-
Sedina, dogovoricemo se pa da sledeceg ljeta odemo svi skupa gledati Bebara, Hamida i ove njihove odbojkase.
Nek oni igraju a mi ce mo navijati i pomalo podmetati zerave gdje trebadne…;)Mare, sta pise na tvom kamionu ???
Ovo slikah na autoputu u Danskoj kad smo ono bili u posjeti.:woohoo:
Bosna i njene rijeke
Rijeka BosnaSlika planete zemlje gledana iz svemira ima strukturu zivog bica. Vide se organi (kontinenti), tjelesna tecnost (plazma, limfa)u vidu mora, i posebno rijeke, krvne zile. Slicna je i gradza drveta, ili samo jednog lista. Svugdje je isti princip gdje tecnost, to jest voda, ima glavnu ulogu. Ona kruzi u drvetu, ide iz korijena, do lista gdje se isparava, pa ponovo kisom, snijegom, rosom stize u korijen. Voda kruzi i u atmosferi, isparava se iz zemlje i vraca na zemlju padavinama. Tecnost kruzi i u covjeku i u zivotinji, pijemo vodu, ispustamo je natrag mokracom i znojem.
U zivotu ljudi voda je od presudne vaznosti. Zato su naseobine pravljene uz rijeke. U Evropi su glavni putevi isli dolinama rijeka, i najveci gradovi nastali uz najvaznije rijeke. Uzmimo samo Rajnu i Dunav. Na Rajni od Bazela do Amsterdama i Rotterdama imamo zilu kucavicu Evrope, a na Dunavu takodze, od Ulma, preko Beca, Budimpeste, Beograda, drugu zilu. Tako je i u vecini zemalja, gdje je uz nekoliko glavnih rijeka smjesten glavni ljudski i ekonomski potemcijal zemlje. Ali su rijeke i razdvajale drzave i narode i danas su najcesca prirodna granica medju drzavama.
Ako uzmemo mjesta, gradove u Bosni, vidjecemo da je rijetko koje mjesto bez rijeke. To su samo planinska mjesta gdje se prezivljavalo od stocarstva i sjece sume i gdje nikad nije neki pravi grad postao. Tako imamo Sokolac, Han Pijesak, Nevesinje, Bosanski Petrovac, Bosansko Grahovo, Glamoc, Vlasenicu, Posusje, Ljubinje, Gacko, Pale, i jos neka, sve uglavnom uboga i zabita mjesta, olicenja dinarske zaostalosti, koja su se jedino iskazala u posljednjem ratu protiv gradova, kada su neka od ovih mjesta postajala i glavni gradovi sumskih republika.Dvije glavne zile u Bosni su Bosna i Neretva, duz kojih je vodio i vodi i danas glavni put koji spaja Panonsku niziju i Mediteranski bazen, odnosno Slavoniju i Jadransko more.Uz rijeku Bosnu i njene pritoke u gornjem toku je stvoreno jezgro srednjovjekovne bosanske drzave. Bosna Srebrena, franjevacka provincija, srce Bosne, a franjevci su njeni ljetopisci i kulturni cuvari. Oni su svojim samostanima u Kresevu, Fojnici, Kraljevoj Sutjesci i Gucijoj Gori obiljezili njenu posebnost, isto kao što su joj bogumilska groblja stecaka dala vjerodostojnost. Grad Visoko, ne slucajno sjediste bosanskih kraljeva, je prirodni centar podrucja koje danas geografi nazivaju “Sarajevsko-zenicka zavala”, kraj izmedzu Zenice i Sarajeva u pravcu jug-sjever,a izmedzu Travnika i Varesa i Olova u pravcu zapad-istok, gdje je prirodna pitomina sa obiljem rijeka, formirala ranu i od drugih susjeda izdvojenu civilizaciju. Prirodni kanjoni i planinski prevoji cinili su prilicno nedostupnim ulazak u ovu zemlju. Sa Sjevera je klisura Bosne i staro utvrdzenje Vranduk, te visoki Vlasic. Sa Zapada je to planinski prevoj Komar, preko koga se ipak preljevao uticaj na dolinu Vrbasa. Sa Istoka su planine Ozren i Romanija, Ravan i Konjuh te stari grad Hodjed na ulasku u kanjon Miljacke. Sa juga su visoke planine Trebevic, Jahorina, Treskavica, a sa Zapada Bjelasnica, Bitovnja, Vranica. Izmedzu Bitovnje i Bjelasnice je relativno niska Ivan planina preko koje je bio i ostao spoj Bosne sa Hercegovinom.Ove planinske mase su izvorista niza rijeka koje se slivaju u ovu dolinu, Miljacke, Zeljeznice, Zujevine, Tilave, Dobrinje, Lepenice, Fojnice, Stavnje, Ribnice, Trstionice i drugih manjih, koje se sve ulijevaju u glavnu maticu, rijeku Bosnu, po kojoj je i cijela zemlja dobila ime.
