[Kaza]

#15316

Sjecanje na nase sugradjane, rahmetlije.

[mirsad_d]

#15368

[color=#008000]STRADANJE IMAMA, SLUZBENIKA ISLAMSKE ZAJEDNICE

Stradanje sluzbenika Islamske zajednice je u agresiji na BiH bilo vrlo veliko. Od ukupnog broja sluzbenika stradalo ih je ukupno 12% sto je podatak da od svih struktura i organizacija Bosnjackog naroda nije ni jedna dala vecu zrtvu. Za kadrovski oporavak Zajednici ce trebati vise godina.
Imami su ubijani, muceni, ginuli od granata, masakrirani ili odvodeni u nepoznatom pravcu. Za sudbinu nekoliko njih se ni danas nista ne zna. Ovaj tekst na analitican nacin govori o stradanju imama i drugih sluzbenika Islamske zajednice, te studenata i ucenika vjerskih zavoda. [/color]

Durakovic Hasan, rodjen 1971., imam iz Zepe, otac dvoje djece; pao Srbima u zarobljenistvo nakon pada Srebrenice od kada vise nema nikakvih informacija o njemu;

Hajric Mehmed, glavni imam u Zepi, zatocenik srpskog koncentracionog logora u Rogatici; Mehmed-efendiju UNPROFOR je predao srpskim zlocincima za vrijeme pregovora u augustu 1995.; s njim su cetnicima predati, od predstavnika medjunarodne zajednice, i ostali pregovaraci, medju kojima i Avdo Palic, komandant odbrane Zepe; od tada gubi im se svaki trag;

http://www.facebook.com/ext/share.php?sid=127949128496&h=Ja32e&u=hlI1r&ref=mf

[Kaza]

#15389

Sjecanje na nase sugradjane, rahmetlije.

[mirsad_d]

#15417

[mirsad_d]

#15493

[img size=150]http://img143.imageshack.us/img143/3334/90231035993635483169474.jpg
[/img]

[mirsad_d]

#15587

[Kaza]

#15817

Sjecanje na nase sugradjane, rahmetlije.

[mirsad_d]

#15846

SPOMEN OBILJEŽJE FADILU TURKOVIĆU
Thu Sep 10, 2009 3:01 pm by hadzi Nazif
U NEDELJU NA RADAVI OTKRIVA SE SPOMEN PLOČA RAHMETLI FADILU TURKOVIĆU
Pozivamo suborce i prijatelje rahmetli Fadila Turkovića da u nedelju 13.09.2009.god. dođu na Radavu na otkrivanje spomen ploče.
15.septembra se navrsava punih 17.godina od pogibije naseg rahmetli Fadila Turkovica i Adila Zimica
Ratne staze r. Fadila Turkovića

Rođen u selu Nazda općina Vlasenica, bio oženjen, otac troje djece, bio uposlenu MUP-u Vlasenica kao komandir milicije. Prije pomenute dužnosti radio je u rudnicima boksita u Milićima, u direkciji………

U aprilu mjesecu ’92 god. za Bajram, r.Fadil Turković je proveo u Podžeplju kod ženine famelije. Punac r. Fadila T. je bio r. Aga Subašić iz Podžeplja (Zamečka). Nakon bajramskih blagdana Fadil Turković kreće u Vlasenicu gdje je živio i radio.

Ne sluteći šta se dešava u Vlasenici on normalno prolazi sa porodicom preko Han-Pijeska, Partizanskog polja gdje nailazi na patrolu policije iz Han pijeska, u mjestu Han-Pogledi kod motela, koja ga zaustavlja.

Sjetiću će njegovog opisa situacije o kojoj nam je pričao:

