-
Prosječna neto plaća 699.00 (2009) rank: 74
Gustina naseljenosti 22.24 (2009) rank: 115
Stopa nezaposlenosti 41.48 (2009) rank: 51
Bruto domaći proizvod (BDP) po stanovniku 4,234.27 (2009) rank: 68
Broj stanovnika po ljekaru 1,443.70 (2008) rank: 63
Broj učenika OŠ na 1000 stanovnika 67.05 (2009) rank: 119
Izlaznost na općim izborima 59.31 (2010) rank: 63
Izlaznost na lokalnim izborima 61.98 (2008) rank: 64
Migracijski saldo -2.00 (2010) rank: 45
Procenat radne snage u populaciji 25.00 (2009) rank: 95
Stopa nataliteta 7.53 (2009) rank: 77
Stopa mortaliteta 10.32 (2009) rank: 101
Stopa prirodnog priraštaja -2.79 (2009) rank: 87
KARTA SA PRIKAZOM TAČNOG BROJA I PROCENTA UČEŠĆA BOŠNJAKA PO POPISNIM NASELJIMA 1991.g.[img size=150]
http://img225.imageshack.us/img225/1148/rrrrrrf.jpg%5B/img%5D
Detaljna etnička karta opštine Rogatica prema popisu iz 1991 godine
KARTA SA PRIKAZOM TAČNOG BROJA I PROCENTA UČEŠĆA BOŠNJAKA PO POPISNIM NASELJIMA 1991.g.[img size=150]
http://img225.imageshack.us/img225/1148/rrrrrrf.jpg%5B/img%5D
Detaljna etnička karta opštine Rogatica prema popisu iz 1991 godineRogatički Jevreji
http://rogatica-bih.blogspot.com/2011/02/rogaticka-sinagoga-havra.html
autor: MD[img size=150]
Jevreji su došli u Rogaticu davne 1879.godine, a pred Drugi svjetski rat u gradu je postojala kompaktna jevrejska zajednica (opština) od 54 Jevreja. Rogatički Jevreji su bili vrlo vrijedni, ugledni i poslovni ljudi, a među kojima je bilo; trgovaca, zlatara, advokata, đaka, studenata.
Jevreji su imali i malu sinagogu (u narodu nazvana “Havra”) koja se nalazila se u samom centru grada (naselje Korovina). “Havra” (havra (tur.) – židovski hram, sinagoga) je izgrađena u maurskom stilu sefardskih sinagoga i posvećena je 1928. godine. Rogatički Jevreji su imali i svog rabina, a do izgradnje sinagoge su bogosluženje obavljali u prizemlju zgrade Elizara Katane, kasnije njegovog sina. U 1900.godini je izgrađeno i jevrejsko groblje, na padinama brda Hapsan, juguzapadno od Rogatice. Ovo malo židovsko groblje ima 16 nadgrobnih spomenika iznad zemlje, i desetak, vjerovatno starijih spomenika, utonulih u zemlju. Natpisi na grobovima su na Hebrejskom, Ladino i Bosanskom jeziku. Groblje je ograđeno betonskom ogradom koja je djelimično oštećena.
Rogatička sinagoga je izvan upotrebe od 1941. godine, kada su skoro svi Jevreji grada Rogatice pobijeni, a od tih rogatičkih jevreja samo je nekoliko njih preživjelo Drugi svjetski rat. Svi ostali su zvjerski ubijenii. Samo na Podromaniji 20.1.1942.g. ubijeno je 17 Jevreja od strane ustaša, a ostele su ubili Nijemci ili su stradali u fašističkim logorima širom Evrope. Pet Jevreja iz Rogatice poginulo je u NOV-i. Ubijeni Jevreji u Drugom svjetskom ratu su: Bararon Aron, Bararon Mosho, Bararon Luna, Danon Erna, Danon Sara, Katan Izidor, Katan Elisha, Katan J. Jakov, Katan M. Jakov, Katan J. Jozef, Katan M. Josef, Katan Klara, Katan M. Mazalta, Katan Mosho, Katan Sultana, Klinger Rudolf, Levi Blanka, Levi Donka, Levi Isak, Levi Lenka, Levi Leon, Levi Luna, Papo Izidor, Papo Renchika, Papo Shanto. Od 13 preživjelih jevreja u Drugom svjetskom ratu, 5 je bilo u izbjeglištvu, 7 u njemačkim zarobljeničkim logorima, 1 u NOB. Niko od preživjelih Jevreja nikad se nije vratio u svoju Rogaticu.
U svojoj knjizi “Fragmenti života” Hakija Muftić spominje ubistvo sinova Avrama Danona, rogatičkog trgovca, Sadu i Judu. Nijemci su ih ubili početkom 1942 godine i oglasili da se Jevreji ne smiju pokopati. Ko i pokuša to učiniti biće javno strijeljan. U tim ratnim događanjima rogatičani su pokazali izuzetnu hrabrost, ljudski odnos i brigu prema žrtvama. Rogatičani Sulejman ef. Muftić i Refik Šetić su pod okriljem noći oprezno pokupili i u bijele čaršafe zamotali tijela Sade i Jude, i uz veliki napor dovukli ih na jevrejsko groblje na Hapsanu gdje su ih i ukopali. Avram Danon, otac ubijenih mladića, jedan je od rijetkih Jevreja iz Rogatice koji je preživio rat. Došao je po završetku rata u Rogaticu i zahvalio se hrabrim građanima Sejfulahu ef. Muftiću i Refiku Šehiću.
