[Teva]

#12408

Behar napisao:

A sad sto se hrane tice, postavila je ono sto se naslo, vazda je kod nas tako bilo. Kad vidjeh “Cembilje” ili kako bi ih moj babo a.r. ponekad zvao “Bubnjici” kad bi zaisci tamo iza aksama staged za meze, su mi zamirisali sa slike i voda mi je posla niz usta. Vala je mogla poslati jedan i sinu, isplatilo bi se otici do Holandije s flasom “Kabarne Suvinjon” pa izcejfiti. Zato ovom prilikom zelim javno da se zahvalim Tevi i Esmi sto mi obradovase majku svojom posjetom a pivu cu platiti kad se sretnemo u Parizu za koji dan.B)

E Behare, Behare, poslale su one tebi ne jedan nego pet. Evo ih kod nas u skrinji sa jos dva koja sam i ja dobio. Bili zaledjeni i ja ih samo prenio do skrinje u Hadzicima pa kad posli za Holandiju smjestio ih u poljski frizider sa nekoliko dobro zaledjenih elemenata. Tako cu ih ponijeti i do Pariza, samo ce nam trebati kakav sahan i koher da ih podgrijemo.;)
A naci ce se i koja sarajevska, zelena za raju…:woohoo:

[Zambi]

#12411

Teva i Esma,

Svaka vam čast,obradovaste naše drage majke,ali i nas koji ovo čitamo i gledamo,a rijedak je onaj ko vidi ovo da mu se suza sama ne otme.Da Vas dragi Allah nagradi i upiše u dobro vaš iskren nijet.

[Teva]

#12440

Vazna sa suhim poljskim cvijecem, poklon Beharove majke Bisere,
u stubistu nase kuce u Hadzicima. :)

[Teva]

#12489

Kod Holuclica i Ramica

Vikend bijase i moja Esma hoce da dan provede sa roditeljima kuci a ja odlucih da iskoristim priliku i da skoknem gore negdje do iznad Vratnika. Teti Nafi na zalost povodom smrti njenog brata Mustafe Sijercica a ujedno cu vidjeti moje komsije Ramic Ferida i njegovu suprugu. Naravno raduje me i susret sa Suvadom i njenom kcerkom Sanelom koju od milja zovemo Sana.
Sanini otac Muberis i dzedo Durmo Holuclic su odvedeni ’92 od strane cetnika prema Zaganovicima sa jos nekoliko rogatickih Bosnjaka muslimana i od tada im se gubi svaki trag.

Obradovali mi se bogme svi a i meni drago sto i ja nih vidim. Tetu Nafu, Suvadu i Sanu sam zadnji put vidio u jesen ’92 u ratnoj Zepi i tad je Sana bila mala djevojcica sa prelijepom plavom dugom kosom. Tamo u mom ratnom putu sam opiso susrete sa njima, o tome kako sam Suvadi pomago sjeci i dovlaciti drva iz sume. Piso sam i o tome kako mi je Suvada dva puta pravila velike sendvice sa kozijom steljom kad sam polazio za Gorazde. O svim tim dogadjajima asocirasmo uspomene a Suvada mi spomenu da sam i njima tada ustaklio prozore staklom sa onih Titovih slika iz Zepske skole. To sam bio skroz zaboravio.
Suvadini otac Ferid i brat Suvad su takodje prosli torture cetnickih logora.

Kako u ratu skupa tako i danas danile njih tri zive skupa samo sada su sa njima i Suvadini roditelji. Otac Ferid inace vrstan i poznat gradjevinac svojim je rukama sagradio mnoge kuce pa tako i kucu za njih petero. Naravno one su bile te koje su mu irgetile i pomagale u poslu…

Sana sa mamom, dedom i dvije nane

Teta Nafa, Teva, Suvada i njeni roditelji

:)

[toplik izvor]

#12492

Teva svaka cast. Mogu ti reci da se moja tetka Nafa pravo obradovala. Pricala sam sa njom i odmah mi je ispricala da si dolazio. Drago mi je i da vidim slike od sviju njih, a posebno od nase Sane.
Puno selama svima.

[Zambi]

#12517

Hvala ti Teva,kad si se sjetio majke mog i tvog Muberisa-Muze,njegove Suade i princeze Sane.Tetu Nafu sam sad vidio na slikama tvojim nakon toliko godina.Svaki dan kad se probudim,nadam se da ću saznati gdje je moj vjenčani kum Muza i ostali,gledam prncezu Sanu,ista sunce je grijalo svoj otac.I ja ću uskoro ako Bog da u Sarajevo da ih obiđem,to mi je obaveza i dug.