Od ovog srca zemlje preko prevoja i klisura rjecica sirila se zemlja Bosna dalje u dolinu Vrbasa, Une i Drine. Uz Sarajevo, Fojnicu, Kresevo, Visoko i Travnik, nastali su i Banja Luka, Jajce, Bihac, Livno, Visegrad, Foca, Mostar, Trebinje, Tuzla i Doboj. Nastalo je jedno prirodno sire okruzenje, usko srce uz gornji tok Bosne se prosirilo u veliko srce ograniceno velikim prirodnim preprekama, Savom na sjeveru, Dinarom i njenim ograncima na zapadu, te rijekom Drinom na istoku, visokim planinama Maglicem , Volujakom i Orjenom na jugoistoku.Nastala je jedna zemlja, prava zemlja Bosna i Hercegovina, od Save do mora i od Une do Drine.Bosna i njene rijeke
Rijeka BosnaSlika planete zemlje gledana iz svemira ima strukturu zivog bica. Vide se organi (kontinenti), tjelesna tecnost (plazma, limfa)u vidu mora, i posebno rijeke, krvne zile. Slicna je i gradza drveta, ili samo jednog lista. Svugdje je isti princip gdje tecnost, to jest voda, ima glavnu ulogu. Ona kruzi u drvetu, ide iz korijena, do lista gdje se isparava, pa ponovo kisom, snijegom, rosom stize u korijen. Voda kruzi i u atmosferi, isparava se iz zemlje i vraca na zemlju padavinama. Tecnost kruzi i u covjeku i u zivotinji, pijemo vodu, ispustamo je natrag mokracom i znojem.
U zivotu ljudi voda je od presudne vaznosti. Zato su naseobine pravljene uz rijeke. U Evropi su glavni putevi isli dolinama rijeka, i najveci gradovi nastali uz najvaznije rijeke. Uzmimo samo Rajnu i Dunav. Na Rajni od Bazela do Amsterdama i Rotterdama imamo zilu kucavicu Evrope, a na Dunavu takodze, od Ulma, preko Beca, Budimpeste, Beograda, drugu zilu. Tako je i u vecini zemalja, gdje je uz nekoliko glavnih rijeka smjesten glavni ljudski i ekonomski potemcijal zemlje. Ali su rijeke i razdvajale drzave i narode i danas su najcesca prirodna granica medju drzavama.
