[Mustafa]

in reply to: Naslovna stranica #1474

Trebalo bi napisati jednu kracu pricu o rahmetli Sehinoj rano preminuloj kcerci. Posto se radi o cvijetu mladosti mislim da bi trebalo ici na prvu stranicu. Tu bi Galib mogao pomoci da sazna malo vise detalja o njoj i od cega je “preselila”….
Vjerovatno ce Galib biti na dzenazi pa bi se moglo ubaciti par slika….
Mislim da bi bilo lijepo da i mi na prvoj strani posvetimo paznju i odamo postovanje……
Lijepo bi bilo da to uradimo veceras ili bar sutra….
Selam

[Mustafa]

in reply to: Naslovna stranica #1462

TEVIN CITAT:

[color=#FF0000]A Elvedin – Dino pravi kucu i ima i sad auto limarsku radionicu u Doglodima, ako se tako zove. A dolazi mu se iz Rajlovca, prodjes pored Robota prema mostu. Cim predjes most na rijeci Bosni prva kuca sa lijeve strane je Dinina. Pa evo za one kojima trba nesto uraditi na autu nek se jave nasem Dini. Pogotovo mi sa zapada koristimo priliku zato sto znamo kako su ubitacne cijene opravki pa i svega ostalog u nasim novim drzavama.
A nas Dino nije ni skup kakav je vrhunski majstor.[/color]

Ja sam razmisljao o ovome da predlozim da pravimo price o ovakvim ljidima koji imaju neke privatne radnje, koji se bave nekim biznisom, bilo to sitno ili krupno a nasi su Rogaticani…
Evo Teva moze napisati pricu o Elvedinu, Pinetu,
Kaza moze obnoviti pricu o Misku, a moze se pisati i o Galibu i njegovoj ljubavi slikarstvu, Asima Lihic, Cico, Seha przionica kahve, pa o starim Rogaticanima kafana Behar, Pod Lipom, rah. Hodzicu cevapcinice…, Sajka kopirnica kljuceva, Memo (bio teksista) ima isto neku kafanicu, Kena ima kafanu, Pava isto tako, Sejtarija knjizara, Ciko sa njegovim CD-ima, Kokot Nedzad ima stolarsku radnju, Munir na Ilidzi ima RTV mehanicarsku radnju, Ima tu vjerovatno zidara, limara, stolara, mozda i taksista itd……….. Mislim da bi bilo interesantno…….

[Mustafa]

in reply to: Muderris – Hutbe #1451

ŠESNAESTOGODIŠNJICA ARMIJE RBiH

Braćo i sestre u islamu! Danas 05. rebiu-l-ahira 1429. h., što odgovara 11. aprilu 2008. godine, uz Allahovu, dž.š., pomoć govorim na temu «Šesnaestogodišnjica Armije Republike Bosne i Hercegovine». Za pomenutu temu sam se opredijelio jer se za četiri dana, tačnije 15. aprila 2008. godine, navršava 16 godina od formiranja Armije Republike Bosne i Hercegovine i taj dan se na dijelu Federacije Bosne i Hercegovine sa Bošnjačkom većinom, obilježava kao Dan Armije. Današnja hutba govori o Armiji Republike Bosne i Hercegovine: njenim šehidima, invalidima, znanim i neznanim junacima, pohvaljenim i nepohvaljenim herojima, demobilisanim borcima, profesionalnim vojnicima i svima onima koji su hrabro i bez oklijevanja stali u prve borbene redove da brane Republiku Bosnu i Hercegovinu… Jedinice rezervne policije i Armija Republike Bosne i Hercegovine su se uz Allahovu, dž.š., pomoć, u nemogućim uslovima oduprli oružjem i ljudstvom znatno nadmoćnijim i brojnijim neprijateljima.

Braćo i sestre! Sjećajmo se sa ponosom dana u kojima se u Bosni i Hercegovini vodila odsudna bitka za: vjeru, čast i državu i nemojmo kriti nepobitne historijske činjenice, niti ih se stiditi, jer se Bošnjaci nemaju čega stiditi, niti koga mimo Allaha, dž.š., bojati! Armija Republike Bosne i Hercegovine je bila vojska koja je zajedno sa jedinicama MUP-a, nakon Allahove, dž.š., pomoći obezbijedila životni prostor za Bošnjake i za sve one koji osjećaju Bosnu i Hercegovinu kao svoju zemlju. Ona je obezbijedila da se u Bosni i Hercegovini sigurno osjeća svako, pa čak i oni koji to ne zaslužuju i koji i dalje pokušavaju da je unište ili destabiliziraju…
Muslimanima se propisuje borba koja im nije po volji, a ima stvari koje muslimani ne vole, a one su dobro za njih i onih koje vole, a one su zlo za njih, kao što stoji u 216. ajetu Sure El-Bekare:
“Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! – Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate.” (Suretu El-Bekare, 216)

Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji bilježi imam Buharija, kaže:
Prenosi Enes, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Rani odlazak u borbu na Allahovu putu i kasni povratak iz nje, bolji su od dunjaluka i svega što je na njemu!” (Buharija)
Zato, neka su sretni svi oni koji su istinski se boreći potvrđivali svoj iman punih 45 mjeseci, a za taj njihov trud ne postoji dunjalučka vaga, koja to može izmjeriti!
Aprila 1992. godine je došlo vrijeme da Bošnjaci ginu za svoju zemlju, jer su to više od jednog stoljeća činili za tuđe zemlje i tuđe interese, u prvim borbenim ešalonima, širom kršovitog Balkana. Spominjali su se podvizi hrabrih Bošnjana u: Austriji, Italiji, Mađarskoj i drugim zemljama, ali je ta borba bila pod nečijom tuđom komandom i za nečije “više ciljeve”. Bošnjaci su nakon dugog vremenskog perioda bili u prilici da se dokažu u odbrani: vjere, zemlje Bosne i Hercegovine i svih naroda u Bosni Hercegovini.

Došao je čas u kojem je svako imao priliku da se dokaže ili popravi, jer krvava agresija na Bosnu i Hercegovinu nije trajala nekoliko dana, već nekoliko godina. U tom vremenskom periodu je bilo prilike za svakoga: za heroje da uđu u legendu, za kukavice da očeliče, za neopredijeljene i bezlične da se opredijele, za zalutale, da dođu pameti, za uspavane da se probude i td.. Zato se karakter svakog insana u Bosni i Hercegovini može realno ocijeniti, kada se uzme u obzir njegov doprinos u odbrani Bosne i Hercegovine, jer je azab koji se zvao agresija na Bosnu i Hercegovinu bio dug i graničio se sa nemogućim.

U tako teškom historijskom trenutku, Armija Republike Bosne i Hercegovine i jedinice MUP-a se nisu svetile i vraćale istom mjerom za zločine koji su počinjeni nad njihovim narodom i drugim patriotama Republike Bosne i Hercegovine. One su pokazale najviši stupanj morala i spremnosti da se bore za najviše ciljeve, koji ostaju kao univerzalna vrijednost. U redovima Armije i MUP-a je bilo mjesta za sve one koji su željeli da se dokažu kao patriote ove zemlje.

Hiljade šehida su pale na putu otpora agresorima. Hiljade neznanih bosanskih junaka, čija se imena ne pominju u knjigama, ne čitaju na svečanim postrojavanjima i oni se ne pozivaju na obilježavanja značajnijih događaja; svi oni su se svojim hrabrim podvizima nebrojeno puta suprostavili agresoru oslobađajući kote za koje su vojni stratezi tvrdili da su neosvojive. Oni ostaju zapisani tamo odakle se ne brišu pohvale, gdje se ne poništavaju naredbe, gdje je vječnost, kod Onoga koji sve stvara i rastvara.

Budimo ponosni što smo bili sudionici herojske odbrane Republike Bosne i Hercegovine i što smo u svoju Bosnu i Hercegovinu ugradili dio sebe, a samo kukavice nisu ponosne na svoju časnu borbu! Zasigurno bi naši neprijatelji uz Allahovu, dž.š., pomoć bili potpuno poraženi da im njihovi zaštitnici sa Zapada i Istoka nisu pomagali na razne načine, a zar embargo na uvoz oružja nije bio jedan od poteza koji nas je prisiljavao na predaju? Uprkos tome nije se desio naš očekivani poraz i predaja bez borbe.

Hiljade Bošnjka se mjesecima goloruko odupiralo neprijatelju u nadi da će uspjeti zarobiti nešto od lahkog naoružanja. Tenkovi su zaustavljani sa flašama benzina i balvanima i tako je obarana teorija o četvrtoj vojnoj sili u Evropi, koja se smatrala nepobjedivom. Koliko je vodovodnih cijevi prepravljeno u lovačke puške, koje su nerijetko eksplodirale u vlastiti rukama? Kako su u početku spravljane ručne bombe, jer drugih nije bilo? Itd….