U Drugom svetskom ratu Havra i jevrejsko groblje su dosta oštećeni. Havru nije imao tko i kome obnavljati i ona je prepuštena zubu vremena. Svojevremeno, bilo je prijedloga da se obnovi i preda kulturi Rogatice za galeriju slika i slične sadržaje. Dugo vremena služila je kao skladište ovdašnjeg trgovinskog poduzeća. Sinagoga je nažalost, srušena poslije agresije 2004.g, dakle poslije završetka rata od strane rogatičke vlasti (uz “blagoslov” jevrejske zajednice) koja je na taj način zatrla i tragove jevrejskog bitisanja na ovim prostorima. Ostalo je još jevrejsko groblje, ispod Hrida kao svjedok. Ako se nešto uskoro ne poduzme i ono će nestati, a postojanje Jevreja na tim prostorima će biti potpuno zaboravljeno.
JEVREJI U ROGATICI 1879, 1885, 1895. I 1910. GODINE
Jevrejsko groblje
Spomen obilježje u Podromaniji, izgrađeno 27.7.1973 godine gdje su sahranjeni poginuli Jevreji iz grada Rogatice, skupa sa 29 Muslimana i Srba iz tog područja.Rogatički Jevreji
http://rogatica-bih.blogspot.com/2011/02/rogaticka-sinagoga-havra.html
autor: MD[img size=150]
Jevreji su došli u Rogaticu davne 1879.godine, a pred Drugi svjetski rat u gradu je postojala kompaktna jevrejska zajednica (opština) od 54 Jevreja. Rogatički Jevreji su bili vrlo vrijedni, ugledni i poslovni ljudi, a među kojima je bilo; trgovaca, zlatara, advokata, đaka, studenata.
Jevreji su imali i malu sinagogu (u narodu nazvana “Havra”) koja se nalazila se u samom centru grada (naselje Korovina). “Havra” (havra (tur.) – židovski hram, sinagoga) je izgrađena u maurskom stilu sefardskih sinagoga i posvećena je 1928. godine. Rogatički Jevreji su imali i svog rabina, a do izgradnje sinagoge su bogosluženje obavljali u prizemlju zgrade Elizara Katane, kasnije njegovog sina. U 1900.godini je izgrađeno i jevrejsko groblje, na padinama brda Hapsan, juguzapadno od Rogatice. Ovo malo židovsko groblje ima 16 nadgrobnih spomenika iznad zemlje, i desetak, vjerovatno starijih spomenika, utonulih u zemlju. Natpisi na grobovima su na Hebrejskom, Ladino i Bosanskom jeziku. Groblje je ograđeno betonskom ogradom koja je djelimično oštećena.
Rogatička sinagoga je izvan upotrebe od 1941. godine, kada su skoro svi Jevreji grada Rogatice pobijeni, a od tih rogatičkih jevreja samo je nekoliko njih preživjelo Drugi svjetski rat. Svi ostali su zvjerski ubijenii. Samo na Podromaniji 20.1.1942.g. ubijeno je 17 Jevreja od strane ustaša, a ostele su ubili Nijemci ili su stradali u fašističkim logorima širom Evrope. Pet Jevreja iz Rogatice poginulo je u NOV-i. Ubijeni Jevreji u Drugom svjetskom ratu su: Bararon Aron, Bararon Mosho, Bararon Luna, Danon Erna, Danon Sara, Katan Izidor, Katan Elisha, Katan J. Jakov, Katan M. Jakov, Katan J. Jozef, Katan M. Josef, Katan Klara, Katan M. Mazalta, Katan Mosho, Katan Sultana, Klinger Rudolf, Levi Blanka, Levi Donka, Levi Isak, Levi Lenka, Levi Leon, Levi Luna, Papo Izidor, Papo Renchika, Papo Shanto. Od 13 preživjelih jevreja u Drugom svjetskom ratu, 5 je bilo u izbjeglištvu, 7 u njemačkim zarobljeničkim logorima, 1 u NOB. Niko od preživjelih Jevreja nikad se nije vratio u svoju Rogaticu.
U svojoj knjizi “Fragmenti života” Hakija Muftić spominje ubistvo sinova Avrama Danona, rogatičkog trgovca, Sadu i Judu. Nijemci su ih ubili početkom 1942 godine i oglasili da se Jevreji ne smiju pokopati. Ko i pokuša to učiniti biće javno strijeljan. U tim ratnim događanjima rogatičani su pokazali izuzetnu hrabrost, ljudski odnos i brigu prema žrtvama. Rogatičani Sulejman ef. Muftić i Refik Šetić su pod okriljem noći oprezno pokupili i u bijele čaršafe zamotali tijela Sade i Jude, i uz veliki napor dovukli ih na jevrejsko groblje na Hapsanu gdje su ih i ukopali. Avram Danon, otac ubijenih mladića, jedan je od rijetkih Jevreja iz Rogatice koji je preživio rat. Došao je po završetku rata u Rogaticu i zahvalio se hrabrim građanima Sejfulahu ef. Muftiću i Refiku Šehiću.
U Drugom svetskom ratu Havra i jevrejsko groblje su dosta oštećeni. Havru nije imao tko i kome obnavljati i ona je prepuštena zubu vremena. Svojevremeno, bilo je prijedloga da se obnovi i preda kulturi Rogatice za galeriju slika i slične sadržaje. Dugo vremena služila je kao skladište ovdašnjeg trgovinskog poduzeća. Sinagoga je nažalost, srušena poslije agresije 2004.g, dakle poslije završetka rata od strane rogatičke vlasti (uz “blagoslov” jevrejske zajednice) koja je na taj način zatrla i tragove jevrejskog bitisanja na ovim prostorima. Ostalo je još jevrejsko groblje, ispod Hrida kao svjedok. Ako se nešto uskoro ne poduzme i ono će nestati, a postojanje Jevreja na tim prostorima će biti potpuno zaboravljeno.
