Forum Replies Created
-
[b]Cevabdzinica “VESNA”, petak, 22.04.2011.godine, poslije dzume namaza.
Rogaticki povratnici sa Amrom68.
” Jedna slika za dijasporu” rekose.[/b]
PUSENJE RUZNA, STETNA I NEHIGIJENSKA NAVIKA
[color=#0000FF][b]Dragi prijatelji,
cijeneci zdravlje Vas i Vasih porodica, komsija i radnih kolega, kao i cuvanje imetaka, koje ste teskom mukom i zalaganjem sticali u domovini i dijspori, ziveci u duhu islama i nase tredicije, sa devizom da je “zekjat na znanje – prenijeti znanje”, stavljamo Vam na uvid i citanje “CLANAK O PUSENJU”, zeleci doprinijeti podizanju svijesti o beskrajnoj stetnosti pusenja duhana sa zdravstvenog, ekonomskog, higijenskog, estetskog, etickog i vjerskog aspekta.Cuvajmo nase i zdravlje nasihih porodica, komsija i radnih kolega. Cuvajmo i nasu “bilosku masu”, koja je, decenijama i stoljecima unistavana i prorjedjivana svedena na kriticnu velicinu, i postala je uslov kontinuiteta samog bioloskog opstanka i bitisanja bosnjackog naroda u domovini.
Zivi mi, zdravi i blagoslovljeni bili.
Doc.dr.sc.Smajil Durmisevic. [/b]
[b]Pisu:
Doc.dr.sc.Smajil Durmisevic,
prim.dr.med.spec.
Ass.prim.dr.Jasminka Durmisevic-
Serdarevic,dr.med.spec.PUSENJE RUZNA, STETNA I NEHIGIJENSKA NAVIKA
Historijat pusenja duhana pocinje 1492. godine. Na novootkrivenim prostorima Amerike spanski osvajaci su sa cudjenjem gledali kako domorodacko stanovnistvo uvlaci u sebe dim uvrnutih listova neke biljke.
Poslije toga duhan je prenesen u Evropu, a sa njim i navika pusenja duhana. U sesnaestom vijeku Ser Robert Relej je uveo zvakanje duhana na engleskom dvoru. Tada su se svi podanici engleske kraljice morali uciti “novoj vjestini”. Tako je pusenje duhana postalo moda. Pusenje duhana na nasim prostorima ima dugu tradiciju i vremenom se veoma prosirilo medju stanovnistvom.Medjutim, na pusenje se razlicito gledalo u pojedinim zemljama. Dok je u nekim zemljama bilo obavezna drustvena norma, drugi su zabranjivali i strogo kaznjavali svaki pokusaj pusenja. Danas ima veliki broj pusaca, ali i onih koji ukazuju na veliku opasnost od pusenja. Prema danasnjem medicinskom shvatanju pusenje je ovisnost, sto znaci da pusac postaje psihicki, a ponekad i fizicki, ovisan o cigareti. Tako se pusenje moze uvrstiti medju druge bolesti ovisnosti (alkoholizam i narkomanija).
NIKOTIN. Duhan je biljka koja se u botanici zove Nicotiana tabacum L. Ime je dobio po francuzu Jean Nicot-u koji je prvi donio duhan iz Amerike u Francusku 1560. godine. Glavni steni sastojak duhana je nikotin (C10H14N2), koji se sintetizira u korijenu biljke iz kojega prelazi u lisce. Pored nikotina, stetni sastojci duhana su i srodnici nikotina (nikotimin, anabazin, i dr.), ugljenmonoksid, cijanovodonicna kiselina, podrazajni gasovi i pare, katran, arsen, hrom i nikal. Nikotin je zestok otrov, letalna doza iznosi 50 mg, a ne postoji specifican antidot.
Jedna cigareta sadrzi oko 10 mg nikotina, a pusenjem se unese 2 do 3 mg nikotina po jednoj popusenoj cigareti.
UZROCI UZIVANJA DUHANA su mnogobrojni. Ovoj navici su sklone pretezno neprilagodjene, nekriticne, povodljive i imitaciji sklone, narocito mlade osobe. Uzroci pusenja duhana, koji se najcesce navode u literaturi, su razliciti.
ZNATIZELJA. Da se proba da li se moze pusiti. Mnogi uspiju dokazati da mogu pusiti, ali usput steknu naviku, koje se kasnije vrlo tesko ili nikako ne mogu rijesiti. Zelja da se bude slican starijima. Ponekad je prihvatanje pusenja neka vrsta “pristupnice” odredjenoj grupi vrsnjaka.
Nerijetko, mladi ljudi koji ne bi zeljeli pusiti, ne znaju kako da odbiju pusenje, a da pri tome ne budu od grupe omalovazavani, ili cak odbaceni. Ako kod mladog covjeka nije izgrađena cvrsta licnost i nema oslonaca u porodici, koja mu daje osjecaj samopouzdanja i stabilnosti, on vrlo lahko podlijeze uticajima neformalnih grupa, koje mu, u podsvijesti, nadoknađuju ono sto mu nedostaje u porodici.
IMITACIJA je snazan psiholoski cinilac koji utice da mladi zapocnu sa pusenjem.