Sve bi to bilo drugačije da Zapad nije potvrdio embargo na uvoz naoružanja. Bošnjaci su bili izloženi napadu onih koji su se Zapadu predstavljali za one koji i njih čuvaju od islama ili kako to oni kažu “zelene opasnosti”. Naravno, Armija Republike Bosne i Hercegovine je potvrdila Kur’ansku istinu:
“…Koliko je malih skupina pobijedilo velike skupine, Allahovom voljom! Uistinu je Allah sa strpljivima!” (Suretu El-Bekare:249)

Koliko je samo malih skupina uz Allahovu, dž.š., pomoć pružilo neviđen otpor nemanima, kada su nasrtale da zatru tragove islama?! Kako su se u zvjerskom obliku pojavili narodi koji su do juče govorili o bratstvu i jedinstvu, uspavljujući muslimanski narod? Kako se Bošnjacima krvava historija ponavlja i miješa sa stvarnošću, dovodeći ih u dilemu šta je stvarnost, a šta ružan san?

Mudre bošnjačke glave koje svakodnevno susrećemo, su podnijele veliki teret borbe za Bosnu i Hercegovinu i te mudre glave su za ovu zemlju dale po nekoliko sinova i unuka i mnogi od njih su ostali bez muških potomaka. Upravo u prve safove naših džamija svakodnevno staju oni koji su rodili i odgojili sinove, tvrđe i hrabrije nego su neprijatelji mogli i pretpostaviti. Zato, budimo pažljivi i nikada ne uvrijedimo, te mudre bošnjačke glave koje ni u najtežim vremenima se ne dadoše pokolebati! Upravo je to onaj najbolji sloj bošnjačkog naroda koji nije nikada kalkulisao i koji se odupirao nemanima onda kada su svi drugi mislili da je gotovo.

Armija Republike Bosne i Hercegovine se rodila u krvi i u kricima vlastitog naroda, koji nije imao drugog izbora, nego da se suprostavi zlu, makar to suprostavljanje ne imalo zdravu logiku i vrlo malo šanse po aršinima eksperata rata. Zbog toga bi mogli kazati da je borba u Bosni i Hercegovini imala mnogo kerameta, koji dolaze kao posljedica istinske borbe. Mnogo je pojedinaca i grupa koji su svjedoci brojnih kerameta, o kojima se malo i stidljivo priča. Možda je razlog za to što kerameti nisu dolazili sa Zapada, pa ih je bilo stid da ih neko ne ospori, jer je “dobro” samo ono što je dolazilo i dolazi sa Zapada ili je padalo odozgo iz utroba transportnih aviona, kao humanitarna pomoć Bošnjacima, koji tu preveliku “dobrotu” svijeta nikada neće zaboraviti.

Takvi su Bošnajci; sve znaju priznati osim uspjeha vlastitog naroda i znaju spominjati svačije osim svoje rezultate. Komisija za reviziju državljanstava oduzima državljanstva od dobrovoljaca iz Islamskog svijeta, koja su stečena na legalan način, dok državljanstvo Bosne i Hercegovine imaju agresori na Republiku Bosnu i Hercegovinu i niko to ne postavlja kao problem. Bosna i Hercegovina je zemlja čuda, zemlja u kojoj su zagarantovana prava svih njenih građana, osim prava dijela onih koji su se istinski borili za nju…

Neka nam sjećanje na formiranje Armije Republike Bosne i Hercegovine i njenu slavnu borbu, bude još jedna lekcija iz svijetle historije ove napaćene zemlje, kojom trebamo svi biti ponosni!

Gospodaru, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama ovdje u kršovitoj Bosni i Hercegovini, učini nas od onih koji uspostavljaju red na Zemlji, a ne učini nas od onih koji čine nered i nasilje, obraduj džennetom šehide i sve istinske borce koji su branili i oslobađali Bosnu i Hercegovinu, uputi naše potomke i učini ih dosljednijim nosiocima islama i bolji čuvarima od nas, budi nam Milostiv na Sudnjem danu i uvedi nas u džennete u društvu sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
Sarajevo: 05. rebiu-l-ahir 1429.h. Hutba: Džamija «Kralj Fahd»
11. april 2008.god. Nezim Halilović Muderris

[Mustafa]

in reply to: Naslovna stranica #1446

Kaza evo ja sam malo dotjerao ovaj tekst. pa mozemo veceras ili sutra ga staviti na naslovnu… Mozes i ti nisi odavo postavio vijest

Keva – novi vjesnik proljeća

Danas sam ispunjen oduševljenjem i pišem Vam ovo punog srca. Danas, sam, nakon dugih 16 godina preko MSN -a vidio i čuo mog Salan Elvedina – Kevu. Vjerujte mi još sam pod tim impresijama i još mi srce treperi od radosti. Vidio sam nakon toliko godina Kevu po mom ličnom mišljenju rogatičkog heroja, a prije svega iskrenog prijatelja i čovjeka velikog srca.