JEVREJI U ROGATICI 1879, 1885, 1895. I 1910. GODINE
Jevrejsko groblje
Spomen obilježje u Podromaniji, izgrađeno 27.7.1973 godine gdje su sahranjeni poginuli Jevreji iz grada Rogatice, skupa sa 29 Muslimana i Srba iz tog područja.Prirodne znamenitosti Rogatice
autor: mirsad_d
http://rogatica-bih.blogspot.com/2011/02/prirodne-znamenitosti-rogatice.htmlOd prirodnih znamenitosti, rogatičko područje poznato je po nekoliko raritetnih endemskih biljnih vrsta.
Pančićeva omorika
Na rogatičkom šumskom području, nalaze se prirodna staništa Pančićeve omorike, reliktne i paleoendemske biljke čija se stabla ističu visinom do 40 m, i koja zavrijeđuju poseban značaj. Pančićeva omorika ima staništa na rogatičkom šumskom području u predjelu Mehre na Sjemeću, Golom vrhu na Vrataru u Žepi, na čak 30 hektara u rejonu Panjak, odjel 102 i Javor planini, u Dobratuši,u kanjonu Suhodola ispod sela Obad, Brloškim stijenama i Novom brdu na Tesli i planini na padinama Bokšanice sa žepske strane.
Pančićeva omorika je i izuzetno lijepo parkovsko drvo. U Rogatici su to davno primijetili i zato se ovo atraktivno drvo nalazi u parku ispred opštine, u krugu Šumskog gazdinstva “Sjemeć”, obdaništa i više privatnih dvorišta
Pančićeva omorikaStablo brijesta
Nedaleko od Rogatice u osovskom polju nalazi se stablo brijesta prečnika 230 cm i visine 28 m. Na žalost stablo se osušilo.
Stablo brijesta u Osovskom poljuStablo bijelog gloga
Ovo jedinstveno stablo bijelog gloga je veličinom stabla i krošnje, pravi džin je u svojoj porodici. Nalazi se kod sela Sjeversko.Endemska stabla „ medvjeđe “ lijeske
Od prirodnih znamenitosti posebno se izdvajaju dva endemska stabla „međeđe“lijeske (ime dobila po boji drveta – boja slična boji medvjeđeg krzna) na Borici.Staro stablo prečnika 166 cm, visinom 14 m, te rasponom krošnje 12 – 14 m do sada je „složilo“ više od 470 godova. Do prije nekoliko godina zub vremena staru lijesku bio je ozbiljno doveo u pitanje i mnogi su joj proricali kraj. Na njihovo i zadovoljstvo svih ljubitelja prirode, stara lijeska se preporodila. Dobila je novu snagu i ponovo plijeni ljepotom i gracioznošću. U selu Dobromerovićima, nekoliko kilometara od Borika nalazila se još jedna medvjeđa lijeska znatne starosti. Samo dvadesetak metara od stare raste samonikla, njena “kćerka” – mlada lijeska,osam puta mlađa, koja je već zasjenila “majku”. Naučnici i seljani iz Lijeske i okoline tvrde da je mlađa lijeska stara oko 80 godina, ali je po raskoši i obliku krošnje znatno atraktivnija od stare. Svojom ljepotom i gracioznošću plijeni svakog posmatrača.Ona je vrlo često predmet posmatranja mnogih znatiželjnika, pogotovo u vrijeme branja plodova ove biljke. Mnogi njene lješnike ponesu sa željom da je posade i tako dođu do svojih lijeski. To je, priča se, malo kome pošlo za rukom jer lijeska može da raste samo u rejonu Sjemeća. Ova stabla “međeđe”lijeske, po godinama su najstarija i po dimenzijama najveća u BiH i pod zaštitom su države.
Mečja lijeska starosti oko 60 godina, lokalitet Lijeska – Borike
Mečja lijeska starosti oko 450 god., lokalitet Lijeska – BorikeOpština Rogatica može pohvaliti sa velikim brojem najvećih stabala svoje vrste. Jedan od najveći divljih kestena nalazi se baš u Rogatici, u bolničkom parku. Tu je još i stablo jasike, Pančićeve omorike, crvene zove, gloga u selu Dobroučići, bijele lipe u Živaljevićima, te najveća stabla crnog bora na Žepskoj planini.
Stablo divljeg kestena u parku DZ RogaticaRogatica, posebno kanjoni Rakitnice, Žepe i Prače, obiluje i nizom drugih rijetkih biljaka.Tu se može sresti žuta niska perunika, endem Balkana. Tu je i zlatnožuta divizma, derventski različak, kao reliktna biljka koja je preživjela i ledeno doba, rašljika, vrijesak, crnocvjetna čemerika, žutocvjetna čuvarkuća i niz drugih biljaka čije je stanište kamenjar.