Oponasaju se roditelji, stariji rodjaci, junaci sa filma, TV, estrade itd. Mnogi mladi ljudi pocinju pusiti iz PROTESTA, u znak nezadovoljstva, zabrinutosti ili pobune protiv autoriteta. Neki pocinju pusiti jer smatraju da im to pomaze U DRUSTVENIM KONTAKTIMA . Pusenje se cesto upraznjava prilikom ugodnih dogadjaja, poslije jela, prilikom odmora, pri caskanju, tako da se stvara uslovni refleks: CIGARETA – UGODNOST.
Masovni MEDIJI mogu mnogo doprinijeti promociji zdravlja i zdravog nacina zivota, ali mogu i negativno uticati na opredjeljenje mladog covjeka.
PORODICA ima velikog uticaja na pojavu pusenja duhana medju mladima. Istrazivanja ukazuju da u porodicama u kojima oba roditelja puse, najcesce postaju pusaci i njihova djeca.
U nastanku pusenja su znacajni i DRUSTVENO-SOCIJALNI FAKTORI. Osjecaj manje vrijednosti, neprekidna zurba za necim, razvoj tehnike i automatike, sto sve stvara osjecaj psihicke napetosti i nesigurnosti.
RASPROSTRANJENOST PUSENJA. Sve je veci broj pusaca medju omladinom, pa cak i među djecom.
Omladinsko doba je period u kojem se najveci broj mladih ljudi “opredijeli” za uzivanje duhana.
Prema nasim istrazivanjima pusi 27,97% ucenika srednje skole. Od ukupno anketirane zenske omladine III i IV razreda srednje skole pusi 44,59%, a od ukupno anketirane muske omladine III i IV razreda srednje skole pusi njih 40,68%.
Ova istrazivanja su potvrdila ranija saznanja da u posljednjem razredu srednje skole pusi oko 40% ucenika, te da 75% pusaca stice ovu naviku prije osamnaeste godine zivota. Većina pusaca zivi u zemljama u razvoju, njih 70 – 75%. U zemljama u razvoju pusi 50% muskaraca i 8% zena. U razvijenim zemljama pusi 41 % muskaraca i 21% zena.
Pusenje u razvijenim zemljama opada oko 1,5% godisnje, ali u zemljama u razvoju raste oko 1,7% godisnje.UTICAJ PUSENJA NA ZDRAVLJE. Do danas je u u dimu cigarete otkriveno preko 4000 razlicitih hemijskih supstanci.
Pusenje predstavlja vodeci uzrok smrti od kardiovaskularnih oboljenja, malignih neoplazmi i hronicnih obstruktivnih oboljenja pluca, odnoseci svake godine u svijetu oko 3 miliona zivota. Pusenje uzrokuje 30% smrtnosti od malignih neoplazmi – raka, u okviru kojih 20% cini rak pluca. Pusaci su 10 do 30 puta izlozeniji riziku obolijevanja od ovoga teskog oboljenja od nepusaca.
Udruzeno sa drugim faktorima rizika, kao sto su gojaznost, fizicka neaktivnost, hipertenzija, dijabetes, alkohol, pusenje duhana dramaticno utice na skracenje ocekivane duzine zivota, i to u prosjeku 10 godina kod zenske, a 15 godina kod muske pusacke populacije.
Fizicka kondicija i dobro zdravlje mogu biti naruseni pusenjem. Polovina mladih, koji u tom dobu pocnu pusiti i tu svoju naviku nastavljaju i dalje tokom zivota, umiru od bolesti ciji je uzrok pusenje, ili je povezano sa pusenjem. Pusenje je rizicni faktor za oko 25 bolesti.
Istrazivanja upucuju da je pusenje odgovorno za 2,6% ukupnog broja smrtnih slucajeva, a prognozira se da bi se taj udio mogao utrostruciti do 2020. godine. Prema sadasnjim podacima, kod dugogodisnjih pusaca pusenje je u 50% slucajeva uzrok smrti. Polovina pusaca umrijece u srednjoj zivotnoj dobi, i tako ce izgubiti u prosjeku 22 godine zivotnog vijeka. Studije su pokazale da su pusaci u 30-im i 40-im godinama zivota 5 puta podlozniji srcanom udaru od nepusaca.
Pusenje je siguran ili vjerovatan uzrok smrti od: raka usne supljine, zdrijela, pluca, jednjaka, mokracne besike, gusterace, bubrezne karlice, zeluca, grlica materice. Pusenje je takodjer uzrok bolesti srca, mozdanog udara, oboljenja perifernih krvnih sudova, hronicne opstruktivne bolesti pluca, niske tezine novorodjencadi. Pusenje moze biti uzrok: ulkusne bolesti, neuspjesnih trudnoca, povecane smrtnosti novorodjencadi i mnogih drugih bolesti i poremecaja zdravlja.PUSENJE – UZROK NESRECA. Proucavanja su pokazala da je trecina svih pozara izazvana zapaljenom cigaretom. Uzrok velikog broja saobracajnih udesa je pusenje vozaca dok vozi automobil. Vozaca, najcesce, omete vruc pepeo cigarete, kojega vjetar ubaci u oci dok vozi, ili paljenje cigarete u toku voznje. Ovome treba dodati i djelovanje duhanskih otrova na mozak vozaca, sto slabi koncentraciju i sposobnost brzog razmisljanja i reagovanja. Uticaj pusenja na porodicni budzet. Pusac za trideset godina pusackog staza optereti porodicni budzet za oko 12.500 EUR-a.
