[behar]

in reply to: Vicevi #5558

Došla Muji punica u goste.

Pita je Mujo: Do kad ćete ostati?

Punica: Dok vam ne dosadim.

Mujo: A što ba tako kratko?

[behar]

in reply to: Slike nasih mladih #5557

[behar]

in reply to: Bilo je to u nekoj zemlji seljaka…. #5519

…….da sam sretan sto sam daleko i da mi je lahko ili da sam možda zaboravio, zaboravio Rogaticu i raju, onda griješe. Jer da jesam onda ne bih bio ovdje s vama, ne bi me bolilo u prsima, i ne bi me pritisk’o ovaj zrak k’o tuč. A kad mi postane pretežak, kad me počne u zemlju ugoniti, onda dođem u ovu našu čaršiju pa se ljudski ispričam. Ispičam se s nekim koga ne znam, jer znam da mu je drago isto kao meni, jer da nije nebi bio ovdje. Ponekad dok čitam komentare, pokušavam ih staviti u određeni dio grada i vezati s određenom generacijom, pa mi tako listajući teme dođe k’o da šetam ulicama Rogatice. Isto k’o da gledam na zalasku sunca kako raja kući s kupališta ide, ko da vidim društvo kod Ćiće u bašti, a miriše pica s Mejdana se cuje, k’o da vidim Koru kako fiću glanca pa za relly neki kao da se sprema pa se onda pitam a ko je to kriv što Sadika više među nama nema. Ko je kriv što….

[behar]

in reply to: Bilo je to u nekoj zemlji seljaka…. #5455

A da li će ikada priznati…. …… oni što je uništiše, da li njih boli k’o što boli tebe, mene, nas koji priznamo i prihvatamo to teško breme krivice. Da li će ikada priznati oni što sada hodaju ulicama naše prošlosti, neše zaustavljene sadašnjosti, naše ne ostvarene budućnosti. Da li njih boli? Imaju li oni osjećaje ili žive u zabludi da je to nekakav “nji’ov” grad, grad kojeg oni sebi napraviše, grad bez duše, grad bez ljudi. Osjeti li Rogatica da je malo ljudi, kad se jutrom budi, da podjele korak s ulicama njenim, je li žao Ljunu što je Bunar prazan i što nema raje da akšamluk spremi i sa njega sejri po čaršiji našoj. Zaplače li tiho Rakitnica tužna dok ljepotu pruža onim što ljepotu samo uništiti znaju. Uzdahne li golub kad na kesten sleti kraj džamije koje tamo više nema, uzdahneš li i ti…….

[behar]

in reply to: Bilo je to u nekoj zemlji seljaka…. #5450

…….svijetlo na kraju tunela, vidjet ćeš svoju budućnost, budućnost svoje djece. Budućnost u nakoj drugoj zemlji, daleko od brdovitog Balkana, daleko od prošlosti, daleko od snova, daleko od Rogatice, Rogatice kojoj bi htjeli da se vratimo, da nastavimo prekinuto, da popravimo porušeno, da pokrenemo zaustavljeno, da oživimo mrtvo, da oprostimo, zar da oprostimo!?! Daleko od Rogatice koje više nema,koju možeš naći samo na jednom mjestu – duboko u našim srcima. A dok je tamo……

[behar]

in reply to: Bilo je to u nekoj zemlji seljaka…. #5442

……odakle si doš’o onda ne znaš ni kuda ideš, zato se uvijek sjeti mjesta odakle si kren’o. Sjeti se Rogatice i ljudi koji je praviše čaršijom kakva nekad bijaše. Sjeti se ljudi čije se kosti ne mogu naći, pronađi ih u svojoj prošlosti i oživi u svojim uspomenama. Nedaj da se zaborave, da ih vrijeme uništi k’o dušmanska ruka, i spomeni ih kad ti se god za to ukaže prilika, spomeni Somu, spomeni Skiba, spomeni Ruleta, sve ih spomeni. Nedaj ih vremenu, nikom ih nedaj, jer dok su stobom pa makar i u uspomenama, znaj da si na pravom putu a pravi put je…….

