-
AuthorPosts
-
Otvara rodjeni vrata i selame se rodjaci koji se od pozadugo nevidjose. Muski rodjacki selami a i hanume se ljube ko da su sestre. Bijase nam lijepo tih dana, tako lijepo da se neda opisati rijecima. Sijelilo se do dugo u noci a nacele se price o Rogatici i njenoj raji sa svih strana, tako da se te zapocete price nemogu privesti kraju ni za sto dana.
Eto marta pa ce se rodje opet sastati, vidjeti i nastaviti price tamo gdje su stali, ako Bog da.
Vider sceri sta nam radi raja na: Rogatica.com
S lijeva: Dedina hanuma Munevera, unuk Sidi, Sumeja, sestra Mevlida, Dedo i Esma
Tu smo se pravili Kinezi
Mala raja: Sidi i Sumeja
Dok su hanume shopovale mi smo ocajavali
Svi moji rodjaci su bastovani…
Na rucku kod sestre Mevlide, a sta je bilo rucku vidjecete u Fikrinoj kuhinji, jednom.
Haj sad reci da nismo usli u Francusku al do Mareta ima ihihiii…..:)
I picimo ti mi tako od Karlsruhea tog ponedjeljak ujutro 29-12-2008 put juzne Francuske nasem Maretu i njegovima. Ostaje nam desno Strasburg, lijevo Basel pa kontam necemo valjda i Svice zakaciti, ali nebi. Cista autocesta haman nigdje nikoga. Preticemo onog zutog sa slike gore i ja kroz smijeh velim evo nas u Franci zar nevidite. Naravno raspolozenje je na visokom nivou a kako i nece biti kad idemo od dragih ljudi a opet idemo dragim ljudima. Nije sala tolike godine se nevidjoh sa svojim komsom a skupa smo i odrasli druzeci se.
Esma mi ronda, sta ti je bolan polahko sta si toliko pritisko taj gas. A stara ladja leti li leti ko kad je naucila da stize na sve krajeve ove nam Europe. Ko da i sama zna treba sto prije stici dragima nasima.
I tako stigosmo poslije vazdan voznje a vec se i mrak poceo fatati. Stanem na kruznom toku da se javim da smo stigli.
Nemici nidje, veli glas sa druge strane kad rekoh gdje smo, eto me za sekundu. Taman izadjoh iz auta kad leti moj komso ko siplon.
Sta reci dalje kad ove prve dvije slike naseg susreta govore sve same od sebe.:)
Dobro doso komso…
Sve govore vesele face i suze u ocima…Nekad smo ko djeca solili baru na Pticijaku i sanjali o morima, a sad evo nas na mediteranu u Marselju skupa koju deceniju poslije…..
:) :) :)
Svaka cast za ove slike. Bas vas je lijepo vidjeti ovako zajedno.
Ma ljudi moji ova naša Rogatica je čudo,daljina nije prepreka,nijedna barijera,samo sve za raju.Taka je Gračanica,čudo,šta će te.Neka su nam živi i zdravi naši sugrađani,gledajući ove kadrove,nama povratnicima je ovo veliki podstrek da opstanemo u našoj čaršiji,jer znamo da će doći neko da nas obiđe,i da ima ko misli o svojoj raji,o svom rodnom gradu.
Dedo je ruzio Mareta kad mu je ovaj reko, preko telefona, da ce nas smjestiti kod punca i punice.
Njih ti smjesti u stan a ti hajde kod punca i punice, govorio mu je.
A mi, mi se nismo zalili…..;)
Rucak u stanu Imamovica. :)
Prijatno iznenadjeni smjestajem u vili…. ;)
…kod Maretovih punca i punice. ;)
Sa nasim, duplim, domacinima. :)
Aperitiv pred novogodisnju veceru. :)
Tri momka negdje u Marselju. B)
Cjelokupna ekipa u dijelu Marselja gdje su poznate plaze – ja slikam. B):) :) :)
“Eto marta pa ce se rodje opet sastati, vidjeti i nastaviti price tamo gdje su stali, ako Bog da”.
