-
Kod Cakisica u Mulheimu
Subota 17.04.2010Bijase to jedna blic posjeta nasim Cakisicima, Muti i njegovoj Mirsi. Obeco jesam poodavno da ce mo doci ali nikako uskladiti vrijeme pa u subotu odletismo nekako samo na dvatri sahata. Znao sam ja da ce se rasplamsati prica sjecanja na staru Rogaticu i njenu raju pa sam na vrijeme najavio koliko tacno ostajemo. Taj dan sam moro u trecu a prije posla valja malo odspavati.
Hele, u pola deset ujutro spremni sjedamo u auto, ja, moja Esma i nasa Sumeja, ukljucujem Fatu (tomtom) koja ce nas precizno dovesti pred vrata nasih Mute i Mirse. Sad je to lahko sa ovim uredjajima a i mojoj “Fati” (Esmi) sad puno lakse. Ranije je ona morala da prati isprintanu rutu puta i da navodi kud moram voziti.
Nema guzve na cesti i u tacno zakazano vrijeme, u jedanes sati, parkiramo auto pred zgradom. Stoji vec jedna Zafira sive boje parkirana pa parkirah i ja drugu haman istu. I po tome smo slicni sa nasim Cakisicima, imamo isti ukus sto se tice auta. Sumeja pozvoni i dok rece sta bi otvorise se vrata i docekase nas nasi Cakisici: Muta, njegova Mirsa i njihova djeca; Suljo i Dada.
Obradovali nam se ko ista a i mi, Bogami, susretu sa njima.
Nismo se vidjeli jos od prije rata a do ovog susreta dodje opet zahvaljujuci nasoj stranici, rogatica.com.
Mirsa i Muta su svakodnevno sa nama na stranici pod nickom, mirsa_c.
Ko zna da nije ovog cuda od interneta da li bi ikad znali jedni za druge a zivimo eto udaljeni jedni od drugih stotinu i koji kilometar. Doduse zivimo u razlicitim drzavama.I tako obradovani nasim susretom sa dragim osobama ali se ipak malo rastuzih jer nas Muta nije bas najboljeg zdravlja. Krenulo je neke godine od upale sinusa pa udarilo u glavu tako da je imo veliku borbu za zivot. Cak je bio, onomad, i par mjeseci u komi i bilo je kriticno ili,ili. Zahvaljujuci dragom Allahu i brizi njegove Mirse i djece, Muta je dobio bitku i oporavlja se dobro. Naravno veliku zaslugu imaju i doktori i koji su se borili za njegov zivot. Samo je posto puno osjetljiv i kad pricamo o golgotama kroz koje smo prolazili on nemoze da se suzdrzi i pusta pokoju suzu.
A dobro sam se i to pozitivno iznenadio kada sam cuo sta je nas Muta u toku rata ucinio za svoje rogaticane i napaceni nas Bosnjacki narod. Ucestvovo je svakodnevno u akcijama prikupljanja pomoci koje je organizovalo udruzenje rogaticana iz Solingena. Kako je sve to lijepo vodjeno u dokumentaciji koju sam jedva nekako dobio u pozajmicu. Moram sve to dobro prostudirati pa cu jednom poceti postavljati na nas forum…I tako dok rece, sta bi, dodje skoro cetiri sata popodne. Sjedimo vec pet sahata a svima nam se cini ko da smo maloprije usli u stan.
Jedini svjedoci da su prosli tih pet sahata nase posjete su prazne serpe i tanjiri kao i dvije torte kojima smo skoro stali u kraj. Svi mozemo pojesti, masaAllah.
Nagovaraju me Mirsa i Esma da jos malo sjedimo ali sam neumoljiv, jer dogovor je dogovor, i velim im da zapamte dokle smo dosli u prici pa ce mo uskoro nastaviti, ako Bog da.Sta reci drugo osim, bilo je to lijepo druzenje rogaticke raje i nadamo se skorom ponovnom druzenju Cakisica i Cengica, ako Bog da…
Muta, Mirso, Suljo, Dado… hvala vam na lijepo provedenom danu.:)
:)
Slikom smo u posjeti kod Zihnije Skaljica
Nedavno o njemu imadosmo clanak na nasoj stranici pod naslovom – Od Tekije do Orahovog brijega
na linku:
http://www.rogatica.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1019&Itemid=44a evo nas ponovo kod njega sa lijepim povodom…
Zihnija je ovih dana uz Allahovu pomoc ozidao potkrovlje, pokrio kucu, postavio oluke….
[b]PA NEK TI JE SRETNO I DUGOVJECNO U RAHATLUJU I VESELJU
DA PROZIVIS – ZAJEDNO SA DJECOM SNAHAMA I UNUCADIMA AKO BOG DA – AMIN![/b]
Ponovno upoznavanje…
Kleve, Mook, subota 04.09.2010
Lijepo vrijeme najavi nas meteorolog Piet pa odlucismo da skoknemo malo preko granice do Kleva nase omiljene destinacije u Njemackoj. Nismo bili koji mjesec a ujedno da iskoristimo priliku da u povratku svratimo i da posjetimo nase Ajnadzice, tacnije Enesa i njegovu porodicu. Nedavno sam stupio u kontakt sa njim opet zahvaljujuci jedinoj nasoj rogatica.com. Zivimo u istoj, rezervnoj nam, domovini udaljeni jedni od drugih oko sedamdesetak kilometara…
Bijase to, nakon trideset godina, ponovno upoznavanje izmedju mene i Enesa. Tacno toliko je proslo od davne 1980 kada smo obojica bili maturanti sto bi rekli zavrsili srednju skolu u Rogatici. Te godine umrije drug Tito pa bijahosmo nesretna generacija koja nemade matursko vece i exkurziju…
Susret je bio jako srdacan da nekazem bratskii i u kratkom vremenu smo naceli mnoge teme. Kazem naceli jer nasa druzenja i uzajamne posjete ce tek doci, ako Bog da.