[behar]

in reply to: Bilo je to u nekoj zemlji seljaka…. #5428

Kaza napisao

Ipak treba im reci da bar znaju. Ne moraju niti da mrze niti da prastaju. Oni to ne mogu za nas uciniti ali moraju znati da im se isto to moze desiti. Moraju znati da mozda ovi drugi ne misle tako i svoju djecu pripremaju za neke buduce ratove.
Pricaju im lazi , zaludjuju mitovima koji ce ih ponovo dovesti na isti put. Put mrznje i zlocina. Moraju znati da ce mozda njihovi vrsnjaci poci istim putem za koji su pripremani od svojih roditelja. Moraju znati da se to nama isto desilo mada smo govorili da je to nemoguce jer sta oni imaju sa prosloscu. Moraju znati i da to nikada ne zaborave. Jer ako zaborave…

…onda nepostoje, ko nema proslosti onda nema ni sadasnjosti a o buducnosti da ne pricam. Moja sadasnjost je stvorena na mojoj proslosti a moju proslost su stvarali moji otac i mati i njihovi roditelji, al’ mi ne rekose kako pa ja sad nemam sadasnjosti a o buducnosti da i ne pricam. O proslosti citam, ali je malo kasno, a da sam znao, da smo svi znali, da nam je receno, sad bi bezbeli kahvelenisali kod Mahira u ascinci ili u Bagremu kod cifuta il’ pred radnjom Zike sahacije ko sto radise nasi prije dvadesetak godina. Zato ne cuti nego ne prestaj pricati, pricati o proslosti, pricati o istini, a ti sine moj, djeco nasa, slusajte i pamtite, pamtite i zapamtite, zapamtite i ne zaboravite, jer ko nema proslosti nema ni buducnosti a buducnost…..

[behar]

in reply to: Bilo je to u nekoj zemlji seljaka…. #5415

….a ako se i ne ostvare onda ce zauvijek ostati snovi. Lijepi snovi. A proslos je ostvarena nocna mora, koja me i dan danas proganja i budi iz sna. E zato mi je nekako tesko oprostiti i ne znam da li cu ikada moci! A i ako oprostim, hoce li mi se vratiti moja Rakitnica, pa da se bucnem u nju, da se razhladim nekog toplog augustovskog dana, na bazenu u Zakuli, dok se kartam i tefericim sa mojim jaranima? Gdje su sada moji jarani? Jesul’i to kod Sehe u kaficu ili basketaju na kosarci ili sjede pred kinom i sejre kako se rogaticki begovi i njihove hanume korziraju dok iz “Baste” dopier mio zvuk Hamzine harmonike! Jesu li oni oprostili !?! I hoce li ikada oprostiti…..

[behar]

in reply to: Odgovor:Sevdalinke #5404

Malenim sokakom ne prolazim vise
odkako nas draga drugi zavadise
mome srcu bolnom da bih mira steko
ja odlazim draga od tebe daleko

Zaboravi dane kad smo sretni bili
zaboravi draga da smo se volili
ne sjecaj se vise na najdraze case
osjecaji vreli neka se ugase…….

[behar]

in reply to: Odgovor:Sevdalinke #5403

…..Drhtao sam ko list na jablanu
gledajuci konu raskopcanu
srce vrisnu pamet se okrenu
skocih mladjan u avliju njenu

Sad je na me ko na vuka hajka
sta ucinih zalosna mi majka
kriv sam rekoh ja u ovom satu
vjesajte me o koninom vratu.

Safet Isovic

[behar]

in reply to: Bilo je to u nekoj zemlji seljaka…. #5402

….A mi merhametli, pošteni, mehka srca, sažaljivi i lakovjerni. Držimo se one stare mudrosti “prvo kreni od sebe pa češ odmah znati kako je drugome”. A kako je nama? Mislili smo da tako treba, da je tako najbolje. Šutjeli smo. Pa dokle? E sad, kad su nam oči opet otvorene, ne okrećimo glavu nago istinu k’o zmiju u oči gledajmo jer istorija se ne piše samo da bi se, k’o bilo koja druga knjiga, pročitala, nego da bi se iz nje nešto i naučilo. Vala je i vrijeme…..