Prvo pitanje, pošto su ga poznali uslijedilo je kuda si pošao Fadile? Fadil im je odgovorio da se vraća kući poslije Bajramskih praznika jer sutra treba na posao. Fadil se dobro poznavao sa tom dvojicom policajaca, od ranije, te su mu oni savjetovali da se vrati u Žepi ili bilo gdje ako ima nekoga jer u Vlasenici ga traže!!! Traže ga da ga uhapse ( jer je bilo već počelo hapšenje i mučenje muslimana sa područja Vaseničke općine). Fadil je u tom trenutku rekao da ide u Vlasenicu pa će se dolje snalaziti kako zna i umije. Ta dva njegova prijatelja ( srba) su mu rekli u Vlasenicu nećeš, pa ti idi gdje hoćeš!!! Rekli su mu da može neko drugi naići od njihovih (srba) pa će te odmah uhapsiti i onda nema spasa ni tebi ni tvojoj porodici, a nebi bilo dobro da ideš ni preko Han-Pijeska, idi zaobilaznim putem! . Bile su to riječi srpskih policajaca. Nakon tih riječi, Fadil kreće prema Žepi ali preko Crne rijeke, Banja vrućice Krivača- do Podžeplja. Tu saopštava ženinoj fameliji šta se dešava u Vlasenici i nakon kraćeg odmora kreće za Purtiće kod svojih prijatelja famelije Zimić. Znao je da je tu uvijek bio dobrodošao. Bio je već bio izgubljen i potišten razmisljajući šta se dešava u Vlasenici. U Purtićima je dobro primljen, ali kada je ispričao šta ga je desilo na putu prema Vlasenici nastao je muki tajac, gledali su ga s nevjericom i u podsvjesti naslućivali da se bliži rat.

Još tada, radnici koji su radili u Han-Pijesku više ne odlaze na posao mjesec dana i sve je u pripravnosti, sluša radio, šta se dešava u Sarajevu , Bijeljini, Zvorniku, Všegradu.i……….

Ipak, Fadil razmišlja da se sam prebaci do Vlasenice, bez porodice kako bi pokušao spasiti stanje -da Vlasenica ne padne u ruke odmetnika bez opaljenog metka. Polazio je nekoliko puta preko Radave do Zaklopače ali mu mještani Zaklopače savjetuju da se ne upušta u grad jer nema više u gradu muslimanskog uha da nije pod kontrolom. Govorili su mu da njega traze i u Zaklopači. Peti put, kad je pošao prema Vlasenici sreo je u putu nekoliko žena iz Zaklopače koje su mu rekle da je dan ranije u Zaklopači izvršen stravičan masakr i da je ubijeno i zaklano sve što su mogli stići da zakolju i ubiju!!!! Samo se uspijelo izvući nekoliko žena. Povratkom za Radavu Fadil je naišao na četničku izvidnicu koja je brojila četnika sa kojom se sukobio izvlačeći deblji kraj. Bilo je i plijena!!!!

U mjesecu julu četnička armada započinje učestale i opsežne napade iz pravca Rijeka, Plana, Krivača -preko Podžeplja gdje uspijevaju razbiti odbrambene snage i zapaliti sva nabrojana sela. Narod se povukao u šume prema Radavi gdje se našao i r. Fadil koji je tada na Radavi našao i svoju fameliju. Niko nije mogao ni slutiti da će četničke snage nastaviti prodor prema Žepi pravcem Radava, preko Krivača, Kupusne, Sedla i Završlja. Fadil u avgustu. 1992. god. formira jedan vod od dobrovoljaca iz sela Krivača, Podžeplja, Plana, Rijeka , Brloznika, Purtića, Luke i Krušev dola. Tih dana, a i od ranije, Fadilov vjerni pratilac- saborac postaje mlađani Adil Zimić (momak od 16 godina) koji je pokazao veliku hrabrost i sposobnost. Krajem mjeseca avgusta. ’92. god. mjeseca sa rudnika Gunjaci četnici pripremaju napade sa tenkovima iz pravca Kupusne. Fadil šalje jednu patrolu da izvidi rejon oko Kupusne sa ciljem da sazna šta četnici sšremaju. Po povratku patrole, saznaje se vijest da su četnici već na Kupusnoj te da su opremili šatore. Rahmetli Fadil u toku noći je osmislio plan da rano ujutro ide sa jednom patrolom i da vidi šta se dešava na licu mjesta. Dolazeci na rub šume, na Kupusnoj, počinju sa osmatranjem. Pošto na Kupusnoj nije bilo prirodnih izvora vode četnici su taj dan dotjerali vodu na konjima u vojničkim mješinama. Četnici žedni, nemogu da sačekaju ( vukla ih smrt) da se voda skine sa konja , počinju se okupljati oko konja i bivaju eliminisani sa tog prostora. Tada je na kratko osujećen plan četnika koji su imali nekoliko desetina mrtvih.

