-
AuthorPosts
-
Kod Ibre i Remze
Ibro i Remza Imamovic, nase prve komsije u Rogatici gledajuci niz ulicu. Kuca od kuce udaljene samo za okapnicu. Na tom mjestu je bila prije stara kuca od Sarijage Imamovica oca Ahme rahmetli i Ibre. Kasnije nekad je Ahmo sa svojom Hankom napravio sebi kucu nize u basci a poslije Sarijagine smrti je Ibro sa svojom Remzom prepravio i nadogradio staru kucu.
Fino smo se slagali kako je to inace i bilo u nasoj mahali. Zivilo se nekako mirno, skladno i niko niskim nije imo nikakvih problema. Jedino su nasi stari imali malo problema sa nama djecom ko kad nas je bilo kolko hoces u mahali a svi “zivi”, sto bi rekli. Uvijek galama i vika ali stari imali dobre zivce jer je i tempo zivota bio lagan. Kako li bi to danas izgledalo da nas onoliko leti i vristi mahalom neznam ali meni to pocesto zafali. Da mi je da mi se makar nekad djeca uvale u bascu i malo opeljuse isto ko sto smo mi peljusili basce po nasoj mahali, ali nema. Mozda i zbog toga sto djeca danas imaju svega izobilja ali ih i nema kod nas sad ovdje na zapadu. Dok je nas bilo i po nekoliko u svakoj kuci kod ovih mojih Holandeza u kuci jedno dijete, jedan cuko i kapak.
Ibro i Remza imaju tri kceri: Mersidu, Aidu i najmladja Amelu. Otkad se ja dogovaram sa Amelom da odemo skupa pa da ih obidjemo. Ali nam se nije dalo isto ko sto se jos neda da sa Mikicom obidjemo Smajice i njenog dajdju Sulejmena Ucu. Ali bice i to jednom ako Bog da. Sretosmo se onomad sa Mersidom u Dortmundu na tefericu pa i tu pade dogovor. Koje li slucajnosti dolazeci u Bosnu na odmor svratismo da tenkujemo u Zenici, kad nas neko zove. Mersida sa porodicom, i oni na odmoru. Potvrdismo dogovor jos jednom.
U srijedu 29-07-2009 bio ja ono sa Mirsadom i Zengom u Dejcicima ja Bjelasnici (pisacu o tome jednom), i stigoh kuci vec pao mrak haman. Kad mi vice Esma da je zvala Mersida i kaze da su kod Ibre i Remze. Veli da su dosli na sijelo jos Halco i Feriz sa zenama i da bi svi volili da nas vide. Okrenem telefon, sjedemo u auto i eto nas vec nakon desetak minuta kod njih. Nisu daleko, mi u Hadzicima a oni tamo kad se krene od Mostarskog raskrsca prema Kiseljaku. Sta reci srdacan susret. Ibru i Remzu kao i Ferize nisam vidio jos od prije rata haman. Halcu srecem nekako ponekad. Sreli smo se jednom davno negdje u Njemackoj, pa onda smo se vidjali jos poslije rata na Grbavici, gdje sam ja radio a vidjosmo se i prije godinu, dvije u Rogatici za Hridom na dzenazi.Lijepo nam bijase tu vece a tema bijase najvise Rogatica. Dogovorismo se da odemo jedan dan i kod njih u Ilijas na sijelo. Dva dana kasnije, tacnije u petak, je zvala Mersida da idemo. Javila joj se Esma a mene nebijase. Taj dan smo ja i Zenga otisli za Rogaticu i vratili se u mrkli mrak. Doduse jos ranije smo pozivani, ja i Esma, da odemo kod Suljagica u Keln, pa sad kad je i Mersida tu nesto ce mo odraditi. Nije bitno gdje ali ce mo se sastati, ako Bog da, sto prije. A naravno da ce mo opet navratiti kod nasih Ibre i Remze prvom prilikom ali ce mo ranije obavijestiti i njihovu Amelu da dodje i ona sa svojima.
Svima hvala za ovo lijepo druzenje…:)
S lijeva: Ibro, Remza, Ferizovica, Feriz, Teva, Halco, Halcaginca i Mersida (Esma slika).:):)
Drago mi je Teva da si obišao moje,veliko hvala,žao mi je što i ja sa svojima nisam došla, ali mi se čini da sam bila druga smjena pa nisam mogla,doći.Iduče godine ako Bog da.Za vrijeme rogatičkog sijela zatekosmo se i ja Mersa, na moru pa ne mogosmo doći, a planirale, ali eto tako se nekako okrenu objema.Mersida, i mama, plaho ti fale ženu.IMATE SELAM….
U posjeti kod Dzika u Sarajevu:
Nemogu sam da vjerujem da se i to jednom desilo.da sam konacno nasao vremena da posjetim moju fameliju kao i postene i cestite mumine koji su mi u zivotu puno valjali.
