-
Ponovo operacija!
O Alemu Hasečiću bi se mogao napisati roman, i ne samo roman mogla bi se napisati čitava serija, jer Alem je za svojih 47 godina života ostavio veliki trag iza sebe. Ali tema i razlog ovog mog pisanja nisu romani i veliki govori, već je to malo štivo koje će nam opisati Alemov put i koje će nas uvesti u trenutnu situaciju u kojoj se Alem nalazi, a ona nije nimalo lahka. Krenimo redom…
Rogatica
Kada bi u Rogatici rekli ime Alem Hasečić, teško da neko ne bi znao o kome se radi. Alem je bio lako prepoznatljiv, volio je društvo, drugarstvo, prijateljstvo. Bio je srdačan, human, uvijek na usluzi drugima. Pravedan, jak, oštar, ponekad i opravdano strog… Za drugarstvo se nije štedio. Na bilo koju molbu u vezi rada i pomoći se odazivao i uvijek bio među prvima, prvi je dolazio a zadnji odlazio.
Za mnoge je bilo zadovoljsto poznavati ga. Uvek je bio otvoren za razgovore, za humor na njemu svojstven način, veoma često i na svoj račun. Volio je Alem i izviđače, planinare i sa njima proveo dosta vremena… Ovu ljubav prema prirodi zamjenio je ljubavlju prema lovu. Bio je strastveni lovac i ljubav prema lovu je nasljedio od rahmetli babe Galiba…
Alem je imao dosta prijatelja u gradu i ne samo to imao je dosta prijatelja i sa sela i sa svima je znao nači zajedničku riječ. Alem nije gledao na porijeklo, niti je ljude po tome dijelio. Dijelio ih je na dobre i loše, na ljude i na neljude….
Oženio se 1987 godine, poslije par godina dobio je stan (na Tivovoj ulici preko puta bolničkog parka – lamela c), a u maju1992 dobiva kćerku. I baš kada je trebao da osjeti najveću radost i toplinu, kada je trebao zajedno sa svojom suprugom da odgaja u ljubavi svoju mezimicu počinje ono najgore što se može desiti. Agresija na našu domovinu, agresija na naš grad. Nastaje haos, pometnja, metež, strah…. Počinje rat.
Rat
I dok su mnogi Rogatičani odlazili put drugih zemalja, put Sarajeva i dalje, Alem ni trenutka ne razmišlja, među prvima se priuključuje AR BiH i staje u odbranu našeg grada i jedine nam države BiH. Prošao je Alem sva ratišta goraždanskog okruga. Često sam ga gledao onakvog kakav i jeste bio, krupan, jak, hrabar, odvažan sa svojih skoro dva metra visine, u uniformi, sa trakom preko čela, o vratu automat, za pojasom nekoliko bombi. Podsjećao me na Ramba iz svima nama poznatog filma. Ali to nije bio film, to je bio rat. Jeziv, užasan, strašan, okrutan. Na filmu imaš pravo na grešku, u ratu se greške skupo plaćaju. Iskustvo ratno je dijelio i sa drugima. Znam da mi je u par navrata dao dobre savjete koji su mi u određenim situacijama itekako koristili..
Alem je bio veliki borac, to znaju svi. Biti razdvojen i ne znati gdje su vaši najmiliji, a ujedno biti maksimalno koncentrisan na rat i ratna dejstva a zadržati vedar duh i smisao za humor je odlika velikih.
I u ratu je pomagao, koliko je mogao, koliko je bio u mogućnosti. Na desetine puta je išao na Grebak. Na put života i smrti. Po povratku sa Grebka, često je dijelio i brašno i ulje iznemoglim, starim, bolesnim. I ne samo to, znao je starim i iznemoglim, nejakim ići po vodu na Drnu, pod kišom granata. Hrana, voda i drva bile su najvažnije u tim teškim ratnim danaima. A i u drva je išao, opet drugima, nikada sebi….