Ako uzmemo mjesta, gradove u Bosni, vidjecemo da je rijetko koje mjesto bez rijeke. To su samo planinska mjesta gdje se prezivljavalo od stocarstva i sjece sume i gdje nikad nije neki pravi grad postao. Tako imamo Sokolac, Han Pijesak, Nevesinje, Bosanski Petrovac, Bosansko Grahovo, Glamoc, Vlasenicu, Posusje, Ljubinje, Gacko, Pale, i jos neka, sve uglavnom uboga i zabita mjesta, olicenja dinarske zaostalosti, koja su se jedino iskazala u posljednjem ratu protiv gradova, kada su neka od ovih mjesta postajala i glavni gradovi sumskih republika.Dvije glavne zile u Bosni su Bosna i Neretva, duz kojih je vodio i vodi i danas glavni put koji spaja Panonsku niziju i Mediteranski bazen, odnosno Slavoniju i Jadransko more.Uz rijeku Bosnu i njene pritoke u gornjem toku je stvoreno jezgro srednjovjekovne bosanske drzave. Bosna Srebrena, franjevacka provincija, srce Bosne, a franjevci su njeni ljetopisci i kulturni cuvari. Oni su svojim samostanima u Kresevu, Fojnici, Kraljevoj Sutjesci i Gucijoj Gori obiljezili njenu posebnost, isto kao što su joj bogumilska groblja stecaka dala vjerodostojnost. Grad Visoko, ne slucajno sjediste bosanskih kraljeva, je prirodni centar podrucja koje danas geografi nazivaju “Sarajevsko-zenicka zavala”, kraj izmedzu Zenice i Sarajeva u pravcu jug-sjever,a izmedzu Travnika i Varesa i Olova u pravcu zapad-istok, gdje je prirodna pitomina sa obiljem rijeka, formirala ranu i od drugih susjeda izdvojenu civilizaciju. Prirodni kanjoni i planinski prevoji cinili su prilicno nedostupnim ulazak u ovu zemlju. Sa Sjevera je klisura Bosne i staro utvrdzenje Vranduk, te visoki Vlasic. Sa Zapada je to planinski prevoj Komar, preko koga se ipak preljevao uticaj na dolinu Vrbasa. Sa Istoka su planine Ozren i Romanija, Ravan i Konjuh te stari grad Hodjed na ulasku u kanjon Miljacke. Sa juga su visoke planine Trebevic, Jahorina, Treskavica, a sa Zapada Bjelasnica, Bitovnja, Vranica. Izmedzu Bitovnje i Bjelasnice je relativno niska Ivan planina preko koje je bio i ostao spoj Bosne sa Hercegovinom.Ove planinske mase su izvorista niza rijeka koje se slivaju u ovu dolinu, Miljacke, Zeljeznice, Zujevine, Tilave, Dobrinje, Lepenice, Fojnice, Stavnje, Ribnice, Trstionice i drugih manjih, koje se sve ulijevaju u glavnu maticu, rijeku Bosnu, po kojoj je i cijela zemlja dobila ime.
Od ovog srca zemlje preko prevoja i klisura rjecica sirila se zemlja Bosna dalje u dolinu Vrbasa, Une i Drine. Uz Sarajevo, Fojnicu, Kresevo, Visoko i Travnik, nastali su i Banja Luka, Jajce, Bihac, Livno, Visegrad, Foca, Mostar, Trebinje, Tuzla i Doboj. Nastalo je jedno prirodno sire okruzenje, usko srce uz gornji tok Bosne se prosirilo u veliko srce ograniceno velikim prirodnim preprekama, Savom na sjeveru, Dinarom i njenim ograncima na zapadu, te rijekom Drinom na istoku, visokim planinama Maglicem , Volujakom i Orjenom na jugoistoku.Nastala je jedna zemlja, prava zemlja Bosna i Hercegovina, od Save do mora i od Une do Drine.Put Dejcica, Husremovca, Ledica…
Bjelasnica, srijeda 29 juli 2009
-hodoljubci: Mirsad, Zenga i Teva
-izbor transferzale i vodja puta: Mirsad, mada i Zengi prilicno poznat teren
-cilj hodoljublja: Uzivanje u prirodnim ljepotama Bjelasnice i sjecanje na ratni put
-izbor mjesta i rucka (restoran na Ledickoj rijeci): Mirsad
-izbor rucka (iznenadjenje) i narudjba istog unaprijed: Mirsad
-glavni kamerman: ZengaOdrasli u istom gradu, nasoj Rogatici, ja i Mirsad poznavali se onako sa dzade. Kao sto je i bilo svojstveno nasem gradu, svako znao svakog onako facom il po nadimku. Nekome znas ime, prezime, nekome samo nadimak a nekome ni to ali nema veze svi bili raja i pozdravljali se pri susretanju na glavnoj dzadi ili nekoj od sporednih ulica.
