Forum Replies Created
-
Gdje se nalazi najviša statua Bude na svijetu?
U Indiji
Indijski arheolozi su nedavno pronašli do sada najvišu statuu Bude na svijetu na sjeveru indijske države Bihar, u regionu Šamparan, gotovo na samoj granici Indije sa Nepalom. Statua je visoka 32 metra, što je za oko 30 cm više od do sada najviše statue Bude koja se nalazi na indonežanskom ostrvu Java.
Koje sujeverje se smatra najstarijim?
Zečija šapa kao simbol sreće
Sujeverje se još od najranijih doba ljudske ciilizacije razvilo kod ljudi koji su pokušavali da objasne nepoznate pojave. U zapadnoj Evropi još prije nove ere smatralo se da su zečevi svetinja, da imaju dušu i da spadaju u izabrane životinje od kojih je potekao i sam čovjek. Zato se još onda vjerovalo da zeèija šapa donosi sreæu. Mnogo kasnije stari Kelti su usvojili dio tog vjerovanja – bili su ubjeđeni da zečija tijela nastanjuje “numina”, podzemni duh, čime se objašnjavao dugi boravak zečeva u podzemnim jazbinama. Drugi razlog zbog kojeg su zečevi smatrani svetim bila je njihova sposobnost razmnožavanja, zbog čega su ih smatrali simbolom rađanja, plodnosti, zdravlja i napretka, a zbog njihovih brzih nogu, smatrali su ih neuhvatljivima i simbolom pobjede i slobode. Tako se vjerovalo da svaki dio njihovog tijela daruje nosiocu neke od pomenutih osobina, a posebno zečija šapa. Od starih Kelta ovo vjerovanje su preuzeli i drugi narodi, pa je to danas jedna od najrasprostranjenijih praznovjerica, posebno u Evropi.
Zašto trepćemo?
Očni kapci kod čovjeka sastoje se od više slojeva kože i sluzokože koji se, pokretanjem određenih mišića oko oka podižu i spuštaju skoro automatski i toliko brzo da uopšte ne ometaju vid. Smatra se da čovjek trepne svakih 6 sekundi, odnosno da tokom svog života trepne oko 250 miliona puta. Glavna uloga treptanja jeste da se omogući konstantno vlaženje i ispiranje površine oka, tačnije očne mrežnjače, tečnošću koja predstavlja mješavinu izlučevine 20-ak sitnih lojnih i isto toliko suznih žlijezda koje se nalaze na ivicama očnih kapaka. Prilikom svakog treptaja ova tečnost premazuje cijelu površinu oka. Trepavice na kapcima vrše svoju zaštitnu ulogu, sprečavajući da sitna prašina i druge nečistoće iz vazduha dopru u oko i eventualno ga ozlijede.
Crtice sa Glasinca.
Autor: FRANJO FIALA
Publikacija: GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA
Datum izdavanja: 01/10/1892Djevojčin grob.[b][/b]
Između sela Rusanovića i Golubovića, koja leže od prilike 10 kilometara od kotarske varošice Rogatice, otkrio sam pri dnu nekog brežuljka, kome je visina na karti generalnog štopa zabilježena sa 873 t, gromilu, koja mi je udarila u oči s neobičnog svog oblika. Ta je gromila bila duga jedanaest, široka četiri metra, a visoka jedan metar, a to su dimenzije, kakih u prehistoričkih gromila nikad nema. Još zanimljivije postade mi to mjesto time, što je s njim u savezu priča. Čuo sam je iz ustiju rusanovićkog žitelja Uzeira Arnautovića, kako slijedi: „Na stijeni Banji, što se uzdiže kod sela Jazovića(Jarovića), i na kojoj se još vide zidine, što su preostale od goleme stare gradine, živio je mogućan ban. Kralj Kraljevog polja na Glasincu zaprosio je za svoga sina lijepu kćer banovu; ali ova nije marila za kraljevog sina. Iz osvete naredi kralj, da se zazida vrelo na Hrabru, iz koga potok, što teče kroz rusanovićki kraj, dobiva vodu. Onaj se kraj onda osuši, i nastade velika nestašica vode. Onda banova kći proda svoj dragocjeni nakit i sav svoj miraz, te novcem, što ga je time dobila, najmi vješte majstore, koji su iskopali tri bunara, i to „Vrbovik” kod pamije, što je danas u polju, „Leskovik” i „Seferovac” kod mjesta Dobrače. Ona umre, ranjena strijelom. Još se danas na koritu kraj bunara kod džamije vidi njezino znamenje, i to vreteno i strijela, usjećena u kamen”. Toliko mi umjede da priča moj čovjek. Ja sam ona sva tri bunara ogledao, te vrijeme postanja njihova po uzidanim pločama iz grobova mogu odrediti samo u turskoj eri. Na koritu, istesanom od sarkofaga, raspoznaje se još, makar vrlo istrošeno vreteno i buzdovan. Prekopavanje gromile, označene mi kao grob banove kćeri, pokazalo je ovaj uspjeh. Pod nasutom zemljom i šljunkom nađene su prema sredini gromile po dvije u samom tlu oko 75 duboko nskopane, grobnicama slične rake, neozidane po stranama. U svakoj bio je u tvrdoj ilovači i šljunku po jedan kostur. Lešina, južno sahranjena, bila je položena od juga prama sjeveru, glava joj je bila nagnuta na lijevu stranu a ruke joj bijahu skrštene na prsima. Kostur, sahranjen na sjevernoj strani gromile, bio je istim pravcem položen kao prvi, ali se je već sasvim bio raspao, tako da se više nije mogao razmotriti položaj glave i ruku. Priloga u te dvije rake nije nađeno nikakvih; ali je za to u materijalu, od koga je bila nasuta gromila, bilo nekoliko utaraka od posuda, građenih na točilo, i gvozden nož. Ti prijedmeti potječu iz srednjeg vijeka. Pastiri iz one okolice pripovjedahu mi, da cigani, koji onuda prolaze, „Djevojčinom grobu” iskazuju osobito poštovanje i da uvijek onuda razapinju svoje šatore. Možda je to grob kakog ciganskog glavara, jer način, kako su lešine sahranjene, niti je prema katoličkom, niti prema pravoslavnom, niti prema muhamedanskom obredu. Može biti da će kraniološko ispitivanje jedne one očuvane lubanje dati kakih pobližih razjašnjaja. Priči o zazidanju vreda čini se da je dao povoda prirodni događaj, koji u predjelima krasa nije rijedak, biće naime da je vrelo presušilo time, što se je pod njim provalio kamen, te mu se otvorio podzemni put. Dno doline oko Rusanovića i Dobrače mjestimice je močvarasto, a osim toga ima nekoliko ovećih ponora, koji se proširuju u razgrašene na daleko pećine. Seljaci pripovijedaju i to, da je dno doline nekoć bilo korito Rakitnice, koja danas od prilike deset kilometara daleko odanle protječe. To međutim s razloga geotektoničkih i stratigrafičkih nikako ne može biti. Tek bi moglo biti, da je onaj jedan vodeni reservoar prokalom ispod njega dobio drugi otok, te je tako presušilo jedno, a otvorilo se drugo vrelo.
VrbovikSlike:Ermin Hadžihasanović
u grupu ISTOČNA BOSNA
