Forum Replies Created
-
A evo jedno sjecanje na nase vozace autobusa. Sva trojica su nam ostala u sjecanju, jer pored toga sto su bili dobri vozaci, bili su omiljeni u sredini u kojoj su radili a posebno postovani od strane gradjana Rogatice.
Evo dobio sam e-mail od nasih dopisnika iz Rogatice, Ermina i Zambija. Radi se o jednoj humanitarnoj pomoci. Oni samo predlazu da se ovo objavi na naslovnoj strani pa ko bude htio ucestvovati odlucice sam. Dakle mi tu nemamo nekih specijalnih obaveza. Pitam vas da li da ovo postavimo na naslovnu stranu da odstoji dan-dva. Naravno to bi postavili sutra i pod imenom Zambija posto su oni ovo pokrenuli. Radi se o cetvorogidisnjem djetetu kome je potrebna operacija. Evo podataka:
[color=#0000FF]OVO JE PRICA O MALOM EDIMU (ALEMA) HAJDAREVICU
Cetvorogodisnji Edim Hajdarevic ne moze normalno mokriti
SANSA ZA IZLJECENJE JE OPERACIJA U NJEMACKOJ
Operaciju bi trebao uraditi Sarajlija profesor doktor Milomir Ninkovic,kaze djecakov dedo Fadil HajdarevicUROÐENA ANOMALIJA
Cetverogodisnji Edim Hajdarevic je sa nepunih mjesec dana otisao u bolnicu. Tu je ostao osam mjeseci. Otkrivena mu je urodjena anomalija mokracne besike i mokracnih kanala te je i operiran.
Poslije te operacije mali Edo ne moze normalno mokriti,nego preko kesice koju nosi na stomaku.Prosle godine je ponovo operiran, ali je rezultat isti,Edo se trenutno osjeca dobro ali je pred njim jos jedna operacija kako bi se doslo do konacnog rijesenja.Njegova porodica je dobila uvijeravanje da je uspijeh 100%.To samo moze uraditi jedan od najboljih plasticnih hirurga na svijetu prof.dr.Milomir Ninkovic sef klinike u Minhenu.
Prof.dr.Ninkovic je Sarajlija koji je u zizu javnosti dosao nakon sto je operirao pokojnog Ivicu Racana.Hajdarevici su posredno stupili s njim u kontakt.On je tom prilikom pokazao spremnost da uradi takvu operaciju sa svojim kolegama u Frajburgu,a operacija bi kostala oko 25 000 eura,rekao nam je Fadil Hajdarevic dedo malog Ede.Edina porodica nema taj novac. Otac Alem je nezaposlen na birou i povremeno radi ,majka Fata trenutno radi.Putem raznih humanitarni akcija pokusavaju sakupiti potreban novac.Njihova jedina zelja je da Edo pocne normalno zivjeti.
Napomena:Mali Edo je praunuk od rahmetli FADILE rodj. COLIC. To je sestra od Halida Colica koji trenutno zivi u Kovanju.Porodica Hajdarevic trenutno zivi u Sarajevu a mali Edo veci dio vremena provodi sa dedom i nanom u Vogosci.
OVIM PUTEM MOLIMO NASE SUGRAÐANE SIROM SVIJETA KAO I SVE LJUDE DOBRE VOLJE DA POMOGNU NASEM MALOM EDIMU DA SE VRATI NORMALNOM ZIVOTU KOLIKO KO MOZE .
UNAPRIJED VELIKA HVALA U IME PORODICE HAJDAREVICSredstva za Edimovo lijeæenje mozete uplatiti na transakcijski racun
HVB CENTRAL PROFIT BANCI SARAJEVO 1290000000000006
Kontakt telefon 062-287-548 – majka Edima Hajdarevica Fata [/color]Eto to je to pa vas molim da date misljenje.
Nadam se da ce neko od nasih clanova doci do podataka o siroj biografiji slikara, rahmetli Hasana Suceske, naseg sugradjanina.Ono sto sam ja uspio naci i internetu nije dovoljno da bi se dobila potpuna slika o ovom poznatom covjeku.Sigurno postoje negdje pisani dokumenti koji jos uvijek nisu dospjeli na internet.Ono sto sam ja nasao je slijedece:
[b]SUCESKA HASAN
Rodjen u Rogatici 1935 godine preminuo u Sarajevu 1994 godine.Zavrsio Skolu za primjenjenu umjetnost u Sarajevu 1954,Akademiju za primjenjene umjetnosti u Beogradu 1958 godine.[/b]A evo i jednog njegovog akvarela, “Vodopad Kravice” format
35 X 25.
Camka i Galib Kazic. Svi su poznavali naseg Sefa, Galiba kao i njegovu kompletnu porodicu.
