Nemere, Behar i evo jedna pjesma koja se moze primijeniti na sve nase uzete gradove.
Uzeli su nam grad,
ali još više sebi.
Jer oni ne znaju da čitaju
poruke s otpalog lisca,
oni ne mogu da vide
visove snova u vodi,
oni ne znaju da ulice
imaju i staze kroz srca.
I nisu nam grad uzeli,
tek nemuštu prazninu.
Grad je otišao s ljudima,
sa onima koji ga vole,
sad živi u svakom od nas,
beskrajan u našoj tjeskobi.
Sada još više volimo
i ono čega nema
dok vjetar raznosi lišce
po alejama dusa
i rijeke teku uvis
niz naše pružene ruke.
Ismet Bekric