[Teva]

#3141

U hu sasvim sam bio zaboravio da sam ovo nekad spomeno.
Dobro rece Kaza jedne prilike da se pomalo zaboravlja.:blush::)

[Anonymous]

#3146

Dzedovic Hajra sa Hrida-sestra od Shumonje.

[Irfan-tekija]

#3149

Sjcas li se Teva kad smo ugovarali sjedaljku gdje ima dobro
pecenje. E ja sam ti mislio na nasu Hajru. Ja sam gore odsjedao
jos po odavno, oni su radili u jednoj supi, a sad vec nesto imaju.

[Teva]

#3167

Sad mi zao Role sto ne slikah sa vana,
ali nema veze sliko sam iznutra pa da vidis ljepote i ambijenta.
Prvo da zavrsim pricicu.:)

…..e kad si iz Rogatice mozel onda biti da sam jeo cevape kod tebe prije trideset i nesto godina ?
Onda Hajra poce da prica da je radila kod Suljage u cevabdzinici, da joj je brat Sumonja, da su zivjeli za Hridom….

U to se umijesa jedan gospodin iza susjednog stola koji je sjedio sa jos jednim
kog je Hajra oslovljavala sa Doktore.
Kad si iz Rogatice jesi li poznavo mozda Ahmu Kukavicu i Muniba Muftica ?
Kazem da jesam i to dobro i da su obadvojica preselila na ahiret.
Znam rece, bili su mi dobri prijatelji, ja sam profesor…..

I tako svratismo sa Amidzom i hanumom mu i ove godine na rucar i pricu kod Hajre i Zutog.
Naravno srdacan docek, ugodan ambijent i muzika, ukusno pecenje i vesele teme.
Trebal covjeku jos sta vise.
Ono sto je bila terasa prosle godine sad je zazidano i restoran se sad sastoji iz dva dijela.
Da ne opisujem evo slika dole pa pogledajte
a ko navrati nekad provesce se ugodno i spomenuce me…..;)

:) :) :)

[Teva]

#4181

Kod Behara (Elvira Pasica) u Londonu

London, 27 – 29 juna 2008

Da nebi ove nase (rogatica.com) stranice mozda se nebih ni sa Beharom kao i sa dosta raje
mozda nikada vise u zivotu sreo i vidio.
A ovako sucur Allahu.
Kako smo culi jedan za drugog tako smo se i vidjeli prije neki mjesec
ovdje kod mene u Tilburgu, kao i prosli vikend kod njega u Londonu.

Petak, 27 juni, potrpasmo se u auto i krenusmo put Belgijske granice.
Prvo idemo na Bredu i onda prelazimo granicu u pravcu Antwerpena i Brisela.
Obadva ova stara grada poznajemo jako dobro
i posjecujemo ih ponekad nedjeljom kad neznamo sta da radimo.
Po sata, odnosno sat autom i eto te.
Poslije nepuna dva sata voznje prelazimo Belgijsko-Francusku granicu
i jos sat kasnije stizemo u Calais, grad na obali mora i tu se ukrcavamo na brod
kojim ce mo putovati 41 kilometar do Dovera u Engleskoj.
Brod veliki i na njemu imas sve zivo tako da u tren oka stizemo u Dover.
Iskrcavamo se i polahko se navikavam na Engleski nacin voznje lijevom stranom.
Mislio sam da ce ici teze ali u sekundi se navikavam bez problema.
Pratim oznake za autoput M20.
Vozimo se njim neko vrijeme i izlazim na izlaz 8 gdje nas ceka Behar sa sinom Nedimom, kog smo imali prilike vidjeti nekolko puta na slikama na nasoj stranici.
Tako smo se dogovorili jer je ipak malo zavrnuto naci i voziti lijevom stranom ulicama metropole, ako nemas auto pred sobom koje trebas pratiti.
Susrecemo se sa Beharom i poslije selama nastavljamo put.
Stizemo sretno i ostatak dana i vecer provodimo u pricanju
uglavnom sjecanju na prosla Rogaticka vremena.

Behar i njegova hanuma se trude da nam ugode maksimalno i u tome uspijevaju.
Sutradan ujutro krenuli smo u obilazak Londona.
Kako je lijepo biti turista u velikoj metropoli kad imas licnog vodica.
London prelijep i cini mi se jos ljepsi nego sto sam ga zamisljo.
Slike ispod ce to same reci.
U neko doba dana smo krenuli da posjetimo i Kraljevski zamak koji se nalazi jedno pola sata autom od Londona u prelijepom prirodnom ambijentu.
Navece smo ponovo do duboko u noc sjedili kuci i asocirali uspomene od nekad…..