Vahid i Taiba Brankovic, roditelji naseg Emira-Hagare i Pase.
Rahmetli Vahid je umro u danima prvih napada agresora na
Rogaticu,tako da se nije mogla obaviti dzenaza kako to prilici
rahmetliji i u groblju za Hridom.
Nazalost na ovom sjecanju a vjerovatno greskom izdavaca
nije upisan datum smrti rahmetli Taibe.
Zamolio bih one kojima je to poznato da u dodatnom
postu to napisu.
AKADEMIK PROF. DR. AVDO SUĆESKA (1927.-2001.)
Tokom proteklog stoljeća Sarajevo je ubrajano u najveće i najznačajnije centre za izučavanje orijentalistike i historije osmanskog perioda na prostorima zemalja jugoistočne Evrope. Stečeni renome nastao je zalaganjem brojnih znanstvenih radnika, institucija, djela i časopisa pisanih i objavljivanih u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Imena i djela dr. Safvet bega Bašagića, Milana Preloga, Sejfudina Kemure, dr. Vladimira Ćorovića, Hamdije Kreševljakovića još su u prvim decenij ama XX stoljeća privukla pažnju ozbiljne znanstvene javnosti. U narednom periodu dolazeće generacije orijentalista i historičara osmanskog perioda još su više učvrstile i podigle već stečeni ugled. Nove studije i radovi akademika Hamdije Kreševljakovića, te prijevodi deftera i drugih izvora orijentalne provenijencije, kao i brojne knjige, članci i prilozi dr. Šaćira Sikirića, akademika Nedi-ma Filipovića, akademika Branislava Đurđeva, prof. Hamida Hadžibegića, dr. Haz-ima Šabanovića, Besima Korkuta, dr. Adema Handžića, Alije Bejtića, Mehmeda Mujezinovića, dr. Muhameda Hadžijahića, Omera Mušića, mr. Ešrefa Kovačevića, Muhameda Mujića i drugih, doprinijeli su da su fakulteti Univerziteta u Sarajevu, Zemaljski muzej i Orijentalni institut postali centri u kojima su radili ili učile mlađe generacije osmanista sa prostora bivše Jugoslavije, ali i drugih zemalja. Zato je odlazak sa ovog svijeta svakog od navedenih znanstvenika, pedagoga, humanista predstavljao nenadoknadljiv gubitak. Ovom krugu osmanista pripadao je i akademik prof. dr. Avdo Sućeska. Njegovom smrću 21. decembra 2001. godine, polahko ali neumitno odlazi upravo ona generacija osmanista koja je stekla najveće priznanje i poštovanje svih koji znaju štaje znanost i znanstveni rad. Međutim, i pored dobre volje, mnogi ne znaju bitne detalje iz profesorovog života i rada .
Rođen je 5. maja 1927. godine u Jasenici kod Rogatice. Nakon stečenog osnovnog obrazovanja i završenih sedam razreda Gazi Husrev begove medrese u Sarajevu, srednjoškolsko obrazovanje završava kao maturant gimnazije. Studirao je na Pravnom fakultetu u Sarajevu, na kojem je diplomirao 1950. godine. Na istom fakultetu ubrzo je biran za asistenta, a zatim i za docenta na Katedri istorije države i prava naroda Jugoslavije. Uz redovne poslove piše doktorsku disertaciju o ajanima i njihovoj ulozi na južnoslavenskim prostorima. Sa ovom temom doktorirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu 1959. godine kod akademika Mehmeda Begovića. Školske 1962/63. godine boravi u Minhenu na specijalizaciji u Institutu za historiju i kulturu Bliskog istoka i turkologiju kod profesora Babingera i Kislinga. Po dolasku u Sarajevo 1964. godine biranje u zvanje vanrednog, a 1969. godine redovnog profesora za predmet Istorija države i prava naroda Jugoslavije. Svoje nastavničke obaveze na ovom fakultetu obavlja do odlaska u penziju 1990. godine. U posljednje dvije godine pred mirovinu obavlja dužnost dekana. U periodu između 1968. i 1974. godine bio je i na dužnosti direktora Orijentalnog instituta u Sarajevu. U toku svog plodonosnog rada dobio je više zaslužnih nagrada, odlikovanja i priznanja. Među njima su Šestoaprilska i Dvadesetsedmojulska nagrada za znanstveni rad. Zbog velikog znanstvenog doprinosa 3. marta 1987. biran je za dopisnog, a 1995. godine i redovnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Godine 1996. svoju decenijama vrlo brižljivo skupljanu stručnu biblioteku sa više hiljada naslova poklonio je BKZ “Preporod”. Knjigama iz ove biblioteke, koja nosi ime daro-davca, danas se služe generacije studenata, znanstvenika i ljubitelja historije. Ni na-kom službenog penzionisanja akademik Sućeska ne prekida znanstveni rad. Kada se pogledaju 122 bibliografske jedinice koje su nam do sada poznate, onda bez poteškoća možemo dobiti odgovor zašto je profesor dr. Avdo Sućeska još za života ubrajan među ne samo južnoslavenske nego i svjetske poznavaoce društvene, pravne i političke historije zemalja jugoistočne Evrope u vrijeme osmanske vladavine.