Ovo su samo direktne ekonomske stete, ali ako bi se preracunavale stete zbog ostecenja zdravlja i troskova lijecenja, te smanjenja privredjivanja zbog umanjene radne sposobnosti, onda bi stete bile daleko vece.[/b]
RELIGIJA I ZDRAVLJE – PRINCIPI I PRAKSA
[b]Dragi prijatelji,
uz srdacne pozdrave i selame, dozvolite mi da Vam predstavim nasu knjigu RELIGIJA I ZDRAVLJE, koja je ujedno i univerzitetski udzbenik, ali prvenstveno ima ulogu da skrene paznju zdravstvenim profesionalcima, studentima zdravstvenih struka i gradjanima na snagu vjere i vjerovanja kao relevantnog faktora u borbi protiv bolesti i nezdravih stilova zivota.Tu snagu vjerovanja pacijenta i potencijalnu snagu pripadanja vjerskoj zajednice, treba iskoristiti za dobrobit pacijenta u fazi prevencije bolesti, dijagnostike, terapije te rehabilitacije i resocijalizacije pacijenta poslije izlaska iz bolnice.
Knjiga snazno i na naucnoj osnovi bazirano, promovise vjerska prava pacijenata kao dijela opstih ljudskih prava, podstice i poucava zdravstvene profesionalce da respektuju vjerska prava pacijenata i da doprinesu maksimalno moguce u datim okolnostima, realizaciji tih prava.Molimo Uzvisenog Stvoritelja da zastiti i nagradi one koji su na putu sticanja i sirenja korisnih znanja i one koji im pomazu na tom blagoslovljenom putu.
Dr. Smajil Durmisevic, Zenica
[/b]
[color=#0000FF][b]Izdavac i stampa:
Dom stampe Zenica.
Knjiga je stampana/tiskana na 186 stranice, mehki plastificirani povez, format A5.
Cijena knjige je 10,00 KM, plus PDV.
Knjiga se moze nabaviti kod autora (Zenica, Poliklinika IV sprat) ili poruciti kod izdavaca.[/b]
[/color]RELIGIJA I ZDRAVLJE – PRINCIPI I PRAKSA
[b]Dragi prijatelji,
uz srdacne pozdrave i selame, dozvolite mi da Vam predstavim nasu knjigu RELIGIJA I ZDRAVLJE, koja je ujedno i univerzitetski udzbenik, ali prvenstveno ima ulogu da skrene paznju zdravstvenim profesionalcima, studentima zdravstvenih struka i gradjanima na snagu vjere i vjerovanja kao relevantnog faktora u borbi protiv bolesti i nezdravih stilova zivota.Tu snagu vjerovanja pacijenta i potencijalnu snagu pripadanja vjerskoj zajednice, treba iskoristiti za dobrobit pacijenta u fazi prevencije bolesti, dijagnostike, terapije te rehabilitacije i resocijalizacije pacijenta poslije izlaska iz bolnice.
Knjiga snazno i na naucnoj osnovi bazirano, promovise vjerska prava pacijenata kao dijela opstih ljudskih prava, podstice i poucava zdravstvene profesionalce da respektuju vjerska prava pacijenata i da doprinesu maksimalno moguce u datim okolnostima, realizaciji tih prava.Molimo Uzvisenog Stvoritelja da zastiti i nagradi one koji su na putu sticanja i sirenja korisnih znanja i one koji im pomazu na tom blagoslovljenom putu.
Dr. Smajil Durmisevic, Zenica
[/b]
[color=#0000FF][b]Izdavac i stampa:
Dom stampe Zenica.
Knjiga je stampana/tiskana na 186 stranice, mehki plastificirani povez, format A5.
Cijena knjige je 10,00 KM, plus PDV.
Knjiga se moze nabaviti kod autora (Zenica, Poliklinika IV sprat) ili poruciti kod izdavaca.[/b]
[/color][b]Pisu:
Doc.dr.sc.Smajil Durmisevic
Ass.prim.dr.Jasminka Durmisevic- Serdarevic
[/b][color=#FF0000]
VAKCINACIJA – IMUNIZACIJA – CIJEPLJENJE JEDNO OD NAJVECIH OTKRICA MODERNE MEDICINE[/color]
Vakcinacija protiv zaraznih bolesti je jedan od najdjelotvornijih nacina zastite pojedinca ili cijele populacije od zaraznih bolesti. Inace, imunizacija moze biti pasivna i aktivna.
Pasivna imunizacija podrazumijeva davanje gotovih specificnih odbarambenih faktora, antitijela, koje je proizveo neki davalac. Ovakva zastita je brzodjelujuca, ali i kratkotrajna, nekoliko sedmica ili mjeseci, jer se primljena antitijela u organizmu primaoca brzo razgrade. Poseban oblik pasivne imunizacije je prenosenje zastitnih antitijela sa majke na plod u toku trudnoce.
Ova, prirodno stecena zastita protiv zaraznih bolesti koje je majka preboljela, stiti dijete u prvih tri do sest mjeseci zivota, dok se ne razgrade od majke prenesena antitijela u organizmu djeteta.