U bogatu floru ovog područja, , spada i biljka planinska sasa. Za ovu rijetku biljku mnogi su čuli, ali je nisu imali prilike “uživo” vidjeti i imati u rukama. Ovdje ona ima više staništa i mještani je zovu šukundjed. Mnogi joj pridaju magijska svojstva, a time se, samo potvrđuje legenda da sasa i priča o njoj potiče iz vremena praistorije i da je kao prvi proljećni cvijet sa upadljivom ljepotom bila kultna biljka ilirskog plemena Autarijati koje je naseljavalo ovo područje. Otuda i njeno prisustvo na mjestima za koja se zna da su bila praistorijska naselja, kamene gromade, kao i na grobljima naroda koji su nekada davno živjeli u ovim krajevima. Pošto se ne da presađivati ispada da je biljka samo za određene krajeve i zbog toga, najvjerovatnije, nije do kraja naučno ispitana i nema je u većini atlasa drveća, grmlja i cvijeća, iako je veoma interesantna i ljepotom stabljike i cvijeta izaziva divljenje.Magičnu moć i ljekovitost planinskoj sasi (šukundjedu) davali su i neki narodni vidari. Tako je narodni vidar Von Stork, kao lični ljekar Marije Terezije, 1771. hvalio tu biljku kao lijek protiv sive mrene (katarakte), sljepila i melanholije
U rogatičkom kraju raste i žuti jedić. Za njega kažu da je najotrovnija biljka i da je otrov iz nje poslužio Parisu da ubije Ahila pogodivši ga strijelom u jedino ranjivo mjesto – petu.Prirodne znamenitosti Rogatice
autor: mirsad_d
http://rogatica-bih.blogspot.com/2011/02/prirodne-znamenitosti-rogatice.htmlOd prirodnih znamenitosti, rogatičko područje poznato je po nekoliko raritetnih endemskih biljnih vrsta.
Pančićeva omorika
Na rogatičkom šumskom području, nalaze se prirodna staništa Pančićeve omorike, reliktne i paleoendemske biljke čija se stabla ističu visinom do 40 m, i koja zavrijeđuju poseban značaj. Pančićeva omorika ima staništa na rogatičkom šumskom području u predjelu Mehre na Sjemeću, Golom vrhu na Vrataru u Žepi, na čak 30 hektara u rejonu Panjak, odjel 102 i Javor planini, u Dobratuši,u kanjonu Suhodola ispod sela Obad, Brloškim stijenama i Novom brdu na Tesli i planini na padinama Bokšanice sa žepske strane.
Pančićeva omorika je i izuzetno lijepo parkovsko drvo. U Rogatici su to davno primijetili i zato se ovo atraktivno drvo nalazi u parku ispred opštine, u krugu Šumskog gazdinstva “Sjemeć”, obdaništa i više privatnih dvorišta
Pančićeva omorikaStablo brijesta
Nedaleko od Rogatice u osovskom polju nalazi se stablo brijesta prečnika 230 cm i visine 28 m. Na žalost stablo se osušilo.
Stablo brijesta u Osovskom poljuStablo bijelog gloga
Ovo jedinstveno stablo bijelog gloga je veličinom stabla i krošnje, pravi džin je u svojoj porodici. Nalazi se kod sela Sjeversko.Endemska stabla „ medvjeđe “ lijeske
Od prirodnih znamenitosti posebno se izdvajaju dva endemska stabla „međeđe“lijeske (ime dobila po boji drveta – boja slična boji medvjeđeg krzna) na Borici.Staro stablo prečnika 166 cm, visinom 14 m, te rasponom krošnje 12 – 14 m do sada je „složilo“ više od 470 godova. Do prije nekoliko godina zub vremena staru lijesku bio je ozbiljno doveo u pitanje i mnogi su joj proricali kraj. Na njihovo i zadovoljstvo svih ljubitelja prirode, stara lijeska se preporodila. Dobila je novu snagu i ponovo plijeni ljepotom i gracioznošću. U selu Dobromerovićima, nekoliko kilometara od Borika nalazila se još jedna medvjeđa lijeska znatne starosti. Samo dvadesetak metara od stare raste samonikla, njena “kćerka” – mlada lijeska,osam puta mlađa, koja je već zasjenila “majku”. Naučnici i seljani iz Lijeske i okoline tvrde da je mlađa lijeska stara oko 80 godina, ali je po raskoši i obliku krošnje znatno atraktivnija od stare. Svojom ljepotom i gracioznošću plijeni svakog posmatrača.Ona je vrlo često predmet posmatranja mnogih znatiželjnika, pogotovo u vrijeme branja plodova ove biljke. Mnogi njene lješnike ponesu sa željom da je posade i tako dođu do svojih lijeski. To je, priča se, malo kome pošlo za rukom jer lijeska može da raste samo u rejonu Sjemeća. Ova stabla “međeđe”lijeske, po godinama su najstarija i po dimenzijama najveća u BiH i pod zaštitom su države.
Mečja lijeska starosti oko 60 godina, lokalitet Lijeska – Borike
Mečja lijeska starosti oko 450 god., lokalitet Lijeska – BorikeOpština Rogatica može pohvaliti sa velikim brojem najvećih stabala svoje vrste. Jedan od najveći divljih kestena nalazi se baš u Rogatici, u bolničkom parku. Tu je još i stablo jasike, Pančićeve omorike, crvene zove, gloga u selu Dobroučići, bijele lipe u Živaljevićima, te najveća stabla crnog bora na Žepskoj planini.
Stablo divljeg kestena u parku DZ RogaticaRogatica, posebno kanjoni Rakitnice, Žepe i Prače, obiluje i nizom drugih rijetkih biljaka.Tu se može sresti žuta niska perunika, endem Balkana. Tu je i zlatnožuta divizma, derventski različak, kao reliktna biljka koja je preživjela i ledeno doba, rašljika, vrijesak, crnocvjetna čemerika, žutocvjetna čuvarkuća i niz drugih biljaka čije je stanište kamenjar.