Sutra pri selamu i polasku nazad za Holandiju sam dozivio veliko lijepo iznenadjenje.
Nas Behar se profesionalno bavi kompjuterima i dobio sam na poklon od njega, ni manje ni vise, nego komplet kompjuter sa svim sto je potrebno.
Sad sjedim i tipkam na mom novom kompjuteru koji je jedno cetiri puta bolji od onog sto sam ga imo do sad, kako kaze moj Rusmir.:)

Selam moj Behare,:):):)

Brodom iz Francuske u Englesku 41 kilometar

Pasat registarskih tablica: PASIC 00 ;)

Centralna dzamija u Londonu

Srce Londona s jedne…..

…..i druge strane mosta

Svako o necem masta…..

Cistac Londonskih sokaka:silly:

Ispred zgrade parlamenta

Na stotine je ovakvih turistickih autobusa, dupljaka

Nista manja guzva na Temzi nego na sokacima Londona

Ko hoce moze pogledati London sa visine od preko 100 metara

Ispred Big Bena

Nas vodic broj 13;)

Palaca necega, nisam zapamtio cega

Park ispred kraljevskih dvora u Londonu

Cvijetna basca pred dvorima

Kraljevski dvori u Londonu

Fontana pred dvorima

Trg na kom se slavi sve sto se slavi

Njegovo velicanstvo Hamburger

Amfibija kojom se vozaju turisti, kako po sokacima tako i vodama Londona

Prilikom slikanja amfibije

Kod cuvenog Tower Bridge

Nekadasnji zamak- zatvor

Kraljevsi zamak udaljen pola sata autom od Londona…..

…..u kom kraljevska porodica provodi slobodno vrijeme…..

…..i u kom se prave balovi, vjencanja, slave rodzendani i slicno…..:)

[Zambi]

#4182

aferim Čengići;) još jednom dokazano da daljina ne predstavlja problem,izraženi osjećaj prema svojoj rogatičkoj raji.
Teva svaka čast:cheer:

[Anonymous]

#4185

Ima li ista ljepse nego kad se sastanu stare komsije,ahbabi pa onda muhabete do kasno u noc.Druzenja, muhabeti daleko od nase Rogatice i Bosne vrijede zaista puno.Iako smo daleko od nase Roge ona zivi i dalje kroz druzenja i muhabet.
Svaka cast i beharu i Tevi.
Selam svima sa slika.

[Mustafa]

#4293

U posjeti Feridi Ferhatbegović

Rogatica i Goražde su moje dvije ljubavi

Oduvijek sam volio razgovarati sa ljudima koji su spremni na dijalog i koji imaju šta reči, jer razgovor oplemenjuje i obogaćuje čovjeka. Razgovor sa ljudima koji znaju ili razgovor sa starijim ljudima koji pamte davna, minula vremena uvijek dođe kao dobitak. Krajem maja mjeseca Abdulah i ja smo zijaretili našu sugrađanku 80-togodišnju Feridu Ferhatbegović. Ferida je naša Rogatičanka koja se poslije II svjetkog rata udala u Goražde u naselje Vinarići (udata Isaković) i tu na obalam Drine zasnovala svoju porodicu. I Rogatica i Goražde su njene dvije velike ljubavi, za koje je vežu mnoge lijepe ali nažalost i mnoge tužne uspomene. Ferida svoje staračke dane provodi u dalekoj Danskoj daleko od rodne grude.

Piše: Mustafa FEJZIĆ

Nana Ferida započinje svoju priču, a o čemu drugom nego o Rogatici prije nekih 60 godina. O djetinjstvu, o predratnom dobu ali i onom ratnom koje se nadvilo nad našim gradom. O velikom zlu i zločinima koji se desiše tih davnih (41 – 45) godina II svjetskog rata. Ferida je zajedno sa svojom porodicom ali i sa velikim brojem naših sugrađana morala napustiti svoj rodni grad, svoju mahalu u Podhridu koju su tada kako ona kaže zvali Ferhatbegovića ulica, svoju baštu i avliju, svoju djedovinu i zaputiti se na dug i neizvjestan put za Sarajevo. Ispostavlja se kasnije da se Ferida i neće vratiti u svoj rodni grad. Ferida provodi cijeli ostatak rata u muhadžerluku u Sarajevu gdje doćekuje kapitulaciju fašističkih snaga, osolođenje i novi poredak.