Nakon malog zatišja, naši momci su pronašli veći broj dokumenatacije iz koje se dalo zaključiti da su predhodničke snage četnika bile iz Milića. Četnici su se oporavljali sedam dana i ponovo vršili pripreme za napad na teritorije Žepe sa Kupusne i kao pojačanje, dovode Vlasenički korpus. 7. septembra. ’92.god, rano ujutru, u sabah, vrše granatiranje iz pravca Jelovaca, Brestovača i Han-Pijeska da bi pripremili napad za Radavu .Naš vod dobrovoljaca se rano ujutro ukopava na raskršću puteva na Kupusnoj koji su vodili jedan iz pravca Milića drugi iz pravca H-Pijeska. Taj dan je bio paklen i iscrpljujući, čekajući kad će četnici krenuti prema našim položajima. Negdje oko 12 sati i 15 minuta u podne približili su se tako blizu da nijedan metak nije mogao promašiti .Taj dan smo dobili zadnju zolju i poruku iz Žepe da nema više zolja i da dobro razmisljamo kad je upotrijebiti. Ona se morala ispaliti na tenk koji je tada onesposobljen i vraćen za Miliće. Kad su dobrovoljci osujetili četničke napade i vratili ih kućama nevesele, jer su taj dan izgubili dosta saboraca, onda su Fadil i joj dva momka krenuli cestom da vide imali šta da je ostalo iza četnika. Iza krivine su ugledali vojni kamion, u njemu nije bio niko pa su polahko prišli i tada se uvjerili da su četnici ostavili poklon kamion i u njemu osam zolja, nekoliko pušaka i mnogo kutija municije za automatsko naoružanje te je bilo nekoliko zvona za ovce i goveda što su pljačkali po Krivačama i okolnim selima.

Četnici se ponovo odmaraju sedam dana i ponovo kreću iz istog pravca 13-tog septembra ali taj dan potiskuju naše borce dva kilometra- do Sedla i tu pada noć, tako da se tu noćilo i četnici ranom zorom ponovo granatiraju i kreću u dalje pohode. U žestokim napadima tada ranjavaju našeg jednog borca koji je došao u pomoć iz centra Žepe na Radavu. Momak je tada ranjen u obraz i svi su mislili da neće ostati živ ali eto fala Bogu i tadašnjim doktorima u Žepi, spašen je i sad je živ i zdrav.

Taj dan su četnici prodrli još dva kilometra, do mjesta Završlje gdje je bio i prokopan put da nemogu proći oklopna vozila. Tenk je pokušavao proći ispod puta, preko jedne bare ali mu je bilo nesigurno pa je tu prenoćio. Osvanjava taj nesretni 15-ti septembar. ’92.godine, to jutro ponovo počinju četnički napadi ali su se nasi borci održali što je natjeralo četnike na povlacenje. Četnici su se metar po metar povlačili do Sedla da bi se kasnije dali u bjezaniju. Nesrećom po nas, u paničnom bjegu ostavili su tenk na Sedlu gdje je bila velika livada (nekada bio lager za otpremanje gradje). Tada u 4 sata i 15 minuta poslije podne, r. Fadil izlazi na livadu da bi zarobio tenk, ali velikom nesrećom, tenkista još nije bio napustio tenk tako da sa tenka pogađa Fadila u stomak. U tim trenutcima je prestalo da kuca srce jednog velikog borca Žepe i Armije BiH. Samo do nekoliko minuta pogađa i Adila Zimića, najmlađeg borca Žepe koji je imao samo 16 godina. Od tada više nikada četnici nisu krenuli preko Radave onom žestinom i onako ozbiljno. Sve kasnije ofanzive su usmjeravali iz drugih pravaca prema Žepi. Mislim da svi znamo da je taj dan Žepa bila potpuno iseljena i napuštena, sve linije oko Žepe i da je već 50% stanovništva već bilo na putu prema Srebrenici (preko planine Sušice), dok se ostatak pripremao da krene u velikim kolonama u istom pravcu. Sutradan, 16 septembra.’ 92. godine zaslugom Avde Palića, koji je otišao na Vukoljin Stan i uspio da nagovori vojsku Vratarske regije i druge, da se vrate na položaje što je prije moguće, jer, Radava je bila već odbranjena! ( Na Vukoljinu Stanu je bilo izbjeglo skoro svo stanovništvo Žepe kojem se pridružila i vojska koja je dobila naredbu u noći sa 15 na 16 septembra. ’92.godine da napusti sve položaje oko Žepe jer je pala RADAVA! Četnici se nemogu zaustaviti.) Srećom, radilo se o lošim procjenama tadašnjeg komandanta Oružanih Snaga, Rame Čardakovića!!!!!