Još od asistentskih dana predmet njegovog istraživanja bilo je proučavanje državno – pravnog razvitka Bosne osmanskog perioda, ali i drugih južnoslavenskih prostora. Ipak, najviše radova pisao je o Bosanskom ejaletu XVIII i prve polovine XIX stoljeća. Njegovi prvi radovi između 1954. i 1964. godine Vakufski krediti u Sarajevu, Mjesto muteselima u lokalnoj upravi do tanzimata, Malikana – doživotni zakup državnih dobara u Osmanskoj državi, Taksit – prilog proučavanju dažbinskog sistema u našim zemljama pod turskom vlašću, Pojava u sistemu izvanrednog oporezivanja u Turskoj u XVII vijeku i pojava nameta tekalif- i šakka, do Organizacije osmanske vlasti u Osmanskom carstvu, koji su štampani u najznačajnijim domaćim i inozemnim časopisima, skrenuli su pažnju brojnih domaćih i inozemnih osmanista na tada mladog znanstvenika. Istovremeno je u prvoj deceniji svog znanstvenog i nastavničkog zvanja dr. Sućeska napisao i univerzitetski udžbenik Istorija države i prava naroda SFRJ (Sarajevo 1964.), koji u narednim decenijama doživljava ponovljena i dopunjena izdanja. Njegovim publikovanjem otkrio je veliku erudiciju u historiografiji i pravnim disciplinama. Kako su primjetili njegovi kritičari: “iako udžbenik, ova knjiga ima veliki broj sasvim orginalnih rješenja “. Zbog toga je bila korištena kao univerzitetski udžbenik i na drugim Pravnim fakultetima tadašnje SFRJ.
Već 1965. godine objavljuje svoju najpoznatiju studiju Ajani-prilog izučavanju lokalne vlasti u našim zemljama za vrijeme Turaka (Sarajevo, 1965, 278). Cijela studija je napisana na osnovu bogate izvorne građe i znanstvene literature. U njoj je autor ispitao i prikazao nastanak i razvitak ajana i ajanluka u osmanskom sistemu XVIII i prvih decenija XIX stoljeća. Ovom monografijom, kao i kasnijim radom Seljačke bune u Bosni u 17. i 18. stoljeću (GDIBIH , Sarajevo, 1969.) unosi posve novi pogled o osmanskom društvu i državi, kako na tlu tadašnjeg Bosanskog ejaleta tako i širem južnoslavenskom. To se posebno odnosi na položaj bosanskih muslimana – Bošnjaka, koji su do tada prikazivani samo kao privilegirani društveni sloj. Unošenjem novih znanstvenih rezultata razbijena je crno – bijela shema o ovoj državi i njenom društvu. Ta svoja saznanja profesor Sućeska produbljuje u narednim radovima. Posebno je to pokazao u radu Položaj bosanskih Muslimana u Osmanskoj državi i njihov stav prema toj državi (Sarajevo, 1974.). Već tada akademik Sućeska započinje sa svojim saradnicima dugu i upornu borbu vraćanja izvornih termina u historiografiji, onako kako se oduvijek i na Zapadu i na Istoku piše, bez podlijega-nja književno mitskim nazivima. Vremenom će to sasvim korektno većina osmanis-ta prihvatiti i u drugim sredinama, mnogi ne znajući daje akademik Sućeska bio jedan od pionira ove znanstvene korekcije, koju neki današnji književnici i književni historičari kao autori programa historije pokušavaju vratiti u nastavu, a historiju Bosne i Hercegovine svesti na minimum zastupljenosti u udžbenicima.