[Teva]

#12575

Kod majke i nene mog a.r. jarana Ede

Zahvaljujuci nasem clanu Amiru Bogilovicu saznadoh gdje se nalazi Bahra, majka mog rahmetli jarana Ede Bogilovica a Amir mi ujedno dade i njen broj mobitela. Nazvah je jedno jutro i cim rekoh ko sam poce da place. Govori mi kroz suze da je u gostima a ja velim da cu nazvati opet jer hocu da dodjem da ih obidjem, nju i nenu.
Uvece oko sedam sati istog dana vracamo se ja i moja Esma iz Ahatovica. Svratismo u prodavnicu u Ahatovicima da se poselamimo sa nasom sugradjankom Havom. Culi smo da je tu a ona je amidzicna od brace Dzebo, Uzeira i Dzevada pa me interesuje da saznam gdje su njih dvojica. Uzeir, moj skolski, je u Gorazdu a Dzevad tu u Sarajevu.
Odjednom mi zazvoni mobitel i sa druge strane cujem glas majke Bahre. Dosla, veli mi, kuci pa ako smo gdje u blizini da navratimo. Prenosim poziv mojoj Esmi a ona veli da idemo odmah. Eto nas govorim za pola sahata. Poselamimo se sa Havom i krenemo put Sarajeva, Bascarsije. Stigosmo u Logavinu ulicu i nadjosmo zgradu. Ubrzo stojimo pred ulazom u stan i otvara nam vrata majka Bahra a oci joj pune suza, place. Drago joj sto smo dosli da ih obidjemo a i kako nece kad smo ja i Edo rahmetli bili jarani. Nas dvojica i jos Fudo Bradarac sa nama ko tri brata rodjena…
Majka Bahra place i spominje mi kako sam joj ja jednom u ratu, kad je bila u prognanstvu kod Visokog, poslo kesu sa kahvom i ostalim ponudama. Zaboravila, pa joj kazem da ja to nisam poslo nego sam licno donio sa nasim Fudom kad smo dolazili da je obidjemo. Prica mi kako njena kcerka Dina jos uvijek cuva dzepni sat od rahmetli brata Ede i da zna da sam mu ga ja birvaktile poklonio.
Dina je udata, zive u Vogosci i imaju dva sina. Onaj jedan kad god vidi nanu Bahru da place govori joj:
Ne placi bona nano, ako ti je dragi Allah uzeo dajdju Edu dao ti je bona nas dvojicu, mene i mog brata.
Utome u sobu ulazi stara nena, klanjala. Prava starica povijenih ledja i ima preko devedeset godina. Majka Bahra joj objasnjava ko sam i ona zna, sjeca se da smo se ja i Edo jaranili a sjeca se i mojih roditelja. Vice da nas dragi Allah nagradi kad smo dosli da ih obidjemo. Nena je u stvari majka od rahmetli Sulejmena, Edinog oca. Rahmetli Sulejmena su odveli cetnici i ni za mezar mu se ne zna a rahmetli Edo je poginuo kao borac. Majka Bahra je u protekloj agresiji na Bosnu pored muza Sulejmena i sina Ede izgubila i svoju majku. Ubili je cetnici u Borickom selu Zimici gdje je zivila. Izgubila je majka Bahra jos vise clanova blize famelije u protekloj agresiji. Dok smo mi dolazili majka Bahra je napravila zeljanicu od zare pa smo i vecerali.
Sad kad znamo gdje zive i da su fakticki na Bascarsiji navraticemo cesce da ih obidjemo, kad god nam se ukaze prilika.
A o mom jaranu rahmetli Edi cu napisati jednu pricu ako Bog da…

Edo a.r.

[Teva]

#12651

Kod Brace

Dvije hefte je kako navratismo, ja i moja Esma, kod naseg Brace da ga obidjemo, prenesemo selame od raje sa stranice i da mu damo podrsku u oporavku poslije teske zdravstvene situacije u kojoj se nalazio.
Sad je dobro sucur Allahu, bolest je pobijedjena i predstoji oporavak i vracanje kilaze koju je tokom bolesti bio izgubio. Naime bolest je bila zahvatila dio debelog crijevo i sve bi teklo daleko lakse da su doktori na vrijeme ustanovili o cemu se radi i na vrijeme reagovali.
Nas Cober neprica o tome nego optimisticno gleda naprijed i veli nam kako je zadovoljan apetitom koji se polahko vraca. Psihicki se osjeca jako dobro i svjestan je da sada kada je bolest pobijedjena mora sve uciniti da se oporavi fizicki a to znaci dobro i kvalitetno jesti. Prica nam da mu se apetit polahko vraca ali da se ponekad i sam natjera da pojede malo vise.