Enesu sam za uspomenu poklonio knjigu Rogatica Monografija koju sam kao “visak” dobio od Hakije Muftica da je poklonim nekome ko puno voli Rogaticu…:)P.S. Vise, slika bice sa naseg sledeceg druzenja, ako Bog da…
Ja i Esma
Sumeja
Enes, ja i nova Rogatica Monografija:)
Kod Ajnadzica i Dzanka
Mook i Arnhem, jesen 2010
Druzenje sa nasim dragim sugradjanima, Rogaticanima, sa kojima dijelimo sudbinu u istoj nam rezervnoj domovini se nastavlja intezivno. Vec odavno su ova nasa druzenja postala dio svakodnevice pa ako prodje hefta, dvije a da se nismo vidjeli onda zovemo jedni druge sa pitanjem:
Sto vas to nema, da nije ko sta nalago ???
Naravno to odmah znaci poziv i samo se ceka pogodan vikend kad smo svi slobodni. A i nema se bas nekih pretjeranih obaveza sem posla pa kad i on dozvoljava onda su tu susreti sa dragim osobama.
Ponekad se cudim slusajuci neke kako im je sve trka, frka i da nemaju vremena. Cujes i price da na zapadu postoji samo pidjama i radno odijelo. Onda se ja zapitam da nije sta do mene, jer mi bas imamo dosta slobodnog vremena. Radno vrijeme je i ovdje ko i svakuda na dunjaluku 8 sati dnevno ili 40 hefticno a ucesto i manje od toga.
Na svu srecu Ajnadzici, Dzanke i Cengici imaju izobila slobodnog vremena pa se tako susrecemo i sijelimo cesto…Ajnadzici haman isti ko i mi svakud ih mozes naci i u svako vrijeme. Cesto skoknu do Austrije na par dana a ni do u Bosnu im nije mrsko. Bas su ovih dana odletili nakratko pa mi nekako neobicno ako par dana nema maila od Enesa. Stigne mail i u njemu je obavezno neka zanimljiva usput zabiljezena slikica. Enesova Jasna i moja Esma ko da su odrasle skupa i uvijek im malo vremena za sve te njihove teme. Meni i Enesu opet to nesmeta jer se mi najvise bavimo nasom Rogaticom i nasom Rogatickom rajom. A Emir i Rusmir koo godisnjaci i iste ih momacke muke muce. Malo posjede sa nama i samo se ispare. Bas prosli put hoce u Centerpark gdje Rusmirova frindin stazira a i Sumeja bi sa njima al joj nedaju. Rastuzila se ko ista, vidi se na slikama, i jedva ih umolismo da je povedu sa sobom. Ja njene li radosti…
Dzanke ko i u Rogatici, zive bez srkleta i najvise bi volili da im budemo jos blize komsije nego sto zmo bili prije kad su nas dijelile samo basce. Mesa jos uvijek radi svoju vozacku rabotu. Vozi kamion i razvlaci po samoposlugama po istoku Holandije. Niko mi se u zivotu ne obraduje ko on, vise smo nego braca mescin. Vahida jako vrijedna i velika kucenica. Mi stignemo obicno sa kesama bascanskih proizvoda pa maker i iz skrinje sto sam u toku sezone spremo za zimnicu a vratimo se sa jos vecim i punijim kesama. Mesnih proizvoda i dobre garderobe. Garderoba, nesto za nas a nesto da ponesemo i podijelimo siromasnijem narodu po Bosni.
Benjamin i Sumeja su posebna prica i igraju se kao sto bi se igrali i u Gracanici ili na Holucu da nebi kao sto je bilo…
Rucak u Mooku: Rusmir, Sumeja, Esma, Emir, Jasna i Enes
Pogled na Ajnadzica avliju: Rusmir, Sumeja i Emir
Sarajke a ipak Rogaticanke: Esma i Jasna
Branje sampinjona: Sumeja
Branje sampinjona: Esma, Sumeja, Enes i Jasna
Branje sampinjone: Sumeja
Dva Rogaticana – Enes i ja
Strucno objasnjavanje – Esma i Enes
Rucak u Arnhemu – Esma, Mesa i Vahida
Rucak u Arnhemu – Ja, Esma i Mesa
Slika sa ranijih druzenja: Sumeja i Benjamin
Stare komsije – Ja i Mesa
I jarani: Ja i Mesa
I ko braca: Ja i Mesa
Nemogu od smijeha 1: Vahida, Esma i Mesa
Nemogu od smijeha 2: Vahida, Esma i Mesa
Slika za rastanak: Mesa, ja i keseSamo za raju iz Prodole
Prodola – Pogled od Dumanjica do Hocmera
Prodola – Pogled na Vidovu Goru
Dumanjska Voda – Meho Karaman
Dumanjska Voda – Meho Karaman:)
- You must be logged in to reply to this topic.