Znam da je za takve propuste glavni krivac trka za dunjalukom
koji uvijek izmice ne okrecuci se sto ga Dedo nemoze da sustigne.To bi bio glavni kamen spoticanja da ja nisam toliko vremena nasao za shodno da navratim kako rekoh tim cestitim muminima,
koji u komsiluku zive tiho i neprimjetno kao i da nisu tu.Eto Dedo ode za Bajram da obidze fameliju i da ih zijareti,jes da me je stid bilo poslije toliko vremena da him otvorim vrata
mislim da ce mi ipak oprostiti.Slika jedan.Irfanov babo Ahmedaga Dziko.
slika dva Dedina ljepsa strana visegratka,Dedo,i Irfan.
neka nam Irfan objasni ko se jos vidi na slici dva.
slika tri ostavljam da prepoznate.U posjeti kod Gospodje Remzahanume Kazic u Sarajevu.
Posto je Bajram i radost na sve srtane tako sam se i sam osjecao,trudili samo se da sto vise
zijareta ucinimo.E posto smo zijaretili familiju Dziko,plan nam je da zijaretimo Kazinu majku i da malo promuhabetimo.Posto smo dan ranije telefonom dogovorili da mozemo doci kad god nam se prilika ukaze,velim da je bolje zijaret uz Bajram.Dok smo trepnuli nadzosmo se na Dobrinji
i vrlo lahko se snadzosmo.Ulazmo u zgradu al ja se zagledam kao po obicaju ko jos stanuje veli visegratka e jesi mahalusa hajde evo zena vec otvara vrata.Stani bona velim da vidim imal koga poznata, najednom covjek pored mene pita koga trebate velim da smo vec zvonili i da su nam vrata otvorena,a ako te bas interesuje idemo kod gosp.Kazic.Ona vam je skroz gore morate liftom do sestog i jos jedan pjeske,znam fala ti puno.
Bogami popesmo se i Nana nas doceka na vratima,vidio odmah da nam se obradovala.
Hajde bujrum tu se ispitasmo kao da se poznajemo godinama.Lijepo smo se razgovarali i bili pocasceni onako po naski kako to samo znaju istocnjaci.
Mislili smo jedan sahat posjediti al ostasmo dva i po sahata,u lijepom razgovoru.Rastasmo se uz obecanje da se ponovo vidimo,kad budemo sledeci put u Sarajevu.
Najveci dio vremena smo se razgovarali o unucima,al je Nana imala i veci cin pa se pohvalila sa svojim praunukom cija slika stoji na dohvat ruke,i kako veli da se stalno sa njim razgovara kao da je tu.Tako kod samog polaska uspjeh da slikam Naninog praunuka i Kazinog unuka al samo sa slike.
Lijepo ko lijepo to malo Bozije stvorenje,jos razgolaceno pa bi insan reko da se upravo sad prcaka svojim malin nogicama.E kad covjek dozivi da dobije tu titulu pa nije mu ni zao sto su prohujale godine.Dok traje priprema price o posjeti nasima: Dedi i njegovoj Muneveri…
Sa Dedinog zida:)
Kako insan stari svemu vise fali, pa tako i meni.
Ja se cesto nadjem u prilici da uhvatim koliko toliko vremena i odem da se odmorim ili opustim kod moje i nase , rogaticanke Hajre.
Njen objekat se nalazi uz sami magistralni put na relaciji prema Tuzli, tacnije na potezu izmedju Semizovca i Srednjeg.
Stoga ako nekoga nanese sudbina da ide tim putem neka svrati kod Zute.
Ja vam vise necu nista reci osim da kod Zute i Zutog ima vazda bujruma i neobicno dobrog pecenja.
Dio atmosfere
Ja, glavom i bradom
Nasa Hajra
Zuti, moj prijatelj i pecenje:)
U Arnhemu kod nasih Dzanka po ko zna koji put.:)
S lijva: Rusko, ja, Dzenis, luster, Esma, Merima (nevidi se od Esme), Vahida i Mesa
Sumeja i Benjamin:)
Kod Dede i Munevere
Evo prodje cetiri mjeseca i jedna hefta kako ja najavih pricu o posjeti nasima Dedi i njegovoj Muneveri. Nesta mi se nedade pa evo u zadnjem momentu da postavim nekolko slika iz te posjete.
Nemam kad jer sam otskrino kapiju…;)
Sa Dedinog zida
U dzamiji pred tekmu…: Esma, Munevera, Dedo, Sumeja i cevapi
…Portugalija – Bosna, a…
… omladina je napolju gledala tekmu.
Dedo, Munevera, Esma, Teva, Nodi sa suprugom, zet, starija scer i unuk
Dedine mezimice: starija scer, hanuma i unuka
Dedo, Esma, moje prazno mjesto, Nodi… i rucak
Ovo ste vidili ranije: Bilo kuda Tevine tikve svuda:)
-
AuthorPosts
- You must be logged in to reply to this topic.