P.S Jos bih napomenuo, iza r. Fadila je ostalo troje djece: dva sina, kćerka i supruga. Fadilova supruga je sa djecom bila pošla pješice prema Kladnju ali, kod Ružine vode na Han-Pogledima naišli su na zasjedu pa je tako bila zarobljena sa djecom. Provela je neko vrijeme u Han-Pijesku a potom u logoru u Bijeljini . Fadilova supruga i sinovi žive u Tuzli dok se kćerka udala i živi u Holandiji.

Nek je Vječni rahmet Fadilu Turkoviću i Adilu Zimiću i nek vječno koračaju džennetskim baščama !

Uz ove ramazanske dane, sjetimo se naših šehida i proučimo im fatihe u svakoj prilici

[mirsad_d]

#15860

http://www.facebook.com/ext/share.php?sid=127949128496&h=Ja32e&u=hlI1r&ref=mf
Mehmed efendija Hajrić
Sjećanje na Mehmeda Efendiju Hajrića, sjećanje na borca sa puškom u ruci na prvoj liniji, sjećanje na glavnog imama Islamske Zajednice Žepa, sjećanje na posljednjeg predsjednika Rtanog predsjedništva žepe u najtežim trenutcima

IMAMI ŠEHIDI – MONOGRAFIJA
Mr. Muharem Omeragić

HAJRIĆ, MEHMED
Mehmed-ef. Hajrić, sin Idrizov i Havin, rođen je 19.8.1968. godine u Lepenici
kod Rogatice. Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu završio je 1987.
godine. Rješenjem Starješinstva IZ SR BiH, Hrvatske i Slovenije br. 1006/89,
od 23.8.1989. godine, postavljen je za imama, hatiba i muallima u džematu
Podžeplje, u Odboru IZ Vlasenica⁵⁰
Po izbijanju agresije na R BiH sa svojim
džematlijama je prešao u Žepu, gdje je organizirana herojska odbrana i borba
protiv agresora⁵¹.
Imao je čin kapetana. Sredinom aprila 1995. postavljen je za
predsjednika Ratnog predsjedništva Žepe. Vjerski život u Žepi tekao je dobro
sve do njezinog pada u ruke srpskog agresora. Mehmed-ef. pokrenuo je list
“Minaret”, štampan na pisaćoj mašini, od kojeg je izišlo nekoliko brojeva.⁵²
Iz Žepe je Mehmed-ef., 27. jula 1995, pod zaštitom UNPROFOR-a, otišao
u Rogaticu u bazu UN-a na pregovore s predstavnicima srpskog agresora.
Na prijevaru predstavnici međunarodne zajednice predali su ga u ruke
agresora, koji su ga zatvorili u koncentracioni logor u Rogatici odakle se,
posredstvom Međunarodnog crvenog križa, javio pismom svojoj supruzi.⁵³
Državna Komisija za traženje nestalih osoba potvrdom br. 06/5-85/97, od
27.1.1997, potvrdila je da je Mehmed-ef. Hajrić zabilježen kao nestala osoba
počev od 26.7.1995 godine. Jedan svjedok koji je Mehmed-efendiju vidio u
zatočeništvu neposredno prije njegove likvidacije izjavio je da je toliko bio
premlaćen i izmrcvaren da uopće nije mogao govoriti.⁵⁴
Nažalost, Mehmed-ef. Hajrić nikad nije oslobođen. Tijelo mu je pronađeno u masovnoj grobnici
u Vragolovima kod Rogatice 13.11.2001, a identifciran je 2005. godine.
Dženaza mu je klanjana 22.0.2005, a ukopan je u mezarju kod Ali-pašine
džamije u Sarajevu.⁵⁵
Iza njega je ostala supruga i malodobna kćerka.
50 Dosje Mehmed-efendije čuva se u arhivu Rijaseta Islamske zajednice u BiH.
51 Enver Alić, “Mehmeda ef. Hajrića ne znamo zaboraviti”, Preporod, XXXIV/2001, br. 18/15, str. 2.
52 Dervišalija Hodžić, “Imam za primjer”, Preporod, XXVI/1993, br. 11-12/546-547, str. 4; Dervišalija
Hodžić, “Ezan se u Žepi neće prekidati”, Preporod, XXVI/1993, br. 19-20/554-555, str. 5.
53 Obrazac kartice MCK s adresom: “Prihvatni centar – Rogatica”, imam Mehmed Hajrić,
predsjednik Ratnog predsjedništva Žepe, datum: 30..1995. Faksimil u: Oslobođenje, 1.8.2001, str. 8.
54 Vidi: Edina Kamenica, “U Rogatici još živi Panto Pantović koji je odveo naše dijete!”, Oslobođenje,
1.8.2001, str. 8 (razgovor s Hajrićevim roditeljima; oni nisu dočekali da se sazna za sudbinu njihovog
sina). Također: Dopis je pohranjen u arhivu Rijaseta Islamske zajednice u BiH pod djelovodnim
brojem 2002/96, od 24.5.1996. U potpisu je Amor Mašović.
55 NHM, “Dženaza namaz šehidima Mehmedu-ef. Hajriću i Amiru Imamoviću, herojima Žepe”,
Preporod, 15.8.2005, br. 16/810, str. 47; Dnevni avaz, 27.07.2005., 77. (Oglas o dženazi);