Moj dragi Keva, moj izviđač, moj jaran, čovjek koji je za mnoge zaboravljen. Sjetimo se samo da je Keva bio teško ranjen na Ljunu. Prebacivan je u razne zemlje na liječenje, a da za njega malo ko zna.

Keva je trenutno u Finskoj. Ima zlatnu suprugu Dadu i malu jednogodišnju kćerkicu, malu princezu Ajlu. Keva živi svoj život u tuđini i mašta o svom povratku u svoj Podljun.
Ja javno obećavam da ću učiniti sve da mu se stvore ti uslovi, ako Bog da, da nikne kuća na njegovoj babovini, pa da nas Keva dođe u Rogaticu i da nas bude više.

Pišem ovo da demantujem mnoge koji kažu: „ Mi koji smo u tuđini i nikad se nećemo vratiti u našu Rogaticu“. Ali kako vidite ima želje i htijenja našeg Keve i njegove Dade. Ovo je za sad prvi konkretan primjer a ja se nadam ubrzo da će se javiti mnogi sa istom željom.

Dragi moji Rogatičani, ja sam vam na raspolaganju, što kod Vam zatreba, a osjećate da Vam ja mogu pomoći, bujrum! Želim mom i vašem Kevi i njegovoj porodici da im ovaj period do povratka prođe sa lakoćom i bez problema i da mi što prije dođe.

U jednoj od predhodnih vijesti iz Rogatice mogli ste vidjeti i par slika rogatičkog behara a poslije ovog razgovora sa Kevom mogu slobodno postaviti pitanje sebi a i Vama: Da li je to Keva novi vjesnik proljeća, novi vjesnik povratka? Jeli to Keva neki novi rogatički behar?

ZAMBI

[Mustafa]

in reply to: Naslovna stranica #1444

:laugh: :laugh: :laugh:

[Mustafa]

in reply to: Naslovna stranica #1441

ok kaza sad cu tekst malo obraditi pa cu staviti mozda veceras jer su vec isle dvije vijesti
selam /valjal pjesma za Zambija :)

[Mustafa]

in reply to: Naslovna stranica #1424

Kaza ja bih napravio dvije vijesti od ove

– Behar u Rogatici sa ovim slikama sto si poslao

– Sa Kevom poslije 16 godina
ovdje cu ja naci jednu sliku iz Podljuna – Kevina kuca
a ti ako mozes nadi sa druzenja od prosle godine jednu Kevinu sliku i uradi portret(mala slika) za naslovnu stranu ubaci mi ovdje njenu sifru…….

[Mustafa]

in reply to: Naslovna stranica #1407

Ok Kaza – da sacekamo do sutra posto sam danas vec ubacio dvije vijesti… Os,oslicu neki naslov…..

[Mustafa]

in reply to: razne informacije #1373

21:42

Trenutno aktivnih Gostiju:
88 i Članova: 3
Teva
Mustafa
webmaster

[Mustafa]

in reply to: Naslovna stranica #1370

OK

[Mustafa]

in reply to: Naslovna stranica #1366

Ove dvije vijesti _ Informacije od Zambija po meni bi trebale ici na naslovnoj strani…. Kako povratiti imovinu, dobiti donaciju kao i ova vijsst o kancekarijama za pomoc… STA VI MISLITE selam

[Mustafa]

in reply to: razne informacije #1339

Procitah ovu povratnicku pricu pa nemogu da dodem sebi. Elkaza znam mislim da je godinu stariji od mene, zivi na “Zapadu” a nije u stanju roditelje pomoci ako ne svaki mjesec a ono bar nekoliko puta godisnje… Kako od takve osobe ocekivati da pomogne drugom…??????!!!!!!