U bogatu floru ovog područja, , spada i biljka planinska sasa. Za ovu rijetku biljku mnogi su čuli, ali je nisu imali prilike “uživo” vidjeti i imati u rukama. Ovdje ona ima više staništa i mještani je zovu šukundjed. Mnogi joj pridaju magijska svojstva, a time se, samo potvrđuje legenda da sasa i priča o njoj potiče iz vremena praistorije i da je kao prvi proljećni cvijet sa upadljivom ljepotom bila kultna biljka ilirskog plemena Autarijati koje je naseljavalo ovo područje. Otuda i njeno prisustvo na mjestima za koja se zna da su bila praistorijska naselja, kamene gromade, kao i na grobljima naroda koji su nekada davno živjeli u ovim krajevima. Pošto se ne da presađivati ispada da je biljka samo za određene krajeve i zbog toga, najvjerovatnije, nije do kraja naučno ispitana i nema je u većini atlasa drveća, grmlja i cvijeća, iako je veoma interesantna i ljepotom stabljike i cvijeta izaziva divljenje.Magičnu moć i ljekovitost planinskoj sasi (šukundjedu) davali su i neki narodni vidari. Tako je narodni vidar Von Stork, kao lični ljekar Marije Terezije, 1771. hvalio tu biljku kao lijek protiv sive mrene (katarakte), sljepila i melanholije
U rogatičkom kraju raste i žuti jedić. Za njega kažu da je najotrovnija biljka i da je otrov iz nje poslužio Parisu da ubije Ahila pogodivši ga strijelom u jedino ranjivo mjesto – petu.Zanimljivosti o Rogatici
http://rogatica-bih.blogspot.com/2011/01/zanimljivosti-o-rogatici.html
[b]
Prvi hotel …[/b]
Prvi hotel u Rogatici otvoren je 1900.godine, njegov vlasnik bio je čeh Franjo Jakuš. To je bio hotel sa restoranom za ishranu vojske , građanstva i sreskih činovnika i kupatilom evropskog standarda (kada, tuš i topla voda). Ovaj hotel 1911.godine Franjo Jakuš prodaje Bećiru Čapljiću a on gradi novi savremeniji hotel 1913.godine. Treći hotel 1935.godine otvorio je Milan Pešikan iz Sarajeva.Prvi bioskop…
Prvi bioskop otvoren je 1940.godine u Sali hotela ” Rogatica”Ekspoloatacija uglja…
U 1919.godini otpočela je eksploatacija ugljenokopa u Kukavicama kod Rogatice, a 1928.
godine preko brda Kulete izgrađena je žičara za direktno transportovanje uglja vagonetima na
željezničku stanicu Mesići. Tu je podignuta i zgrada za smještaj termoelektrane (sa dvije loko-
mobile) i za separacijuPrva sijalica u Rogatici…
Prva sijalica u Rogatici je zasijala 1934.godine putem dalekovoda i trafostanice na Topliku koja
i danas postoji. Te, prve, sijalice su postavljene u glavnoj ulici, a svijetlo su dobili zgrada sreza,
bolnica, oficirski paviljon, pošta, škola, hoteli i kafane i kuće bogatijih rogatičana: Mile Gluhović,
Veso Čavarkapa, Lazar Đokić, Juroš Malović, dr. Božo Bulajić, Hajraga Vejzagić, Edhem
Šehović, advokat Klinger, učitelj Dragutin Ouska i drugi.
Cijena uvođenja ,,lektrike,, koštalo je 4000 dinara, a poređenja radi za te pare su se mogla kupitu četiri dobra vola. Cijena kilovata tadašnje struje koštala je 4 dinara, a cijena 1 kilograma mesa koštala je tada 6 do 8 dinara, 4 jajeta 1 dinar a manji somun pola dinara.Prvo javno kupatilo…
Prvo javno kupatilo ili hamam sagrađeno je prije 1528.godine pa slijedi konstatacija da je već
te godine morao postojati barem jedan vodovod koji je opskrbljivao vodom ako ništa drugo, onda
navedeni hamam.Gradski vodovod…
Tokom 1905/1906.godine o trošku vojske i opštine izgrađen je moderan gradski vodovod u dužini od 4 km sa izvorišta u Seljanima odakle se i danas grad Rogatica dijelimično snabdjeva vodom. Iza 1908 godine izgrađena je i gradska kanalizacija.
Pilana
1900 godine u Rogatici niče prva pilana za preradu drveta Bećir-age Čapljića.
Ciglana
1900 godine u Kovanju nadomak Rogatice počinje sa radom ciglana Nurbega Brankovića.
Putevi
Vojne jedinice su 1879 god. izvršile potpunu rekonstrukciju puta Sarajevo-Rogatica-Višegrad u dužini 148 km.Odmah iza toga izgraden je put Rogatica-Goražde 26 km. U 1906 godini izgraden je i put do Mesica u dužini od 9 km.
Prvi ljekar u Rogatici…
O javnoj higijeni i zdravlju u prvo vrijeme su se starali vojni ljekari. Prvi civilni ljekar dolazi u
Rogaticu 1883.godine. Od tada zapravo i počinje rad zdravstvene službe u narodu. Među prvim Bošnjacima koji su stekli visoko evropsko obrazovanje bili su i Rogatičani. Među njima je svakako najpoznatiji ljekar dr. Avdibeg Bukvica.Prva autobuska linija…
Prva autobuska linija otvorena je 1940.godine na relaciji Sarajevo-Rogatica koja je dijelimično zamijenila fijakere za prevoz putnika i pošte.