Tako i ja i Mirsad nemadosmo prilike da se druzimo ranije dok ne stupismo u kontakt na ovoj nasoj lijepoj rogatica.com Druzismo se kratko vrijeme i s obzirom da otkrismo da smo obadvojica ljubitelji prirode tako se i dogovorismo da odemo jedan dan, naobdan, na Bjelasnicu. Ljeto i jes vrucina u gradu a na planini je uvijek malko svjezije i ugodnije. Ako jos volis prirodu onda odmah razumijes o cemu pricam.Dejcice i okolinu smo odabrali iz razloga sto na taj kraj, prema Trnovu, nisam bio cak od ’93. Kad spomenuh Zengi da idemo on bijase odmah spreman ko i uvijek. Neznajuci sta nas ocekuje za svaki slucaj pokupih rasklapajuce stolice i napunih poljski frizider, pa sve to strpah u gepek. Za mene je ovaj dan potpuno iznenadjenje. Od organizacije pa do svega ostalog zaduzen je Mirsad.
Nadjosmo se ujutru na Alipasinom ispred Dzamije Kralja Fahda. Odmah se dogovorismo da idemo jednim autom posto nas je samo trojica.
I evo nas vec se vozimo kroz Dobrinju u pravcu Trnova. Domalo odvajamo se desno u pravcu Igmana i Bjelasnice. Vozimo polahko i vidno raspolozeni nacinjemo svakojake teme, a imamo vazdan vremena da ih dovrsavamo. Vrijeme nam ide naruku jer je vedro i toplo. Poslije koji kilometar se odvajamo lijevo dole prema Dejcicima. Ljepota ziva i smjenjuje se suma u nepregledne proplanke. Ponegdje zastanemo da se ko bajagi odmorimo tj. da osejrimo i uzivamo u prelijepim ljepotama krajolika. Da je to nekadasnje vrijeme svuda bi pasla stada ovaca a ovako ponegdje poneko stado. Saznajem da su cijene zemlje po Bjelasnici porasle drasticno. Nekad si mogo dunum kupiti za hiljadu, dvije u vrh glave. Vise to nije tako pogotovo na mjestima gdje je dozvoljena gradnja. Uglavnom se misli na vikendice. Treba li spomenuti da iznajmljivanje vikendice po danu iznosi i preko 100 eura.Hele polahko ukazuju se Dejcici. S lijeve strane nam ostaje restoran a sa desne vidimo skolu. Nov objekat prelijep i ne bi ga se postidjele ni velike carsije. Djeca iz Dejcica i okolnih sela tu idu u skolu, ima dosta djaka. Iznad nje na brijegu vidimo postavljaju ringispil i Mirso objasnjava da je u nedjelju teferic. Spustamo se Ledickoj rijeci i zastajemo na velikom parkingu preko cijeg puta se nalazi restoran pored same rijeke. Objekat, napravljen od balvana, kakav i pripada ovakvom mjestu. Tu je i poveca kuca pored njega a hastali poredani u hladovini pored potoka. Jedan hastal napravljen na mostu-splavu iznad rijeke. Sto slobodan ali na njemu pise rezervisano. Odaberemo fino mjesto i sjedemo da narucimo pice. Dok smo se osvjezavali Mirso je vec ugovorio vrijeme rucka poslijepodne. Naravno ujedno je i narucio sta bi trebalo biti za rucak. Vala sta god bude bicemo mu, rucku, dobre musterije poslije kojeg sahata hoda s brda nanize pa opet na brdo i tako dok nas vodic ne ispuca svoju zamisljenu transferzalu. Naravno nasoj gladi ce doprinijeti i cista ostra hava i studena voda.
Vratimo se glavnom cestom do doma tj. zgrade mjesne zajednice Dejcici i onda iza nje gore lijevo uzbrdo. Prolazimo pored par prelijepih vikendica i meni se pocese odmotavati ratni filmovi kad sam tada ovuda prolazio gladan, promrzo i umoran.