Ovo gore napisah prije par mjeseci kad sam postavljo slike nase posjete Dedi i njegovima u Karlsruhe. Stize mart pa stigose Dedo i njegova Munevera u uzvratnu posjetu kod nas u Tilburg.
Slike u sledecem nastavku a danas evo par sa nase, moje i Dedine, jucerasnje posjete nasem Nihadu Dolovcu-Nini. Nino zivi takodje u Tilburgu i rodjeni je rogaticanin. Inace on je tetic naseg Harisa Aksamije, rodila ga je Teufikova sestra, otac mu je iz Visegrada a zivili su u Sarajevu.
Izbismo iznenada nenajavljeno iz dzamije i stigosmo tamam na rucak. Obradovo nam se ko ista a on i Dedo nadjose zacas zajednicku tako da se pricalo o svemu i svacemu. Ninin otac Alija je strastveni pcelar pa mi bijase drago kad prica krenu u pravcu prirode, zdravlja i o knjizi, o pcelarstvu, koju je napiso Ninin otac…;)
Dedo i Nino
Teva i Nino
Dedo, Nino i Teva:) :):)
Jos par slika sa druzenja u Tilburgu
Munevera i Esma
Dedo i Rusko u pomocnom studiju
Dedo i Rusko:) :) :)
P ateva brate dragi sto nisi mene pito gdje se jede najbolje pecenje u BiH.Slijedeci put kad odes kod ZUTE i ZUTOG pzdravi ih od mene mahsuz,ostalo ce ti se samo reci,naravno i njihove dvije djevojke.
Vazi jarane a nadam se da ce biti prilike i da navratimo jednom skupa.
Jalti bi bilo derneka, ko nekad.;)Bice i to jednog dana ja sam pred novu odrmo do neka doba sa zutim i hajrom a hani je skakutala oko nas.vole ti oni mene pravo.
Danas je tacno 19 mjeseci kako se stare komsije, Teva i Mesa Dzanko (Ibrahim), utrefise i sretose nakon toliko godina, slucajno, u jednoj mesari-klaonici u Holandiji. A sta ce komse u mesari ? Provrti snalazljivi Bosnjo svugdi pa tako nadje i gdje moze kupiti po teleta jal janje pojeftino. Fino sortira i smjesti u skrinju pa ga onda nemogu iznenaditi nenadani gosti.
Ovaj nas susret sam opiso u temi: Rogaticani juce danas sutra, podtema: Gracanica i ostali dijelovi nase nam Rogatice.
Iako smo udaljeni oko 90 kilometara jedni od drugih neprodje nikako dvije-tri hefte a da se stare komse, preko basce, ne sastanu i ne proteferice. Jes da neka sjecanja na nas grad i nasu raju ponovimo po vise puta ali nema veze uvijek su to ponovo lijepe uspomene. Tako i neki dan zove me Mesa i veli da sjedemo u auto i dodjemo kod njih pa da idemo na jednu humanitarnu zabavu. Skuplja se prilog za operaciju nekom bolesnom momku, prezimenom Vrabac. Nismo bili nista drugo planirali i domalo krenusmo za Arnhem i bijase nam lijepo…..:)
Nabodi cevap komso jarane – Mesa i Teva
Treslo se drmalo se – Esma, Sumeja i Vahida
A samo su tridesetak godina u braku – Vahida i Mesa
Kad zapjevaju jarani – Mesa i Hakala
Pjevaljkin autogram – Benjamin Dzanko i Sumeja
Gracancad – Sumeja i Benjamin-Beno:) :) :)
Danasnja prica ide o posjeti majkama nasih Mareta i Behara.