[mirsad_d]

#15867

[img size=150]http://img225.imageshack.us/img225/7636/90231038641221671169474.jpg
[/img]

[mirsad_d]

#15938

IMAMI ŠEHIDI – MONOGRAFIJA
Mr. Muharem Omeragić

HODŽIĆ, HAŠIM

Hašim Hodžić, sin Muhameda i Muške, rođen 11.04.1949. godine u Pobuđu,
Vlasenica.
U Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu upisao se 1960. Zadnji razred
Medrese je završio 1969. godine.
Nakon odlaska iz Medrese neko vrijeme je radio kao imam na području
Odbora Islamske zajednice Zvornik, a potom je pozvan na odsluženje vojnog
roka. Hašim-ef. se, nakon vojske, zaposlio kao imam u Rogatici 1.7.1972.
godine. Tu se oženio i zasnovao porodicu. Potom je 1.5.1973. prešao u
džemat Međuriječje, u Odbor Islamske zajednice Čajniče, gdje je ostao do
1.3.1974. godine. Kad je upražnjeno mjesto imama u Konjević-Polju, Hašim-
ef. postigao je dogovor o prelasku u taj džemat i podigao dokumentaciju iz
Odbora Islamske zajednice u Čajniču.
Međutim, zbog međudžematlijskog nesporazuma u novome džematu početak
je njegove službe odgođen. Time je Hašim-efendiji bilo povrijeđeno ljudsko
dostojanstvo, i nije mogao prihvatiti takav odnos prema sebi kao imamu.
Ostao je bez posla. Vratio se tazbini u Rogaticu, gdje su mu prijatelji pomogli
da nađe posao u administraciji “Centrotransove” poslovnice u tom gradu.
I dalje je među ljudima bio što i prije: zvali su ga “hodža”, a sarađivao je i
sa svojim kolegama imamima i pomagao im. U nekoliko saziva bio je član
Odbora Islamske zajednice Rogatica i svesrdno podupirao islamski rad na
tom području. Zbog toga na poslu nije imao nikakvih poteškoća. Hašim-ef.
bio je vedra duha, darežljiv, šaljivdžija, razgovorljiv, spreman pomoći ljudima.
Zbog tih svojih osobina bio je poznat i omiljen među ljudima.
Agresija na R Bosnu i Hercegovinu ga zatiče u Rogatici.
Pouzdano se zna da je Hašima ubio Živko Kulić, prijeratni konobar,
zapovjednik odreda smrti u Rogatici tokom rata, prvi njegov komšija. Ovaj
ratni zločinac je nakon rata pobjegao u Foču i tamo živi.
Postoje dvije informacije gdje se nalazi njegovo tijelo: Jedna je da je ubijen
u starom turskom mezarju na Ptičijaku, lijevo na izlazu iz Rogatice prema
Goraždu, te da mu je tu ukopano tijelo. Na tom lokalitetu danas je više
krečana što je svjesno učinjeno kako bi se skrila ili uništila masovna grobnica
tada pobijenih muslimana. Druga verzija je da je Hašim ubijen pored rijeke
Rakitnice.1
1 Prema kazivanju Sene Hodžić, Hašimove supruge