Počela je obnova zemlje i vrijeme «dobrovoljnih» radnih akcija. Ferida nije voljela brigade, pa pošto je neko morao iz njene porodice da ide, to je učinila njena sestra. Ferida se školovala i već tada je imala završenu gimnaziju, i kao takvu je odmah angažuju za rad. Dobila je posao u Ustiprači (sa 17 godina) u mjesnom uredu – za 16 sela Rogatičkog sreza tog područja. Tu je i upoznala svog budućeg muža, nedugo zatim ona se udala u Goražde. Ferida hvali Rogatičanke koje su se udale u Goražde. Kaže da će to svako u Goraždu reći da su se Rogatičanke pokazale kao marljive, čestite i kao takve, svi su ih cijenili.

Dani i godine su prolazile i mislila je Ferida da će njena relacija i kretanje biti između Goražda, Rogatice i Sarajevo i obratno, ali desi se ’92 i opet muhadžerluk. Ovoga puta ne u Sarajevo niti u neki drugi bh. grad, već u daleku Dansku. Susrela se nana Ferida sa nekim novim drugaćijim narodom, drugačijim običajima, mentalitetetom, teškim i nerazumljivim jezikom. Ali i pored svega ovoga nana Ferida već nekih 16 godina živi u Danskoj. U gradu u kojem živi, živi joj i sin i još nekoliko familija iz Goražda i istočne Bosne tako da joj često navrate pomognu joj po kući porazgovaraju. Nana Ferida je aktivna voli da čita. Sve knjige na bosnaskom (ili na jezicima sa područja ex. Jugoslavije) koje postoje u ovdašnjoj biblioteci, a nije ih mali broj, je pročitala.

Do 2000. godine kaže bila je dobro i zdravo, ali u posljednjih 8 godina imala je isto toliko operacija. Ali hvala Bogu kaže dobro sam opet. Mogu po kući, mogu do kuhinje i kupatila, mogu izaći u baštu, ne žalim se, dobro sam opet hvala Bogu.

Ljubav prema čovjeku oplemenjuje samog čovjeka, čini ga punijim, i pomaže da njegova ljudskost zablista punim sjajem. Gleda Ferida često našu TV i vidi mnoge ljude u nevolji, u nejmaštini. Pomogne koliko može. «Eto vidila sam prije par godina jednu familiju koji su izrazili želju da imaju kravu. Ja se zainteresujem nađem podatke stupim u kontakt i kupim im kravu. Kasnije sam dobivala pisma i slike od njih, a kažu mi da se ta krava dva puta obliznila… Drugi put sam jednom našem poznaniku r. a.– pošto mu nije ko imao «udariti» nišane, a ja odlučim i nanijetim da to uradim. I uradila sam to. Još sam imala par takvih pomoći, a o paketima odjeće, hrane i novčanih prikupljanja koji su ovdje skoro svaki mjesec da i ne govorim. Neka hvala Bogu kad sam u stanju da pomognem.» – kaže nana Ferida.

Ljubav prema rodnom gradu je nešto posebno, ona budi u nama posebne emocije, nju nosimo sa sobom kroz cijeli život, sječajući se mjesta gdje smo naučili čitati prva slova, završili školu, imali drugove i drugarice. Ljubav prema mahali u kojoj smo živjeli je priča za sebe. Ta sjećanja ostaju duboko u nama i nikada se ne zaboravljaju. Upravo su to atributi koji krase naša nanu Feridu, osjeti se u njenom govoru, u emotivnom kazivanju…

I tako prolaze dani nani Feridi u Danskoj, a Bosna, njena i naša domovina je tamo negdje daleko, za nju nedokučiva. Nana Ferida zbog silnih operacija nije u mogućnosti da putuje da obilazi Goražde, Rogaticu šeher Sarajevo, da udahne onaj bosanski vazduh, da osjeti miris Drine, da prošeta Podhridom. Ostaju samo sjećanja na minula vremena koja prohujaše, a ona se ne svojom voljom nađe u zemlji u kojoj ne pripada kao što ni mi ne pripadamo.

Nana Ferida je u svakodnevno u svojim mislima u istočnooj Bosni na relaciji Goražde – Ustiprača – Rogatica. Baš tako smo je i zatekli kad nam svrata zazbori « A đe ste vi meni moji Rogatičani», a i ostavismo je baš tako nekako da plovi sa svojim mislima nizvodno niz Rakitnicu, Praču i Drinu…..

[webmaster]

#4306

Nadam se da se necete ljutiti ove tekstove sam stavio na naslovnu, plahi su i jedan i drugi!

[webmaster]

#4580

Dragi moji rogaticani buduci da je postao lijep adet ove nase stranice da se kratko opise posjeta evo i ja cu u kratkim crtama i sa nekoliko slika pokusati da vam pokazem kako mi je bilo u Holandiji kod naseg Teve…

Nisam nikada prije bio u Holandiji i bas me je interesovalo kako izgleda.