Rogatički srez
Od 1919 pa do 1949 godine Rogatički srez se prostirao na 1465,25 km² i obuhvatao je područja sadašnjih općina Rogatica i Sokolac te djelove općina Han-Pjesak (Podžeplje), Videgradske općine/Međeđa), Goraždanske općine(Ustiprača) i Paljanske općine (Hrenovica i Prača).
Građanska škola
U Rogatici je građanska škola otvorena 1926 god. a mreža osnovnih škola se proširuje.
[b]Prve (najstarije) bilješke o stećcima u BiH[/b
]
Najstarije bilješke o stećcima u BiH su sa područja rogatičke općine, iz prve polovice XVI. stoljeća , i to zahvaljujući poslanstvu austrijskog cara Ferdinanda I. koje je nekim diplomatskim poslom putovalo u Carigrad na susret s turskim sultanom Sulejmanom Drugim, a čiji je član, kao tumač za latinski jezik, bio Slovenac Benedikt Kuripešić, koji je, prema bilješkama koje je vodio tijekom putovanja, godine 1530. sastavio putopis Itinerarium, u kojemu kratko opisuje stećke u Bosni, u selu Lađevine, blizu mjesta Rogatice. No to su ipak bile paušalne, kratke bilješke, čak i netočne (jer je Kuripešić pogrešno rekonstruirao natpise na stećcima, zapravo je to bila slaba rekonstrukcija narodnog predanja), ali ih svakako treba smatrati izuzetno važnima jer je riječ o najstarijim bilješkama o stećcima.37 godina zaredom gradonačelnik Rogatice
Malo je ljudi koji su iza sebe ostavili trag koji se pominje i do današnjih dana. Čovjek koji je biran za gradonačelnika Rogatice na neposrednim izborima od strane svih gradjana 37 godina zaredom mora biti nesto posebno. Kada se tome doda i podatak da je hadzi Ahmed-beg (Hadzibeg) Bukvica bio nepismen i da se znao samo potpisati arebicom, onda je to mozda i za knjigu Ginisovih rekorda. Uvijek je nosio bosansko odijelo Stajao je na celu Opstine i Opstinskog vijeca, koje je takodje birano od gradjana neposrednim i tajnim glasanjem. Bio je veoma pametan, uredan, disciplinovan i u pravom smislu postovan covjek. Da nije tako ne bi bio biran za nacelnika od svih stanovnika Opstine (muslimana, pravoslavaca, katolika, jevreja i ostalih) u svim mandatima od 1889. do 1926.
Najstariji muslimanski nadgrobni spomenici u BIH
Na ovom području nalaze se najstariji muslimanski nadgrobni spomenici (XV i XVI stoljeće),koji predstavljaju prelazni oblik od stećaka ka nišanima. Na nekima od njih nalaze se najstariji epitafi napisani na orjentalnim jezicima, a na tri su natpisi izvedeni bosančicom.
Prvi i jedini bošnjak koji je imao najviše vjersko zvanje u osmanskoj imperiji (Šejh-ul-Islam)
Rogatica se ponosi time što je iz nje potekao Refik Mehmed ef. Hadžiabdić, prijašnji Šejh-ul-Islam, ili poglavar islamske hijerarhije u Carigradu, inače jedini bošnjak koji je imao najviše vjersko zvanje unutar osmanske imperije. Šejh-ul-islam je arapska riječ, zapravo kovanica od dvije riječi: šejh i islam. Leksički znači: starješina, učitelj islama, islamske nauke. Ovaj izraz, terminološki vremenom postaje službeni izraz za lice koje se smatra najvećim učenjakom svog vremena. Ukidanjem halifata u Turskoj 1924.godine, položaj šelhul-islama prestao je postojati. Rođen je 1813 godine u Rogatici, ocu mu je bilo ime Ali-efendija, a djedu H.Abdullah efendija. Otac mu je bio poznat kao uvažen, veoma pametan, razborit i dosta učen čovjek. Umro 1871 godine u Istambulu. Sahranjen je, po želji i na prijdlog samog halife, na naročito počasnom mjestu, u blizini turbeta sultana Mehmeda II Fatiha, kod njegove monumentalne džamije u Istambulu. Ono što naročito ukazuje na Mehmed Refikovo osjećanje za svoj rodni kraj, jeste činjenica da je u Rogatici sagradio džamiju(Šejhislamija) i mekteb, i u tu svrhu, za njegovo podizanje i održavanje, osnovao i ostavio vakuf.
« Mehmed Refik efendija je bio u poštenju i čistoći duše besprimjeran, u nauci visoko istaknut, u islamskom pravu posebno duboko učen. U životu ništa nije činio što bi mu umanjilo njegovu naučnu i moralnu vrijednost. Bio je oličenje vrline i uživao je opće dobro mišljenje o sebi…»Šerijatske sudije iz Rogatice
Rogatički Bošnjaci se posebno ponose time da je Rogatica srazmjerno broju Bošnjaka dala najviše (uz Ljubuški) šerijatskih sudija u Bosni i Hercegovini. Po broju apsolvenata u Šerijatskoj sudačkoj školi u Sarajevu Rogatica je na četvertom mjestu, iza Sarajeva, Tuzle i Visokog, a ispred Lubuškog, Mostara, Zenice, Foče, Brčkog, Travnika, Bihaća i drugih gradova. Nemamo tačan broj završenih polaznika šerijatske škole iz Rogatice ali znamo da je iz Ljubuškog završilo ukupno 18 polaznika, iz Mostara 15, Konjica 7, Nevesinja 6, Stoca 5 itd.