Vratim se zacas u stvarnost prolazeci preko potoka koji tece ispod mostica i tece dalje dole prema Ledickoj rijeci. Poslije nekog vremena vidimo dole pored vode prelijepa mjesta za odmaranje. Umjesto nanize mi skrenusmo navise i izbismo kod nekih objekata i nekoliko smb kontejnera. Mirso objasnjava da smo stigli u park prirode, Husremovac. Lijepo ljeti a kaze on i zimi jer su tu skijaske staze za manjim zicarama. Tu je i objekat koji sluzi kao restoran. Odatle se vracamo na cestu i nastavljamo dalje. Gledam dole prema vodi a Mirso ko da mi cita misli govori da ce mo se tu odmoriti kasnije a sad idemo gore do sela Ledici. Zengu smo vec zaduzili da bude kamerman. Poslije nekoliko stizemo na uzvisenje sa kog se vide Ledici. Tamo sa lijeve strane sela neko pravi veliki objekat i bice to vjerovatno motel. Ispod sela ugledasmo poveliki vodopad. Zasto sam ocaran njegovom ljepotom. Iznenadjujuce za mene je koliko ima vode na ovom dijelu prelijepe planine. Prilazimo vodopadu i uzivamo u ljepoti ljegovih slapova. Tamo lijevo u daljini se dobro vidi planina Treskavica i sela ispred nje. Vala ce mo jednom obici i svih pet Treskavicinih jezera, govorim ocaran ljepotama krajolika, valahi samo da nam nas Cober dobro prizdravi. On se gore udomacijo jos u ratu i zna planinu uglavu. Nece nam trebati bolji vodic, ako Bog da.
Vracamo se polahko nazad i donekolko spustamo dole na ono odmaraliste pored vode ispod Husremovca. Prelijepo jezerce koje je nastalo na samom izvoru pijace vode nedaleko od rijeke. Okolo nekoliko stolova tako da izletnici ne bi smetali jedni drugima. Samo poprljavo na par mjesta. Na jedno veselo drustvo ostavilo na desetine praznih pivskih flasa, na drugom kore od velike lubenice. Boze da li ce se ovi Balkanci, na Balkanu ikad nauciti kulturi. Ovi drugi Balkanci na zapadu su se naucili odmah lijepim manirima. Valjda kad su vidili da domaci ne przne i ne ostavljaju smece iza sebe onda i njih stid pa svoje smece lijepo pokupe pa ponesu kuci u kontejner.
Hele osejrimo pored onog izvora-jezerceta pa se i uslikamo sa velikom lubenicom koja se hladi u studenoj vodi. Valjda ce ovo drustvo ponijeti kore sa sobom mada se zapitam sto ce im lubenica u ovoj nedirnutoj prirodi prepunoj cistih izvora i njihovih studenih voda. Taman da si tek jeo popi dva, tri gutljaja i odmah si opet gladan.
Odatle udarimo poprijeko na drugu stranu uz Do prema jednoj uzvisini na kojoj se naziru stecci. Stigosmo gore taman kad nam je opet bilo vrijeme da odmorimo. Boze kako je i birvaktile svuda bilo naseljeno. Vjerovatno, razmisljam naglas, pored silnih hajducija ipak si u planini bio najsigurniji ili si od neke napasti moro izbjeci. Isto ko oni tamo sa druge strane Bjelasnice, prema Lukomiru, sto su morali birvaktile izbjeci iz Hercegovine bjezeci pred nekakom opasnoscu. Odmorismo i tu, da ne govorim da cijelo vrijeme muhabetimo, i krenemo dalje. Dodjosmo do kraja visoravni i ukaza se dole kotlina. Opet neka rijeka i pored nje prelijep veliki, noviji objekat. Mirso objasnjava da je rijeka Bijela, ako sam dobro zapamtio, a objekat je dom koji je Lutrija BiH izgradila za potrebe svojih radnika i njihovih porodica. Bogami je lijepo biti zaposlen u Lutriji. Sidjemo dole i malo odmorimo pored rijeke. Krenemo zatim cestom nizvodno prema mjestu odakle smo krenuli. Vec je poslijepodne i davno bilo vrijeme rucku. Stigosmo do po sahata u restoran. Opet na onom stolu sto je na vodi stoji rezervisano. Samo ovaj put rezervisano za nas, zahvaljujuci Mirsadu.
Cim smo sjeli stize osvjezenje a domalo i puni tanjiri sa korpom domaceg hljeba i svastanesta salatom. A u punim porcijama teletina, ispod saca, sa domacim krompirom. Bas tako a nikako obratno. Znam da nevalja pricati punih usta ali govorim Mirsadu da njemu prepustamo organizovanje i sledeceg naseg hodoljublja. Hodoljublja prelijepim nasim Bosanskim krajolicima.Negdje pred mrak, u povratku, smo zaustavili auto na jos jednom uzvisenju sa starim steccima i starim Turskim nisanima. Mirsad objasnjava da se ovo uzvisenje sa steccima, koje se nalazi iznad Preskog polja a ispod Proskoka, zove Obla Brda. Odatle puko pogled i tamo prema Jahorini i dalje.