Prvo navratih u Hadzicima kod Maretove majke Hanke samo da vidim imal je. Navracali smo u par navrata ali je nije bilo, uvijek je u pokretu. Esma i Sumeja su svratile u frizerski pa ako je nadjem one ce doci kasnije. Nadjoh je ovaj put u stanu i obradovala se ko ista sto me vidi. Veli, isto ko da joj je njen Mahir doso. Poce da me ruzi sto nije i Esma sa mnom posla. Rekoh joj da ce ona doci kasnije sa Sumejom sto i bijase ubrzo. Lijepo joj u stanu u centru Hadzica a dobro je paze i komsije. Posebno hvali nase Nijaza Kokota i brata mu, mescin Nedima. Tu su uvijek kad treba pomoci, naprimjer popraviti koji od kucanskih aparata a Bogami i stosta drugo. Prica majka Hanka puno o mom i Maretovom drugovanju u djetinjastvu a oci joj pune suza…Od majke Hanke krenusmo za Ilijas Beharovoj majki Biseri. Prosle godine smo sjedili u stanu kod Daje, prave raje, a ovaj put idemo pravo kod majke Bisere pa ce i Daja preci. Imaju stanove u centru Ilijasa na jednom trgu i zgrade im gledaju jedna u drugu. Obradovase nam se ko ista. Reko im ja prosle godine da ce mo kad opet navratimo negdje na rucak al jes vraga. Znale su one da dolazimo gladni pa iznose svega i svacega. Vicem ja, sta je ovo zar se nismo drukcije dogovorili, ali one me ko i ne cuju nego samo iznose hranu na sto. Sta bijase glavno jelo mozete pogledat kasnije u Fikrinoj kuhinji a dalje bijase, izmedju ostalog, i kisjelo mlijeko sa kukuruzom a i sutlijas za zahladu…
Hele posijelismo pofino, rucasmo dobro, a kad krenusmo opet darovi cvijece medju kojem bijase i jedna vazna suhog poljskog cvijeca koje su one brale prosle godine i osusile. Ovom predivnom poklonu Esma nadje odmah mjesto u stubistu nase kuce u Hadzicima…
Kod majke Hanke
Kod majke Hanke
Kod majke Bisere
Majka Bisera
Daja, prava raja i njen, na dlanu, fico
Cvijece majke Bisere u stubistu – Sumeja i Daja, prava raja:) :) :)
Eto, meni je nekako, kad odem u Bosnu i Hercegovinu, vrijeme najdragocjenije. Toliko toga lijepog u toj nasoj malehnoj al’ ponosnoj i prkosnoj ima, da se covjek rastrgne i opet pola onog planiranog ne obavi. Ja obicno imam priliku da odem “dole” svake dvije godine pa je mozda i to razlog sto se puno toga zeli a moalo odradi. A Teva i njegova Esma stignu cini mi se sve pa i vise, svaka cast. Sinoc sam razgovarao s mamom, pa ha se javi na telefon vidim nekako raspolozena i pricljiva. Pitam se Boze sta li je bilo pa se ona ovako razveselila, kad ono Teva i Esma bili u posjeti. Nista starijem insanu nema draze nego kad ga se neko sjeti i obidje ga, ko da se ponovo rodi, e bas takva je moja mama bila posle njihove posjete, k’o preporodjena tim vise sto ove godine ja necu ici “dole”. A sad sto se hrane tice, postavila je ono sto se naslo, vazda je kod nas tako bilo. Kad vidjeh “Cembilje” ili kako bi ih moj babo a.r. ponekad zvao “Bubnjici” kad bi zaisci tamo iza aksama staged za meze, su mi zamirisali sa slike i voda mi je posla niz usta. Vala je mogla poslati jedan i sinu, isplatilo bi se otici do Holandije s flasom “Kabarne Suvinjon” pa izcejfiti. Zato ovom prilikom zelim javno da se zahvalim Tevi i Esmi sto mi obradovase majku svojom posjetom a pivu cu platiti kad se sretnemo u Parizu za koji dan.B)
Gledam slike.Vidim komsiju sa svojom Esmom i Sumejom.I jednom staricom.Mojom majkom.Sama je u Hadzicima.Pa komso iz Gracanice doso.Vratijo joj osmijeh na lice.Obradovo je.Neznam ali mislim da nema vece sadake.Obradovati nase stare.Fala ti komso.Bili smo jarani,posto si covjek,a ostaces ljudina.Svaka ti cast.
-
AuthorPosts
- You must be logged in to reply to this topic.