Aktivna imunizacija, vakcinacija ili cijepljenje, je postupak kojim se, davanjem odgovarajuceg zivog oslabljenog uzrocnika, raznim tehnikama umrtvljenog uzrocnika, njihovih dijelova ili produkata,
postize stvaranje odbrambenih antitijela, koja stite primaoca od zarazne bolesti.Ovako stecena zastita moze biti visegodisnja, a kasnijim revakcincijama se moze pojacati i produziti. Krajnji cilj vakcinacije protiv neke od zaraznih bolesti je njeno iskorjenjivanje-eradikacija. Za neke bolesti se to i uspjelo. Variola ili tzv. velike boginje, kao teska zarazna bolest, je eradicirana.
Posljednji slucaj oboljenja u svijetu zabiljezen je 1977 god. Djecija paraliza je, takodjer, na nekim kontinentima eradicirana. U razvijenim zemljama svijeta, gdje se organizirano vakcinisanje djece vrsi vec decenijama, neke su zarazne boleti gotovo potpuno nestale – difterija, tetanus ili djecija paraliza,
dok se obolijevanje od nekih bolesti znacajno smanjilo, kao sto su krzamak, zauske ili veliki kasalj. Djeca ekonomski siromasnijih zemalja su izlozena znatno vecem riziku da obole ili umru od zaraznih bolesti, za koje danas postoje vakcine, jer njihove vlade ne mogu ili ne zele odvojiti sredstva za nabavku dovoljno vakcina.Tako se procjenjuje da u svijetu godisnje umre oko tri miliona djece od bolesti koje bi se mogle sprijeciti pravovremenom vakcinacijom. U zemljama bivseg SSSRa je, u periodu od 1990. do 1994. godine, od difterije oboljelo 150.000 a umrlo 4000 djece.
Od komplikacija velikog kaslja u svijetu umre 340.000 djece godisnje. Zbog toga sto nisu vakcinisana, od krzamaka u svijetu godisnje umre oko million djece.
Vakcinacija protiv hemofilusa inffluenzae B se ne vrsi u zemljama u razvoju, pa zbog komplikacija ove infekcije u tim zemljama godisnje umire oko 700.000 djece.
Sistem organizacije vakcinacije nije isti u svim zemljama. U nekim zemljama, kao i u nasoj zemlji, vakcinacija je zakonom obavezna. U nekim drugim zemljama je to prepusteno na volju pojedinca roditelja ili staratelja i zavisi od zdravstene prosvjecenosti stanovnistva te savjesnosti i entuzijazma ljekara i drugog zdravstvenog osoblja. Provodjenje vakcinacije moze biti kontinuirano ili kampanjski. Kampanjsko vakcinisanje se provodi u uslovima lose organiziranosti primarne zdravstvene zastite i provodi se dva do tri puta godisnje.
Obuhvata veci broj djece odjednom, neovisno o dobi svakog pojedinog djeteta. Kontinuirana vakcinacija je zaseban program za svako dijete i izvodi se prema kalendaru u optimalnoj zivotnoj dobi za svako dijete individualno. Ovaj nacin vakcinacije se obavlja tokom cijele godine. Prednosti ovog nacina vakcinacije su u tome sto ga provode ljekari koji su u kontaktu sa djetetom od prvih dana zivota i vakcinacija se obavlja u dobu i uslovima optimalnim za svako dijete pojedinacno. Na ovaj nacin se, uglavnom, vakcinisu djeca u nasoj zemlji, u djecijim dispanzerima i ambulantama porodicnog ljekara.Prema svom sastavu, vakcine mogu biti bakterijske ili virusne, zive atenuirane – oslabljene ili nezive – inaktivne. Neke vakcine su samo za jednu bolest, monovalentne, a neke su kombinovane za vise bolesti, polivalentne. Prednost polivalentnih vakcina je u manjem broju pojedinacnih doza, sto znaci i manje uboda, pa time i manje trauma za dijete.
Vakcinacijom se postize visok stepen zastite, ali ne i apsolutna zastita. Istina, rijetko se dogodi da vakcinisano dijete oboli od zarazne bolesti, protiv koje je blagovremeno dobilo adekvatnu vakcinu. U tim slucajevima je bolest najcesce blagog toka, sa rijetkim komplikacijama. Svaka vakcinacija je, kao i svaka druga intervencija, skopcana sa odredjenim stepenom rizika od nezeljenih reakcija.
Reakcije su razlicite za razne vrste vakcina. Mogu biti lokalne i opce, lakse ili teze. Teske sistemske reakcije su rijetke, ali moguce. Treba znati, da je pojava komplikacije kod pobolijevanja od zaraznih bolesti znatno veca nego pojava reakcija na vakcine. Naprimjer, pojava teske reakcije – akutne encefalopatije poslije vakcinacije protiv krzamaka, je, prema podacima iz SAD-a, jedna komplikacija na milion vakcinisanih. Kod oboljelih od krzamaka se encefalitis javlja kao komplikacija u jednog pacijenta na hiljadu oboljelih. Uvodjenje novih tehnologija je doprinijelo da se proizvode i vakcine koje daju manje reakcija, a daju bolji imuni odgovor, sto znaci i bolju i sigurniju zastitu od zaraznih bolesti. Uvodjenje acelularne vakcine protiv velikog kaslja pokazuje, uz kvalitetnu zastitu, i smanjenje neurogenih komplikacija
. Od 1995. godine u Sjedinjenim Americkim Drzavama se proizvodi inaktivna vakcina protiv djecije paralze, koja daje manje nezeljenih reakcija. Pojava teske komplikacije paralitickog poliomijelitisa, koji se javlja u 2-3 slucaja na milion vakcinisanih, uticala je na uvodjenje inaktivne vakcine protiv djecije paralize umjesto dosadasnje peroralne, zive, oslabljene vakcine.