Kad sam zovno mobitelom prijatno sam se iznenadio kad mi Coberov sin rece da ce mi Cobera dati na telefon. Obradova se Cober kad mi cu glas i objasni mi kako mozemo doci do stana u Dobrinji. Stigosmo i poslije kratkog ispitivanja o fameliji i pobijedjenoj bolesti, krenu prica, a o cemu bi drugom, nego o planini i drugovanju po raznim njenim vrhovima i planinarskim domovima.
Odmah me pita Cober jesam li stigo otici u Umoljane na Bjelasnicu. Nisam gore je jos pohladno.
Prico mi je kako je nekad birvaktile sa Treskavice za lijepa vremena gledo u Bjelasnicu razmisljajuci kako bi bilo lijepo jednom ljeti provesti koju heftu gore, u njenim vrletima. U ratu mu se ostvari ta zelja i u dva navrata provede duzi period na Bjelasnici. Iako je bio rat uzivo je maksimalno u danima kada je bilo mirno ili nije bilo nekih jacih dejstava. Pricali smo onakim zarom i zanosom kako to mogu samo istinski ljubitelji prirode kada se sretnu. Gore na Bjelasnici je taka ljepota, govori mi Cober, da se moze mjerti sa ljepotom Maglica. Ko je ikad bio na Maglicu znace odmah na sta je Cober mislio.

Idemo Cobere, velim mu, odmaraj i vidimo se. Ako Bog da pa ce mo ljetos na Bjelasnicu. Neka vas jos bas me ova prica razgaljuje i bas ste me obradovali, veli Cober. I tako obidjosmo nas dvojica jos mnoge planine u nasim pricama. Govori malcu da otvori vitrinu i pokazuje mi albume pune slika.
Vidis li Teva, svi ovi albumi su puni prijeratnih slika, uglavnom sa planina, pa kad dodjes ljetos onda ce mo ih “prebrati” sve jednu po jednu. Dogovorismo se da ce mo ljetos, ako Bog da, sa famelijama izaci na Bjelasnicu pa otici malo i do doma u Umoljanima.
Ipak povedosmo racuna da ne sjedimo predugo i kad podjosmo isprati na nas Cober do ulaznih vrata govoreci da poselamimo svu raju na stranici i da je ova slika poklon svima.
Sad dragi nas Cobere zelimo ti sto brzi oporavak jer planine na nas cekaju…:)

:)

[Teva]

#12997

Raja za raju

Ova prica ide o dvojici rogatickih majstora, keramicara a tu je ujedno i posjeta kod Nanetovih. Prosle godine bijase da saznadoh da su nasi sugradjani, nasa raja: Badza i Meru vrsni keramicari i odmah napravismo dogovor. Treba da udarimo plocice na balkon i vanjsko stepeniste. Dogovorismo se da njih dvojica to odrade ali ispostavilo se da se istovremeno treba raditi isti poso i kod naseg Naneta. Tako istovremeno Meru zapoce radove kod nas u Hadzicima a Badza kod Nanetovih u Buca Potoku. Vodio sam racuna da Merua ne ometam u poslu makar do podne jer ako sam ja prisutan onda od posla ne bude nista. Udarimo pricu, asociranje uspomena o nasem zivotu u staroj Rogatici. Meru je ipak uspio privesti poso kraju a ko je god od komsija naiso divio se njegovom majstorluku. Ja dodam samo onako uz put da je majstor moj iz Rogatice…:)

Kako sam znao da je i nas Nane stigo na odmor u Bosnu zovnuh ga jedno jutro da se vidimo. Nismo se vidjeli jos od prije rata i zahvaljujuci nasoj Rogatica. com saznadosmo jedan za drugog i eto se i sretosmo i vidjosmo. Nane je u ratu bio dobro ranjen i ostali su mu veliki oziljci. Nane trenutno zivi sa svojom cetveroclanom porodicom u Irskoj i kao dosta nas sanja o povratku jednog dana. Kod Naneta na spratu radna atmofera, Badza radi keramiku i gleda u svoju vaser vagu jer sve mora biti pod konac. Ono sto je odradio primjecujem da je majstorski odradjeno. Utome stize i Nanetov stariji buraz Ibrahim. Selamimo se i nastavljamo pricu o Rogatici i nasoj raji. Dok zene sjede na prvom spratu mi muhabetimo. Drago mi sto u jednoj kratkoj posjeti vidjoh trojicu iz nase rogaticke raje…:)

Ovih dana ocekujemo Nanetove da se vrate sa odmora iz Bosne i zelimo im sretno i ugodno putovanje.:)

Keramicar i bascovan: Meru i Teva

Prvi majstor na poslu u Hadzicima: Meru

Odradjeni poso.:)

Drugi majstor na poslu u Buca Potoku: Badza i Ibrahim

Stari jarani: Nane i Teva

Burazeri: Nane i Ibrahim

:) :) :)

[emira-tekija]

#13010

e vala teva svaka ti cast sve ti pomalo vidze in obidze bas sam ti zavidna za behlulovice jer i ja sam voljela ih vidjeti ali nedadese ako ako allah da slijedeci put a tebi sve naj naj zelimo od srca