[b]
Najstarije sahrane pod tumulusima u Bosni i Hercegovini[/b]Najstarije sahrane pod tumulusima u Bosni i Hercegovini potječu iz eneolitika (XX. – XVIII. st. p.n.e.) , Rudine u Rusanovićima i Gosinja planina na glasinačkom području (kod Rogatice), Ljeskova Glavica u Ljubomiru kod Trebinja, Naklo u Grabovici u Buškom Blatu (kod Duvna) i neki drugi
Zanimljivosti o Rogatici
http://rogatica-bih.blogspot.com/2011/01/zanimljivosti-o-rogatici.html
[b]
Prvi hotel …[/b]
Prvi hotel u Rogatici otvoren je 1900.godine, njegov vlasnik bio je čeh Franjo Jakuš. To je bio hotel sa restoranom za ishranu vojske , građanstva i sreskih činovnika i kupatilom evropskog standarda (kada, tuš i topla voda). Ovaj hotel 1911.godine Franjo Jakuš prodaje Bećiru Čapljiću a on gradi novi savremeniji hotel 1913.godine. Treći hotel 1935.godine otvorio je Milan Pešikan iz Sarajeva.Prvi bioskop…
Prvi bioskop otvoren je 1940.godine u Sali hotela ” Rogatica”Ekspoloatacija uglja…
U 1919.godini otpočela je eksploatacija ugljenokopa u Kukavicama kod Rogatice, a 1928.
godine preko brda Kulete izgrađena je žičara za direktno transportovanje uglja vagonetima na
željezničku stanicu Mesići. Tu je podignuta i zgrada za smještaj termoelektrane (sa dvije loko-
mobile) i za separacijuPrva sijalica u Rogatici…
Prva sijalica u Rogatici je zasijala 1934.godine putem dalekovoda i trafostanice na Topliku koja
i danas postoji. Te, prve, sijalice su postavljene u glavnoj ulici, a svijetlo su dobili zgrada sreza,
bolnica, oficirski paviljon, pošta, škola, hoteli i kafane i kuće bogatijih rogatičana: Mile Gluhović,
Veso Čavarkapa, Lazar Đokić, Juroš Malović, dr. Božo Bulajić, Hajraga Vejzagić, Edhem
Šehović, advokat Klinger, učitelj Dragutin Ouska i drugi.
Cijena uvođenja ,,lektrike,, koštalo je 4000 dinara, a poređenja radi za te pare su se mogla kupitu četiri dobra vola. Cijena kilovata tadašnje struje koštala je 4 dinara, a cijena 1 kilograma mesa koštala je tada 6 do 8 dinara, 4 jajeta 1 dinar a manji somun pola dinara.Prvo javno kupatilo…
Prvo javno kupatilo ili hamam sagrađeno je prije 1528.godine pa slijedi konstatacija da je već
te godine morao postojati barem jedan vodovod koji je opskrbljivao vodom ako ništa drugo, onda
navedeni hamam.Gradski vodovod…
Tokom 1905/1906.godine o trošku vojske i opštine izgrađen je moderan gradski vodovod u dužini od 4 km sa izvorišta u Seljanima odakle se i danas grad Rogatica dijelimično snabdjeva vodom. Iza 1908 godine izgrađena je i gradska kanalizacija.
Pilana
1900 godine u Rogatici niče prva pilana za preradu drveta Bećir-age Čapljića.
Ciglana
1900 godine u Kovanju nadomak Rogatice počinje sa radom ciglana Nurbega Brankovića.
Putevi
Vojne jedinice su 1879 god. izvršile potpunu rekonstrukciju puta Sarajevo-Rogatica-Višegrad u dužini 148 km.Odmah iza toga izgraden je put Rogatica-Goražde 26 km. U 1906 godini izgraden je i put do Mesica u dužini od 9 km.
Prvi ljekar u Rogatici…
O javnoj higijeni i zdravlju u prvo vrijeme su se starali vojni ljekari. Prvi civilni ljekar dolazi u
Rogaticu 1883.godine. Od tada zapravo i počinje rad zdravstvene službe u narodu. Među prvim Bošnjacima koji su stekli visoko evropsko obrazovanje bili su i Rogatičani. Među njima je svakako najpoznatiji ljekar dr. Avdibeg Bukvica.Prva autobuska linija…
Prva autobuska linija otvorena je 1940.godine na relaciji Sarajevo-Rogatica koja je dijelimično zamijenila fijakere za prevoz putnika i pošte.
Rogatički srez
Od 1919 pa do 1949 godine Rogatički srez se prostirao na 1465,25 km² i obuhvatao je područja sadašnjih općina Rogatica i Sokolac te djelove općina Han-Pjesak (Podžeplje), Videgradske općine/Međeđa), Goraždanske općine(Ustiprača) i Paljanske općine (Hrenovica i Prača).
Građanska škola
U Rogatici je građanska škola otvorena 1926 god. a mreža osnovnih škola se proširuje.