Četo smo razgovarali onako kad nam se sve smuči, kad nam se nakupi što naš narod kaže. I Alemova i moja porodica su bile daleko od nas i često nam se postavljalo pitanje: «Da li će doći taj dan, kada ćemo se sastati sa svojima» I tako prolaziše dani, mjeseci, godine… Doživili smo svašta u ratu, ali smo Allahovom voljom preživili. Mene sudbina odvede van BiH a njega odvede u Sarajevo gdje i danas živi..Sarajevo
Poslije ratno vrijeme, je bilo izuzetno teško, kako za sve tako i za Alema i njegovu porodicu. Doba deložacija i seoba je doba kroz koje su prošli mnogi. Alem i Lejla su bili ambiciozni, poletni, radni. Valjalo je ponovo početi od nule. I počeli su. Veoma brzo su obezbjedili krov nad glavom. Školovali su svoju kćerku. Imali su posao. Pošto je Alem bio izuzetan borac, dobar vojnik ostao je pri vojsci. I Alemova, supruga Lejla se zaposlila. Sve je ukazivalao na harmoniju, sreću, zadovoljstvo. Sve je išlo jednom uzlaznom linijom, sve dok se kod Alema nije konstatirala opaka bolest. Od tada se mnoge stvari ne njegovom voljom mjenjaju….Od tada život teče nekim drugim kolosjekom…
Bolest
Alem je u mjesecu maju 2008 godine operisan i u bolnici je proveo jedan duži period nakon čega je pušten kući. O samoj operaciji i dešavanju oko nje smo već pisali na našoj stranici i nema potrebe to ponavljati, ali ipak da podsjetim one koji to nisu čitali Alemu je zbog opake bolesti koja ga je napala, odstranjen kompletan želudac. Počeo se Alem privikavati na nove prilike i pridržavati terapija i lijekova koje su mu propisane. Išao je redovno i na kontrole. I sa poslom je nastavio veoma brzo.Međutim ispostavilo se kasnije, da više ne može raditi, te je penzionisan u decembru 2009 godine. U protekloj 2010 godini osjećao se prilično dobro išao je redovno na kontrole, trošio terapiju koja mu je propisana, doduše neredovno jer materijalna situacija nije omogućavala da se terapija redovno troši.
Pitam ga kako trošiš terapiju kaže: «Pijem sedmicu dana lijekove koji koštaju oko 200 KM, pa onda ne pijem dvije sedmice, pa onda opet kupim. Ne može se moj Muta, jer sve košta. Troškovi tročlane porodice nisu mali, plus ako se tome dodaju režije, plus troškovi tinejdžerke, plus njeno školovanje (- Prva godina Pravnog fakulteta vanredani student) itd., ma da ti ne nabrajam. Uzimam kad imam i jedan čaj (sok) kod jednog travara koji košta 190 KM litar. I njega bi trebao piti sedmično, ali da ti ne govorim koliko sam ga puta do sada kupio….»
Nova operacija
Alem je ovih dana (24.12.2010) išao na Konzilij ljekara gdje su mu predložili novu operaciju. CT snimci i nalazi ukazuju da se na jetri i to na dva mjesta nalaze čelije koje se moraju odstraniti, znači mora se odstraniti dio jetre. Opaka bolest nije mirovala. Osim toga na desnom bubregu mu je nadbubrežna žljezda uvečana, te se prema riječima «Konzilija» bubreg mora odstraniti. Ponovo operacija, i to dvostruka. Ne znaju da li će biti jedna ili pak dvije operacije.Dana 27.12 2010 godine išao je Alem na Kliniku i dobio informacije: Dobio je i hitan termin da razgovara sa hirurgom koji će ga operisati. Predložio mu je da odmah ostane na Klinici, radi nekih dodatnih nalaza, a poslije toga da se operiše. Alem će do kraja sedmice povaditi nalaze ali neće ležati na Klinici. Ovih dana mora ići na gastroskopiju…
Našli su i termin operacije, prema Alemovim riječima to bi trebalo biti odmah poslije Nove godine, znači 3.januara 2011. godine će se javiti na Kliniku, i biće tu par dana radi redovne procedure i bolničkih nalaza, a onda operacija najvjerovatnije sredinom sljedece sedmice…. Još mi reče da su riješili da mu operišu i jetru i bubreg i da će za to trebati dvije hirurške ekipe….