Imao sam samo 2 dana na raspolaganju za posjetu Tevi, nazalost… ali tako je planirano… imam samo jednu heftu ferija/odmora u julu :-(

U Hamburgu sam bio nekoliko dana kod hanumine familije a odatle sam trebao za krenuti za Tilburg u utorak… Od Hamburga do Tilburga je 480 Km pokazuje moj navigacioni uredjaj (Tom tom) hmmm mislio sam da je malo blize!

Kada se moj maleni Zejd probudio i dobro najeo krenusmo polahko sa bismillom.

Moj “Opel zafira” sa 7 sjedista, kog sam skoro kupio, cini ovaj put udobnim i komotnim, vrijeme suncano sa malo oblaka… jednom rijecju uzivao sam na sirokim i modernim putevima Njemacke i Holandije.

Hamburg – Bremen – Osnabruck, oko 240 km kroz Njemacku i ukaza se putokaz za Amsterdam…

Holandija mi se ucini slicna Danskoj, ravna, bez brda, plodna i zasijana polja…. jedino sto je Danska manje naseljena u Holandiji ipak ima tri puta vise stavnovnika.

Navigacija me dovede tacno pred Tevinu kucu, e ovaj uredjaj je stvarno fantastican…

Na vratima kuce se ukaza Teva sa sirokim osmjehom, pomalo zabrinut sto kasnimo ali naravno radostan zbog naseg susreta… Esma, Tevina supruga komunikativna i susretljiva vec naveliko prica sa mojom hanumom, malo sam se pribojavao kako ce komunicirati jer moja hanuma ne zna bosanski ali izgleda da njemacki znaju svi :-) osim mene izgleda…

Kod Teve smo bili taj dan ili bolje receno noc jer smo dosli oko 19:00 i sutradan u srijedu, vec prekosutra u cetvrtak, poslije dorucka, smo krenuli nazad…

Ispricali smo se, obisli Tilburg, Tevinu bascu, onu prelijepu dzamiju… Tevi i Esmi jos jednom hvala na gostoprimstvu i ugodnom boravku u Tilburgu… nadam se da ce nas uskoro zijaretiti u Danskoj.

Evo na kraju nekoliko slika….

Cim smo dosli Teva raspali rostilj…

Srediste Tilburga, Trg

I naravno za kraj prelijepa dzamija u Tilburgu

[Teva]

#5092

Kod Gracanicinih i Beharovih u Bosni

Boze mili kako se nase majke obraduju kad im se dodje u posjetu.
Nekako je posto adet meni i mojoj Esmi da prilikom svake posjete Bosni obilazimo i nase starije sugradjane.
Ovaj put su to, izmedju ostalih, i majke nasih forumasa Gracanice i Behara.

Gracanicini roditelji i buraz zive u Hadzicima.
Tu imaju stan koji su ove godine skroz renovirali ukljucujuci i izmjenu stolarije ugradjujuci pvc stolariju.
Zovno sam telefonom i javila mi se njegova majka.
Poslije uobicajenog selama pitah za starog Sabriju.
Na moju zalost on je vec nekoliko dana u Rogatici.
Kaze tamo se najbolje osjeca i odmara.
Bez obzira na to upitah imal bujruma na sta stara odusevljeno rece da odmah dodjemo.
Svratismo u prodavnicu i kupismo po obicaju: kahvu, secer, sok, keks, voca, cigara….. i pozvonismo.
Boze mili kako nas sve te nase majke izljube ko djecu rodjenu.
Sjedosmo i na sto stize odmah kahva, sok, hurmasice i oguljeno voce.
Sve je to bilo vec spremno da se ne dangubi.
Pricali smo o svemu i svacenu pa nazvasmo i starog Sabriju na mobitel te se i sa njim ispricah.
Isprico sam se dobro i sa Muazom, Gracanicinim burazom.
Poslije koji sat smo se poselamili, uz obecanje da ce mo opet doci, i uputili senasoj kuci.:)