Ja Ledicku rijeku nazvah rijekom a jeli rijeka ili veliki potok neznam. Meni se ucinila pogolema, haj uzdravlje dragi moji.Bosno moja prelijepa li si samo da u tebi nije onijeh zulumcara…
Mirsadova komjuterotvorevina
:)
Put Dejcica, Husremovca, Ledica…
Bjelasnica, srijeda 29 juli 2009
-hodoljubci: Mirsad, Zenga i Teva
-izbor transferzale i vodja puta: Mirsad, mada i Zengi prilicno poznat teren
-cilj hodoljublja: Uzivanje u prirodnim ljepotama Bjelasnice i sjecanje na ratni put
-izbor mjesta i rucka (restoran na Ledickoj rijeci): Mirsad
-izbor rucka (iznenadjenje) i narudjba istog unaprijed: Mirsad
-glavni kamerman: ZengaOdrasli u istom gradu, nasoj Rogatici, ja i Mirsad poznavali se onako sa dzade. Kao sto je i bilo svojstveno nasem gradu, svako znao svakog onako facom il po nadimku. Nekome znas ime, prezime, nekome samo nadimak a nekome ni to ali nema veze svi bili raja i pozdravljali se pri susretanju na glavnoj dzadi ili nekoj od sporednih ulica.
Tako i ja i Mirsad nemadosmo prilike da se druzimo ranije dok ne stupismo u kontakt na ovoj nasoj lijepoj rogatica.com Druzismo se kratko vrijeme i s obzirom da otkrismo da smo obadvojica ljubitelji prirode tako se i dogovorismo da odemo jedan dan, naobdan, na Bjelasnicu. Ljeto i jes vrucina u gradu a na planini je uvijek malko svjezije i ugodnije. Ako jos volis prirodu onda odmah razumijes o cemu pricam.Dejcice i okolinu smo odabrali iz razloga sto na taj kraj, prema Trnovu, nisam bio cak od ’93. Kad spomenuh Zengi da idemo on bijase odmah spreman ko i uvijek. Neznajuci sta nas ocekuje za svaki slucaj pokupih rasklapajuce stolice i napunih poljski frizider, pa sve to strpah u gepek. Za mene je ovaj dan potpuno iznenadjenje. Od organizacije pa do svega ostalog zaduzen je Mirsad.
Nadjosmo se ujutru na Alipasinom ispred Dzamije Kralja Fahda. Odmah se dogovorismo da idemo jednim autom posto nas je samo trojica.
I evo nas vec se vozimo kroz Dobrinju u pravcu Trnova. Domalo odvajamo se desno u pravcu Igmana i Bjelasnice. Vozimo polahko i vidno raspolozeni nacinjemo svakojake teme, a imamo vazdan vremena da ih dovrsavamo. Vrijeme nam ide naruku jer je vedro i toplo. Poslije koji kilometar se odvajamo lijevo dole prema Dejcicima. Ljepota ziva i smjenjuje se suma u nepregledne proplanke. Ponegdje zastanemo da se ko bajagi odmorimo tj. da osejrimo i uzivamo u prelijepim ljepotama krajolika. Da je to nekadasnje vrijeme svuda bi pasla stada ovaca a ovako ponegdje poneko stado. Saznajem da su cijene zemlje po Bjelasnici porasle drasticno. Nekad si mogo dunum kupiti za hiljadu, dvije u vrh glave. Vise to nije tako pogotovo na mjestima gdje je dozvoljena gradnja. Uglavnom se misli na vikendice. Treba li spomenuti da iznajmljivanje vikendice po danu iznosi i preko 100 eura.Hele polahko ukazuju se Dejcici. S lijeve strane nam ostaje restoran a sa desne vidimo skolu. Nov objekat prelijep i ne bi ga se postidjele ni velike carsije. Djeca iz Dejcica i okolnih sela tu idu u skolu, ima dosta djaka. Iznad nje na brijegu vidimo postavljaju ringispil i Mirso objasnjava da je u nedjelju teferic. Spustamo se Ledickoj rijeci i zastajemo na velikom parkingu preko cijeg puta se nalazi restoran pored same rijeke. Objekat, napravljen od balvana, kakav i pripada ovakvom mjestu. Tu je i poveca kuca pored njega a hastali poredani u hladovini pored potoka. Jedan hastal napravljen na mostu-splavu iznad rijeke. Sto slobodan ali na njemu pise rezervisano. Odaberemo fino mjesto i sjedemo da narucimo pice. Dok smo se osvjezavali Mirso je vec ugovorio vrijeme rucka poslijepodne. Naravno ujedno je i narucio sta bi trebalo biti za rucak. Vala sta god bude bicemo mu, rucku, dobre musterije poslije kojeg sahata hoda s brda nanize pa opet na brdo i tako dok nas vodic ne ispuca svoju zamisljenu transferzalu. Naravno nasoj gladi ce doprinijeti i cista ostra hava i studena voda.
