.v.s.?”, na što mu on reče: ” ne požuruj se da me osudiš, ja sam čuo Allahovog poslanika s.a.v.s. da je rekao: Ko god posadi sadnicu pa sa nje bude jeo čovjek, ili bilo koje drugo Allahovo stvorenje, to će mu se računati sadakom ”.
( Ahmed 6/444, sa dobrim lancem prenosilaca, kako kaže šejh Albani r.h. Vidjeti: Sahihu Tergib, br. 2600 ). Još čudnija od ove predaje ono što nam prenosi Enes b. Malik r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: ” Ukoliko nastupi sudnji dan, a u ruci jednoga od vas bude palmina sadnica, neka je posadi ako može ”.
( Ahmed 3/183, Buhari u Edebul-mufredu br.479, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-sahiha, br. 9 ). Iako nastup sudnjeg dana označava brzu propast kosmosa i svega što je u njemu, Poslanik s.a.v.s. preporučuje da se i zadnji trenutci dunjaluka iskoriste za ovo plemenito djelo.
Slična nagrada očekuje i one koji kultiviraju besplodnu i opustošenu zemlju. Kaže Poslanik s.a.v.s., u hadisu koga prenosi Džabir r.a.: ” Ko (obradom i trudom) kultivira besplodno zemljište, za to mu pripada nagrada, a ono što sa nje pojedu živa bića, računa mu se kao sadaka ”. (Ahmed 3/313, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca po ocjeni šejha Albanija r.h. Vidjeti: Sahihul-džamia br.5974 i Es-sahiha br. 568 ).Voda, neprocjenjivo blago
Pitka voda je velika Allahova blagodat koju često zanemarujemo, a njenu istinsku veličinu shvaćaju samo oni koji su bili iskušani sa žeðu. Kaže Allah u prijevodu značenja: ” Kažite vi meni, vodu koju pijete, da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo? Ako želimo možemo slanom da je učinimo – pa zašto niste zahvalni?”
( El-Waki’a, 68-70 ). Zasigurno ljudima ne bi trebalo veće iskušenje od toga da im Allah pitku vodu učini slanom ili da im oteža dolazak do nje: ” Reci: Šta mislite, ako vam vode presuše – ko će vam tekuću vodu dati? ” (El-Kalem, 30 ). Zbog globalnog zatopljenja i zagaðenja, uz još mnoge druge faktore nesmotrenog ljudskog djelovanja, poput bespotrebnog trošenja vode, nestašica pitke vode se već nameće kao ozbiljna prijetnja i problem. Neki analitičari čak smatraju da bi voda mogla biti jedan od glavnih uzroka ratova u budućnosti. Opet, vraćajući se sunnetu Allahovog Poslanika s.a.v.s., nalazimo jasne preporuke da se voda ne troši uzalud i da se ne rasipa, pa makar to bilo i prilikom uzimanja abdesta, koji je osnovni uvjet za obavljanje namaza, najvrjednijeg djela u Islamu. Muhammed s.a.v.s. je jednom naišao pored Sa’da r.a koji je uzimao abdest, pa mu je rekao: ” Kakvo je to rasipanje, o Sa’de?”, a ovaj priupita: ” Zar se i prilikom abdesta može rasipati (voda)? ”. ” Da, pa makar se nalazio pored rijeke koja teče ”, odgovori Poslanik s.a.v.s. ( Ahmed, 2/221, od Abdullaha b. Amra r.a. Ahmed Šakir r.h. ga je ocijenio vjerodostojnim, a šejh Albani r.h dobrim. Vidjeti Es-sahiha, br. 3292). Uz ovo još možemo reći da je Poslanik s.a.v.s. zabranio mokrenje u stajaću vodu, ( Muslim, br. 281, od Džabira r.a.) što takoðer može aludirati na izbjegavanje onečišćenja vode.
Na kraju zaključujemo, da uz ovakve dokaze sa sigurnošću možemo ustvrditi, da su muslimani ustvari prvi ekolozi i zaštitnici životinja koji se pojavili na zemlji. Stoljećima prije udruga zelenih, muslimani su iz gore navedenih razloga, preventivno čuvali svoj okoliš, dok ” civilizirani ” čovjek prvo uništi pa onda propiše zakon o zaštiti. Allaha molimo, da nam boravak na ovom dunjaluku učini prijatnim i da nam otvori oči i srca pa da u svemu što nas okružuje vidimo Njegovu mudrost i blagodat, i da Mu na tome budemo zahvalni.
U Fahdovoj džamiji se u prethodnih šest noći klanjao noćni namaz a biće insaAllah klanjan i u naredne tri noći. Noćni namaz počinje u 2 sata iza pola noći i traje oko sat vremena. Bujrum„Bokovi njihovi se postelje lišavaju i oni se gospodaru svome iz straha i želje klanjaju, a dio onoga što im mi dajemo, udjeljuju. I niko ne zna kakve ih , kao nagrada za ono što su činili , skrivene radosti čekaju“ (Es-Sedžda,16-17).
ABDESTIMO SE I KLANJAJMO OVAJ NOCNI NAMAZ KAO DA NAM JE POSLJEDNJI,UPUTIMO DOVU JEDNI ZA DRUGE,OZIVIMO LJUBAV U IME ALLAHA U NASIM SRCIMA.
U Fahdovoj džamiji se u prethodnih šest noći klanjao noćni namaz a biće insaAllah klanjan i u naredne tri noći. Noćni namaz počinje u 2 sata iza pola noći i traje oko sat vremena. Bujrum„Bokovi njihovi se postelje lišavaju i oni se gospodaru svome iz straha i želje klanjaju, a dio onoga što im mi dajemo, udjeljuju. I niko ne zna kakve ih , kao nagrada za ono što su činili , skrivene radosti čekaju“ (Es-Sedžda,16-17).
ABDESTIMO SE I KLANJAJMO OVAJ NOCNI NAMAZ KAO DA NAM JE POSLJEDNJI,UPUTIMO DOVU JEDNI ZA DRUGE,OZIVIMO LJUBAV U IME ALLAHA U NASIM SRCIMA.