Nažalost svima nam je poznato da u našoj državi treba novac za sve, bez obzira jesmo li zdravstveno osigurani ili ne. U to se svakodnevno uvjeravamo a i ne mali broj akcija smo na našoj stranici vodili upravo zbog toga što država ne obezđedjuje ni minimum sigurnosti za svoje građane. Sve se svelo na to da ukoliko sebi sam možeš pomoći onda i imaš šansu.
Mi želimo pokazati da pokadkad imaš šansu i ako imaš prijatelje.
Naša solidarnost
U razgovoru sa Alemom sam mu ponudio da svoje probleme proba podijeliti sa prijateljima, drugovima, komšijama, sugrađanima, sa Bošnjacima koji ga znaju i koji ga neznaju. Zamolio sam ga da otškrine svoja vrata, da dozvoli drugima da se upoznaju sa njegovim situacijom. Da dozvoli drugima, ljudima koji ga cijene, poštuju, koji ga poznaju da im omogući da kroz ta odškrinuta vrata dobronamjerno zavire kod njega.
Kako je Alem pomogao drugima, prije rata u ratu i poslije rata, vrijeme je došlo da se mnogi na ovaj ili onaj način oduže i revanširaju Alemu.
Neko će mu napisati pismo na adresu koja stoji na dnu teksta, neko će ga kratko nazvati i uputiti mu riječi podrške (dugi razgovori ga zamaraju), a neko će osjetiti da mu se na dole navedeni žiro račun materijalno oduži.
Sve gore napisano nije Apel za pomoć, niti je to poziv za milostinju, niti je to pak poziv za humanitarnu akciju, to Alem ne traži od nas… Sve gore navedeno je poziv na čovjekoljublje, poziv na malo pažnje, poziv na solidarnost, poziv na prijateljstvo – Alem to, sigurno zaslužuje.
Teško možete naći takvu osobu da bude istovremeno i jak i blag, i miran i eksplozivan, bučan i tih, kakv je Alem. O njegovom dostojanstvu, ponosu i hrabrosti suvišno je govoriti. I Danas kada se bori sa opakom bolešću optimizam i vedar duh ga ne napuštaju.
Ja u kratkim crtama opisah Alema mada bi ga pravi pisci opisivali danima. Ja napisah kakav je bio i kakav je sada. Velik ko Ljun, blag ko jutarnje sunce koje se budi na Tmoru, jak ko Rakitnica kada poplavi i nosi sve pred sobom, tih ko Toplik na izvoru, oštar kao zima naša rogatička, plemenit i sjajan ko alem na Arnautovića džamiji – baš takav i mnogo toga još…
To je Alem Hasečić!
A mi kakvi smo mi – koliko cijenimo patriotizam, prijateljstvo, poznanstvo, koliko obraćamo pažnju na komšije, sugrađane – evo imamo priliku da pokažemo …..
Hvala Alemu, koji je bio protiv objavljivanja ovog pisma, ali na moje insistiranje je pristao. Hvala Alemu koji na jedvite jade odškrinu vrata i omogući mi da sve ovo napišem i tako olakšam sebi i mnogima koji su mi pisali i tražili neki tekst o Alemu i mogućnost kako da stupe u kontakt sa njim, hvala svima koji na bilo koji dobronamjeran način zavirite kroz ova vrata i na neki od gore navedenih načina to iskoristite.
Štivo napisano na insistiranje jednog broja Alemove raje koja živi u inostranstvu…
Stara naroda izreka kaže: «Čovjek je bogat onoliko koliko ima prijatelja!» – Koliko je bogat Alem saznaćemo uskoro.
Adresa:
Hasečić Alem
DŽEMALA BIJEDIĆA 52
SarajevoTelefon:
(033) 678-292ŽIRO RAČUN:
Žiro račun je otvoren u Raifeisen Banki u Sarajevu
Na ime: Lejla Hasečić
Dzemala Bijedića br.52
7100 Sarajevo
Bosna I HercegovinaUplate iz inostranstva:
SWIFT COD: RZBABA2S
IBAN: BA391612000024815324
Adresa banke:
Zmaj od Bosne b.b.
7100 Sarajevo
Bosna i Hercegovina
- You must be logged in to reply to this topic.