U nasoj zemlji kalendar vakcinacije obuhvata zastitu od deset zaraznih bolesti, ito: tuberkuloza, hepatitis B,difterija, tetanus-zli grc, veliki kasalj, hemofilus influenzae B infekcija, polionijelitis, krzamak, rubeola i zauske. Vakcinacija se vrsi prema vremenskom rasporedu, kalendaru vakcinacije:
Odmah po rodjenju dijete dobije vakcinu protiv tuberkuloze- BCG vakcina i prvu dozu vakcine protiv hepatitisa B – HBV vakcina. Nakon mjesec dana dijete dobije drugu dozu HBV vakcine.
U trecem mjesecu zivota dijete dobiva prvu dozu vakcine protiv difterije, tetanusa i velikog kaslja – DiTePer vakcina, prvu dozu vakcine protiv poliomijelitisa i hemofilus influenceB infekcije – polio i HiB vakcina.
U cetvrtom mjesecu dijete dobiva drugu dozu difterije, tetanusa i velikog kaslja, poliomijelitisa i hemofilus influenceB infekcije. Sa sest mjeseci starosti dijete dobije trecu dozu DiTePer i polio vakcine i trecu dozu HBV vakcine.
U trinaestom mjesecu se daje MRP vakcina protiv krzamaka, zauska i rubeole.
Ovim je primovakcinacija zavrsena.
Revakcinacija se obavlja sa osamnaest mjeseci vakcinom protiv poliomijelitisa i vakcinom protiv hemofilus influence B infekcije.
Revakcinacija DiTePer vakcinom (protiv difterije, tetanusa i velikog kaslja) vrsi se u petoj godini zivota, skupa sa drugom revakcinacijom polio vakcinom – protiv poliomijelitisa. U sestoj godini zivota se djeca revakcinisu MRP vakcinom (protiv krzamaka, rubeole i zauski).
U skolskom periodu djeca dobiju jos jednu revakcinu protiv difterije i tetanusa i poliomijelitisa, u cetrnaestoj godini, te u osamnaestoj godini revakcinu protiv tetanusa.
U cetrnaestoj godini se revakcinisu i djevojcice protiv rubeole koje do tada nisu redovno vakcinisane protiv ove bolesti.Napominjemo, jos jednom, da sistem vakcinacije nije isti u svim zemljama, te da se ponesto razlikuje od zemlje do zemlje. Roditelji koji zive u tim zemljama sa svojom djecom, trebaju se informisati i upoznatim sa nacinom i programom vakcinisanja djece u toj zemlji te se pridrzavati toga programa.
[b]Pisu:
Doc.dr.sc.Smajil Durmisevic
Ass.prim.dr.Jasminka Durmisevic- Serdarevic
[/b][color=#FF0000]
VAKCINACIJA – IMUNIZACIJA – CIJEPLJENJE JEDNO OD NAJVECIH OTKRICA MODERNE MEDICINE[/color]Vakcinacija protiv zaraznih bolesti je jedan od najdjelotvornijih nacina zastite pojedinca ili cijele populacije od zaraznih bolesti. Inace, imunizacija moze biti pasivna i aktivna.
Pasivna imunizacija podrazumijeva davanje gotovih specificnih odbarambenih faktora, antitijela, koje je proizveo neki davalac. Ovakva zastita je brzodjelujuca, ali i kratkotrajna, nekoliko sedmica ili mjeseci, jer se primljena antitijela u organizmu primaoca brzo razgrade. Poseban oblik pasivne imunizacije je prenosenje zastitnih antitijela sa majke na plod u toku trudnoce.
Ova, prirodno stecena zastita protiv zaraznih bolesti koje je majka preboljela, stiti dijete u prvih tri do sest mjeseci zivota, dok se ne razgrade od majke prenesena antitijela u organizmu djeteta.
Aktivna imunizacija, vakcinacija ili cijepljenje, je postupak kojim se, davanjem odgovarajuceg zivog oslabljenog uzrocnika, raznim tehnikama umrtvljenog uzrocnika, njihovih dijelova ili produkata,
postize stvaranje odbrambenih antitijela, koja stite primaoca od zarazne bolesti.Ovako stecena zastita moze biti visegodisnja, a kasnijim revakcincijama se moze pojacati i produziti. Krajnji cilj vakcinacije protiv neke od zaraznih bolesti je njeno iskorjenjivanje-eradikacija. Za neke bolesti se to i uspjelo. Variola ili tzv. velike boginje, kao teska zarazna bolest, je eradicirana.