[behar]

in reply to: Samo misli….. #5390

Uz ramazan….

Volio bih da sam sada,
Kod Kikića ja u redu,
Da se pržim hljebom vrelim,
I sa rajom da ga dijelim.

Uz ramazan ah meraka,
Pripremila moja majka,
Sofra nam je puna svega,
Ljepše nam je neg u Bega.

Oko sofre posjedale,
Nena, mati, tetke moje,
Cijeli dan su izpostile,
Zadnje se minute broje.

Sa mahale djeca viču,
Mrsite se top je puk’o,
Kandilji se upališe,
Na ramazan sve miriše.

Prvo se bismilah uči,
Pa se onda mrsit stane,
Neko vodom žeđ ugasi,
Kod nekog cigara plane.

Nemoj niko sad da smeta,
Sad je vrijeme iftariti,
A kada se hrana slegne,
Onda će se kahva piti.

Misli moje vratiše me,
U te davne dane,noći,
Ramazan je opet s nama,
Uskoro će bajram doći.

29-09-2007**BEHAR**

[behar]

in reply to: Rijeci koje volim i nevolim.. #5205

roSNA
zanoSNA
drazeSNA
ma jednom rijecju PLAHA brate.

[behar]

in reply to: Legende BiH muzike……… #5170

Dr Himzo Polovina је rođen 11 Marta 1927. u Mostaru, u kvartu Donja Мahala. Bio je prikupljač pjesama, interpretator, tekstopisac, kompozitor, odličan poeta i doktor – specijalista neuropsihijatar. Njegovo duboko razumjevanje i znanje duha sevdalinki ostavilo je veliki trag u bosanskoj kulturi. Himzo Polovina je u estradnoj karijeri proveo više od trideset godina. Nastupao je u zemlji i inostranstvu pronoseći slavu narodne pjesme, a posebno sevdalinke. Snimio je dvadesetak gramofonskih ploča koje su dostigle milionske tiraže kao i nekoliko audio kaseta visoke muzičke vrijedosti. Prilikom njegovog poslednjeg koncerta, u Plavu (Crna Gora) 5. avgusta1986 godine, umro je od poslijedica srčanod udara. Poslijednja pesma koju je otpjevao bila je Emina. Jedna od pjesama po kojoj ga večina nas pamti je i ova.

LIJEPI LI SU MOSTARSKI DUĆANI

Lijepi li su mostarski dućani
Još su ljepši mladi bazerđani
Još su ljepši mladi bazerđani
A najljepši bazerđan Mustafa

Haj pošetala Suljagina Fata
Haj pošetala do Mostara grada
Luta fata po čaršiji sama
Ona traži Muju bazerđana
Nađe Muju u sedmom dućanu
Haj bolan Mujo daj mi oku zlata
Haj bolan Mujo daj mi oku zlata

Haj nemam , nemam Suljagina Fato
Haj danas Fato Ja ne mjerim zlato
Tereziju nosili jarani pa se nešto terezija kvari
Nego uđi u magaza ovamo
Uzmi zlata koliko ti drago
Hej uzmi zlata koliko ti drago

Prevari se Suljagina Fata
Prevari se žalosna joj majka
Uđe Fata u magazu sama
Za njom uđe Mujo zamandali vrata
Uđe Fata u magazu sama
Hej za njom Mujo zamandali vrata

[behar]

in reply to: Poezija #5169

LJUBAV

O, da mi je nešto pa da budem reka,
Pa da tečem ispred tvoje kuće male;
Pevajući tebi da razbijem vale
O pragove gde ti staje noga meka.

Pa kad niz pragove siđeš sa ibrikom
Da zahvatiš vode, da ti zgrabim ruke,
Prigrlim te sebi u svoje klobuke,
I da tebe, draga, više ne dam nikom.

Na dušeku trava i mojih smaragda,
Kao nimfa moja, da počivaš svagda,
I da niko ne zna tvoje mesto gde je.

Samo moje oči da gledaju u te,
Samo moje sve dubine i sve kute
Da lepota tvoja osiplje i greje.

Aleksa Šantić

[Author]

Posts