Beharova majka Bisera zivi u Ilijasu gdje ima stan.
Preko puta u zgradi zivi i Beharova tetka Daja.
Stalno su jedna kod druge, vrijeme im prolazi u druzenju i tako su manje usamljene.
Poslije obavljenog posla ujutru u Sarajevu zaputili smo se u Ilijas bez najave.
Znali smo da teta Bisera nejde skoro nigdje ali je ipak nismo nasli kuci, ni nju a ni Daju.
Vratili smo se, a kese ostavili kod komsinica da im predaju kad dodju.
Medjutim oko 5 popodne zazvonio mi je momitel.
Pa gdje si ti Cenga, culo se sa druge strane.
Bila je to Daja, prava raja.
Zao joj sto ih nismo nasli i dogovorismo se da ce mo mi doci za 1 sat u Ilijas.
Vrucina paklena ali nema veze idemo ja, moja Esma i nasa Sumeja.
Opet nas izljubise nase majke.
Pored Daje i tete Bisere zatekosmo i tetu Bedru majku od nasih Senada, Seje i Fude Pezo.
Teta Bedra zivi sa sinom Sejom u Vogosci.
Ponovo pun sto svakojakije dzakonija.
Sretna lica nasih majki i opet asociranje lijepih i sjetnih uspomena na nas grad i nase sugradjane.
Dobismo i nekoliko poklona: prelijepi cvijet (znaju da sam ljubitelj cvijeca), 2 ‘tapiserije’ koje radi Daja od shisharika, magnete za frizider na kojima su slike Sarajeva i Mostara, za Sumeju platnena kesica da sebi nakupi shkoljki koje je Daja donijela sa mora…..
Sumeja i Daja se sjaranise zacas.
Vodila nas Daja na svoj ustakljeni balkon da joj vidimo botanicku bascu.
Ko voli cvijece voli i ljude, govorim kroz smijeh.
A Daja je bas takva, uvijek nasmijana i puna ljubavi za sve.
Poslije opet koji sat poselamismo se sa nasim majkama i krenusmo nazad kuci u Hadzice.:)

Esma i Gracanicina majka

Gracanicin buraz Muaz i Teva

Esma i tete: Bedra, Bisera (Beharova majka) i Daja

Daja, prava raja, na svom ustakljenom balkonu (botanickoj basci)
:) :) :)

[Teva]

#5391

Da bi i pricu o nasoj Hajri i njenom Zutom priveo kraju evo jos par slika.
Posto sam postavljo slike objekta iznutra evo i par kako to izgleda sa vana.
Restoran koji drze zove se Hani ili Kod Zutog i nalazi se nekoliko kilometara udaljen od Sarajeva
na magistralnom putu prema Olovu, sa lijeve strane.:)

Restoran: Hani ili Kod Zutog

Reklama na krovu sama kazuje sve

Samo za ljubitelje cvijeca

Cvija i Tajson u Ahatovicima, isti dan, poslije rucka

:) :) :)

[Teva]

#8428

Kod Dede i Mareta

Svanu i petak 26.12.2008, probudih se raspolozen a kako i ne bi kad cu se narednih dana sresti sa dvojicom meni jako dragih osoba.
Prva, moj rodjak Dedo s kojim sam se vidio zadnji put prije 35 ( trideset i pet) i kusur godina godina.
Prico mi je telefonom da je to bilo ’73 kad je mene, moju mamu i teticnu Masu vozio u Zupcice kod Gorazda na teferic.
Druga, moj komso Mare s kim se nisam vidio 24 (dvadeset i cetiri) godine.
Vidili smo se te ’84 negdje na nasoj carsiji posledni put.
I eto sudbine da se sva trojica nadjemo na ovoj nasoj lijepoj stranici i da nastavimo tamo gdje smo nekad davno stali…..

Potrpah ja kufere u gepek, “slike podmisku” i krenusmo polahko, ja, moja Esma i nasa Sumeja, pravac Karlsruhe.
Nekih 460 i koji kilometar, nije daleko zacas ce mo stici.
Vrtim filmove po glavi ali ipak pokusavam da se skoncentrisem maksimalno na voznju.
Razmisljam kako je svijet mali a zivot lijep kad dobijes sansu da ponovo vidis drage ljude.
Tehnika uznapredovala, kupih i ja sebi tom-tom i nema vise citanja sa karte i papira kuda, i koje pravce treba pratiti.
Veliko olaksanje za Esmu jer je ona do sad trebala o tome voditi racuna.
Umiljat zenski glas govori kad treba gdje skrenuti.

Dok rece britva stigosmo u Karlsruhe, malo zatim i na adresu gdje stanuje rodjeni.
Pozvonih bez oklijevanja…..:)

Po jedna za Dedu i Mareta

Dedo i Teva

Dedin ljubimac, mali Sidi

:) :) :)

[amela-dzana]

#8431

Pozdrav, Teva evo proćitah da se unteresuješ za Nerka, pa se potrudih odmah da ti nađem broj telefona, iznenadio se i rekao je da mu se obavezno javiš ,tel- 061-775-165,

[Teva]

#8435

Hvala Amela. :)

[Author]

Posts