[mirsad_d]

#15939

IMAMI ŠEHIDI – MONOGRAFIJA
Mr. Muharem Omeragić

PAŠIĆ, SINAN

Sinan-ef. Pašić, sin Dervin i Hasnijin, rođen je 20.4.1920. u Rakitnici kod
Rogatice.
Položio je imamski ispit 8.9.1958. godine.
Ulema-medžlis u Sarajevu svojim Odobrenjem br. 359/45, od 8.2.1945.
godine, odborio mu je obavljanje dužnosti mujezina Topal Ejne Han džamije
u Sarajevu.
Ulema-medžlis u Sarajevu svojim Odobrenjem br. 415/52, od 8.2.1945. godine,
odborio je Sinan-efendiji obavljanje dužnosti imama u džematu Rakitnica u
vremenu od 3.3.1953. do 1.6.1955. godine.
Ulema-medžlis svojim Odobrenjem br.15/59, od 1.10.1959. godine,
odborio je Sinan-efendiji obavljanje imamske dužnosti u džematu Novoseoci
– Glasinac, u području nadležnosti Vakufskog povjerenstva Rogatica. Na
dužnost je stupio 14.10.1959. i ostao na njoj do 12.12.1960. godine.
Starješinstvo Islamske vjerske zajednice NR Bosne i Hercegovine svojim
Rješenjem br. 303/69, od 12.12.1960. godine, Sinan-efendiju je premjestilo u
džemat Rakitnica kod Rogatice. Na dužnost je stupio 6.2.1961. godine.
Starješinstvo Islamske zajednice SR Bosne i Hercegovine Rješenjem br.
2629/0, od 22.8.190. godine, ovlastilo ga je da obavlja imamsku, hatipsku
i muallimsku dužnost u džematu Novoseoci, u Odboru Islamske zajednice Sarajevo.¹²²

Agresija na R Bosnu i Hercegovinu Sinana-ef. zatiče u Rakitnici kod Rogatice.
Imao je već 2 godine. Tokom četničkoga napada na ovo selo 1.8.1992.
godine žene,djeca i stariji su izbjegli u Kramer Selo, a mlađi su se borili. Među
izbjeglima je bio i Sinan-ef. Sutradan su četnici napali i Kramer Selo i zarobili
svo stanovništvo koje se tu zateklo. Isti dan su sve dotjerali do Stjenica, sela
udaljeno dva kilometra. Tu su muškarce odvojili od žena i djece, povezali
ih sa rukama na leđa. Morali su ležati potrbuške. Ženu i djecu su utjerali u
zgradu osnovne škole. Tada su se vani čuli tupi udarci, jauci, a potom rafalna
paljba. Navečer, kada su iz škole izvedene žene i djeca, hodali su po terenu
veoma nakvašenom vodom što znači da su muškarce tu pobili i njihovu krv
sapirali. Od tada se o pobijena 42 muslimana iz Rakitnice i Kramer Sela više
ništa ne zna.¹²³
122 Dosje Sinan-efendije čuva se u arhivu Rijaseta Islamske zajednice u BiH.
123 Prema kazivanju Omer-ef. Kadrića, glavnog imama rogatičkog i Ramiza Pašića, sina Sinana-ef.

[mirsad_d]

#15948

[mirsad_d]

#16015

[Anonymous]

#16027

MUSANOVIC (AHMET) ESMA

danas se navrsava pola godine od smrti Musanovic,Ahmeta Esme

draga tetka neka ti Alah dragi podari lijepi dzenet
tvojim odlaskom likovi nemaju onakav sjaj..vole te tvoji najdrazi…..Twin peaks

[Author]

Posts