Ne manje zapaženi su mu i cijenjeni radovi Položaj Jevreja u Bosni i Hercegovini za vrijeme Turaka, O kefilemi, O položaju Poljica u osmanskoj državi, Evolucija u nasljeđivanju odžakluk – timara u Bosanskom pašaluku, Neke osobenosti u procesu čiflučenja u Bosni i Hercegovini u XVIII stoljeću, Popis čifluka u rogatičkom kadi-luku iz 1835. godine, Uticaj migracionih kretanja na oblikovanje agrarnih odnosa u BiH u periodu osmanske vladavine, Državno -pravni razvitak Bosne i Hercegovine, te mnogi drugi. Veliki broj svojih radova profesor Sućeska je objavio u renomiranim historijskim časopisima u inozemstvu – na engleskom, njemačkom, turskom i drugim jezicima. Zato se može kazati daje kao historičar, pravnik i orijentalista bio poznat ne samo na širem južnoslavenskom prostoru nego i u najširim međunarodnim znanstvenim krugovima. Njegovo mišljenje o određenim pitanjima sa najvećom pažnjom je uvažavano u brojnim međunarodnim asocijacijama, institucijama, redakcijama i znanstvenim skupovima. Bez straha da će se pretjerati može se reći daje bio više poštovan i uvažen u međunarodnim znanstvenim krugovima nego što je to poznato sredini gdje je živio i djelovao.To priznanje mu je došlo još prije više decenija. Kada je na Petom kongresu historičara Jugoslavije u Ohridu, na kome je glavna tema rasprave bila etnička i nacionalna pitanja i procesi na južnoslavenskom tlu od doseljavanja Slavena do kraja Drugog svjetskog rata, prof. dr. Avdo Sućeska podnio referat “O historijskim osnovama posebnosti bosanskohercegovačkih muslimana “, među prisutne je unio jednu novinu koja je postala centralnom temom cijelog Petog kongresa. To je izazvalo interesiranje i šire međunarodne znanstvene javnosti. O tome postoje pisani tragovi. Tako npr. Frankfurter Allgemeine Zeitung u broju od 15. oktobra 1969. godine piše da je na Kongresu u Ohridu dominiralo “muslimansko pitanje”.
A šta je to u ovom referatu pisao profesor Sućeska? Koristeći relevantnu arhivsku građu i stručnu literaturu, pisao je da su do tada nepriznati muslimani narod kao i drugi, sa svim osobenostima koje imaju i druge priznate nacije. Po mišljenju akademika Sućeske “napuštanje vlastite individualnosti predstavlja neku vrstu smrti. Življenje je razmišljanje za sebe i o sebi, kako za pojedinca, tako i za narod. I pojedinac i narod prestaju postojati onda kada više nisu svjesni sebe”. Vremenom, mnoge teze tada i narednih godina osporavane, prihvaćene su i potvrđene. Neke nalazimo i u njegovoj posljednjoj objavljenoj knjizi “Bošnjaci u osmanskoj državi”, (Sarajevo, 1995.).
Iako kroz studije pripreman za pravnika, akademik Avdo Sućeska je cijelim svojim radnim i znanstvenim opusom bio i ostao pravi historičar, posebno osmanskog perioda. U njegovim radovima pažljiviji čitalac osjeti život vremena o kome piše, bez ikakvih pretjerivanja, sa velikim i slojevitim društvenim previranjima. U njima se osjeti bosanski i bošnjački povjesničar iza koga stoji istražena arhivska građa Istanbula, Beča, Minhena, Dubrovnika, Sarajeva i drugih velikih arhivskih centara kako piše o veoma osjetljivim temama. Sve je uvijek zasnovano na činjenicama.
Njegov odlazak sa ovog svijeta posebno su osjetili mlađe kolege i prijatelji. Oni su ga cijenili kao znanstvenika svjetskog ugleda, profesora i velikog čovjeka koji ih je nesebično učio, pomagao i podsticao u njihovom znanstvenom uzdizanju. Isto tako je ostao dosljedan i odan patriota do zadnjeg trenutka, dijeleći u toku agresije sudbinu zemlje i naroda kojem je pripadao. Njegovi zemni ostaci ukopani su 24. decembra 2001. godine na Gradskom groblju Bare u Sarajevu. ■ZEC PEMBA
Jucer je u popodnevnim satima, nakon duze bolesti, preselila na Ahiret Zec Pemba, majka naseg Osmana (Zeleta) i Camile.
Prije par minuta sam razgovarao sa Camilom i sa zetom Zikom i dobio par informacija. Dzenaza ce se najvjerovatnije obaviti u utorak jer se ceka dolazak naseg Zeleta sa porodicom u Sarajevo. On bi trebao da stigne u Sarajevo u ponedeljak.
Dzenaza ce se najvjerovatnije obaviti na groblju Turbe na Bistriku ukoliko se uspije pronaci mjesto.