[b]Prve (najstarije) bilješke o stećcima u BiH[/b
]
Najstarije bilješke o stećcima u BiH su sa područja rogatičke općine, iz prve polovice XVI. stoljeća , i to zahvaljujući poslanstvu austrijskog cara Ferdinanda I. koje je nekim diplomatskim poslom putovalo u Carigrad na susret s turskim sultanom Sulejmanom Drugim, a čiji je član, kao tumač za latinski jezik, bio Slovenac Benedikt Kuripešić, koji je, prema bilješkama koje je vodio tijekom putovanja, godine 1530. sastavio putopis Itinerarium, u kojemu kratko opisuje stećke u Bosni, u selu Lađevine, blizu mjesta Rogatice. No to su ipak bile paušalne, kratke bilješke, čak i netočne (jer je Kuripešić pogrešno rekonstruirao natpise na stećcima, zapravo je to bila slaba rekonstrukcija narodnog predanja), ali ih svakako treba smatrati izuzetno važnima jer je riječ o najstarijim bilješkama o stećcima.37 godina zaredom gradonačelnik Rogatice
Malo je ljudi koji su iza sebe ostavili trag koji se pominje i do današnjih dana. Čovjek koji je biran za gradonačelnika Rogatice na neposrednim izborima od strane svih gradjana 37 godina zaredom mora biti nesto posebno. Kada se tome doda i podatak da je hadzi Ahmed-beg (Hadzibeg) Bukvica bio nepismen i da se znao samo potpisati arebicom, onda je to mozda i za knjigu Ginisovih rekorda. Uvijek je nosio bosansko odijelo Stajao je na celu Opstine i Opstinskog vijeca, koje je takodje birano od gradjana neposrednim i tajnim glasanjem. Bio je veoma pametan, uredan, disciplinovan i u pravom smislu postovan covjek. Da nije tako ne bi bio biran za nacelnika od svih stanovnika Opstine (muslimana, pravoslavaca, katolika, jevreja i ostalih) u svim mandatima od 1889. do 1926.
Najstariji muslimanski nadgrobni spomenici u BIH
Na ovom području nalaze se najstariji muslimanski nadgrobni spomenici (XV i XVI stoljeće),koji predstavljaju prelazni oblik od stećaka ka nišanima. Na nekima od njih nalaze se najstariji epitafi napisani na orjentalnim jezicima, a na tri su natpisi izvedeni bosančicom.
Prvi i jedini bošnjak koji je imao najviše vjersko zvanje u osmanskoj imperiji (Šejh-ul-Islam)
Rogatica se ponosi time što je iz nje potekao Refik Mehmed ef. Hadžiabdić, prijašnji Šejh-ul-Islam, ili poglavar islamske hijerarhije u Carigradu, inače jedini bošnjak koji je imao najviše vjersko zvanje unutar osmanske imperije. Šejh-ul-islam je arapska riječ, zapravo kovanica od dvije riječi: šejh i islam. Leksički znači: starješina, učitelj islama, islamske nauke. Ovaj izraz, terminološki vremenom postaje službeni izraz za lice koje se smatra najvećim učenjakom svog vremena. Ukidanjem halifata u Turskoj 1924.godine, položaj šelhul-islama prestao je postojati. Rođen je 1813 godine u Rogatici, ocu mu je bilo ime Ali-efendija, a djedu H.Abdullah efendija. Otac mu je bio poznat kao uvažen, veoma pametan, razborit i dosta učen čovjek. Umro 1871 godine u Istambulu. Sahranjen je, po želji i na prijdlog samog halife, na naročito počasnom mjestu, u blizini turbeta sultana Mehmeda II Fatiha, kod njegove monumentalne džamije u Istambulu. Ono što naročito ukazuje na Mehmed Refikovo osjećanje za svoj rodni kraj, jeste činjenica da je u Rogatici sagradio džamiju(Šejhislamija) i mekteb, i u tu svrhu, za njegovo podizanje i održavanje, osnovao i ostavio vakuf.
« Mehmed Refik efendija je bio u poštenju i čistoći duše besprimjeran, u nauci visoko istaknut, u islamskom pravu posebno duboko učen. U životu ništa nije činio što bi mu umanjilo njegovu naučnu i moralnu vrijednost. Bio je oličenje vrline i uživao je opće dobro mišljenje o sebi…»Šerijatske sudije iz Rogatice
Rogatički Bošnjaci se posebno ponose time da je Rogatica srazmjerno broju Bošnjaka dala najviše (uz Ljubuški) šerijatskih sudija u Bosni i Hercegovini. Po broju apsolvenata u Šerijatskoj sudačkoj školi u Sarajevu Rogatica je na četvertom mjestu, iza Sarajeva, Tuzle i Visokog, a ispred Lubuškog, Mostara, Zenice, Foče, Brčkog, Travnika, Bihaća i drugih gradova. Nemamo tačan broj završenih polaznika šerijatske škole iz Rogatice ali znamo da je iz Ljubuškog završilo ukupno 18 polaznika, iz Mostara 15, Konjica 7, Nevesinja 6, Stoca 5 itd.
[b]
Najstarije sahrane pod tumulusima u Bosni i Hercegovini[/b]Najstarije sahrane pod tumulusima u Bosni i Hercegovini potječu iz eneolitika (XX. – XVIII. st. p.n.e.) , Rudine u Rusanovićima i Gosinja planina na glasinačkom području (kod Rogatice), Ljeskova Glavica u Ljubomiru kod Trebinja, Naklo u Grabovici u Buškom Blatu (kod Duvna) i neki drugi
LEŽIŠTA UGLJA MESIĆI (kod Rogatice)
http://rogatica-bih.blogspot.com/2011/11/mineralne-sirovine-bosne-i-hercegovine.html
Mineralne sirovine Bosne i Hercegovine, Knjiga 1
Ležišta uglja
GEOINŽENJERING Sarajevo 1976.godineLEŽIŠTA UGLJA MESIĆI (kod Rogatice)
http://rogatica-bih.blogspot.com/2011/11/mineralne-sirovine-bosne-i-hercegovine.html
Mineralne sirovine Bosne i Hercegovine, Knjiga 1
Ležišta uglja
GEOINŽENJERING Sarajevo 1976.godine“Divlji konji” Batovo polje (Rogatica).wmv
http://youtu.be/Tlojf78S1CM
- You must be logged in to reply to this topic.