Posljednji slucaj oboljenja u svijetu zabiljezen je 1977 god. Djecija paraliza je, takodjer, na nekim kontinentima eradicirana. U razvijenim zemljama svijeta, gdje se organizirano vakcinisanje djece vrsi vec decenijama, neke su zarazne boleti gotovo potpuno nestale – difterija, tetanus ili djecija paraliza,
dok se obolijevanje od nekih bolesti znacajno smanjilo, kao sto su krzamak, zauske ili veliki kasalj. Djeca ekonomski siromasnijih zemalja su izlozena znatno vecem riziku da obole ili umru od zaraznih bolesti, za koje danas postoje vakcine, jer njihove vlade ne mogu ili ne zele odvojiti sredstva za nabavku dovoljno vakcina.Tako se procjenjuje da u svijetu godisnje umre oko tri miliona djece od bolesti koje bi se mogle sprijeciti pravovremenom vakcinacijom. U zemljama bivseg SSSRa je, u periodu od 1990. do 1994. godine, od difterije oboljelo 150.000 a umrlo 4000 djece.
Od komplikacija velikog kaslja u svijetu umre 340.000 djece godisnje. Zbog toga sto nisu vakcinisana, od krzamaka u svijetu godisnje umre oko million djece.
Vakcinacija protiv hemofilusa inffluenzae B se ne vrsi u zemljama u razvoju, pa zbog komplikacija ove infekcije u tim zemljama godisnje umire oko 700.000 djece.
Sistem organizacije vakcinacije nije isti u svim zemljama. U nekim zemljama, kao i u nasoj zemlji, vakcinacija je zakonom obavezna. U nekim drugim zemljama je to prepusteno na volju pojedinca roditelja ili staratelja i zavisi od zdravstene prosvjecenosti stanovnistva te savjesnosti i entuzijazma ljekara i drugog zdravstvenog osoblja. Provodjenje vakcinacije moze biti kontinuirano ili kampanjski. Kampanjsko vakcinisanje se provodi u uslovima lose organiziranosti primarne zdravstvene zastite i provodi se dva do tri puta godisnje.
Obuhvata veci broj djece odjednom, neovisno o dobi svakog pojedinog djeteta. Kontinuirana vakcinacija je zaseban program za svako dijete i izvodi se prema kalendaru u optimalnoj zivotnoj dobi za svako dijete individualno. Ovaj nacin vakcinacije se obavlja tokom cijele godine. Prednosti ovog nacina vakcinacije su u tome sto ga provode ljekari koji su u kontaktu sa djetetom od prvih dana zivota i vakcinacija se obavlja u dobu i uslovima optimalnim za svako dijete pojedinacno. Na ovaj nacin se, uglavnom, vakcinisu djeca u nasoj zemlji, u djecijim dispanzerima i ambulantama porodicnog ljekara.Prema svom sastavu, vakcine mogu biti bakterijske ili virusne, zive atenuirane – oslabljene ili nezive – inaktivne. Neke vakcine su samo za jednu bolest, monovalentne, a neke su kombinovane za vise bolesti, polivalentne. Prednost polivalentnih vakcina je u manjem broju pojedinacnih doza, sto znaci i manje uboda, pa time i manje trauma za dijete.
Vakcinacijom se postize visok stepen zastite, ali ne i apsolutna zastita. Istina, rijetko se dogodi da vakcinisano dijete oboli od zarazne bolesti, protiv koje je blagovremeno dobilo adekvatnu vakcinu. U tim slucajevima je bolest najcesce blagog toka, sa rijetkim komplikacijama. Svaka vakcinacija je, kao i svaka druga intervencija, skopcana sa odredjenim stepenom rizika od nezeljenih reakcija.
Reakcije su razlicite za razne vrste vakcina. Mogu biti lokalne i opce, lakse ili teze. Teske sistemske reakcije su rijetke, ali moguce. Treba znati, da je pojava komplikacije kod pobolijevanja od zaraznih bolesti znatno veca nego pojava reakcija na vakcine. Naprimjer, pojava teske reakcije – akutne encefalopatije poslije vakcinacije protiv krzamaka, je, prema podacima iz SAD-a, jedna komplikacija na milion vakcinisanih. Kod oboljelih od krzamaka se encefalitis javlja kao komplikacija u jednog pacijenta na hiljadu oboljelih. Uvodjenje novih tehnologija je doprinijelo da se proizvode i vakcine koje daju manje reakcija, a daju bolji imuni odgovor, sto znaci i bolju i sigurniju zastitu od zaraznih bolesti. Uvodjenje acelularne vakcine protiv velikog kaslja pokazuje, uz kvalitetnu zastitu, i smanjenje neurogenih komplikacija
. Od 1995. godine u Sjedinjenim Americkim Drzavama se proizvodi inaktivna vakcina protiv djecije paralze, koja daje manje nezeljenih reakcija. Pojava teske komplikacije paralitickog poliomijelitisa, koji se javlja u 2-3 slucaja na milion vakcinisanih, uticala je na uvodjenje inaktivne vakcine protiv djecije paralize umjesto dosadasnje peroralne, zive, oslabljene vakcine.
U nasoj zemlji kalendar vakcinacije obuhvata zastitu od deset zaraznih bolesti, ito: tuberkuloza, hepatitis B,difterija, tetanus-zli grc, veliki kasalj, hemofilus influenzae B infekcija, polionijelitis, krzamak, rubeola i zauske. Vakcinacija se vrsi prema vremenskom rasporedu, kalendaru vakcinacije:Odmah po rodjenju dijete dobije vakcinu protiv tuberkuloze- BCG vakcina i prvu dozu vakcine protiv hepatitisa B – HBV vakcina. Nakon mjesec dana dijete dobije drugu dozu HBV vakcine.