Vratimo se glavnom cestom do doma tj. zgrade mjesne zajednice Dejcici i onda iza nje gore lijevo uzbrdo. Prolazimo pored par prelijepih vikendica i meni se pocese odmotavati ratni filmovi kad sam tada ovuda prolazio gladan, promrzo i umoran.
Vratim se zacas u stvarnost prolazeci preko potoka koji tece ispod mostica i tece dalje dole prema Ledickoj rijeci. Poslije nekog vremena vidimo dole pored vode prelijepa mjesta za odmaranje. Umjesto nanize mi skrenusmo navise i izbismo kod nekih objekata i nekoliko smb kontejnera. Mirso objasnjava da smo stigli u park prirode, Husremovac. Lijepo ljeti a kaze on i zimi jer su tu skijaske staze za manjim zicarama. Tu je i objekat koji sluzi kao restoran. Odatle se vracamo na cestu i nastavljamo dalje. Gledam dole prema vodi a Mirso ko da mi cita misli govori da ce mo se tu odmoriti kasnije a sad idemo gore do sela Ledici. Zengu smo vec zaduzili da bude kamerman. Poslije nekoliko stizemo na uzvisenje sa kog se vide Ledici. Tamo sa lijeve strane sela neko pravi veliki objekat i bice to vjerovatno motel. Ispod sela ugledasmo poveliki vodopad. Zasto sam ocaran njegovom ljepotom. Iznenadjujuce za mene je koliko ima vode na ovom dijelu prelijepe planine. Prilazimo vodopadu i uzivamo u ljepoti ljegovih slapova. Tamo lijevo u daljini se dobro vidi planina Treskavica i sela ispred nje. Vala ce mo jednom obici i svih pet Treskavicinih jezera, govorim ocaran ljepotama krajolika, valahi samo da nam nas Cober dobro prizdravi. On se gore udomacijo jos u ratu i zna planinu uglavu. Nece nam trebati bolji vodic, ako Bog da.
Vracamo se polahko nazad i donekolko spustamo dole na ono odmaraliste pored vode ispod Husremovca. Prelijepo jezerce koje je nastalo na samom izvoru pijace vode nedaleko od rijeke. Okolo nekoliko stolova tako da izletnici ne bi smetali jedni drugima. Samo poprljavo na par mjesta. Na jedno veselo drustvo ostavilo na desetine praznih pivskih flasa, na drugom kore od velike lubenice. Boze da li ce se ovi Balkanci, na Balkanu ikad nauciti kulturi. Ovi drugi Balkanci na zapadu su se naucili odmah lijepim manirima. Valjda kad su vidili da domaci ne przne i ne ostavljaju smece iza sebe onda i njih stid pa svoje smece lijepo pokupe pa ponesu kuci u kontejner.
Hele osejrimo pored onog izvora-jezerceta pa se i uslikamo sa velikom lubenicom koja se hladi u studenoj vodi. Valjda ce ovo drustvo ponijeti kore sa sobom mada se zapitam sto ce im lubenica u ovoj nedirnutoj prirodi prepunoj cistih izvora i njihovih studenih voda. Taman da si tek jeo popi dva, tri gutljaja i odmah si opet gladan.