O svemu ce biti obavjestenje u sredstvima javnog informisanja.Nasoj dragoj Pembi neka je vjecni rahmet i da je dragi Allah nagradi dzenetom a porodici u ovim teskim trenucima sabur.
Prvi popisi stanovništva u Rogatici
Na mjestu nekadasnjeg srednjovjekovnog trga, na putu od Vrhbosne prema Dobrunu, poznatog pod imenom Vrace, Mehmed-beg poznat kao Mehmed-Čelebi, sin Isa-bega Ishakovića utemeljitelja Sarajeva, utemeljio je muslimansko naselje, koje je po njemu dobilo ime Čelebi Pazar Trg ili Pazar je ustvari pripadao njegovom zijametu. Kao muslimansko naselje, Celebi Pazar se u pocetku sporo razvijao, pa je u njemu 1489. godine bilo ukupno 86 kuca, od toga pet muslimanskih, sa dva odrasla neozenjena muskarca.
Medju muslimanima se posebno spominje neki dervis Muslihudin, koji je na tom mjestu podigao zaviju (tekiju) i tu se nastanio. Da bi se tekija izdrzavala, dervis Muslihudin je od Mehmeda Celebije, sina umrlog Isa-bega dobio jednu njivu od pet dunuma, od koje se po obicaju daje usur, „sto iznosi 50 akci“.Celebi Pazar je u periodu izmedju 1485-1516 imao jednu Mahalu cija je lokacija bila bivsi ostaci Tekijske dzamije i mezarja oko nje odnosno lokalitet danasnje osnovne skole na lijevoj obali Rakitnice. Ova mahala se vremenom razvijala a u popisu se navodi da se ona zvala Varos. Mahala Varos se sirila pa je jedan njen dio dobio naziv po prvoizgradjenoj dzamiji, Dzamijska mahala. Interesantno je to da je Gracanica, koja ce kasnije prerasti u novu mahalu , u popisu u to vrijeme navedena kao ziratno zemljiste. Drugim rijecima je to bilo sijaliste Dzamijske mahale.
Popisom su utvrdjeni sljedeci podaci:
Po navedenom popisu Dzamijska mahala imala je 24 kuce muslimanskih familija i 7 kuca muslimana samaca. U mahali Varos biljezi se 59 kuca muslimanskih familija i 42 kuce hriscana, 11 bastinskih zemalja i jedan cifluk. Ako se uporedi podatak iz 1485. godine vidimo da je za nekih tridesetak godina u Celebi Pazaru izgradjeno 45 novih kuca ili prosjecno 1,5 godisnje. To nas jos uvijek ne navodi na zakljucak o nekom jacem, rapidnijem razvoju naselja.
Ipak je vazna konstatacija da se naselje pocelo teritorijalno dalje da siri od osnovne, najstarije stambene cetvrti.
Drugi popis u Celebi Pazaru je izvrsen 1528/29. godine. U njemu su navedene samo one dvije mahale iz 1516. godine, te podaci da u mahali Varos imamo 53 kuce muslimana, 17 kuca muslimana samaca i 9 kuca hriscana, a da Dzamijska mahala broji 48 kuca muslimana.
Prema tome u teritorijalnom razvoju mjesta nema nekih vaznih promjena, niti u ukupnom broju domacinstava, odnosno stanovnistva. Pokazuje se da je Gracanica u prvim decenijama nove organizacije bila neizgradjena, cak da je , ustvari bila obradivo ziratno zemljiste.
U to doba ni danasnja gradska cetvrt Toplik nije spadala u gradsko naselje, nego je jos 1528/29. godine predstavljala odvojeno zasebno selo sa 29 muslimanskih kuca, 16 muslimana samaca i 11 bastina.
Sto se tice ostalih dijelova danasnje Rogatice, na desnoj obali Rakitnice, zna se da su oni kasnije nastali. Na osnovu svega moze se zakljuciti da osnove danasnjeg grada Rogatice treba traziti na lijevoj obali rijeke Rakitnice, i to upravo na prostoru od obale te rijeke do danasnje mahale Gracanica u pravcu zapad-istok, te od utoke rijecice Gracanica u Rakitnicu, pa do Donjeg polja u pravcu sjever-jug. Na takav zakljucak, pored gornjih cinjenica, nedvojbeno nas upucuje vec izneseni podatak iz 1516.godine u kojem se kaze da Gracanica lezi uz mahalu Varos.
Podaci koristeni iz knjiga:
“Svetlost i tama rogaticke istorije” autora Mustafe Fejzica
“Historija Bosnjaka” autora Dr. Mustafe Imamovica