U trecem mjesecu zivota dijete dobiva prvu dozu vakcine protiv difterije, tetanusa i velikog kaslja – DiTePer vakcina, prvu dozu vakcine protiv poliomijelitisa i hemofilus influenceB infekcije – polio i HiB vakcina.
U cetvrtom mjesecu dijete dobiva drugu dozu difterije, tetanusa i velikog kaslja, poliomijelitisa i hemofilus influenceB infekcije. Sa sest mjeseci starosti dijete dobije trecu dozu DiTePer i polio vakcine i trecu dozu HBV vakcine.
U trinaestom mjesecu se daje MRP vakcina protiv krzamaka, zauska i rubeole.
Ovim je primovakcinacija zavrsena.Revakcinacija se obavlja sa osamnaest mjeseci vakcinom protiv poliomijelitisa i vakcinom protiv hemofilus influence B infekcije.
Revakcinacija DiTePer vakcinom (protiv difterije, tetanusa i velikog kaslja) vrsi se u petoj godini zivota, skupa sa drugom revakcinacijom polio vakcinom – protiv poliomijelitisa. U sestoj godini zivota se djeca revakcinisu MRP vakcinom (protiv krzamaka, rubeole i zauski).
U skolskom periodu djeca dobiju jos jednu revakcinu protiv difterije i tetanusa i poliomijelitisa, u cetrnaestoj godini, te u osamnaestoj godini revakcinu protiv tetanusa.
U cetrnaestoj godini se revakcinisu i djevojcice protiv rubeole koje do tada nisu redovno vakcinisane protiv ove bolesti.Napominjemo, jos jednom, da sistem vakcinacije nije isti u svim zemljama, te da se ponesto razlikuje od zemlje do zemlje. Roditelji koji zive u tim zemljama sa svojom djecom, trebaju se informisati i upoznatim sa nacinom i programom vakcinisanja djece u toj zemlji te se pridrzavati toga programa.
[b]Pisu:
Doc.dr.sc.Smajil Durmisevic, dr.med.spec.
Ass.prim.dr.Jasminka Durmisevic- Serdarevic,dr.med.spec.GRIPA
Ozbiljan zdravstveni rizik za starije osobe i hronicne bolesnikeGripa je akutna zarazna respiratorna bolest koja se javlja najcesce u epidemijskim razmjarama.
Obolijevaju ljudi svih dobnih skupina. Narocito su osjetljivi stariji od 65 godina i mala djeca.Teski klinicki tok i komplikacije su cesce kod hronicnih bolesnika, bez obzira na uzrast. Epidemije gripe sa vecim brojem oboljelih se javljaju periodicno, svake 2-3 godine
.Vrlo brzo se siri i zahvata cijele drzave i kontinente. Izvor infekcije su oboljeli od gripe u prvim danima bolesti. Obzirom da od gripe obolijevaju i neke domace i divlje zivotinje nije iskljuceno i prenosenje infekcije od oboljele zivotinje.
Infekcija se prenosi sa oboljelog kapljicnim putem. Virusa gripe ima vise tipova i ceste su genetske promjene virusa. Kako infekcija moze biti sa razlicitim tipovima tako i covjek u toku zivota moze bolovati gripu vise puta.Djecu najcesce inficiraju odrasli iz njihove okoline. Epidemije se javljaju u kolektivnim ustanovama, vrticima i skolama. Narocito su osjetljiva djeca koja boluju od neke hronicne bolesti (astme ili asmaticnog bronhitisa, diabetesa, bolesti bubrega, teske anemije, itd.). Kod ove djece bolest je tezeg klinickog toka i cesce su komplikacije.
Inkubacija, vrijeme od zarazavanja do ispoljavanja bolesti, kod gripe je kratka, 1-2 dana. Bolest pocinje naglo. Dijete odbija hranu, ima glavobolju, zali se na bolove u cijelom tijelu, javlja se groznica. Temperatura se penja na 38oC-39oC.
Narocito visoka temperatura, cak do 40oC, moze biti u prvih 12 sati bolesti. Najcesce se povisena temperature odrzava 2-3 dana. Opsta slabost, malaksalost pa cak i kratkotrajni gubici svijesti, kod neke djece, mogu trajati vise dana. Javlja se hunjavica, sakrecija iz nosa, suhoca i grebanje u grlu. Svi ovi simptomi traju 4-5 dana u nekomplikovanih slucajeva. Kod male djece mogu se javiti kmplikacije u vidu bronhitisa, upale pluca, upale uha ili sinusa, konjuktivitisa, kao i komplikacije na zglobovima, kostima i misicima.
Kod djece uzrasta od 0 – 4 godine rizik komplikacija od gripe kao i pojava tezeg klinickog toka je 100 slucajeva sa komplikacijama odnosno tezih slucajeva gripe na 100.000 stanovnika. Ovaj rizik je kod skolske i djece i omladine znatno manji i iznosi 20 slucajeva sa komplikacijama na 100.000 stanovnika.
Najveci rizik je kod odraslih osoba starijih od 65 god i iznosi 1000 slucajeva sa komplikacijama na 100.000 stanovnika. Radi smanjenja ovih rizika preporucuje se obavezna vakcinacija svake godine, a narocito rizicnih grupa stanovnistva.