Odatle udarimo poprijeko na drugu stranu uz Do prema jednoj uzvisini na kojoj se naziru stecci. Stigosmo gore taman kad nam je opet bilo vrijeme da odmorimo. Boze kako je i birvaktile svuda bilo naseljeno. Vjerovatno, razmisljam naglas, pored silnih hajducija ipak si u planini bio najsigurniji ili si od neke napasti moro izbjeci. Isto ko oni tamo sa druge strane Bjelasnice, prema Lukomiru, sto su morali birvaktile izbjeci iz Hercegovine bjezeci pred nekakom opasnoscu. Odmorismo i tu, da ne govorim da cijelo vrijeme muhabetimo, i krenemo dalje. Dodjosmo do kraja visoravni i ukaza se dole kotlina. Opet neka rijeka i pored nje prelijep veliki, noviji objekat. Mirso objasnjava da je rijeka Bijela, ako sam dobro zapamtio, a objekat je dom koji je Lutrija BiH izgradila za potrebe svojih radnika i njihovih porodica. Bogami je lijepo biti zaposlen u Lutriji. Sidjemo dole i malo odmorimo pored rijeke. Krenemo zatim cestom nizvodno prema mjestu odakle smo krenuli. Vec je poslijepodne i davno bilo vrijeme rucku. Stigosmo do po sahata u restoran. Opet na onom stolu sto je na vodi stoji rezervisano. Samo ovaj put rezervisano za nas, zahvaljujuci Mirsadu.
Cim smo sjeli stize osvjezenje a domalo i puni tanjiri sa korpom domaceg hljeba i svastanesta salatom. A u punim porcijama teletina, ispod saca, sa domacim krompirom. Bas tako a nikako obratno. Znam da nevalja pricati punih usta ali govorim Mirsadu da njemu prepustamo organizovanje i sledeceg naseg hodoljublja. Hodoljublja prelijepim nasim Bosanskim krajolicima.Negdje pred mrak, u povratku, smo zaustavili auto na jos jednom uzvisenju sa starim steccima i starim Turskim nisanima. Mirsad objasnjava da se ovo uzvisenje sa steccima, koje se nalazi iznad Preskog polja a ispod Proskoka, zove Obla Brda. Odatle puko pogled i tamo prema Jahorini i dalje.
Ja Ledicku rijeku nazvah rijekom a jeli rijeka ili veliki potok neznam. Meni se ucinila pogolema, haj uzdravlje dragi moji.Bosno moja prelijepa li si samo da u tebi nije onijeh zulumcara…
Mirsadova komjuterotvorevina:)
LONSE I DRUNENSE DINE
(De Loonse en Drunense Duinen)Nationalni Park, De Loonse en Drunense Duinen zauzima povrsinu od 3.500 hektara i prostire se izmedju gradova Tilburg, Waalwijk i ‘s-Hertogenbosch (Holandija).
S obzirom da trenutno zivimo u Tilburgu a ove dine pocinju fakticki na samoj periferiji grada posjecujemo ih par puta godisnje. Doduse uglavnom u jesen i to za vrijeme suncanih dana jer su tada i najljepse. Da ne povjerujes da u ravnoj i zelenoj drzavi postoji nesto ovako. Dok parkiras auto u nepreglednim livadama i njivama i predjes samo koju stotinu metara dobijas osjecaj da si na drugom kraju svijeta. Pocinju brdovite pjescane dine prosarane sumom. Mozes da biras da li da satima setas pjesanim dinama ili pak sumovitim predjelima prosaranim mnogobrojnim proplancima obraslim raznoraznim zbunjem i travom. Naravno pored ljubitelja hodanja ovaj Park prirode je pogodan i za ljubitelje avanturistickog biciklizma kao i za konjarenje da nekazem ljubitelje jahanja…
Coban tjera ovcice…
Pijesak, pijesak, svuda oko nas…
Ljubitelji konjarenja…
Kilometri su iza nas…
Uzivaj i pusti i druge da uzivaju, zabranjeno branje gljiva…
Do sledeceg hodanja…:)
- You must be logged in to reply to this topic.