[Mustafa]

in reply to: razne informacije #1314

Posto u Rogatici nema puno povratnika Zambi ce izgleda brzo “ispucati” sve price, pa je moj prijedlog da jednom sedmicno idemo sa ovakom pricom –

koja bi se zvala “Prica sedmice”, ili jos bolje “PRICA PETKOM” gdje bi se ta prica postavila u petak i bila cijeli vikend na prvom mjestu (do ponedeljka)

A vi opet uradite kako mislite da je najbolje….

[Mustafa]

in reply to: IVO ANDRIC – cetnicki ideolog ili ne? #1309

Kaza ovaj tvoj komentar mi se stvarno svidio i otprilike diskusija bi trebala ici tim smjerom.

Dobro bi bilo kad bi se dotakli i teme zasto bas Andric sa “Cuprijom” i “Hronikom” te Njegos sa “Vijencem” isl. kao obavezna literatura u srednjim skolama…… ZASTO????!!!!

[Mustafa]

in reply to: IVO ANDRIC – cetnicki ideolog ili ne? #1304

Razmisljanje jedne Sarajke koje slucajno pronadoh – mislim da će dati mali doprinos ovoj diskusiji:

Mogu pomalo neskromno reci da prilicno poznajem Andricevo djelo, nisam ga samo citala, nego iscitavala sa paznjom i iz razlicitih uglova sve sto je citaocu dostupno iz njegovog opusa, uzivajuci u cistoj ljepoti recenice. I bas zbog toga Andric je na neki nacin moja bolna tacka, mladalacko razocarenje kojem se vracam sa blagim osjecajem krivnje, jer se osjetim prevarenom u toj ljubavi. To je drugi razlog.

Danas se najcesce vracam citanju mladog Andrica , Expontu i Nemirima, tu mi je najblizi ( ne samo zbog duhovnosti kojom je protkan Ex ponto).

Kasniji Andric je onaj koji me je razocarao.

Violet, pisac je uvijek nacionalan iz jednog jednostavnog razloga, jer je pisceva umjetnost u tome da pojedinacno, licno, iskustveno prepoznaje neki drugi covjek kao univerzalno, a opet upuceno njemu. Upravo zbog toga i (za)volimo pisce o kojima nerijetko, na pocetku, ne znamo nista, a najmanje koje su nacionalnosti. Ono licno, iskustveno, dozivljeno, osjetilno je “domovina” pisca, bez toga pisac ne postoji, a u nacion je posve licna i posve iskustvena i osjetima podlozna stvar – ma kako se pisac odredio prema tome ili bas zbog tog odnosa.

Poslije nekih rasprava o Andicevom negativnom stavu prema muslimanima i Bosni opcenito, ja sam, ne zeleci da mi drugi serviraju knjizevna misljenja, uzela sebi u zadatak da ciljano, ali bez ikakve zle namjere,ponovo i pazljivo citam Andrica, narocito romane Na Drini cuprija… Travnicku hroniku, njegove pripovijetke….citala sam, podvlacila …i tonula u razocarenje. U ovim njegovim djelima skoro da nema pozitivnog lika sa muslimanskim imenom, muslimani su u najvecem broju slucajeva prikazani ili kao likovi bez ijedne plemenite osobine ili kao moralne kreature i beskarakterne nule ili kao carsijske budale ili kao glupaci ili kao zlocinci… likovi nad kojma se insan u svakodnevnici zgadio.Sa druge strane Srbi su u Andricevim djelima nosioci naplemenitijih ljudskih osobina, a katolicki svecenici, nasuprot Andricevih najcesce moralno iskvarenih hodza, priskrbili sebi svu mudrost ovog svijeta. Ako ikada u zivotu budem imala nekog vremena u sticaju sa voljom da to napravim, mogla bih napisati iscrpnu studiju o Andricevim predrasudama spram islama i muslimana. Nisu to samo predrasude, kao senzibilan citalac ja znam da je to gnusanje u najcistijem obliku u lijepoj kristalnoj bocici.

Pisca moze pokretati mrznja isto tako kao ljubav, a Andrica je (po meni) snazno pokretao jedan posve nezdrav sraz ljubavi/mrznje, zelje za bijegom/ nemogucnosti bijega, njegovi likovi su cesto u tragicnom neskladu ili u sukobu sa vremenom i prilikama, kao vjerovatno i on sam.

Andric jeste mestar rijeci , ali je daleko od istine da se Bosna i Hercegovina u knjizevnom (a mislim i u bilo kojem drugom) smislu moze kvalifikovati ( iskljucivo) preko njega.

[Author]

Posts