Terapija – lijecenje
U obicnim, nekomplokovanim, slucajevima u prvim danima bolesti primjenjuje se simptomatska terapija uz mirovanje i lezanje u postelji nekoliko dana. Preporucuje se ishrana lahko probavljivom hranom uz dovoljan unos tecnosti i vitamnia, narocito vitamina C, u bilo kom obliku farmaceutskih preparata ili uzimanjem namirnica bogatih vitaminima (svjeze povrce, voce – narance, kivi, limun).
Od lijekova se mogu uzimati lijekovi za snizenje tomperature i lijekovi protiv bolova, cajevi i sirupi za smirenje kaslja i za iskasljavanje.
Sprecavanje i suzbijanje bolesti
Opste mjere za sprecavanje i suzbijanje gripe sastoje se od cesceg provjetravanja prostorija, izbjegavanja mjesta okupljanja ljudi u vrijeme epidemije, izbjegavanje posjeta oboljelima od gripe, kucna izolacija oboljelih, zastita usta i nosa maramicom prilikom kasljanja i kihanja, itd.
Medjutim, sve ove preduzete mjere namaju veci uticaj na sirenje zaraze. Mnogo djelotvorniju zastitu pruza aktivna imunizacija-vakcinacija protiv gripe.
Odmah po otkricu virusa gripe, 1933. godine, pocela su istrazivanja o mogucnosti vakcijnacije protiv gripe. Danas eksperti SZO (Svejetske zdravstvena organizacija) kontinuirano kontroliraju proizvodnju vakcine protiv gripe. Obzirom na veliki broj tipova virusa, eksperti odredjuju vjerovatnocu pojave tri tipa virusa za svaku jesenju sezonu. Referentne laboratorije SZO salju proizvodjacima vakcine prijedlog o moguca tri tipa virusa. Kontrola i laboratorijsko testiranje vakcine se vrsi u junu i julu, da bi proizvodnja vakcine za tu godinu pocela u avgustu. Vec od septembra se vrse pripreme za vakcinaciju i pocinje se provoditi vakcinacija stanovnistva.Kad su u pitanju djeca, vakcinacija se preporucuje djeci koja vec boluju od neke hronicne bolesti, (astme ili astmaticnog bronhitisa, dijabetesa, bolesti bubrega, itd.), kao i djeci koja su u ranijim godinama bolovala od gripe sa tezim klinickim tokom ili su imala komplikacije.
Vakcinacija djece protiv gripe je u nasoj zemlji prvi put vrsena 2001. godine. Djeca se vakcinisu u dobi od 6 mjeseci i starija. Postoje dvije vrste vakcine. Vakcina protiv gripe kojom se vakcinisu djeca dobi od 6 mjeseci do 36 mjeseci, i vakcina za odrasle i djecu stariju od 36 mjeseci. Mala djeca do tri godine starosti se vakcinisu sa dvije doze vakcine u razmaku od 28 – 30 dana. Starija djeca se vakcinisu jednom dozom vakcine.
Protiv gripe se ne smiju vakcinisati djeca i odrasli koji su alergicni na jaja, perije, kokosije meso, kao ni one osobe koje imaju povisenu temperaturu. Vakcina se daje duboko podkozno u nadlaticu. Savremeni proizvozvodjacii vakcina sve vise rade na boljem preciscavanju vakcine, a time i smanjenju postvakcinalnih reakcija.
Postvakcinalne reakcije mogu biti lokalne i opste. Lokalne reakcije na vakcinu su i najcesce i manifestuju se: bolom, otokom i crvenilom na mjestu uboda. Opste reakcije su rjedje, a mogu se manifestovati povisenom temperaturom, glavoboljom, zamorom, bolom u misicima.
Postvakcinalne reakcije, najcesce, brzo prolaze. Javljaju se 6 – 12 sati nakon vakcinacije i obicno traju jedan do dva dana poslije vakcinacije. Veoma rijetko, mogu se javiti i teze alergijske reakcije.
Kod vakcinisanih osoba se postize zastita protiv gripe u visokom procentu, do 89%. Ukoliko vakcinisana osoba ipak oboli od gripe, tok bolesti je blazi i rjedje se javljaju komplikacije.
[/b][b]Poslije knjige stihova, cast mi je predstaviti jos jednu knjigu naseg dr. Smajila Durmisevica.
Radi se o knjizi “ZDRAVLJE U OKOLISU”.Kako autor rece ” Knjiga je namijenjena kako studentima zdravstvenih skola i fakulteta, tako i drugim gradjanima. Predstavlja vrijedan “prirucnik” za svaku porodicu, posebno za majke koje imaju i odgajaju djecu.
…pomozimo jedni drugima i ucimo jedni od drugih. Stvoritelj Uzviseni je uz Zajednicu, a zajedno smo jaci, inace…”Postovani posjetioci, ukoliko neko zeli da ove knjige predstavi na drugim stranicama, forumima isl. moze to uraditi, jer autor ovih knjiga kaze:
“Jer, zekjat na znanje je siriti znanje – sto vise konzumenata korisnih poruka to korist i sevap veci, ako Bog da.
Sa molbom Uzvisenom Stvoritelju da zastiti i nagradi one koji skupljaju i sire korisna znanja, vjestine i vrline i one koji im pomazu na tom blagoslovljenom putu,
moje postovanje i najljepse zelje.Doc.Dr.Sc.Smajil Durmisevic”[/b]