[Teva]

#13193

Kod Pineta i Hedije u firmi

Vise nemoze biti da odemo u Bosnu na odmor a da se ne vidimo sa nasima Pinetom i njegovom Hedijom. Ja i Pine i jesno odrasli skupa u jednoj mahali a Hedija i Esma su nasle zajednicku i postale dobre jaranice. Vec pri samom susretu pravimo dogovor za sledece vidjenje. Tako mi ovaj put navratismo kod njih u firmu da vidimo cime se to oni bave a koji dan kasnije dodjose oni kod nas u Hadzice na sijelo. Jos i sad se rado sjecamo proslogodisnjih susreta kod njih na vikendici i na sijelu u Sarajevu.
Stigosmo onako nenajavljeno mada su oni znali da ce mo im navratiti prilikom ovog majskog odmora u Bosni. Naravno obradovase nam se i dok rece sta bi stigose kahva, sokovi i slatkisi na sto. Komentarisem kroz salu da smo mi navratili onako malo, samo da se vidimo a ne da sijelimo jer za sijelo ove godine moraju oni doci kod nas…
Pine i Hedija imaju svoju firmu u sklopu prirodno-matematickog fakulteta u Sarajevu. Pred samim ulazom u zgradu ides desno pored zida i iza coska poslije nekoliko metara doceka te tabla sa natpisom firme: Coron’s.
Dolazimo prvi pur ali ih nadjosmo kobesale.
Imaju, ja bih to nazvo, graficku firmu i bave se: fotokopiranjem, uvezivanjem, servisiranjem fotokopirnih aparata i ostalim sto je vezano za ovu struku. Tu su i kompjuteri sa internetom pa studenti a i ostale musterije mogu potraziti na interetu sta ih interesuje i odmah to i isprintati ako treba. Inace imaju jos dva zaposlena radnika od kojih je jedan nas Sutko Dziko. Danas je manje posla pa su njih dvojica otisli ranije kuci. Zabavismo se kod njih otprilike jedan sat a poso navalio tako da nemadosmo kad ni promuhabetiti ljudski. Nasi domacini kroz salu nam govore da im navratimo cesce jer je poso najednom kreno ko lud…

Koji dan poslije stigose Hrustemovici kod nas na sijelo u Hadzice. Raspolozenje je na nivou i samo je Sumeja tuzna jer joj nije stigo drug. Radni je dan i on mora sutra u skolu pa je osto sa sestrom kuci u Sarajevu. Bijase i neka utakmica na televiziji pa nasi predjose kod Zenginih da mi mozemo na miru sijeliti a i oni na miru utakmicu gledati. Do malo nama stize jos jedno sijelo, komsije hadzija Bajro i njegova hanuma. Hadzija veseljak covjek pa nam bijase zabavno sa njima. Nisu sjedili dugo tako da smo mi uskoro mogli nastaviti sa nasim rogatickim temama…

Esma, Hedija, Sumeja i Rusmir

Hadzija Bajro, njegova hanuma, Teva, Pine, Hedija i Esma

:) :) :)

[Teva]

#13538

Moje tetke

Imo ih je djece moj dzedo rahmetli Muhamedbeg Arnautlija trinestero, sto muskih sto zenskih. Kuca i veliko imanje mu bijase u Berhamovini gore iznad Rogatickog polja, podno brda Crven. Muska djeca pomrijese rano tako da ne ostade ni jedan od mojih dajidja. Danas su u zivotu jos samo cetiri tetke ali nas zato ima hejbet tetica i teticnih.
Koristim uvijek priliku da skoknem malo kod tetke Adile gore na Visnjik, kod tetke Fadile i tetka Ahme na Otoci mi je usput pa navratim i po nekoliko puta za vrijeme odmora. A kad se nadjem u Vogosci onda skoknem do tetke Pase, pa onda do najmladje tetke Dzemke, i kad sam vec tu onda navratim i do mog tetica Muhameda i njegove Tane.
Drage moje tetke da ste mi zive i zdrave pa da vas obilazim jos puno, puno godina isto ko nekad u Rogatici u vrijeme bajramaaa…:)

Tetka Adila Agic

Tetka Fadila Dziko (Sumeja spava)

Slika od Irfe: Tetka Fadila Dziko

Tetka Pasa Hodzic

Tetka Dzemka Husic

Tetici: Kondor i Teva

P.S. Irfo spasavaj za ovu sliku kad smo bili kod vas znas da sam imo problema sa blicom.

:)

[Irfan-tekija]

#13543

Ne brini Role, veceras ce biti nadopuna.

[Mare]

#13557

Bijo kod mog punca i punice.Poslo him dvije kutije da him se zahvali.Ko je to i sta je u kutijamaB)

[Zambi]

#13560

Ma Role,Gračanče je čudo od djeteta;)

[Author]

Posts